Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 16 Pr-651/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice M. M., OIB: … , iz K., M. 10, zastupane po pun. iz O. društva D. i partneri iz Z., protiv tuženika D. zdravlja K.-k. županije, OIB: …, K., T. dr. T. B. 10, zastupan po ravnateljici dr. M. K., a ona zastupana po punomoćnici L. J.-P., odvjetnici u K., radi isplate razlike plaće, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Marine Rengel Brlečić, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 17. veljače 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, te odluke objavljene dana 11. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. zdravlja K.-k. županije, OIB: … , K., T. dr. T. B. 10, da isplati tužiteljici M. M., OIB: … , iz K., M. 10, iznos od 5.144,21 kunu (slovima: pettisućastočetrdesetčetiri kune i dvadesetjednu lipu) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 451,71 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 451,71 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 408,69 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 451,71 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 431,18 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 453,85 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 453,85 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 453,85 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 453,85 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 453,85 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 371,33 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 308,62 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.593,75 kuna (slovima: tritisućepetstodevedesettri kune i sedamdesetpet lipa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno dana 11. ožujka 2022. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica kao zaposlenica podnijela je tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

1.2. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

1.3. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“

1.4. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine

DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine.

1.5. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP- a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „ za mjesec“,

da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn.

1.6. Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

1.7. Tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagala potrebnom dokumentacijom kojom raspolaže tužitelj i to svim Ugovorima i Aneksima ugovora o radu sklopljenim s tuženikom koji su se primjenjivali u utuženom razdoblju te platnim listama, pa je stoga podnijela tzv. stupnjevitu tužbu predviđenu odredbama čl. 186.b st. 2. Zakona o parničnom postupku te predložila da sud naloži tuženiku dostavu potrebne dokumentacije, nakon čega će precizirati tužbeni zahtjev.

1.8. Slijedom svega navedenog, predlaže se da naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev te donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos plaće i naknade plaće čiju će visinu i tijek kamata tužiteljica odrediti nakon što tuženik dostavi u spis zatraženu dokumentaciju.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe kako se po tužbi i tužbenom zahtjevu, a kako ga postavlja tužitelj, ne može postupati, te se stoga predlaže naslovnom Sudu tužbu odbaciti, jer iako u tužbi tužitelj navodi kako ne raspolaže podacima te da nije u mogućnosti urediti tužbeni zahtjev, u konkretnom slučaju svakako nije riječ o stupnjevitoj tužbi, posebice imajući u vidu kako je sam tužitelj imao podatke o vlastitoj plaći budući mu tuženik prilikom svake isplate plaće dostavlja isplatnu listu za svaku pojedinu isplatu plaće iz koje su vidljivi svi potrebni elementi za izračun. Dostava navedenog eventualno može biti dokazni prijedlog tužitelja o kojemu će Sud odlučiti, no svakako ovakvo postavljanje tužbenog zahtjeva nije u skladu sa svrhom i naravi instituta stupnjevite tužbe.

2.2. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare potraživanja.

2.3. Tuženik navodi kako je netočna i neosnovana tvrdnja tužitelja da je u utuženom periodu osnovica za izračun plaće iznosila 5.415,37 kn. Za istaknuti je okolnost kako je i u Centralnom obračunu plaća, koji je u nadležnosti FINA-e odnosno nadležnih ministarstava, osnovica za izračun plaće u utuženom periodu iznosila 5.108,84 kn.

2.4. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ističe kako isti, osim što ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama, niti implementira parametre za izračun plaća, nije niti potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice. Iz navedenog je razvidno kako su eventualno potpisnici navedenih sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće, kao i mogućnost sudske zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava, budući da sam tuženik nije sudjelovao niti u pregovorima o donošenju Sporazuma te Izmjena i dopuna na koje se tužitelj poziva, a niti je potpisnik navedenih sporazuma.

