Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. Kzd-4/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 2.Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03.,190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12, u daljnjem tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO-106/2012-11 od 30. travnja 2012., koja je izmijenjena 10. lipnja 2013., nakon održane i zaključene javne rasprave u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Osijeku, K. S., punomoćnice ošt. B. M., odvjetnice iz O., opt. D. B. i braniteljice opt. G. V., odvjetnice iz O., a objavljene dana 11. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

opt. D. B., O.: ., sin M. i S. r. Š., rođen u D., Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u T., B. R. 88, Hrvat, državljanin Republike Hrvatske, elektromonter, sa završenom srednjom stručnom spremom, razveden, otac dvoje mlt. djece, nezaposlen, vojsku odslužio 2004., neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

u vremenu od prosinca 2010. do srpnja 2011. u T., B. R. 88, kao otac djeteta L. B. (rođene), iako svjestan da svojim ponašanjem istoj nanosi intenzivnu psihičku bol, učestalo pred L. prijetio njezinoj majci I. B. da će ju otjerati u grob, psovao ju, gurao, pa kada bi ista pala na tlo udarao ju nogama po cijelome tijelu, vukao za ruke nastojeći je izbaciti iz kuće, kojom prilikom je maloljetna L. plakala, vrištala i vikala: ''Nemoj tući mamu!'', uslijed čega je maloljetna L. kroz navedeno razdoblje bila izložena intenzivnoj psihičkoj boli i strahu,

dakle, da bi kao roditelj zlostavio dijete,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe, opisano u čl. 213. st. 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 213. st. 1. KZ/97.

Sukladno čl. 149 st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t.

1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci i nagrada braniteljice G. V., odvjetnice iz O., padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO- 106/2012-11 od 30. travnja 2012., koja je izmijenjena 10. lipnja 2013., optužen je opt. D. B. da je počinio kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 213. st. 1. KZ/97 i kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, a sve uz primjenu čl. 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe opt. D. B. je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku ispitani su opt. D. B., te su pročitani iskazi ispitanih svjedoka S. B., I. B., J. O., M. J., D. H., Z. J., M. B., Š. K. i vještaka dr. med. B.D., dr. med. J. B. i dr. med. P. F., pročitani su podaci o ličnim i porodičnim prilikama Centra za socijalni rad, traumatološki list Opšte bolnice, izvještaj liječnika Opće bolnice, izvještaj Zavoda za socijalnu skrb, područni Centar za socijalnu skrb, pohvalnica na ime optuženika, liječnička dokumentacija na ime I. B., presude Općinskog suda u Osijeku, zapisnik Centra za socijalni rad, sudsko-medicinski nalaz i mišljenje, psihijatrijske i psihologijske nalaze i mišljenja za optuženika i I. B., izvještaj liječnika specijaliste Opće bolnice dr. med. K. K., neuropsihijatra, subspecijalista neurologije i psihijatrije razvojnog doba od 9. ožujka 2022., izvještaj psihologa I. B. od 9. ožujka 2022., preslika telefonske komunikacije između opt. D. B. i I. B., preslika telefonske komunikacije između opt. D. B. i mlt. ošt. L. B., kao i izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika.

4. Optuženi D. B. je u obrani iskazao da je motiv za podnošenje neistinite kaznene prijave želja bivše supruge da ostvari skrbništvo nad njihovom zajedničkom kćeri mlt. L. B. U međuvremenu se ponovno oženio i u tom braku ima mlt. kći. Naglašava da iz njegovog obiteljskog života, kao i profesionalne karijere vojnika proizlazi da nije istinito ništa što je u činjeničnom dijelu optužbe njemu stavljeno na teret. Voli svoju mlt. kći L. i dobro se slažu te ju nikad nije udario, a kamoli psihički zlostavljao. Nije vrijeđao, psovao i tukao nogama po tijelu bivšu suprugu I. B. i nije istina da ju je želio izbaciti iz kuće. Problemi u njihovom braku su počeli zbog različitih životnih pogleda i ciljeva, a i zato što je bivša supruga počela intenzivno piti. Oženio se mlad i htio je spasiti taj brak, ali nije uspio jer ga je supruga napustila i odvela je dijete. Sada je sa bivšom suprugom u korektnim odnosima i surađuju u vezi odgoja i obrazovanja mlt. kćeri L. Zbog loših epidemioloških prilika viđa kći koliko može, ali se redovito čuju i komuniciraju putem poruka. Kći dolazi k njemu u vrijeme školskih praznika.

