REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 12 Povrv-496/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika B. G. d.o.o. S., OIB: …, radi isplate iznosa od 7.673,07 kuna, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 1. veljače 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. M., odvjetnice u S. i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 11. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv-2913/2020 od 16. studenog 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 7.673,07 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.410,85 kuna od 17. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 1.497,37 kuna od 17. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 1.317,20 kuna od 19. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 1.432,46 kuna od 17. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 1.143,75 kuna od 17. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 468,44 kuna od 21. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 403,00 kuna od 21. ožujka 2020. do isplate,

po stopi prema članku 12.a stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.279,60 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv-2913/2020 od 16. studenog 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 44,90 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 911,75 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik N. K. iz S. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-2913/2020 od 16. studenog 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 7.673,07 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor pa je stoga rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-496/2021 od 28. srpnja 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da se ne slaže s iznosom duga koji je naveden u ovršnom prijedlogu, budući da je u međuvremenu podmirio dio duga.

4. U nastavku ovog parničnog postupka, tužitelj se podneskom od 2. kolovoza 2021. očitovao na navode iz prigovora tuženika navodeći da je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-20/2017 sa društvom H. t. d.d., Z., OIB: …, od 27. listopada 2017. te s Aneksom istog, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj navodi i da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno članku 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) te obavijestio tuženika o ustupu prilikom pokušaja mirnog rješenja spora, ali da sukladno zakonskim odredbama ta obavijest tuženiku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. Tužitelj nadalje pojašnjava da se u konkretnom slučaju radi o dugovanju koje je tuženik imao prema ranijem vjerovniku, društvu H. t. d.d. Z., a koje je tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji, te da se radi o nepodmirenim računima za 8., 9., 10., 11. i 12. mjesec 2019. te 1. i 2. mjesec 2020., na ime mjesečne pretplate i potrošnje za brojeve 095/4440404, 099/2929521, 099/4449873, 099/8128361 i 099/8128362 te dodatne usluge sve po ugovorenim tarifama O. b. i O. I. s., koje je tuženik ugovorio sa H. t. d.d. temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od 19. siječnja 2018. i od 9. siječnja 2018. Utuženo potraživanje da se odnosi na račune broj 50196143542401 s dospijećem 16. rujna 2019. u iznosu od 1.410,85 kuna, broj 50196143542410 s dospijećem 16. listopada 2019. u iznosu od 1.497,37 kuna, broj 50196143542428 s dospijećem 18. studenoga 2019. u iznosu od 1.317,20 kuna, broj 50196143542436 s dospijećem 16. prosinca 2019. u iznosu od 1.432,46 kuna, broj 50196143542444 s dospijećem 16. siječnja 2020. u iznosu od 1.143,75 kuna, broj 50196143542452 s dospijećem 20. veljače 2020. u iznosu od 468,44 kuna te broj 50196143542460 s dospijećem 20. ožujka 2020. u iznosu od 403,00 kuna. Ti računi da su izdani zajedno sa ratama za uređaj, koja je mjesečno iznosila 370,00 kuna, ali tužitelj da je račune otkupio od H. T. bez rata za uređaj, sve sukladno Ugovoru o cesiji i dodatku istom. Tužitelj je istakao da nema evidentiranih prigovora tuženika koji bi bili upućeni ranijem vjerovniku na naprijed navedene izdane račune, a isto tako da ni on niti raniji vjerovnik imaju evidentirane uplate tuženika po tim računima u odnosu na ustupljenu tražbinu, zbog čega da su navodi tuženika o podmirenju dijela duga neosnovani, a tuženik da u odnosu na te svoje navode niti ne dostavlja u spis bilo kakve dokaze.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – izvod otvorenih stavaka dužnika od 23. rujna 2020. (stranica 8 spisa), Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-20/2017 od 27. listopada 2017. sklopljen između H. t. d.d. Z. i tužitelja s Aneksom broj 1. tog ugovora od 19. rujna 2019. i 32. Dodatak tog okvirnog ugovora od 16. lipnja 2020. (stranice 30-49 spisa), zahtjev za mobilnim uslugama H. t. te Obavijest o realizaciji usluge (stranice 50-65 spisa), račune koje je H. t.d.d. izdao tuženiku i to račun broj 5019614354-240-1 od 31.8.2019., račun broj 5019614354- 242-8 od 31. listopada 2019., račun broj 5019614354-241-0 30. rujna 2019., račun broj 5019614354-245-2 od 31. siječnja 2020., račun broj 5019614354-246-0 od 29. veljače 2020., račun broj 5019614354-244-4 od 31. prosinca 2019. i račun broj 5019614354-243-6 od 30. studenoga 2019. (stranice 66-104 spisa), kao i Opće uvjete poslovanja H. t. d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži – mobilne usluge H. t. (stranice 105-148 spisa).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.673,07 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade za javne komunikacijske usluge, odnosno na ime mjesečne pretplate i potrošnje za mobilne telefone te dodatne usluge po ugovorenim tarifama, a koje usluge je H. t. d.d. pružio tuženiku u razdoblju od mjeseca kolovoza 2019. do veljače 2020. i koje potraživanje H. t. d.d. prema tuženiku je preneseno na tužitelja.

