Poslovni broj: 15 UsI-2938/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M., OIB: …, iz

Z., , zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz

Odvjetničkog društva Ž. & P. d.o.o., sa sjedištem u Z., , Pisarnici Z., Z., , protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske,OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. P., OIB: …, iz Z., , V.,

radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 2. ožujka 2022. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/20-26/637, URBROJ: 531-07-01-03/09-21- 3 od 13. srpnja 2021. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 25. kolovoza 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/20-26/637, URBROJ: 531-07-01-03/09- 21-3 od 13. srpnja 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije ističe kako tužbu podnosi zbog toga što se u postupku koji je upravnom aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno i što je iz činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, kao i zbog povrede pravila postupka koja su bila od utjecaja na rješavanje stvari te zbog nepravilne primjene zakona i propisa utemeljenog na zakonu. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja da proizlazi kako je tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku otklonilo sve nedostatke, pravilno provelo postupak te utvrdilo sve činjenice, međutim, tuženik da na većinu žalbenih navoda tužitelja nije uopće odgovorio, dok obrazloženje istog da je suhoparno i općenito jer u žalbi tužitelj da je isticao kako je rješenje o izvedenom stanju doneseno na temelju snimke izvedenog stanja koja ne odgovara stvarnom stanju, koji žalbeni razlog tuženik da nije uopće uzeo u obzir. Također, da investitor nikada nije ispravio snimku izvedenog stanja sukladno novoutvrđenom stanju (uklonjenoj nadstrešnici), a takva neusklađena snimka da čini sastavni dio rješenja o izvedenom stanju. Isto tako, iz spisa predmeta da proizlazi kako je naloženo investitoru da ukloni nadstrešnicu na zapadnom dijelu pročelja u prizemlju, dok u rješenju o izvedenom stanju da stoji kako je investitor uklonio nadstrešnicu iznad suterena sa sjeveroistočne strane, o kojim proturječnostima tuženik da nije dao nikakav osvrt, niti obrazloženje. Osim što je tuženik pogrešno utvrdio takve relevantne činjenice, da je pogrešno i primijenio materijalno pravo jer da je potvrdio rješenje o izvedenom stanju koje da je očito nezakonito pozivom na odredbu čl. 18. st. 1. toč. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

Ujedno, tuženik da se nije osvrnuo niti na dostavljene fotografije uz žalbu, kao niti na izvatke s Geoportala sa stanjem nekretnine 2011. i 2014. iako da je tužitelj upirao na očite nedostatke jer tuženik da zanemaruje vrlo bitno činjenicu, a to je vrijeme gradnje sporne nadstrešnice s obzirom da je iz fotografija koje je tužitelj dostavio uz žalbu vidljivo kako 2011. ne egzistira nikakva nadstrešnica (pa ni ova uklonjena), dok se na snimci iz 2014. sporna neuklonjena nadstrešnica vidi, što da daje jasan zaključak kako je ista sagrađena nakon 21. lipnja 2011., koji žalbeni navod tuženik da nije uzeo u obzir. Tuženik da je propustio utvrditi i kako je pred tijelom prvog stupnja došlo do povrede pravila postupka jer da je tužitelj u žalbi upirao kako je investitoru naloženo da dostavi dokaze o otklonjenim nedostacima, što da investitor nije učinio, u kojem dijelu tuženik također da uopće nije razmatrao žalbu tužitelja. Stoga, rješenje tuženika da je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu da su u cijelosti zanemarene relevantne odredbe koje reguliraju pitanje legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada, slijedom čega je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno predložio je i da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba očitovala se na navode tužbe na raspravi održanoj pred ovim sudom, kada je u bitnom navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu s obzirom da tužbene navode smatra neosnovanima jer da je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito, te je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4.U sporu je održana rasprava 2. ožujka 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili zamjenica opunomoćenika tužitelja i zainteresirana osoba, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja istaknula kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa kako u ovom sporu nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu, dok se zainteresirana osoba očitovala na naprijed izloženi način, pa kako niti ona nije imala dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/I-361-03/12- 11/5068, URBROJ: 2198/1-07/11-20-52 od 16. studenog 2020.