5. Pročitan je iskaz sada svjedokinje I. B. koja iskazala da je kaznenu prijavu podnijela u veljači 2012., a s djetetom je otišla od optuženika u ljeto 2011. Učestalo su se svađali nakon smrti optuženikovog oca i to od prosinca 2010. Tada je radila kao pripravnica u KBCu. Optuženik ju je istukao prvi puta za Badnjak 2010. i to tako da ju je uhvatio za rame, a kada je pala vukao ju po podu sobe i hodnika te ju je šutnuo jednom ili dva puta nogom u stomak i u leđa. Tada je kći L. izašla na hodnik i počela je vrištati na optuženika. Nakon toga svaki dan ju je verbalno napadao, a fizički ju je napadao jednom tjedno. Krajem svibnja 2011. optuženik ju je napao pred svekrvom i izvukao ju je do vrata kuće tako što ju je uhvatio za rame, a zatim ju je izbacio na put. Zbog takvog optuženikovog nasrtanja na nju, često joj je iskakala čašica iz zgloba koljena, ali je ona tu čašicu sama vraćala u zglob i nije išla kod liječnika. Dana 21. srpnja 2011. uzela je kći i otišla je kod svojih roditelja u S. jer više nije željela živjeti sa mužem. Osim njega i svekrva ju je napadala i verbalno i fizički te ona to više nije mogla izdržati. U S. je otišla na hitnu i tamo su joj medicinski dokumentirali utvrđene ozljede. Te ozljede su nastale na način da ju je okrivljenik vukao za ruku, a kada je pala onda ju je šutnuo nogom, a zatim ju je gurnuo na stepenice. U Osijeku nije prijavljivala ozljede i ne sjeća se da li je u policiji prilikom podnošenja kaznene prijave policajcima rekla da ima ozljede.

6. Svjedokinja S. B. je iskazala da je živjela u istoj kući u kojoj su živjeli njezin sin, snaha i unuka, odnosno sa suprugom je živjela u prizemlju a okr. D. B. i ošt. I. B. i mlt. L. B. su živjeli na katu. Ošt. I. B. je često izbivala iz kuće i uvijek je vodila dijete sa sobom. U S. je odlazila najmanje dva puta mjesečno i kod roditelja bi ostajala više dana. Bilo joj je sumnjivo to njezino često odlaženje, a i smatrala je problematičnim odnos oštećene prema njoj kao svekrvi. Ipak nije nikada sinu govorila ništa loše protiv snahe. Nikada nije vidjela bilo kakvo zlostavljanje od strane okrivljenika, a nije niti čula niti vidjela bilo kakve neugodne scene između njih dvoje. Snaha joj se nikada nije žalila na ponašanje okr. Na njoj nije nikada vidjela ozljede.

7. Svjedokinja J. O. je iskazala da je kao socijalna radnica bila uključena u predmet u kojem su radili izvještaj za potrebe okrivljenikovog ostvarenja kontakta sa djetetom. Zaključak Centra je bio da je optuženik kao otac primjerenih sposobnosti i osobina ličnosti za vršenje roditeljske skrbi, te Centar nije uočio naznake patološkog odstupanja u njegovom ponašanju. Optuženik je bio materijalno i stambeno dobro pozicioniran i motiviran da preuzme skrb za dijete. Mišljenje stručnog tima je bilo da nema zapreke u interesu djeteta da se ono povjeri ocu, no ako se dijete povjeri majci u interesu djeteta je da ima redovne i neometane susrete i druženja s ocem. Centar nije obrađivao majku nego samo oca.

8. Svjedokinja M. J. je iskazala da je 11. kolovoza 2011. u Centu za socijalnu skrb primila I. B. koja je ispunila obrazac i napisala je da prijavljuje nasilje supruga, te je s djetetom otišla kod roditelja u S. Upoznala ju je sa postupkom za razvod braka, a oštećena nije tražila zaštitu u smislu smještaja u sigurnosnu kuću. I. B. se nije obraćala Centru za socijalnu skrb.

