REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Posl. br. 31 P-517/2021-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna službe u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. U. Z. O., Z., M. 73, zastupanog po

punomoćnicima iz O. društva M. & L. iz Z., protiv tuženika

J. Č., O.:84798862975, iz N. V., B., P. L. 3, zastupan po

punomoćniku N. I., odvjetniku iz R., radi isplate,, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 31. siječnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 10. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku J. Č., P. lokvu 3, B., N. V.,

isplatiti tužitelju H. uredu za osiguranje, M. 73,

Z., iznos od 96.078,62 kn sa zakonskom zateznom

kamatom koja teče na iznos od:

- 412,50 kn od 17. rujna 2016. godine do isplate,

- 95.666,12 kn od 06. veljače 2018. godine do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.442,00 kn (osamnaesttisućačetristočetrdesetdvijekune), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske Presude, 10. ožujka 2022. godine, do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 26. veljače 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, s osnove regresa, u iznosu od 96.078,62 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U tužbi navodi da je dana 22. travnja 2016. godine u mjestu Brčići došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali tuženik, upravljajući neregistriranim traktorom marke IMT 558 i Curd Georg Ornig, koji se kretao na biciklu marke Bulls Wild Flow 2. Do nezgode da je došlo na način da se tuženik traktorom kretao kolnikom nerazvrstane ceste iz smjera juga u smjeru sjevera, te dolaskom na raskrižje cesta iste važnosti, gdje je vidljivost zbog visokog raslinja izrazito slaba, traktorom ušao u raskrižje, a da prethodno nije propustio sva vozila koja su dolazila s njegove desne strane i koja su u odnosu na njega imala prednost prolaska. Tom prilikom da je došlo do udara bicikla kojim je upravljao naprijed navedeni biciklist u traktor tuženika. Biciklist da se kretao kolnikom nerazvrstane ceste iz smjera istoga u smjeru zapada na način da se biciklom nije kretao što bliže desnom rubu ceste i na tolikoj udaljenosti od njega, da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa, te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti, već se kretao lijevim rubom kolnika. Nakon udarca u traktor biciklist da je pao na kolnik ceste zajedno sa biciklom pod traktor i pri tom zadobio teške tjelesne ozljede. Protiv tuženika je pokrenut odgovarajući prekršajni i kazneni postupak. Biciklist kao oštećeni da je putem punomoćnika odvjetnika, temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelju podnio odštetni zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Po provedenom odštetnom zahtjevu i obradi štete, kojom prilikom je oštećenom uzet u obzir njegov doprinos nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od 50 posto, tužitelj da je dana 05. veljače 2018. godine isplatio nesporni iznos naknade štete u visini od 95.586,12 kn odnosno 12.796,00 eura. Iznos od 37.361,60 kn (4.942,01 eur) da se odnosi na naknadu štete na ime izgubljene zarade, iznos od 5.647,32 kn (747,00 eur) da se odnosi na plaćeno vještačenje od strane oštećenika, zatim iznos od 2.097,52 kn (277,45 eura) da se odnosi na naknadu štete zbog uništenog bicikla, a iznos od 49.200,00 kn (6.829,54 eura) da se odnosi na naknadu imovine i neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti. Nadalje, tužitelj da je dana 16. rujna 2016. godine na račun vještaka za cestovni promet isplatio iznos od 412,50 kn na ime utvrđivanja dinamike štetnog događaja i utvrđivanja suodgovornosti za nastanak istog od strane svakog sudionika štetnog događaja. Konačno, tužitelj da je prilikom vršenja isplate naknade štete oštećenom u inozemstvo morao platiti naknadu u iznosu od 80,00 kn dana 05. veljače 2018. godine. Tužitelj zaključuje da je tuženik prouzročio nastanak štetnog događaja upravljajući neosiguranim vozilom stoga da je, temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tuženik postao regresni dužnik tužitelja, te pozivom na odredbe čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik je dužan isplatiti tužitelju cjelokupni isplaćeni iznos glavnice, kamata i troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tvrdi da je za prouzrokovanje predmetne prometne nezgode odgovoran isključivo vozač bicikla, jer da je prometni vještak potvrdio da tuženik nije mogao uočiti biciklistu. Oštećenik biciklist da nije imao zaštitnu kacigu, jer da je tuženik za tu činjenicu znao tada da bi sigurno bio drugačije odmjerio udio u odgovornosti za štetu vozača bicikla. Dalje, navodi da tuženik nije sudjelovao u postupku isplate naknade štete biciklisti. Isplaćeni iznos biciklistu da je u potpunosti nerealan i neadekvatan pretrpljenim ozljedama za koje da je vozač bicikla sam odgovoran zbog svoje objesne vožnje.