8. Prije svega valja navesti da je odredbom članka 80. stavak 1. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

9. Prema članku 81. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (stavak 1.). Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (stavak 3.).

10. Prema članku 82. stavak 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

11. Prema članku 9. ZOO-a, sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

12. Premda tužitelj nije dostavio u spis obavijest kojom obavještava tuženika o ustupu predmetne tražbine od društva H. t. d.d., kako je to tužitelj naveo u svom podnesku, potrebno je istaknuti da obavijest dužniku - cesusu nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupanju potraživanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupu tražbine (tako i Vrhovni sud RH u svojim odlukama broj Revt-36/03 od 18. veljače 2004. i Revt-3/07 od 6. ožujka 2007.). Upravo stoga, podnošenjem tužbe odnosno prijedloga za ovrhu u ovom predmetu može se smatrati da je tuženik najkasnije obaviješten o provedenom ustupu predmetnog potraživanja između H. t. d.d. i tužitelja.

13. Iz Zahtjeva za mobilnim uslugama od 9. siječnja 2018. razvidno je da je tuženik podnio H. t. d.d. zahtjev za sklapanje odnosno produljenje pretplatničkog odnosa, s trajanjem istog na vrijeme od 24 mjeseca, a sve vezano za korištenje usluga za mobilne telefone broj 0998128361, 0998128362, 0992929521, 0994449873, 0981905977 i 0954440404, uz ugovorene tarifne pakete O. I. s. i O. G. p. te uz navođenje dodatnih usluga, a koji zahtjev tuženika je od strane H. t. d.d. prihvaćen. Nadalje, razvidno je i da su sklopljeni ugovori o kupnji mobilnih uređaja od strane tuženika. Iz obavijesti o realizaciji usluge od 19. siječnja 2018. razvidno je da je povodom zahtjeva tuženika za korištenje mobilnih usluga od 19. siječnja 2018. i to usluge S.-O. b., a koji zahtjev je podnesen putem telefonske prodaje H. t. d.d., između tuženika i H. t. d.d. sklopljen ugovor daljinskim putem i za korištenje navedene mobilne usluge.

14. Iz utuženih računa koje je tužitelj dostavio u spis (stranice 66-104 spisa) i na kojima isti temelji svoje potraživanje prema tuženiku u ovom postupku, razvidno je da se radi o mjesečnim računima koje je H. t. d.d. izdao tuženiku kao pretplatniku na ime naknade za ugovorene tarife, ostvarenu potrošnju te korištenje dodatnih usluga, a isto tako u svakom od računa evidentirana je i rata za prodane uređaje u iznosu od 370,00 kuna po računu. Naprijed navedeni računi izdani su za razdoblje od kolovoza 2019. do veljače 2020. te je u svakom od računa naveden datum izdavanja te datum dospijeća na plaćanje računa.

15. Uvidom u Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-20/2017 od 27. listopada 2017., koji je sklopljen između H. t. d.d. Z. kao cedenta i tužitelja kao cesionara, kao i Aneksa br. 1 te 32. Dodatka tom okvirnom ugovoru od 16. lipnja 2020. razvidno je da je potraživanje iz pretplatničkog odnosa kojeg je tužitelj sklopio s H. t. d.d. i to upravo potraživanje temeljem naprijed navedenih utuženih računa, s H. t. d.d. preneseno na tužitelja. Iz iznosa ustupljene tražbine po svakom od tih sedam računa, koji iznosi su navedeni u 32. Dodatku te usporedbom sa samim računima razvidno je da tužitelju ustupljeno potraživanje iz tih računa bez iznosa od 370,00 kuna po računu koji se odnosi na rate za kupljene uređaje. Također, razvidno je da su iznosi ustupljeni tužitelju po svakom pojedinom računu upravo oni iznosi koje tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku, a koja ustupljena tražbina po sedam navedenih računa iznosi ukupno 7.673,07 kuna.

16. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – izvoda otvorenih stavaka dužnika od 23. rujna 2020. utvrđeno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 7.673,07 kuna i to upravo na temelju sedam računa koji su dostavljeni u spis i koji su navedeni u 32. Dodatku okvirnog ugovora.

17. Dakle, iz naprijed navedenih isprava je utvrđeno da je potraživanje iz pretplatničkog odnosa kojeg je tuženik sklopio s H. t. d.d. i to upravo potraživanje po naprijed navedenim utuženim računima u ukupnom iznosu od 7.673,07 kuna, s H. t. d.d. preneseno na tužitelja. Upravo stoga, po ocjeni ovog suda, tužitelj je ispravama koje je dostavio u spis, kao i neosporenim navodima iz podneska od 2. kolovoza 2021., dokazao postojanje utuženog potraživanja prema tuženiku.