9. Svjedokinja M.B. je iskazala da je bila bliska sa I. B. i da joj se u proljeće 2011. povjerila da želi napustiti supruga. Rekla joj je da je optuženik u kuću donio pištolj te da se boji za sebe i za kći. Nije se požalila na ništa drugo, već je rekla da se ne slaže sa suprugom. I. B. joj je rekla da ju je suprug tukao, ali joj je to kasnije rekla. Nije ju pitala ništa detaljnije o tome i to je sve što zna. Nije vidjela nikakve ozljede na njoj.

10. Svjedokinja Š. K. je iskazala da je I. B. kod nje radila u laboratoriju KBC kao pripravnica. Ne zna za bilo kakve probleme između nje i optuženika jer joj se ona o tome nije povjeravala. Sjeća se da je jednom prilikom imala jedan problem sa koljenom ali ne zna o čemu se radi.

11. Svjedok D. H. je policijski službenik koji je rekao da se ne sjeća detalja u vezi podnošenja kaznene prijave, ali je naveo da je općenito uobičajeno da kada oštećena podnosi kaznenu prijavu za tjelesne ozljede da takvu osobu upućuju na hitni medicinski prijem radi evidencije tih ozljeda. Ako su ozljede vidljive one se fotografiraju i te fotografije se prilažu uz zapisnik o zaprimanju kaznene prijave.

12. Svjedok Z. J. je također policijski službenik koji je rekao da se sjeća kada je I. B. podnijela kaznenu prijavu i da je od nje zatražio da mu pokaže ozljede, ali da ona to nije htjela učiniti, već mu je rekla da ima fotografije ozljeda koje mu nije htjela pokazati. Uputio ju je da ode u bolnicu, ali mu je ona rekla da će ih pokazati na sudu, te da radi u bolnici i da ju je sramota od svojih kolega.

13. Iz iskaza stalnog sudskog vještaka psihijatra prof. P. F., dr. med. s rasprave od 3. srpnja 2014. (stranica 144. do 145. spisa) utvrđeno je da vještak nije mogao jasno i decidirano odgovoriti na pitanje da li je mlt. L. B. bila izložena intenzivnoj psihičkoj boli i strahu, a vezano za događaj iz optužnice. Iskazao je da bi za eventualne posljedice zlostavljanja majke pred djetetom takve dobi bilo potrebno vještačiti dijete jer je teško reći koliki je strah u vezi inkriminiranog događaja proživljavalo dijete s obzirom da to ovisi o nizu okolnosti u kojima se takvo zlostavljanje odvijalo. Sva djeca ne reagiraju jednako u jednakim okolnostima, tako da je moguće da neka djeca ne dožive sukob roditelja kao nešto ugrožavajuće ili nešto što bi kod njih izazivalo jaki strah. Naknadno utvrđivanje zlostavljanja u djetinjstvu kod osoba koje kasnije imaju psihičke smetnje ne ide za tim da se utvrdi tko je bio zlostavljač, nego se samo utvrđuje da je dijete živjelo u traumatizirajućoj obiteljskoj situaciji. Doprinos sudionika u odnosu na psihičke posljedice djeteta ovisi o psihičkoj strukturi sudionika. Tako npr. neurotična majka koja je preosjetljiva i na relativno slabije ugrožavajuće događaje će doživljavati jači strah i taj će strah prenositi na dijete. Emocionalno stabilnija majka može svojim držanjem i u ugrožavajućim situacijama sačuvati dijete od doživljaja straha. Tu nema pravila, ali kontinuirano zlostavljanje kroz dulje vremensko razdoblje s velikom vjerojatnošću ostavlja trajne posljedice na razvoj djeteta u smislu sklonosti neurotskim reakcijama, poremećajima u ponašanju i eventualnim kasnijim ozbiljnijim psihičkim smetnjama u životu. Ako se radi o jednokratnoj zlostavi koja je ekstremna tada od djeteta mora postojati svijest o osobnoj ugroženosti. To se odnosi na djecu stariju od tri godine jer se pred mlađim djetetom može dogoditi i ubojstvo, a da ono toga nije svjesno. Djeca se u pravilu u najranijem djetinjstvu emocionalno vežu uz majku, i ako ona ekstremno ustrašeno reagira i na manji znak opasnosti, tada se taj strah prenosi i na dijete. Ako majke dobro podnose ugrožavajuću situaciju, tada i djeca dobro podnose takvu situaciju.