2.5. Tuženik ističe kako je odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/2009) propisano kako od 1. travnja 2009. g. prestaju važiti odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Odmah zatim Vlada RH je, sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici za plaće u javnim službama (NN 39/2009) donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) koja se primjenjuje od 1. travnja 2009. godine. Dakle, odredbom čl. 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama stavljen je van snage Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, od 23. studenog 2006. godine pa tako niti daljnje izmjene i dopune tog sporazuma ne mogu samostalno egzistirati kako to tužitelj smatra. Stav tuženika potvrđuje i Prijedlog odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama odnosno njegovo obrazloženje iz kojeg također proizlazi kako se Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kontinuirano primjenjuje od 1. travnja 2009. godine pa sve do 1. siječnja 2017. godine, odnosno do stupanja na snagu Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 123/2016).

2.6. Vlada RH je na temelju Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br.: 40/09) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjuje se kontinuirano od 1. travnja 2009. godine do 1. siječnja 2017. godine. Naime, 1. siječnja 2017. g. na snagu je stupila Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim se visina osnovice za obračun plaća utvrđuje u iznosu od 5.211,02 kn. Također, predlaže da se kao umješač pozove nadležno državno odvjetništvo.

2.7. Nadalje, tuženik skreće pozornost na činjenicu kako utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu te Dopunama i Izmjenama nije predmet ovoga postupka iz jednostavnog razloga što tuženik nije stranka predmetnog Sporazuma. Dodatno,

tuženik ističe kako je Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011. g., a posebice odredbom članka VII i VIII, propisan niz odgovarajućih uvjeta nužnih za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna, kao i nadležnost arbitraže za slučaj spora o ispunjenju tih uvjeta, metodološke pretpostavke, te tehnička pitanja i interpretacije.

2.8. Odredbom članka VII propisano je kako će se odgoditi uskladba rasta osnovice onoliko koliko je trajao pad BDP-a, a isti je padao čak dvanaest tromjesečja odnosno tri godine što je vidljivo iz podataka Državnog zavoda za statistiku. Istim člankom propisano je kako će potpisnici Izmjena i dopuna pristupiti reviziji Dodatka odnosno Izmjena i dopuna ukoliko se potpisnici ne dogovore o reviziji za slučaj da u razdoblju od potpisa Izmjena i dopuna do kraja 2016. g. pad međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u prosjeku dva uzastopna tromjesečja bude veći od 1%.

2.9. U pogledu svega navedenog, čak i ukoliko bi pod određenim uvjetima, tužitelj imao pravo na visinu osnovice za obračun plaća za prosinac 2015.g. i 2016. godinu kako je određena Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama i njegovim Izmjenama i Dodatcima na koje se tužitelj poziva, tada bi trebalo dokazati kako su ispunjeni taksativno predviđeni uvjeti u istima. Neovisno o navedenom tuženik navodi kako ničim nije dokazano da je ispunjena okolnost je li sukladno odredbi čl. III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011. g., ostvaren rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dodatno, a ukoliko

je takav rast ostvaren, nije niti dokazano kada bi bio ostvaren te jesu li ispunjeni svi navedeni gospodarstveni uvjeti (propisani Izmjenama i dopunama, od 26. listopada 2011. g.) za ostvarivanje odredbi naprijed navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

2.10. Nadalje, tuženik navodi kako se tužitelj poziva na Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od dana 27. studenog 2015. godine u kojemu je izričito navedeno kako je navedeno priopćenje „prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda“. Tuženik ističe kako ni iz čega u dostavljenoj dokumentaciji ne proizlazi kako je podatak točan niti upućuje na zaključak kako je riječ o konačnoj procjeni i ne može predstavljati obvezujući akt u smislu čl. III Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

2.11. Tuženik navodi da ukoliko tužitelj inzistira na samom utvrđivanju ispunjenja navedenih uvjeta, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, budući da su tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn temeljem akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne razlike plaće.

3. Podneskom od 16.2.2022. tužiteljica navodi da se slaže s tuženikovim izračunom te sukladno istom postavlja određeni tužbeni zahtjev te predlaže da naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev te donese presudu kojom se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati iznos od 5.144,21 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos razlike bruto plaće od veljače 2016. do siječnja 2017. do isplate.