3. Tužitelj tijekom postupka je naveo da je tuženik bio upoznat o činjenici da je oštećeniku isplaćena šteta i u tom postupku da je sam tuženik dao izjavu o dinamici nastanka štetnog događaja.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: zapisnik o očevidu (5-6), podatke o prometnoj nezgodi (7-8), u službene zabilješke (9-10), fotodokumentaciju (11-20), izjavu tuženika kao vlasnika neosiguranog vozila (21), račun za liječenje (22-24), medicinsku dokumentaciju (25-28), dokumentaciju s računima (29-176), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-621/2016 (Pu K-468/2019), izvršen je očevid lica mjesta, te je provedeno prometno vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (224-233), te je saslušan i vještak prometne struke, provedeno je medicinsko vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (275-279), te je i saslušan vještak medicinske struke, saslušan je tuženik kao parnična stranka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Provedenim dokazima utvrđeno je da se dana 22. travnja 2016. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tuženik sa neregistriranim i neosiguranim traktorom marke IMT 558 i biciklist C. G. O., kada se tuženik kretao kolnikom nerazvrstane ceste iz smjera juga u smjeru sjevera i dolaskom do raskrižja ceste iste važnosti ušao je u raskrižje i tom prilikom došlo je do udara bicikla i vozača bicikla koji se kretao kolnikom nerazvrstane ceste iz smjera istoka u smjeru zapada, te je nakon udara biciklist pao na kolnik zajedno sa biciklom pod traktor i zadobio tjelesne ozljede. Biciklist je zadobio osobito teške tjelesne ozljede u vidu rane razderotine čeonog i tjemenog dijela glave, rane razderotine lakta lijevog, krvni podljev u području uha lijevo, više komadni prijelom lopatične kosti lijevo, prijelom lakatne kosti lijevo, prijelom VII rebra desno, prijelom oba ramusa na stidnim kostima obostrano, prijelom križne kosti, prijelom lijevog poprečnog nastavka četvrtog slabinjskog kralješka, razdor mokraćovoda i nagnječenje pluća obostrano, te posljedično trombozu, upalu lijeve femoralne vene i razvoj plućne embolije. Povodom te prometne nezgode tuženik je pravomoćno proglašen krivim, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te mu je primjenom odredbe čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda od 3 godine od dana pravomoćnosti Presude.

7. Oštećenik biciklist obratio se tužitelju sa odštetnim zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete. Prilikom obrade štete tužitelj je pozvao tuženika radi davanja izjave o načinu i tijeku nastanka prometne nezgode kao i o vozilu tuženika kojim je upravljao. Tužitelj je nakon provedenog sveobuhvatnog postupka, pa tako i vještačenja utvrdio da postoji osnovanost za isplatu naknade imovinske i neimovinske štete oštećeniku biciklistu, ali je po provedenom postupku utvrdio doprinos sudionika prometne nezgode u omjeru 50:50 i sukladno tome je oštećeniku isplatio 50% iznosa štete. Provedenim dokazima nesporno je da je tužitelj isplatio oštećeniku iznos od 37.361,60 kn (4.942,01 eur) na ime naknade štete za izgubljenu zaradu, zatim iznos od 2.097,52 kn (277,45 eura), na ime naknade štete zbog uništenog bicikla, zatim iznos od 49.200,00 kn (6.829,54 eura) na ime naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Tužitelj je za potrebe obrade odštetnog zahtjeva platio 5.647,32 kn (747,00 eur) za vještačenje koje je prethodno platio oštećenik. Tužitelj je platio i trošak vještaka za cestovni promet u iznosu od 412,50 kn dana 16.9.2016. godine, te konačno potrebnu naknadu u iznosu od 80,00 kn radi izvršenja isplate naknade štete oštećenom u inozemstvu. Za sve navedeno tužitelj je priložio i materijalne dokaze. Nadalje je nesporno utvrđeno da je tuženik vozio neregistrirano i neosigurano vozilo, traktor, te je nesporno da je ušao u raskrižje, a da prethodno nije propustio bicikl kojim je upravljao oštećenik C. G. O..

8. Između stranaka je nesporna visina štete na biciklu oštećenika.

9. Za potrebe donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari provedeno je i vještačenje po vještaku prometne i medicinske struke.