14. Sukladno uputi ukidbenog rješenja Županijskog suda u Osijeku sud je naložio kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje okr. D.B. i I. B. na okolnost njihovog duševnog stanja i njihovih osobina ličnosti. Tako je psihijatar na temelju intervjua i pregleda okrivljenika utvrdio da je D. B. emocionalno zrela i psihički stabilna osoba bez naglašenijih crta impulzivnosti i agresivnosti, te je socijalno prilagođena osoba s prosječnim intelektualnim sposobnostima bez kognitivnih deficita i bez smetnji u nagonskom i voljnom funkcioniranju. U odnosu na ošt. I. B. vještak psihijatar je utvrdio da je ona emocionalno labilna, neurotski strukturirana osoba (histrionski tip), anksiozna, blaže depresivna s kognitivnim poteškoćama u smislu otežane koncentracije, pažnje i prisjećanja na značajnije datume iz osobne povijesti. U sadržaju mišljenja preokupacije visoko konfliktnim razlogom bez sadržajnih devijacija. Intelektualne sposobnosti su u granicama prosjeka uz znakove emocionalne ometenosti. Postoje znakovi kronificiranog posttraumatskog stresnog poremećaja blažeg do umjerenog stupnja u vidu pojačane pobudljivosti. Slijedom navedenog, vještak psihijatar je zaključio da je I. B. trpjela stresove u vezi s rastavom braka, ali se simptomi PTSP-a (blagog do umjerenog) ne mogu sa dovoljno sigurnosti povezati sa zlostavljanjem za koji se tereti opt. D. B. Naime, I. B. je emocionalno labilna i neurotski strukturirana osoba koja je preosjetljiva na stresove pa je i sam doživljaj visoko konfliktne rastave na nju mogao djelovati psihotraumatski, te okrenuti i podražavati psihičke smetnje koje je uočio prilikom vještačenja njenih nalaza. Vještak je posebno naglasio da je I. B. i prije inkriminiranog razdoblja proživjela više traumatskih iskustava i to uznemiravanja i šikaniranja po nacionalnoj osnovi u školskoj dobi te sudski postupak protiv oca a zatim i pogibija momka s kojim je bila u vezi. Sva ta psihotraumatska iskustva su doprinijela sadašnjem psihičkom stanju I. B., tj. njenoj preosjetljivosti na buduće stresove i kumulativnim razvojem simptoma.

15. Iz nalaza i mišljenja psihologijskog vještačenja stalne sudske vještakinje mr. J. B., spec. kliničke psihologije utvrđeno je da je I. B. intelektualno prosječna osoba čija je intelektualna učinkovitost aktualna umanjena za ispodprosječne razine emocionalnim i motivacijskim činiteljima. Oštećena je osoba sa smetnjama pažnje i pamćenja i primarno je emocionalno nezrela i nestabilna osoba s crtama graničnog i histrionskog poremećaja ličnosti, te slabijim prilagodbenim sposobnostima za zahtjevne socijalne uloge (studij, brak, majčinstvo, posao). Vještakinja je uočila simptome visoke anksioznosti i depresivnosti kao i kronificirani PTSP.

16. Stalni sudski vještak specijalist sudske medicine dr. sc. B. D., dr. med. je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je vještačio medicinsku dokumentaciju, tj. izvještaj liječnika specijaliste dr. D. M. iz Opšte bolnice ''dr. R. S.'', S., na ime I. B. (stranica 36 spisa), te je utvrdio dva krvna podlijeva na svakoj natkoljenici, a na lijevoj potkoljenici krvni podljev koji je star oko tri tjedna. I. B. je pregledana 25. srpnja 2011. u bolnici u S. zbog ozljeda koje joj je zadala druga osoba prije 20-ak dana. Vještak je zaključio da su sve ozljede i to pojedinačno i u svom zbroju lake tjelesne ozljede i mogle su nastati udarcima stopala druge osobe ili kontaktima natkoljenica i potkoljenica o vertikalne ili horizontalne plohe iz okoliša.

