REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: 1 Us I-761/2021-20
Rijeka, Erazma Barčića 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja J. M. iz K., ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, K, kojeg zastupa opunomoćenica N. H., radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, 11. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, broj: 511-05-06- 01/03-UP/I-2/10-2021 od 16. ožujka 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog upravnog spora u iznosu od 158,00 kn (slovima: sto pedeset i osam kuna) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-05-06-01/03-UP/I-2/10-2021 od 16. ožujka 2021. ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola broj 10556665 izdana ovdje tužitelju (t. 1. izreke rješenja), te je određeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku od osam dana od primitka rješenja (t. 2.). Tuženik obrazlaže, u bitnome, da je tužitelj u razdoblju od 20. listopada 2020. do 8. prosinca 2020. na temelju pravomoćnih odluka o prekršajima (pobliže navedenih u obrazloženju rješenja) prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, koji su kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila upisani u evidenciju, što čini razlog za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole.
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, kako smatra da mu je oduzimanje i ukidanje vozačke dozvole prestrogo određeno iz razloga što je prvi prekršaj napravio 2013., a zadnji 2016. te mu je zadnja pravomoćna presuda izrečena 2017. Navodi da zadnjih pet godina nema nikakvih prekršaja. Navodi da kada je zaustavljen za vrijeme obavljanja posla, da nije znao da mu je izrečena mjera zabrane upravljanja motornih vozila svih kategorija, jer nije dobio rješenje o početku te mjere, te smatra da mu je time narušeno temeljno ljudsko pravo jer je živio i radio u neznanju do čega može dovesti. Navodi da je morao prekinuti radni odnos te da mu je kao profesionalnom vozaču ozbiljno narušena životna egzistencija. Navodi da se želi osobno predstaviti Sudu i dokazati sve što piše. Navodi da se je svrha kažnjavanja postigla još 2016. kada je čvrsto odlučio prestati sa svim prekršajima te da se iskreno kaje. Navodi da želi nastaviti raditi, sve podmiriti, a to neće moći ako ostane bez vozačke. Iz njegovih navoda slijedi da traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
3. Tužitelj je ujedno predložio da se dok traje ovaj spor odgodi izvršenje njegove obveze da preda vozačku dozvolu, a to kako bi mogao nastaviti raditi, da sve plati i da ima od čega živjeti.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja s time da je te navode još dodatno upotpunio. Tuženik je naveo kako navode tužitelja da u zadnjih pet godina nema prekršaja nisu istinite, jer je u Operativnoj evidenciji prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova evidentirano preko 20 prekršaja u navedenom vremenskom razdoblju. Nadalje je naveo kako je netočno da je tuženiku narušeno temeljno ljudsko pravo jer se na svaku odluku ovog Ministarstva mogao, temeljem ustavom zajamčenom pravu, žaliti sukladno uputi o pravnom lijeku. Zaključno, navodi da je tužitelju na temelju pravomoćnih odluka o počinjenim prekršajima, kojima je utvrđeno da je tužitelj počinio prekršaje i kojima je tužitelju izrečena prekršajnopravna sankcija, zakonito evidentirano ukupno 12 negativnih prekršajnih bodova, a koja činjenica dovodi do jednoznačne primjene pravila iz čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, 70/19 i 42/20, dalje: ZSPC) zbog čega je tuženik i donio pobijano rješenje. Sukladno naprijed navedenom, tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da naslovni sud odbije tužbu. Tuženik se je iz istih razloga usprotivio određivanju odgodnog učinka tužbe.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 30. studenoga 2021. i 8. ožujka 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedeno prvo ročište za raspravu pristupio je tužitelj osobno uz svog opunomoćenika, dok je na drugo ročište za raspravu pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika.