10. Sudski vještak za promet i analizu prometnih nezgoda je u svom pisanom nalazu i mišljenju opisao način i dinamiku nastanka prometne nezgode, kao i mogućnost izbjegavanja prometne nezgode, te je iznio zaključak da je do sudarnog kontakta došlo udarom prednjeg čelnog dijela kotača bicikla u desni bočni dio prednjeg kotača traktora, u trenutku sudara traktor da se uključivao sa kolnog prilaza obiteljske kuće na kolnik nerazvrstane ceste, da se vozač bicikla nalazio traktoru s njegove desne strane, da je u sudaru u kontaktu vozač bicikla pao pod traktor, da je brzina kretanja traktora iznosila oko 3 km/h, a brzina kretanja bicikla oko 14 km/h, da se traktor uključujući na kolnik nerazvrstane ceste do mjesta sudara kretao na dužini puta od oko S=2,8 i u vremenu potrebnom za prelazak istog od 3,37 sekundi. U trenutku početka uključivanja traktora vozač bicikla nalazio se na udaljenosti od oko S=13,07 m. Potrebno vrijeme za prelazak tog puta bio je oko T=3.53 sekunde. Vještak zaključuje da do prometne nesreće ne bi došlo pod uvjetom da je vozač bicikla uočio započeto uključivanje traktora i počeo intenzivno kočiti, zatim pod uvjetom da se vozač bicikla kretao desnom stranom kolnika uz sam rub, u smjeru svog kretanja. Kako se vozač bicikla nalazio na udaljenosti od oko 13,07 m, na raskrižju, od mjesta uključenja (zamišljena crta linije preglednosti, kolnog prilaza) do sudara ne bi došlo ako bi biciklista bio uočen, a vozač traktora odustao od uključenja na cestu u raskrižju. Vozač traktora zbog nepreglednosti trebao je uključenje obaviti po potrebi uz pomoć druge osobe.

11. Tužitelj nije imao primjedbi, niti prigovora na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke.

12. Tuženik je u pravilu prihvatio zaključke vještaka prometne struke, s time da je tražio pojašnjenja vezano za navod vještaka da je vozač traktora uključenje na raskrižje trebao obaviti po potrebi uz pomoć druge osobe.

13. Vještak prometne struke je i usmeno na raspravi obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te je naglasio da je tuženik bio dužan propustiti drugo vozilo koje njemu nailazi s desne strane nerazvrstane ceste bez obzira na moguću nepreglednost ceste kojom se kreće. U konkretnom slučaju nepreglednost da je bila uvjetovana visokim drvećem i grmljem uz prometnicu na desnoj strani gledajući iz pravca uključivanja traktora, a sve to da je potvrđeno i u zapisniku o očevidu policijskih službenika, kao i fotografijama. Vozač traktora tj. tuženik da je bio prisiljen zaustaviti svoje vozilo neposredno ispred zamišljene linije razine raskrižja-linije preglednosti jer je samo iz tog položaja moguće uočiti bicikl na udaljenosti od oko 40 m. Tek tada je njemu raskrižje pregledno i na taj način omogućeno propuštanje bicikla. A preventivno po potrebi, radi sigurnosti prometa, moguće je koristiti drugu osobu, a to je u domeni osobe vozača. (Predmetno raskrižje je neposredno blizu kuće tuženika). Vegetacija u ključnoj točki uključenja vozača traktora tj. tuženika i pravilan postupak vozača da ne onemogućava preglednost i uočenje vozila.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, kao i njegov iskaz, jer je isto izrađeno i dano u skladu sa pravilima struke, objektivno i stručno.