17. Iz izvještaja liječnika psihijatra specijaliste Opće bolnice Dr. R. S. – S.r (R. S.) proizlazi da je I. B. pregledana 26. lipnja 2011. zbog neuroloških tegoba te joj je propisana terapija medikamentima. Kao dijagnozu liječnik je naveo panični poremećaj F40.0, a od tegoba konstatirao je napad lupanja srca, naviranje topline u glavu, trešnje nogu, nesanica, slab apetit, povraćanje, strah od suprugovih prijetnji smrću. Liječnik je opisane tegobe pripisao vjerojatno PTSP-u, ali nije isključio ni mogući kardiološki uzrok.

18. Iz izvještaja liječnika specijalista neuropsihijatra, subspecijaliste neurologije i psihijatrije razvojnog doba Opće bolnice u S. proizlazi da je liječnik 9. ožujka 2022. pregledao mlt. ošt. L. B. te da liječnik smatra da bi sudsko ispitivanje maloljetnice pogoršalo njeno nestabilno psihičko stanje te zato predlaže da se maloljetnicu ne izvodi pred sud radi svjedočenja.

19. Iz izvještaja psihologa prethodno navedene bolnice u S. proizlazi da je psiholog pregledao mlt. L. B. koja joj dolazi na psihoterapijske tretmane. Psiholog naglašava da je dijete u vrijeme inkriminacije imalo dvije i pol godine i da o tom periodu nema sjećanja te da nije kompetentna da da validnu izjavu, pa smatra da bi svjedočenje pred sudom dovelo do pogoršanja njenog psihičkog stanja, a da takve informacije ne bi bile relevantne za slučaj. Zato psiholog predlaže da se maloljetnu oštećenicu ne izvodi pred sud.

20. Slijedom citiranih navoda liječnika, obrana je odustala od dokaznog prijedloga za ispitivanjem mlt. oštećene. Također su tužiteljica i punomoćnica oštećene iskazali da ne predlažu ispitivanje mlt. ošt. L. B. kao svjedokinje.

21. Analizirajući dokaze koji su izvedeni na raspravi i tako utvrđene činjenice, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je opt. D. B. počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži – zapuštanje i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 1. i. 2. KZ/97., na način i u vrijeme kao što je to optužen.

22. Naime, sud nije mogao kategorički zaključiti da je optuženik počinio djelo za koje je optužen. Osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na štetu maloljetnice temelji se jedino i isključivo na iskazu svjedokinje I. B. Postoje i određeni indiciji koji proizlaze iz medicinske dokumentacije, a podredno i na temelju podataka Centra za socijalnu skrb O. iz kojih proizlazi da se oštećena 11. kolovoza 2011. obratila Centru u pratnji oca i da je prijavila nasilje supruga prema njoj, te je tražila informacije o postupku za razvod braka. Centru je izjavila da je napustila supruga, da je uzela dijete i da će odseliti u roditeljima u S. (S.). Sve navedene činjenice, odnosno činjenične tvrdnje su dovoljne za zaključak o tome da postoji vjerojatnost da je okrivljenik počinitelj kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. KZ/97., ali one nisu dovoljne za nedvojbeni i bezrezervni zaključak da je tome bilo upravo tako. Naime, radi se o indicijima. U pravnom kontekstu indicij je pojam koji ima jasno i nedvosmisleno značenje. To je ona činjenica na temelju koje se izvodi logički zaključak o postojanju druge činjenice koja je pravno relevantna. Riječ je o posrednom dokaznom sredstvu. Sam indicij nikada nije dostatan da se utvrdi neka pravno relevantna činjenica, već jedino niz indicija i to tzv. krug indicija, koji potpuno isključuje mogućnost da bi neka druga tvrdnja bila istinita, predstavlja onu valjanu osnovu za zaključivanje o nekoj pravno relevantnoj činjenici. No, optužba nije izvela takve dokaze, odnosno općinsko državno odvjetništvo u Osijeku nije dokazalo postojanje nekih drugih činjenica koje bi se (također kao indiciji) s visokom izvjesnošću međusobno poklapale. Tužitelj nije dokazao da ti indiciji uistinu zatvaraju krug kojim bi se isključila razumna mogućnost da optuženi D. B. nije kriv za djelo za koje je optužen. Dakle, možda je maloljetnica bila svjedokom nasilja optuženika prema supruzi, te je tako možda kao dvogodišnjakinja bila psihički zlostavljana, a možda je zbog toga imala psihičkih problema i možda su ti problemi djelovali na njen pravilan psihofizički razvitak. No, možda ništa od navedenoga nije istina. Možda je mlt. ošt. L. B. samo zbunjena tinejdžerica u sniženom emotivnom stanju nastalom kao posljedica visoko konfliktne rastave koja je na nju mogla djelovati psihotraumatski. Opće je poznato da je nepoznata patofiziologija somatizacijskog poremećaja. Možda je doprinos majke u izravnoj vezi tegobama maloljetnice, kao što je to jasno obrazložio vještak psihijatar. A možda su i te zdravstvene tegobe maloljetne L. čisto kardiološke naravi, kao što je to naveo psihijatar iz S.. Možda maloljetnica nije zlostavljana kao što je to optuženik optužen jer se iz dijela njene SMS korespondencije s optuženikom (koju je obrana priložila kao dokaz) jasno može pročitati privrženost i ljubav prema ocu i njegovoj kćeri iz drugog braka (S. polusestra).