4. U svrhu dokaza sud je pročitao Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 6-10), Arbitražnu odluku (11-18), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku za drugo tromjesečje 2015. (list 19-21), Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku za treće tromjesečje 2015. (list 22-24), Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 25-32), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumi o osnovici za plaće u javnim službama (list 33-35), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (list 36-38), Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015.

(list 39-42), Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. (list 43-46), Obračun bruto razlike plaće (list 55).

5. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev osnovan u pretežnom dijelu kako je on konačno postavljen podneskom tužiteljice od 16.2.2022.

6.1. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

6.2. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

7. Sporno je je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe, u slučaju da je valjana ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26.01.2017.

8.1. Sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje: ZR), poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada,

osobno obavljati preuzeti posao. Sukladno odredbi čl. 90 st. 1 ZR-a poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

8.2. Stoga prigovor tuženika da nije imao mogućnosti mijenjati obračun plaće svojih zaposlenika jer se isti vode u COP-u (centralnom obračunu plaća) nije osnovan, jer je tužiteljica u ugovornom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu, te tuženikov način obračuna plaće njegovih zaposlenika nema utjecaja na njegovu obvezu da tužiteljici obračuna plaću sukladno gore citiranim odredbama Zakona o radu. Temeljem svega prethodno navedenog, sud zaključuje kako prigovor pasivne legitimacije koju je istaknuo tuženik nije osnovan.

9.1. Tuženik prigovara ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, no sud smatra da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništenost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi

Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., te odluke Revr 1797/09-2 od 07.02.2012., te Gž- 13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. (NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

9.2.. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), su neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa,

pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51.

TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud smatra kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26.01.2017.

9.3. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 141/12).

9.4. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28.12.2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.

9.5. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28.08.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27.11.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

9.6. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26.10.2011. te Arbitražne odluke od 07.12.2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji po ocjeni suda predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužiteljice prema tuženiku kao njezinom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

9.7. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. ZR-a (NN 93/14) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

9.8. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada

Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužiteljice osnovano.

9.9. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je razvidno da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječeno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

9.10. Sud stoga smatra da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011. proizlazi iz članka 8. stavak 1. ZR-a (NN 93/14) kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužiteljici obračunavana i isplaćivana i bruto plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. jer je tuženik na pripremnom ročištu održanom dana 17. veljače 2022. izričito naveo kao visina potraživanja tužiteljice nije sporna.

11. Prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu nije osnovan. Naime, tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike bruto iznosa za plaću za veljaču 2016. koja je dospjela dana 16. ožujka 2016., a tužba je podnesena ovom sudu dana 15. veljače 2021. Budući da od dana dospijeća tog najranijeg iznosa razlike bruto plaće pa do dana 15. veljače 2021. kada je tužba podnesena nije proteklo 5 godina, koji se zastarni rok primjenjuje na odnos tužiteljice i tuženika, prigovor zastare tuženika nije osnovan.

12. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežnom dijelu i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.144,21 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), pa je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

13.1. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18 i 121/19 - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,

ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

13.2. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.

13.3. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

14.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

14.2. Tužiteljica je uspjela u parnici u pretežnom dijelu u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu (isplati zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći), pa joj se stoga priznaje opravdani zatraženi trošak u cijelosti.

14.3. Tužiteljici se priznaju zatraženi troškovi koji se odnose na sastav tužbe od 15.2.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu: OT), sastav podneska od 16.2.2022. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 17.2.2022. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9.3. Tarife), te PDV na navedene iznose u iznosu od 718,75 kuna, odnosno sveukupno 3.593,75 kn. Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi iznos od 3.593,75 kuna na ime parničnih troškova ovog postupka pa je riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

Koprivnica, 11. ožujka 2022.

Sudac

Darko Magdić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. OD D. i partneri, Z.

2. O.. L. J.-P., K.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured K., I. K.