18. Tuženik u konkretnom slučaju nije osporavao postojanje pretplatničkog odnosa s H. t. d.d., kao ni iznos naknade (cijene) koja je obračunata u ispostavljenim računima, a isto tako nije osporavao ni činjenicu da bi predmetna tražbina bila ustupljena tužitelju od strane H. t. d.d. Tuženik je zapravo u svom prigovoru samo osporavao visinu utuženog iznosa navodeći da je u međuvremenu podmirio dio duga, a koje navode tuženika je tužitelj u cijelosti osporio. Upravo stoga, teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju u utuženom iznosu bio je na tuženiku. Međutim, tuženik u podnesenom prigovoru, a ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio ili predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode o podmirenja dijela utužene tražbine. S tim u svezi, potrebno je istaknuti da tuženik nije pristupio na zakazano ročište u ovom predmetu, iako je uredno obaviješten, a niti se očitovao na navode iz podneska tužitelja od 2. kolovoza 2021. i isprave koje je tužitelj uz taj podnesak dostavio pa samim time niti iste osporio, već je nakon podnošenja prigovora ostao u potpunosti pasivan. Isto tako, tuženik ni u samom prigovoru protiv rješenja o ovrsi određeno ne navodi u kojem točno dijelu (za koji iznos) bi dug bio podmiren pa je stoga navode iz prigovora tuženika sud ocijenio kao neosnovane i paušalno iznesene.

19. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1 ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok navodi iz prigovora tuženika nisu osnovani, jer isti nisu ničim ni dokazani.

20. Kako je dakle tijekom postupka nesporno utvrđeno da su H. t. d.d. i tuženik zasnovali pretplatnički - ugovorni odnos za korištenje mobilnih usluga te da je H. t. d.d. pružio ugovorene usluge tuženiku u utuženom razdoblju i za pružene mu usluge izdao utužene račune, za koje tuženik kao naručitelj usluge – pretplatnik nije dokazao da ih je u ustupljenom dijelu platio, bilo tužitelju bilo H. t. d.d. kao ranijem vjerovniku, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na bilo koji od drugih načina prestanka obveza propisanih odredbama ZOO-a, to je stoga sud, sukladno odredbama članka 590. ZOO-a te članka 33. Općih uvjeta H. t. d.d. za mobilne usluge, koji čine sastavni dio pretplatničkog ugovora, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.673,07 kuna, na ime naknade za pružene mobilne usluge.

21. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje, sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Isto tako, i sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 71/15. i 78/15., dalje: ZFPPN), dužnik novčane obveze koji zakasni s ispunjenjem duguje vjerovniku, pored glavnice i zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem, po stopi određenoj stavkom 2. tog članka, a koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena.

22. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze to je stoga isti dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća na plaćanje svakog pojedinog utuženog računa pa do isplate i to po zatraženoj stopi propisanoj člankom 12.a stavak 2. ZFPPN-a, koje odredbe se primjenjuju na poslovne transakcije između poduzetnika te između poduzetnika i osobe javnog prava kada je osoba javnog prava dužnik novčane obveze u poslovnim transakcijama koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluge.

23. Radi navedenog, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.673,07 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate.

24. Platni nalog iz rješenja o ovrsi trebalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.279,60 kuna, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 250,00 kuna s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 62,50 kuna i dokumentiranog troška dostave javnog bilježnika u iznosu od 29,60 kuna, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kuna s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 187,50 kuna, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku, po zatraženoj stopi za ostale odnose propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

25. U odnosu na preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 44,90 kuna, sud smatra da zahtjev za naknadu tih troškova nije osnovan budući da tužitelj u odnosu na zatraženi administrativni trošak odvjetnika u iznosu od 30,00 kuna s obračunatim PDV-om od 7,50 kuna nije dostavio dokaz o nastanku i visini tih troškova odnosno nije dokazao da mu je taj trošak uistinu i nastao i to upravo u toj visini, dok preostali iznos od 7,40 kuna predstavlja obračunati PDV na trošak dostave javnog bilježnika u iznosu od 29,90 kuna, a na koji trošak dostave javni bilježnik u skladu s odredbama Pravilnika nema pravo obračunati PDV. Isto tako, neosnovanim su ocijenjeni i predvidivi troškovi ovršnog postupka određeni u ukupnom iznosu od 911,75 kuna, a to također iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova, a ti troškovi po ocjeni ovog suda nisu ni mogli nastati budući da je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Stoga je za preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 44,90 kuna, kao i za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 911,75 kuna, sve s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi OT-a te odredbi Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 7.673,02 kuna. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

28. Tužitelju je kao osnovan priznat trošak za sastav obrazloženog podneska od 2. kolovoza 2021., kojim se tužitelj očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 750,00 kuna, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 1. veljače 2022. trošak u iznosu od 750,00 kuna, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku je tužitelju trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 375,00 kuna, sukladno Tbr. 42. OT-a. Isto tako, tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 300,00 kuna, sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.175,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, pa je stoga o troškovima parničnog postupka i odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Splitu 11. ožujka 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.