23. Osuđujuća presuda se ne smije temeljiti na mogućnostima. Osuđujuća presuda ne smije ovisiti o arbitrarnom voluntarizmu suca temeljenog na njegovim subjektivnim osjećajima. Krivnja ne smije počivati niti na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne, pa i vjerojatnije od suprotnog zaključka, već jedino i isključivo na činjenicama. I to na odlučujućim, važnim (pravno relevantnim) činjenicama. Za svoju optužnu tvrdnju tužitelj jednostavno nema dovoljno uvjerljivih, okolnosnih i dostatno obrazloženih dokaza. Stoga, optužna tvrdnja ostaje samo to - tvrdnja, ali ne i činjenica. To ukazuje na ozbiljnu kvalitativnu insuficijentnost inkriminirajućeg činjeničnog supstrata.

24. Za odluku o tome da li je optuženik zlostavio svoju maloljetnu kći nije dovoljno samo da njena majka to tvrdi, već je bilo nužno da tužitelj dokaže da je optuženik maloljetnu kći L. B. kroz dulje razdoblje izložio intenzivnoj psihičkoj boli i strahu koji je ugrozio djetetov pravilan rast i razvoj. Zlostavljanje upravo znači izazivanje intenzivne fizički ili psihičke boli djeteta bez nanošenja tjelesne ozljede ili bez narušenja zdravlja. Zlostavljanjem djeteta roditelj uzurpira i zlorabi svoja roditeljska prava i prekoračuje granice tih prava, jer zlostavljanje nipošto nije u funkciji pravilnog odgoja i razvoja djeteta.

25. Treba reći da je sud prihvatio kao uvjerljive iskaze svih svjedoka, kao i vještačke iskaze (odnosno njihove nalaze i mišljenja), ali oni nisu od primarnog značaja jer oni nisu izravno svjedočili inkriminiranim događajima, već su posredni svjedoci. Vještak psihijatar nije mogao ništa konkretnije zaključiti, već je iznosio uopćene opservacije o djeci koja su predmet psihičkog zlostavljanja jer nije nikada nije pregledao maloljetnicu.

26. Mlt. oštećena L. B. u ovom postupku nikada nikada nije ispitana. To je logično jer je u vrijeme inkriminacije ona imala dvije godine. Za vrijeme ovog suđenja, prilikom odluke o njenom ispitivanju, ovaj se sud rukovodilo najboljim interesom kao jednim od ključnih načela na kojemu su utemeljena prava djeteta maloljetne L.

djeteta koja su sadržana u UN Konvenciji o pravima djeteta.