6. Na drugom ročištu za raspravu zamjenica opunomoćenika tužitelja je predložila da se ovaj spor prekine do pravomoćnog okončanja postupaka koje je tužitelj pokrenuo u tijeku ovog spora za obnovu prekršajnih postupka na temelju kojih je izvršen upis negativnih prekršajnih bodova tužitelju te da se odredi odgodni učinak tužbe kako bi se tužitelju vratila vozačka dozvola koja mu je prijeko potrebna za obavljanje njegovog posla obzirom da je on profesionalni vozač. Ujedno su na navedenom ročištu obje strane zatražile naknadu troškova ovog spora i to tužitelj naknadu troškova za zastupanje po odvjetniku, a tuženik naknadu putnih troškova za pristup na drugo ročište za raspravu u visini povratne autobusne karte na relaciji Karlovac - Rijeka - Karlovac.
7. Na temelju razmatranja svih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Čl. 286. st. 1. ZSPC propisano je da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz tog Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a st. 4. istog članka propisano je da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
9. Čl. 296. st. 1. ZSPC propisano je da o izrečenim zaštitnim mjerama, negativnim prekršajnim bodovima, mjerama upozorenja, prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te o vozačima vozila i vozilima ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju.
10. Čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP) uređen je postupak u svezi činjenica o kojima se vodi službena evidencija, pa je tako u st. 3. tog članka propisano da se službenom evidencijom smatra evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti. U st. 4. istog članka propisano je da se potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku. U st. 6. istog članka propisano je da ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu.
11. Čl. 44. ZUS propisano je da kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drukčije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju.
12. Čl. 76. st. 1. t. 2. ZUS je propisano da će se spor okončan presudom obnovit na prijedlog stranke ako se presuda temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili drugo javnopravno tijelo o tom je pitanju poslije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
13. Dakle, upisivanje negativnih prekršajnih bodova u službenu evidenciju tuženika provodi se ex lege sukladno odredbama ZSPC prema kojim odredbama se za točno određene prekršaje upisuje točno određeni broj negativnih prekršajnih bodova.
14. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da tužitelj ima upisanih 12 negativnih bodova na temelju pravomoćnih prekršajnih naloga koji se nalaze u tom spisu i to :
- Obaveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije Karlovac, broj: 511-05-13/05-1-306-1/2020 od 9. listopada 2020., 6 negativnih bodova,
- Obaveznog prekršajnog naloga Postaje prometne policije Karlovac, broj: 511-05-13/05-1-370-1/2020 od 29. studenoga 2020., 6 negativnih bodova.
15. Navedeni podatak iz upravnog postupka, na traženje tužitelja, provjeren je i u ovom sporu na način da je Sud od Odjela za prekršajne evidencije, Uprave za kazneno pravo i probaciju, Ministarstva pravosuđa i uprave, zatražio izvod iz prekršajne evidencije za tužitelja koji je dostavljen Sudu dana 9. prosinca 2021., a iz istoga slijedi da tužitelj u prekršajnoj evidenciji ima evidentirane navedene odluke.
16. Stoga su negativni prekršajni bodovi valjano upisani u službenu evidenciju tuženika na temelju navedenih pravomoćnih prekršajnih naloga, a tužitelj ukoliko smatra da podaci iz te evidencije nisu točni (broj negativnih prekršajnih bodova) može sadržaj te evidencije osporavati sukladno citiranom čl. 159. st. 6. ZUP. Isto tako ukoliko tužitelj smatra da on nije kriv za navedene prekršaje, tada je to trebao osporavati i dokazivati u okviru tih prekršajnih postupka, a ne u upravnom postupku ili u ovom upravnom sporu.
17. Ovdje valja reći, a u odnosu na prijedlog tužitelja da se prekine ovaj upravni spor do pravomoćnog okončanja postupaka povodom prijedloga tužitelja za obnovu navedenih prekršajnih naloga, da je točno da ti prekršajni nalozi predstavljaju prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj vrsti upravne stvari, međutim o tom prethodnom pitanju je pravomoćno odlučeno što je sukladno citiranom čl. 44. ZUS dovoljno za donošenje odluke u upravnom postupku. Ukoliko se o navedenom prethodnom pitanju drugačije odluči na temelju izvanrednog pravnog lijeka tada je to razlog za obnovu upravnog spora sukladno citiranom čl. 76. st. 1. t. 2. ZUS. Stoga u ovom sporu nije bilo uvjeta za prekid.