15. Vještak medicinske struke, ortoped, je u svom pisanom nalazu i mišljenju iznio da je istog sačinio na temelju dokumentacije u spisu (u kojem je između ostalog priložen i izvadak iz povijesti bolesti lječilišta u Austriji gdje je boravio oštećenik), a zadnja medicinska dokumentacija da je od 22. rujna 2016. godine, kao i vještačenja socijalnog osiguranja Š. od 09. kolovoza 2016. godine, te medicinskog vještačenja fizijatra dr. sc. M. U. iz Z. od 12. prosinca 2016. godine. Vještak, za potrebe ove pravne stvari, dao je mišljenje da je oštećenik proveo na bolničkom liječenju ukupno 5 mjeseci (153 dana), da je tri puta bio operiran u općoj anesteziji, dio operacija da je bio sa više zahvata istovremeno (7-8 zahvata), prvih 5 dana da je trpio apliciran robustni sistem vanjske fiksacije zdjelice, kroz prvih 6 tjedana da je trpio aplicirani stalni transuretralni kateter zbog rupture uretera, u daljnjem tijeku da je pretrpio tegobe zbog tromboze (začepljenja) lijeve femoralne vene i posljedične plućne embolije, da su nad istim sprovedeni obilni dugotrajni rehabilitacijski tretmani, da je kroz 6 mjeseci imao antikoagulantnu terapiju uz učestale kontrole krvi, te prvih 6 do 8 tjedana da se kretao uz pomoć invalidskih kolica. Mišljenje vještaka je da je oštećenik trpio trajne bolove jakog intenziteta najmanje 10 dana, srednjeg intenziteta oko 3 tjedna, slabog intenziteta oko 2 mjeseca, a nakon toga da je trpio učestale bolove povremenog karaktera do kraja stacionarnog liječenja. U odnosu na naruženje kod oštećenog da je nastalo u obliku mnogobrojnih ožiljaka, a neki da su stalno vidljivi i to srednjeg intenziteta. Nadalje, oštećenik da je pretrpio dulji jači primarni strah koji je trajao do sat vremena, dok je bio pod traktorom, a zatim izvučen i na cesti, ležeći, krvareći dok je čekao hitnu pomoć. Nakon toga, da je trpio dulji sekundarni strah, strah jačeg intenziteta najmanje 5 dana. Strah srednjeg intenziteta, dok su bolovi bili jači i dok su se mogle očekivati naknadne komplikacije da je trajao ukupno 3 do 4 tjedna. Strah slabog intenziteta, odnosno veliku brigu za tijek liječenja i zebnju, kakav će biti konačni ishod da je trpio 3 do 4 mjeseca. Nakon toga, da je trpio tercijarni strah, kada je razmišljao hoće li moći zadovoljiti na svom poslu i u domaćinstvu, te kako u svojim rekreacijskim aktivnostima. Zato da je moguće da su nakon svega ostale i određene psihičke posljedice, ali bolju procjenu za to da bi mogao dati vještak psihijatrijske struke. Vještak je dao mišljenje da je oštećeniku nakon izlaska iz bolnice još neko vrijeme, mjesec dana trebala tuđa pomoć za fizički zahtjevnije domaćinske poslove. Svakako još nije mogao raditi teže fizičke poslove lijevom rukom, niti je još neko vrijeme bio sposoban za sportske aktivnosti. Cijeneći dob i spol oštećenika, te njegovo pretpostavljeno ranije stanje, njegove mogućnosti sada po završenom liječenju, vještak je mišljenja da je kod oštećenika nastalo ukupno smanjenje životne aktivnosti od oko 30%.

16. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka ortopeda dr. Marijana Peharde glede opsega i obujma fizičkih bolova i straha, kao i stupnja naruženosti koji je ostao kod oštećenika. A u odnosu na trajne posljedice odnosno smanjenje životne aktivnosti smatra da su kod oštećenika trajne posljedice zaostale od najmanje 50%. Nadalje, tužitelj smatra da je oštećenom bila potrebna tuđa pomoć i njega ne samo u razdoblju od mjesec dana nakon izlaska iz bolnice, već i u određenom broju sati mjesečno kasnije radi obavljanja težih kućanskih poslova s obzirom na zaostalo smanjenje životnih aktivnosti i funkcionalno ograničenje korištenja lijeve ruke i oba kuka.

17. Tuženik smatra da su nalaz i mišljenje medicinskog vještaka napravljeni stručno, jer da je vještak dao realnu procjenu vida pretrpljene štete kod oštećenika, jedino smatra da je vještak previsoko ocijenio ukupno smanjenje životne aktivnosti od oko 30%.