27. Naime, u stavku 1. članka 3. Konvencije propisano je da će ''najbolji interes djeteta biti od prvenstvenog značaja u svim aktivnostima koje se tiču djece, bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, upravni organi ili zakonodavna tijela.'' U odredbi stavka 2. ovog članka koristi se termin – dobrobit djeteta, na čije osiguranje se također obavezuju države članice “uzimajući u obzir prava i obaveze roditelja djeteta, zakonskih staratelja ili drugih osoba koje su pravno odgovorne za dijete i poduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i upravne mjere.” U članku 5. Obiteljskog zakona kao jedno od temeljnih načela navedeno je načelo ''prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta''. Tako je u čl. 5. st.1. propisano da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. Standard “najbolji interes djeteta” govori da pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj. Radi osiguranja da odluka u svakom konkretnom slučaju zaista bude zasnovana na pravilnoj procjeni i ocjeni najboljeg interesa djeteta, ''nadležni organ u postupku donošenja odluke mora razmotriti, utvrditi i obrazložiti posljedice koje će odluka imati na dijete''. Dakle, od više mogućih alternativa, nužno je utvrditi i odabrati onu koja će imati najpovoljnije efekte za dijete. Naime, smjernica za najbolji interes djeteta mora biti razmotrena prvenstveno kod sudaca kada donose odluku o sudjelovanju djece žrtava i svjedoka u kaznenim postupcima u specifičnim slučajevima kada su u konfliktu s drugim interesima kao što su prava obrane. U skladu s međunarodnim instrumentima, posebice UN Konvencijom o pravima djeteta, te u skladu s djelovanjem Odbora za prava djeteta, a s ciljem osiguravanja pravde za djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela, stručnjaci i druge osobe odgovorne za dobrobit djece moraju poštovati temeljna načela o najboljem interesu djeteta jer svako dijete ima pravo da njegov najbolji interes bude na prvom mjestu, što uključuje pravo na zaštitu i priliku za skladan razvoj. Iz smjernica o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela (poglavlje III. “Opća načela” stavak 8., poglavlje V.) proizlazi da dijete ima pravo da se prema njemu postupa dostojanstveno i sa suosjećanjem, te da prema djeci žrtvama i svjedocima treba postupati s brigom i osjetljivošću tijekom cijelog pravosudnog postupka, posebno uzimajući u obzir njihovu osobnu situaciju i neposredne potrebe, njihovu dob, rod, teškoće u razvoju i stupanj zrelosti, uz potpuno poštovanje njihovog fizičkog, mentalnog i moralnog integriteta, kao i da ometanje privatnog života djeteta treba ograničiti na najmanju moguću mjeru kako bi se izbjeglo da dijete dodatno pati, ali uz istovremeno održavanje visokih standarda u prikupljanju dokaza s ciljem osiguravanja pravednog i nepristranog ishoda pravosudnog postupka.

28. Slijedom svega iznesenog, a uzevši u obzir činjenice da je mlt. ošt. L. B. u vrijeme inkriminacije imala dvije godine te da je od vremena inkriminacije djela prošlo 11 godina u kojem razdoblju dijete prolazi kroz formativne godine odrastanja, kao i da su oba roditelja djevojčice bili protiv toga da se maloljetnica ponovno ispituje, sud je zaključio da bi se maloljetna žrtva ponovnim ispitivanjem na sudu dodatno viktimizirala i traumatizirala te da takvo ispitivanje nije u njenom najboljem interesu.

29. Sukladno pravnom pravilu ''in dubio pro reo'', koje je neodvojivo povezano s pretpostavkom optuženikove nevinosti koja je regulirana člankom 3. stavkom 1. ZKP/08, a oba pravila su izraz jamstva humanog odnosa prema okrivljeniku, sud je, ostavši u dvojbi uslijed nedostatnosti izvedenih dokaza, izabrao ono stajalište koje je povoljnije za optuženika te ga je oslobodio optužbe.

30. Zato troškovi kaznenog postupka kao i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice G. V., odvjetnice iz O. padaju na teret proračunskih sredstava.

31. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 11. ožujka 2022.

SUDAC ZA MLADEŽ

Ivan Sajter, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na broj: KMP-DO-106/2012

2. pun. ošt. D. R., odvjetnik iz O.

3. okr. D. B.

4. braniteljica okr. G. V., odvjetnica iz O.

za točnost otpravka – ovl. službenik

Ljiljana Stolla