REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. 17-Povrv-481/18-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Ekonomski fakultet u Rijeci (OIB: …), Rijeka, Ivana Filipovića 4, kojega zastupaju odvjetnici u O. d. V.,J., Š., S., J. & J., iz R., protiv tuženika N. K. (OIB: …) iz Z., kojega zastupaju odvjetnici u O. d. M. & L. iz Z., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, dana 11. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika mr sc Joze Rotima Ovrv- 16145/14 u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 13.882,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3.7.2014. godine do isplate i iznosa troška ovršnog postupka od 494,44 kn i tužbeni se zahtjev odbija.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 14.462,50 kn.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 10.11.2014. pokrenuo ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave radi naplate 24.555,00 kn pred javnim bilježnikom mr sc Jozom Rotimom koji je istoga dana donio rješenje o ovrsi Ovrv-16145/14, a povodom prigovora tuženika ovaj sud je rješenjem od 18.5.2015. stavio to rješenje izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i postupak riješio nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. Ovaj je sud 29.4.2016. donio presudu kojom je usvojio zahtjev tužitelja za iznos od 10.762,30 kn, koji tuženik nije osporavao, a odbio je zahtjev za isplatu preostalog dijela od 13.882,70 kn. Odlukom Županijskog suda u Splitu Gž-2743/16 od 22.12.2017. presuda je ukinuta u dijelu kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom 13.882,70 kn s pripadajućom zateznom kamatom i u dijelu u kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi za trošak ovršnog postupka iznad iznosa od 1.662,50 kn (494,44 kn). Ukinuta je i odluka o parničnom trošku, a predmet vraćen na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio da je njegov dug prema tuženiku na dan 13.6.2014. godine iznosio samo 16.012,30 kn, što su odgovorne osobe tužitelja pismeno potvrdile. Naveo je i da cijeli taj iznos nije platio, nego da je platio dva puta po 2.670,00 kn, da je zbog neplaćanja udaljen s daljih predavanja, a da je iznos njegovog duga izračunat na temelju odslušanog. U kasnijem tijeku postupka istakao je i prigovor promašene pasivne legitimacije predlažući da tužitelj dostavi ugovor sklopljen među strankama i izvornik računa.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u analitičku karticu tužitelja (list 4 spisa), fotografiju grupe ljudi na kojoj se nalazi i tuženik, Pravilnik o studijama Sveučilišta u Rijeci (pročišćeni tekst) u izdanju od 15. veljače 2015. i Pravilnik o studiranju (ak. god. 2008/09.) Ekonomskog fakulteta Rijeka (list 63-76), dva dopisa tužitelja tuženiku elektronskom poštom, prvi od 13.6.2014., a drugi nedatiran (listovi 10 i 11 spisa), pkoresponednciju izmešu parničnih stranaka (list 136-151).
5. Među strankama je nesporno da tuženik jest studirao kod tužitelja, i to u poslijediplomskom studiju, da školarina za cijeli studij iznosi 29.500,00 kn uvećano za 350,00 kn upisnine, da je tuženik u toku studija uplatio u dva navrata po 2.670,00 kn, dakle ukupno 5.340,00 kn, a nesporan je i dug tuženika prema tužitelju od 10.672,30 kn, prema pisanom priznanju tuženika iz prigovora od 25.2.2015. na rješenje o ovrsi. Nakon što je tužitelju pravomoćnom presudom dosuđen iznos od 10.672,30 kn, od ranije utuženog iznosa od 24.555,00 kn ostalo je sporno duguje li tuženik tužitelju preostali utuženi iznos od 13.882,70 kn.
6. Brižljivo ocjenjujući svaki od izvedenih dokaza pojedinačno i ukupan rezultat postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev neosnovan pa je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci presude.
7. Iz email dopisa tužitelja tuženiku od 13.6.2014. na koji se tuženik poziva proizlazi da se tuženik obratio tužitelju radi ispisa s poslijediplomskog specijalističkog studija upisanog kod tužitelja. U tom su dopisu prof.dr.sc. N. V., voditelj, i izv. prof.dr.sc. S. Ž., suvoditelj studija tuženiku naveli da će biti ispisan s poslijediplomskog specijalističkog studija ukoliko je to njegova želja.
8. Iz tužiteljevog pravilnika o studiranju za akademsku godinu 2008/2009 utvrđeno je da je u čl.26. regulirano pravo studenta na ispis sa studija. U čl. 26. st. 2. stoji da se posebna zabilješka o provedenom ispisu ovjerena pečatom Fakulteta unosi na poleđinu izvornika svjedodžbe o maturi i u indeks studenta, dok se primjerak ispisnice ulaže u studentski dosje.
9. Tuženik je na ročištu 10.11.2015. izjavio da od tužitelja nije dobio potvrdu o ispisu sa studija niti je to tražio jer je smatrao da je dogovor postignut prema sadržaju dopisa od 13.6.2014.
10. Iz sadržaja dopisa od 13.6.2014. ne proizlazi da je tuženik ispisan s poslijediplomskog specijalističkog studija, već je od strane tužitelja iznesena spremnost da se to učini ukoliko to tuženik želi. Na kraju dopisa tužitelj je zamolio tuženika da čim prije dostavi odgovor i potrebnu dokumentaciju. Tuženik i ne tvrdi da je u ovom pravcu tužitelju odgovorio, a iz preostale korespondencije između parničnih stranaka koja se nalazi u spisu proizlazi samo da je višekratno obećavao i odgađao dogovorena plaćanja.