18. Na primjedbe stranaka vještak je ponovio da je nalaz i mišljenje dan isključivo samo na osnovi medicinske dokumentacije u spisu, a koja se odnosi samo na stanje u trenutku završenog hospitalnog liječenja. Ističe da se procjena bolova odnosi na trajne bolove, dok su bolovi povremenog karaktera naznačeni posebno. Ističe nespornom činjenicu da je oštećenik zadobio značajne ozljede koje su prema priloženoj dokumentaciji vrlo dobro zacijelile, svi prijelomi da su zadovoljavajuće zacijelili. Zaostala su ograničenja u pokretljivosti pojedinih zglobova, najizraženije u području lijevog ramena s time da je rameni zglob neoštećen, ali je oštećena okolna muskulatura i to najvjerojatnije zbog oštećenja živaca koji nervira to područje. Oporavak živca da traje i do dvije godine, a vještak ne zna krajnje stanje tog oporavka. Oštećenik da ima i urođeno ponavljajuće iščašenje desnog ramena što također ostavlja određene posljedice, pa je zbog toga vjerojatno već i ranije imao neka ograničenja u radu desnom rukom koja su slična i očekivanim oštećenjima lijevog ramena. Oštećenik da je i ranije imao prijelom križne kosti, što je ponovno zadobio i u predmetnom događaju. U svakom slučaju objektivno da je potvrđeno na različitim nivoima i da smanjenje životne aktivnosti kod oštećenika iznosi 30%. Oštećenik da sada svakako ima tegobe pri duljem radu u čučećem položaju, pri radu sa uzdignutim rukama, pri naglim pokretima rukama, nošenju težih tereta i većim fizičkim naporima. Potreba za nekom stalnom pomoći više da ne postoji jer da oštećenik može ispunjavati svakodnevne uobičajene potrebe, ali da ne može vršiti fizički zahtjevnije potrebe. U svakom slučaju u prvih mjesec dana nakon izlaska iz hospitalizacije oštećeniku da je trebala pomoć u vidu pribave namirnica za domaćinstvo, čišćenje stana i eventualno nekih težih fizičkih poslova. Što se tiče disfunkcije mokraćnog mjehura oštećenika prema dokumentaciji da ne postoji nikakvo prekomjerno suženje, ali da postoji manji promjer u području žlijezde prostate, a s obzirom na životnu dob oštećenika (oko 50 godina) da je moguće da su već i promjene na prostati koje bi izazivale slične tegobe (učestalo mokrenje).

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ortopeda, jer je isto izrađeno u skladu sa pravilima struke, objektivno i stručno.

20. Tuženik je iskazao da se predmetnog dana kretao traktorom poljskim putem i prije izlaska na nerazvrstanu cestu da je stao i pogledao lijevo i desno i da nikoga nije vidio, te da je stavio u prvu brzinu i polako krenuo i na udaljenosti od metar i pol na nerazvrstanoj cesti sa desne strane traktora da ga je udario biciklist. On da je tada već započinjao kretanje na nerazvrstanoj cesti prema desno, a zapravo da je trebao ići ravno tj. samo preko nerazvrstane ceste. Ali kako mu je sa desne strane obraslo granje i stablo da se podigao sa traktora kako bi lakše pogledao da li mu nešto dolazi. Kada je biciklist udario u desni kotač traktora sa prvim kotačem bicikla tada da je biciklist pao preko volana bicikla i to ispod točkova traktora odnosno između prvog i zadnjeg kotača traktora sa desne strane. Tuženik tvrdi da se biciklist nije pridržavao propisa, jer da nije vozio desnom stranom, jer da je biciklist vozio desnom stranom do sudara da ne bi došlo. Vegetacija sa desne strane da je bila gušća, a biciklist da je bio u dosta pijanom stanju. U iskazu tvrdi da policija nije testirala biciklistu odnosno da nije provjerila da li je imao alkohola.

21. Iz iskaza tuženika proizlazi da on isključuje svoju odgovornost u bilo kojem udjelu u predmetnom štetnom događaju, tvrdeći da se samo biciklist nije pridržavao propisa jer da nije vozio desnom stranom i jer da je biciklist bio pijan, a da to policija nije provjerila. Međutim, u ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je Policijska postaja Poreč provela alkotestiranje, te da je kod bicikliste oštećenika utvrđena koncentracija alkohola 0,17 g/kg, koja koncentracija alkohola se ne može smatrati kako je tuženik iskazao da je bio "u dosta pijanom stanju".

22. Zato sud zaključuje da je iskaz tuženika subjektivan tj. pristran, pa posljedično tome nevjerodostojan, pogotovo u dijelu da bi biciklist oštećenik bio u dosta pijanom stanju.

23. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata iznosa od 96.078,62 kn po osnovi regresa, a koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku.

