REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-7988/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z.H. kojeg brani odvjetnik M.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog Z.H., podnijete posredstvom branitelja, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: 10. Pp-466/2021-6 od 17. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Z.H. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni Z.H. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni Z.H. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a uz primjenu uvjetne osude sukladno članku 44. stavku 3. Prekršajnog zakona u trajanju od 6 mjeseci. Istom presudom okrivljeni Z.H. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od u iznosu od 150,00 kuna.

2. Okrivljeni Z.H. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe nije točno utvrđeno činjenično stanje, da poriče da je počinio navodeći u bitnome da

psihičko nasilja u obitelji prema svojoj supruzi J.H. te da ustraje kako je promijenila svoje ponašanje nakon smrti njihovog sina i počela konzumirati alkohol koji je postao povod za bračne svađe, da ne postoji nikakva ljubomora na stani okrivljenika, a posebice ne prema njihovom susjedu, da su okrivljenik i njegova supruga osobe starije dobi u braku više od 43 godine, da je smrt njihovog sina ostavila posljedice na oba roditelja posebno na suprugu, da joj okrivljenik ništa ne brani i da je preuzeo poslove koje je njegova supruga zapostavila što je okrivljenik pravdao njezinim zdravstvenim i fizičkim problemima budući je okrivljenik ipak fizički jači za taj posao, da ju nikada nije u ničemu sprečavao osim u zadnje vrijeme u odnosu na konzumaciju alkohola, da nisu bili ranije narušeni odnosi, da žive zajedno i da nije izražavala želju za eventualnim razvodom braka, pa je njezina prijava izazvala iznenađenje i neugodu odnosno sramotu pred obitelji i susjedima, da mu je nejasan cilj prijave, da je imao namjeru živjeti sa svojom suprugom i da su njeni navodi da će uzdržavati oštećenu kada je dolazila iz Č. nebitni jer okrivljenik ionako uzdržava suprugu bez obzira na potpisanu suglasnost sa kojom ima zajedničku djecu, žive u bračnoj zajednici više od 43 godine i nikada nije bilo sporno uzdržavanje oštećene, da se okrivljenik nalazi u mirovini i da su standardi njega i njegove supruge sada niži u odnosu kada je isti radio pa je izrečena kazna stroga i teška jer osim iskaza oštećene ne postoje drugi dokazi pa je počinjena bitna povreda jer nisu pravilno utvrđene činjenice, niti je stoga pravilno primijenjeno materijalno pravo, a presuda sadrži niz suprotnosti pogotovo u obrazloženju jer se ne može detaljno analizirati niti preispitati, pa predlaže da se ukine odnosno preinači i okrivljena oslobodi od optužbe.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.

4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi na zakonu osnovano i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima, kao niti među provedenim dokazima, te da su utvrđene sve odlučne jasno dokazano i razvidno da je okrivljenik počinio prekršaj koji činjenice iz kojih je

mu se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja, pri čemu su razmotrene sve okolnosti konkretnog slučaja, dok obrazloženje presude sadrži razloge na temelju kojih je pravilno utvrđena protupravna radnja okrivljenika, kao i njegova krivnja te razloge na temelju kojih je izrečena kazna, slijedom čega je trebalo odbiti žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te ju u tijeku glavne rasprave na ročištu dana 1. lipnja 2021. godine, pročitao pisanu obranu okrivljenika te u nastavku glavne rasprave dana 17. lipnja 2021. godine, u nazočnosti okrivljenika i branitelja, zakonito i pravilno ispitao svjedokinju J.H., žrtvu nasilja u obitelji na okolnosti inkriminiranog događaja. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je sukladno konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, izveo sve potrebne dokaze i omogućio obrani da neposredno postavlja pitanja i iznose primjedbe na sadržaj iznesenih iskaza koji su navedeno pravo konzumirali i koji su postavljali pitanja navedenoj svjedokinje kao i primjedbe na istinitost njezinog iskaza. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a sukladno kojima je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje se reflektiralo kao psihičko nasilje sa posljedicama uznemirenosti i povrede dostojanstva supruge okrivljenika kao žrtve nasilja. Prvostupanjski sud je protupravnu radnju okrivljenika kao i njegovu krivnju temeljio na iskazu ispitane svjedokinje, kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnim, a čiji je iskaz bio uvjerljiviji o čemu je prvostupanjski sud iznio razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud navodeći da iskaz svjedokinje nije bio kontradiktoran i nelogičan i koja je navela da se zbog ponašanja okrivljenika osjeća poniženo i zatočeno budući ju isti vrijeđa pogrdnim riječima da je kradljivica, pijanica, lažljivica i kontrolira ju. Prvostupanjski sud nije u potpunosti prihvatio obranu okrivljenika navodeći kako je ista usmjerena izbjegavanju prekršajne odgovornosti i koja je u suprotnosti sa izvedenim dokazom kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a o čemu je iznio osnovane razloge. Stoga je trebalo odbiti žalbu okrivljenika čiji navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, budući je nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio psihičko nasilje prema svojoj supruzi, kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, a koje je izazvalo posljedicu povrede njezinog dostojanstava i uznemirenosti što predstavlja konstitutivna obilježja prekršaja koja su nesporno utvrđena.

6. Prvostupanjski sud je razmatrajući žalbu okrivljenog Z.H. ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski sud je okrivljenom Z.H. za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora kao teže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u trajanju od 10 dana te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika te raniju nekažnjavanost kao olakotne okolnosti, dok je kao otegotnu okolnost cijenio narušenost odnosa između supružnika u kojem opisani događaj ne predstavlja izolirani incident, te je okrivljeniku uz izrečenu kaznu zatvora primijenio uvjetnu osudu u trajanju od 6mjeseci koja se u tom periodu provjeravanja neće izvršiti ako okrivljenik ne počini novi prekršaj za koje mu je izrečena ista ili teža kazna, a kojom će se u navedeno periodu utjecati na buduće ponašanje okrivljenika, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena uvjetna kazna, primjerena krivnji okrivljenika, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja.

7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 17. ožujka 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.