11. Sadržaj dopisa tužitelja tuženiku od 13.6.2014. u kojem mu tužitelj nudi mogućnost plaćanje odslušanih predavanja (tri obvezna kolegija, odnosno 52,54% ukupnog fonda sati studija) pretpostavlja ispis tužitelja s poslijediplomskog studija. U tom pravcu tužitelj je tuženiku ponudio mogućnost plaćanja odslušanog dijela.
12. Međutim, tuženik se očigledno nije ispisao s poslijediplomskog studija, nije dokazao da mu je tužitelj onemogućio pohađanje predavanja nakon 13.6.2014., nije čak ni dostavio vlastoručno potpisanu izjavu da će bezuvjetno isplatiti dugovanja u smanjenom iznosu školarine u šest jednakih mjesečnih rata s točno određenim datumima dospijeća, na što je pozvan u dopisu od 13.6.2014., a nije u tim rokovima ni izvršio plaćanje (radi čega je i vođen ovaj postupak). Zbog toga tužitelj osnovano tvrdi da se nisu ostvarili uvjeti zbog kojih bi imao pravo na plaćanje dijela predavanja od 52,94% ukupnog fonda sati.
13. Da je tuženik ispisan s poslijediplomskog specijalističkog studija, imao bi za to konkretan dokaz - posebnu zabilješku o provedenom ispisu ovjerenu pečatom Fakulteta na poleđini izvornika svjedodžbe o maturi i u indeksu studenta, no to nije priložio. 14. Kako se tuženik nakon što se, očigledno usmenim putem, obratio tužitelju izjavljujući namjeru da se ispiše s poslijediplomskog studija i pisanog odgovora tužitelja od 13.6.2014. nije više obraćao tužitelju sa zahtjevom za ispis niti je činjenicu ispisa dokazao zabilješkom iz čl. 26. Pravilnika o studiranju, proizlazi da tuženik nije ispisan sa poslijediplomskog specijalističkog studija.
15. S obzirom na navedeno proizlazi da je ugovor o studiranju na snazi. Tužitelj upravo pozivom na taj ugovor traži od tuženika isplatu preostalog dijela školarine (razlike do ukupnog iznosa od 22.900,00 plus upisnina od 395,00 kn).
16. Tijekom postupka tuženika je istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na dio sadržaja dopisa od 13.6.2014. u kojem se navodi da će račun na tvrtku tuženika biti stoniran, a izdan račun na tuženika kao privatnu osobu. Pasivnu legitimaciju dužan je dokazati tužitelj po čl. 7. i 219. ZPP-a. Sud je zato, na prijedlog tuženika, pozvao tužitelja da dostavi račun i ugovor o studiranju. S obzirom na osporenu pasivnu legitimaciju tek je iz ovih isprava moguće utvrditi tko se obvezao izvršiti isplatu kojega iznosa i s kojim dospijećem. Sadržaj tužiteljevog dopisa od 13.6.2014. u kojem najavljje da će, nakon ispunjenja uvjeta koje je tuženiku postavio, stornirati račun izdan na tvrtku, a izdati račun na tuženika kao fizičku osobu upućuje na zaključak da je obveznik plaćanja školarine bila (neka) pravna osoba.
17. Tužitelj je na dostavu ovih isprava pozivan rješenjima od 12.9.2018., 13.12.2018., 23.9.2020. i 16.6.2021., no po rješenjima nije postupio. Sud je, imajući u vidu sadržaj tužiteljevog ranije citiranog sadržaja dopisa po čl. 233.st.5. ZPP-a ocijenio da tužitelj isprave nije dostavio jer bi one potvrdile osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije. Kako tužitelj nije dokazao da mu je upravo tuženik dužan platiti iznos školarine na temelju ugovora o studiranju, njegov je zahtjev odbijen.
18. Preijdlog tužitelja za izvođenje personalnih dokaza – saslušanje svjedoka T. M. T., S. Ž., N. V., I. G., B. Ž. radi utvrđivanja
činjenice je li tužiteljk ispisan sa studija, je li imao mogućnost odslušati sva predavanja odbijen je kao nepotreban jer je te činjenice sud utvrdio iz sadržaja isprava u spisu. Nisu posebno ocjenjivani ni dopisi parničnih stranaka na listovima 136-151 spisa jer se odnose na dio tužiteljeve tražbine koji je kao nesporan već dosuđen pravomoćnom presudom,no ne dokazuju osporenu pasivnu legitimaciju za osporeni dio tužiteljeve tražbine.
19. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154., 155. i 156. ZPP-a. Trošak je u cijelosti dosuđen tuženiku koji je (već pravomoćno dosuđeni nesporni iznos) priznao u odgovoru na tužbu i povodom toga dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku, i to za sastav žalbe 1.250,00 kn (tbr 10/1), podnesaka od 10.1.2018., 17.4.2018., 4.2.2019. po 1.000,00 kn (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 11.4.2018., 12.9.2018., 15.10.2019., 23.9.2020. i 19.1.2022. po 1.000,00 kn (tbr 9/1), za ročište 9.3.2020. 500,00 kn (tbr 9/2), pristup na ročište za objavu presude 29.4.2016. od 500,00 kn, ukupno 11.250,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV 25% od 2.812,50 kn, sudsku pristojbu na žalbu od 400,00 kn iznosi 14.462,50 kn. Platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut je u odnosu na trošak od 494,44 kn (razlika između troška određenog u rješenju o ovrsi od 2.156,94 kn i iznosa koji je ranijom presudom pravomoćno dosuđen tužitelju).
Zagrebu, 11. ožujka 2022.
Sudac:
Ivana Marangunić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana. Žalba, o kojoj odlučuje Županijski sud u Splitu, podnosi se ovom sudu u 3 primjerka.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
Broj zapisa: eb307-b66f8
Kontrolni broj: 095c4-be565-0c11a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVANA MARANGUNIĆ, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