24. U ukupnosti svih provedenih dokaza sud je utvrdio, pa tako i prihvatio utvrđenje i od strane tužitelja, da je oštećenik biciklist doprinio nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od 50%. S obzirom da je tužitelj isplatio oštećeniku imovinsku i neimovinsku štetu, a uzimajući u obzir doprinos oštećenika biciklista nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, te da je u ovom postupku nakon provedenog prometnog i medicinskog vještačenja utvrđeno da je oštećenik zbog predmetne prometne nezgode, te boravka u bolnici izgubio zaradu, da mu je uništen bicikl, te da je trpio imovinsku i neimovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti, a što u ukupnom iznosu cijeneći njegov doprinos u omjeru od 50% istome je od strane tužitelja i isplaćen ne puni iznos ukupne štete koju je trpio, već iznos od 50% s obzirom na njegov doprinos štetnom događaju. Cijeneći nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete koji su donijeti prema zauzetom pravnom shvaćanju na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/20) (od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5)), a koje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete, te je donijeta odluka o promjeni orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi u odnosu na 2002. godinu koji su naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu za 50%. Uzimajući u obzir trajanje i jačinu fizičkih bolova, duševnih bolova zbog pretrpljenog straha, smanjenja životne aktivnosti, te naruženosti kako je to prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Marjana Peharda o intenzitetu i trajanju pretrpljenih bolova, te cijeneći nove orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, sud je utvrdio da bi oštećeniku i uzimajući u obzir njegov doprinos od 50% pripadao čak i veći iznos naknade štete od iznosa koji je tužitelj isplatio oštećeniku. Posebno je sud vodio računa da je oštećenik bio na bolničkom liječenju ukupno 5 mjeseci (153 dana), da je trpio jake bolove 10 dana, srednje bolove 21 dan, slabe bolove 60 dana, povremene sve do kraja bolničkog liječenja da je trpio jaki primarni strah i dulji sekundarni strah, te posebno strah jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta od 3 do 4 tjedna, slabog intenziteta od 3 do 4 mjeseca, a i tercijarni strah. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka da je kod oštećenika došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 30%, a uzimajući u obzir njegove mogućnosti po završenom liječenju, te njegovu dob i spol.

25. Obzirom da je tuženik prouzročio nastanak štetnog događaja upravljajući neosiguranim i neregistriranim vozilom, on je temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postao regresni dužnik prema tužitelju i zato je pozivom na navedenu odredbu dužan tužitelju isplatiti ukupan isplaćeni iznos glavnice, kamata i troškova, koje je tužitelj isplatio oštećeniku Curdu Georgu Ornigu.

26. Iz navedenih razloga valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naložiti isplatu iznosa kako je to navedeno u točki I izreke ove Presude.

27. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018).

28. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 35/09 i 76/13, dalje: ZOOP) u čl. 2. st. 1. propisuje obvezu osiguranja u prometu, između ostalih i osiguranje vlasnika odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesenih trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti.

29. Prema čl. 4. st. 1. istog Zakona vlasnik prijevoznog sredstva dužan je za osiguranja iz čl. 2. st. 1. istog Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju, te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu.

30. Odredbom čl. 14. ZOOP-a propisani su subrogacijski zahtjevi društva za osiguranje, pa tako navedenom odredbom propisano je da društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju tog zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

31. Odredbom čl. 21. ZOOP-a oštećenik je imao pravo tražiti isplatu od Hrvatskog ureda za osiguranje. Odredba čl. 22. propisuje obvezu sklapanja ugovora o osiguranju.

32. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOOP-a propisano je da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, a st. 5. iste odredbe propisuje da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

33. A u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj to pravo na naknadu štete tj. regresa ima pravo tražiti upravo od tuženika koji je pravomoćnom kaznenom Presudom osuđen i proglašen krivim za štetni događaj.

34. S obzirom na naprijed navedeno, a cijeneći suodgovornost oštećenika, za nastalu štetu, te kako je od strane tužitelja oštećeniku isplaćena naknada i to upravo uzimajući u obzir doprinos oštećenika od 50%, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos kojeg je tužitelj i isplatio oštećeniku odnosno isplaćeni iznos glavnice, kamata i troškova.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku, pa mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 02. prosinca 2020., 16. veljače 2021., 29. studenog 2021., za zastupanje na ročištima 12. rujna 2019., 13. studenog 2019., 29. rujna 2020., 03. veljače 2021., 11. listopada 2021. i 31. siječnja 2022. za svaku radnju po 1.000,00 kn plus PDV koji iznosi 2.500,00 kn, za sudsku pristojbu na tužbu 1.311,00 kn, za sudsku pristojbu na Presudu 1.311,00 kn, te trošak vještačenja 3.320,00 kn, a što sveukupno iznosi 18.442,00 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tar. br. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika i Tarifnom br. 1 i 2. Tarife sudskih pristojbi.

36. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 10. ožujka 2022. godine.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.