18. Dakle, za rješenje ove upravne stvari jedino je bitno je li tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova.
19. Kako prema važećim podacima iz službene evidencije tuženika proizlazi da je tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, to su se ispunili uvjeti iz citirane zakonske odredbe čl. 286. st. 4. ZSPC da se tužitelju ukine i oduzme vozačka dozvola.
20. Navodi tužitelja o njegovoj egzistenciji i nepromišljenosti nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari iz razloga što je citiranom odredbom izričito propisano da je pravna posljedica za opisano postupanje ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, te pri tome nije predviđeno nikakvo ublažavanje te pravne posljedice.
21. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučio kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
22. Odluka Suda o troškovima spora iz točke II. i III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove ovog spora, ali i troškove tuženika.
23. Opunomoćenica tuženika na raspravi održanoj u ovom sporu zatražila je trošak pristupa na navedenu raspravu u visini povratne autobusne karte na relaciji Karlovac - Rijeka - Karlovac.
24. Čl. 2. t. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik) propisano je da naknada troškova obuhvaća troškove službenih osoba. Nadalje, čl. 6. st. 1. Pravilnika, primijenjen u vezi s odredbom čl. 24. Pravilnika, propisano je da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. St. 2. istoga članka propisano je da troškovi iz st. 1. istog članka obuhvaćaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba da se izvrši saslušavanje, vještačenje ili neka druga radnja kao i za povratak u prebivalište odnosno boravište. Ovi troškovi obuhvaćaju i izdatke za prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivališta odnosno boravišta. U st. 3. istog članka propisano je da su sredstva javnog prometa u smislu tog Pravilnika: tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion.
25. Odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnika propisano je da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. St. 2. istoga članka propisano je da se visina naknade za prijevoz utvrđuje na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način.
26. Uvidom u javno objavljeni cjenik na web stranici Arriva Hrvatska utvrđeno je da prosječna cijena autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika koji prevozi na relaciji Karlovac - Rijeka u terminu rasprave iznosi 79,00 kn u jednom smjeru, dakle 158,00 kn u oba smjera.
27. Cijeneći citirane zakonske i podzakonske odredbe te navedeni podatak iz javno objavljenog cjenika, Sud utvrđuje da je zatraženi putni trošak tuženika izdatak koji je bio nužan za vođenje ovog spora i da je stoga taj izdatak opravdan i da visina zaraženog troška odgovara citiranim odredbama čl. 6. i 7. Pravilnika.
28. Slijedom navedenoga, pozivom na citirani čl. 79. st. 4. ZUS, valjalo je obvezati tužitelja da naknadi tuženiku navedene troškove nastale povodom ovog upravnog spora.
29. U odnosu na prijedlog tužitelja da se odredi odgodni učinak tužbe navodi se da vozilo predstavlja opasnu stvar te stoga svako omogućavanje osobi da upravlja vozilom u situaciji kada postoji i minimalna sumnja da osoba čini prekršaje u tolikoj mjeri da su nastupili uvjeti da joj se oduzme vozačka dozvola, bilo bi protivno javnom interesu.
30. U predmetnom upravnom postupku konačnim i izvršnim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj počinio više prekršaja protiv sigurnosti cestovnog prometa, u opsegu i razdoblju uz koje zakonodavac vezuje potrebu – barem privremenog – isključenja osobe od upravljanja motornim vozilima, pa bi odgoda izvršenja toga rješenja za vrijeme trajanja upravnog spora i omogućavanje da tužitelj, opterećen takvom konačnom i izvršnom odlukom, upravlja motornim vozilima, svakako bilo protivno sigurnosti cestovnog prometa kao nedvojbenome javnom interesu. Stoga nije bilo uvjeta za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovom sporu, jer nije ispunjena jedna od kumulativnih pretpostavki iz čl. 26. st. 2. ZUS da odgoda nije protivna javnom interesu, a što je dovoljno za odbijanje prijedloga tužitelja.
U Rijeci 11. ožujka 2022.
Sutkinja
Vesna Perić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a ZUS i čl. 66. st. 5. ZUS).
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. st. 1. vezano za čl. 26. st. 2. ZUS).