, točkom 1. ozakonjuje

se dovršena, poluugrađena, stambeno-poslovna, manje zahtjevna zgrada kosog dvostrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade (visina vijenca) 5,25 m u maksimalnim tlocrtnim dimenzijama 19,41 x 10,44 m, koja se sastoji od suterena, prizemlja i kata (Su + P + K) u kojoj se nalaze dvije stambene jedinice i poslovni prostor ugostiteljske namjene, izgrađena na k.č. 4369 k.o. V, prikazana na geodetskoj snimci izvedenog stanja iz siječnja 2014. godine, oznake 1/2014, izrađenoj od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije K. J., dipl. ing. geod. iz K., broj ovlaštenja Geo … i u snimci izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade iz ožujka 2013. godine, broj TD 38/2013, izrađenoj u ,,B." d.o.o. iz O. po ovlaštenom arhitektu N. A., dipl. ing. arh., broj ovlaštenja A …, točkom 2. utvrđeno je da geodetska snimka i snimka izvedenog stanja iz točke

1. izreke rješenja sastavni su dijelovi ovog rješenja, a što da je na njima navedeno i ovjereno potpisom službenika i pečatom ovog tijela, točkom 3. utvrđeno je da ispitivanje i ispunjavanje lokacijskih uvjeta, bitnih zahtjeva za građevinu te drugih uvjeta i zahtjeva nije prethodilo donošenju ovog rješenja, to u bitnom jer je prvostupanjsko tijelo smatralo kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju, te je isto doneseno pozivom na odredbu čl. 8. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19).

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/20-26/637, URBROJ: 531-07-01-03/09-21-3 od 13. srpnja 2021. godine, postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora njegova žalba je odbijena, te je time potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, a u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko upravno tijelo u istom, odnosno iz razloga što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koje rješenje je tuženik stoga ocijenio pravilnim i zakonitim.

11.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je zainteresirana osoba nadležnom prvostupanjskom upravnom tijelu 28. prosinca 2012. podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za naprijed opisanu nezakonito izgrađenu zgradu, uz koji zahtjev je priložila dokumentaciju taksativno navedenu na stranici 2. prvostupanjskog rješenja.

12.Također, nije sporno ni da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-361-03/12-11/5068, Urbroj: 2198/1-07/11-19-34 od 7. svibnja 2019., protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je tuženik svojim rješenjem, Klasa: UP/II-361-05/19-26/932, Urboj: 531-09-2-19-2 od 22. studenog 2019. isto poništio i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu u bitnom da se na ispravan način pozovu stranke u postupku na uvid u spis,

kao i da se na propisan način pozovu stranke na očevid, ujedno i da se pravilno utvrdi činjenično stanje, odnosno otklone prigovori oko otvora, tj. istaka na međi prema tužiteljevoj čestici, što pak znači da je prvostupanjsko rješenje od 16. studenog 2020. donijeto u izvršenju tuženikovog rješenja od 22. studenog 2019.

13.Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u ponovljenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, odnosno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za donošenjem rješenja o izvedenom stanju u odnosu na predmetnu zgradu, nadalje je li prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupilo sukladno uputi iz tuženikovog rješenja od 22. studenog 2019. u čijem izvršenju je isto donijeto, te je li tuženik pravilno otklonio žalbene prigovore tužitelja koje je on isticao u žalbenom postupku, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje,

odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

Odredbom čl. 18. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano je da rješenje o izvedenom stanju donosi se za nezakonito izgrađenu zgradu koja se prema ovome

Zakonu može ozakoniti, ako: – su zahtjevu za donošenje rješenja priloženi dokumenti propisani ovim Zakonom, – je arhitektonska snimka, odnosno snimka izvedenog stanja u skladu s izvedenim stanjem zgrade, ako se ista podnosi uz zahtjev, – je plaćena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate iste.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je ozakonjena predmetna dovršena, poluugrađena, stambeno-poslovna, manje zahtjevna zgrada kosog dvostrešnog krovišta, maksimalne visine zgrade (visina vijenca) 5,25 m u maksimalnim tlocrtnim dimenzijama 19,41 x 10,44 m, koja se sastoji od suterena, prizemlja i kata (Su + P + K) u kojoj se nalaze dvije stambene jedinice i poslovni prostor ugostiteljske namjene, izgrađena na k.č. 4369 k.o. V., ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke da bi se donijelo rješenje o izvedenom stanju za predmetnu zgradu, uslijed čega je tijelo prvog stupnja pravilno postupilo kada je u smislu odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama donijelo takvo rješenje, zbog čega je i tuženik pravilno postupio kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako tuženik u osporenom rješenju navodi kako je tijelo prvog stupnja u ponovljenom postupku otklonilo sve nedostatke, pravilno provelo postupak te utvrdilo sve relevantne činjenice, međutim, tuženik da na većinu žalbenih navoda tužitelja uopće nije odgovorio, uslijed čega da je u provedenom postupku činjenično stanje ostalo neutvrđeno, pa da je stoga akt tuženika nezakonit, za kazati je kako sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanima.

