Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-21/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-128/2021-2 (K-US-22/2018.) od 30. prosinca 2021. u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog N. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci na temelju odredbe članka 557. a stavak 1. točka c i d i stavka 2. u vezi članka 557. e stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi određena rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-91/2019., K-Us-22/2018. od 18. srpnja 2019. na način da:
1.1. Županijski sud u Rijeci OIB:…, R., neće ispuniti dio obveze optuženom N. Đ. iz M., V., na ime povrata uplaćene jamčevine i to u iznosu od 3.700,00 (tritisućesedamstokuna) kuna od ukupnog iznosa jamstva u visini od 80.000,00 (osamdesettisućakuna) kuna nastalu na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17. od 26. rujna 2017.
1.2. Zabranjuje se optuženom N. Đ. da od Županijskog suda u Rijeci, OIB:.., R., primi dio ispunjenja obveze u iznosu od 3.700,00 (tritisućesedamstokuna) kuna, nastalu na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-Us-11/16., Kv I-Us- 22/17. od 26. rujna 2017., na ime povrata jamstva te da u tom dijelu istom dalje raspolaže.
1.3. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Rijeci da od iznosa jamstva u visini 80.000,00 (osamdesettisuća) kuna uplaćenog na ime optuženog N. Đ. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15. iznos od 3.700,00 (tritisućesedamstokuna) kuna s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci broj IBAN …prenese u korist državnog proračuna na broj IBAN …uz model… i poziv na broj:..., na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja ministarstvo.
II Ova privremena mjera, sukladno članku 557. e stavak 2. ZKP/08. može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.
III Ova privremena mjera donosi se u korist R. H.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi N. Đ. po branitelju G. M., odvjetniku u R. ne navodeći žalbene osnove podnošenja žalbe, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja optuženi Nedim Đerlek upire na pravomoćno rješenje o povratu jamstva broj Kov-Us-11/2016., Kv I Us 22/2017., od 26. rujna 2017. za koje smatra da je u koliziji s pobijanim rješenjem kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva. Također navodi da je iz uplatnice razvidno da je optuženikov otac uplatio jamčevinu za optuženika, a da se u pobijanom rješenju navodi da je uplatio optuženik što nije moguće jer je tada bio lišen slobode, te da se takav zaključak suda temelji na pretpostavkama koje nisu ničim dokazane. Nadalje, vezano uz navod da je jamčevinu uplatio otac optuženika, u spisu su dostavljeni podaci za zakonitu zaradu optuženikovog oca te je to trebalo uzeti u obzir kod donošenja odluke o određivanju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, što prvostupanjski sud nije učinio. Slijedom toga u žalbi se ističe da je na sjednicu vijeća sukladno članku 558. stavak 1. ZKP/08. trebalo pozvati optuženikovog oca i dati mu mogućnost dokazivanja zakonitosti pribavljenog novca za jamstvo, te dostavljanje dokumentacije koja se odnosi na njegovo zaposlenje, primanja i kredite, čime je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske, u prilog čega se poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-120/11-4.
6. Naime, kako je već žalitelju odgovoreno u prethodnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-28/2021 od 26. kolovoza 2021., a vezano za iste navode iz žalbe u ovoj odluci Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ponavlja da se radi o dva zasebna postupovnopravna instituta jamstva i privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi, s različitim svrhama te da neovisno o postojanju pravomoćnog rješenja ukidanja jamstva i povratu jamčevine nema zapreke da se na tome odredi i produlji privremena mjera zabrane raspolaganja tražbinom optuženika, a koje potraživanje je proizašlo upravo iz rješenja kojim se jamstvo ukida i nalaže povrat uplaćenog iznosa jamčevine. Time nije nastala kolizija između pobijanog rješenja i rješenja kojim je zabranjen povrat jamstva kako se to u žalbi ponovno navodi.
7. Također, nije u pravu žalitelj kada ponovno navodi da je jamstvo uplatio njegov otac, a ne on osobno, jer isto ne proizlazi iz rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15. od 17. prosinca 2015. gdje je određena visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor te da to jamstvo daje optuženik. Ujedno iz potvrde o provedenoj uplati u predmetu broj Kir-Us 1/16. (list 13 spisa), a u koji je izvršen uvid, proizlazi da je kao uplatitelj jamčevine naznačen upravo optuženi N. Đ., a rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 26. rujna 2017. pod brojem Kov-Us-11/2016. (Kv I-Us- 22/17.). kojim je jamstvo ukinuto, određeno je da će se povrat jamčevine izvršiti upravo optuženom N. Đ., a ne njegovom ocu. Protiv tog rješenja optuženik se nije žalio, pa nije moguće izvršiti povrat sredstava jamčevine drugoj osobi, a ne optuženiku, što je uostalom i obrazloženo u ranije navedenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kasnije raspolaganje optuženog N. Đ. da se jamstvo, odnosno preostala sredstva uplate na račun njegovog oca je njegovo osobno raspolaganje s njegovim vlasništvom. U odnosu na istaknute navode u žalbi da je otac optuženika zaposlen u inozemstvu i da ga je trebalo pozvati na sjednicu vijeća radi dokazivanja zakonitosti pribavljenog novca za jamčevinu, kao i dostavljanja ovjerenog prijevoda dokumentacije o zaposlenju, primanjima i kreditu, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske optuženiku je dana uputa da može dostaviti dokumentaciju u spis vezano za te navode, što nije učinio od 2018., dok je za istaknuti da je optuženikov otac kredit podigao u veljači 2016., a jamčevina je uplaćena mjesec dana ranije.
8. Stoga nije osnovano ni pozivanje optuženika u odnosu na izneseno na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-120/11-4, jer se ne radi o istom činjeničnom stanju s obzirom da optuženik nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja da je baš on uplatio iznos položen na ime jamstva, a praksa na koju se poziva optuženik je primjenjiva u slučaju nemogućnosti utvrđenja vlasništva.
9. Slijedom svega navedenog, kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 10. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