17.Naime, sud nalazi potrebnim prije svega za kazati kako je u ponovno provedenom postupku, a prema podacima spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, nedvojbeno utvrđeno kako je zainteresirana osoba u spis priložila svu potrebnu dokumentaciju za ozakonjenje predmetne zgrade sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao i da predmetna zgrada zadovoljava sve uvjete propisane citiranim Zakonom za donošenje rješenja o izvedenom stanju u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 18. istog Zakona.

18.S tim u vezi za navesti je kako sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku u cijelosti postupilo sukladno uputi iz tuženikovog rješenja od 22. studenog 2019., u čijem izvršenje je donijeto, to pak stoga što je tijelo prvog stupnja u ponovnom postupku 23. listopada 2020. godine obavilo ponovni očevid, na koji su uredno pozvani ne samo podnositeljica zahtjeva, nego i tužitelj, a na kojem očevidu je nedvojbeno utvrđeno da izvedeno stanje predmetne zgrade u potpunosti odgovara snimci izvedenog stanja, te je pored toga utvrđeno da je sporna nadstrešnica na sjeveroistočnoj strani zgrade uklonjena, uslijed čega da je zgrada usklađena sa stanjem kakvo je bilo na dan 21. lipnja 2011., kao i da ne postoje otvori niti istaci na zgradi koji bi se nalazi na tužiteljevoj međi. Također, za naglasiti je kako na ovako utvrđeno činjenično stanje niti sama opunomoćenica tužitelja koja je osobno nazočila predmetnom očevidu nije imala nikakvih primjedbi s obzirom da je dotična isključivo dodala da je na predmetnoj međi podignuta ograda od ukupne visine od cca 210 cm, koja ograda nije ni bila predmet ozakonjenja, dakle niti sama opunomoćenica nije našla, niti istaknula postojanje bilo kakvih zapreka za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju jer se i sama suglasila s činjenicom da je zgrada sukladna snimci izvedenog stanja, odnosno da je identična onoj kakva je bila na dan 21. lipnja 2011.

19.Kod izloženog stanja stvari, i ovaj sud zaključuje kako u konkretnoj upravnoj stvari nije bilo nikakvih zapreka za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju u odnosu na predmetnu zgradu s obzirom da je zainteresirana osoba u potpunosti otklonila sporne nedostatke, odnosno spornu nadstrešnicu, a sve to kod neprijepornog utvrđenja da je zgrada sukladna snimci izvedenog stanja, odnosno da je identična onoj kakva je bila na dan 21. lipnja 2011., dakle da je snimka izvedenog stanja koja je sastavni dio samog rješenja o izvedenom stanju u skladu s izvedenim stanjem zgrade, pa je sasvim jasno da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito provelo postupak i pravilno utvrdilo sve relevantne činjenice u odnosu na ozakonjenje predmetne zgrade, te s obzirom da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, neprijeporno je da donošenjem osporenog rješenja tuženika, kao niti onog prvostupanjskog nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe kao relevantno vrijeme gradnje sporne nadstrešnice s obzirom da je iz fotografija koje je dostavio uz žalbu vidljivo kako 2011. ne egzistira nikakva nadstrešnica (pa ni ova uklonjena), dok se na snimci iz 2014. sporna neuklonjena nadstrešnica vidi, što da daje jasan zaključak kako je ista sagrađena nakon 21. lipnja 2011., za kazati je kako je predmetna nadstrešnica uklonjena upravo iz razloga što je izgrađena nakon 21. lipnja 2011., zbog čega nije ni mogla biti predmet ozakonjenja, pa kako je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju snimka izvedenog stanja na kojoj takva nadstrešnica nije ni prikazana, nedvojbeno je da ista nije ni ozakonjena, a kako je ona naknadno uklonjena, jasno je i da takvo što nije mogao biti razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u odnosu na zgradu izgrađenu na k.č. 4369

k.o. V..

21.Konačno, u odnosu na tužbene navode koji se odnose na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja tuženika, za navesti je kako je tuženik dostatno obrazložio svoje rješenje u onoj mjeri da isto zadovoljava uvjete iz mjerodavne odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno tuženik je dao jasne i nedvojbene razloge zbog kojih žalba tužitelja nije osnovana tj. zbog čega je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, s kojim razlozima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, s tim da se tuženik u svom rješenju pozvao i na odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku kojom je pak propisano da u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja, pa kako se ovdje zapravo radi o situaciji kakvu u vidu ima citirana odredba, to je jasno kako tuženik osporenim rješenjem nije povrijedio niti postupovne odredbe na štetu tužitelja.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužbe tužitelja.

23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je rješenje o izvedenom stanju pravilno, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09)

na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. ožujka 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem

ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. &

P. d.o.o., sa sjedištem u Z., , Pisarnici Z., Z.,, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 2. ožujka 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi A. P., iz Z., , V., uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.