REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 688/2020-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 258. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. I. G. i trgovačkog društva „B. lj.“ j.d.o.o., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. siječnja 2020. broj K-7/2019-46, u sjednici održanoj 10. ožujka 2022., u prisutnosti branitelja opt. I. G., odvjetnika I. J.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaćaju se žalbe opt. I. G. i trgovačkog društva „B. Lj.“ j.d.o.o., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašeni su krivima da su počinili kaznena djela:

- opt. I. G. iz čl. 258. st. 1. i 3. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci i iz čl. 281. st. 1. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci pa je uz primjenu čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine;

- opt. pravna osoba trgovačko društvo „B. lj.“ j.d.o.o. iz čl. 258. st. 3. KZ/11. u vezi s čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12. – dalje: ZOPOKD) za koje je izrečena novčana kazna u iznosu 50.000,00 kuna koju je dužno platiti u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP/08. opt. I. G. i opt. TD B. lj. j.d.o.o. obvezani su platiti troškove

I Kž 688/2020-7

kaznenog postupka u ukupnom iznosu 7.653,00 kn i to na ime troškova vještačenja 3.860,00 kn, troškova svjedoka 1.668,00 kn, troškova branitelja 1.125,00 kn, te paušala 1.000,00 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli opt. I. G. po branitelju I. J., odvjetniku iz O., te opt. TD „B. lj.“ j.d.o.o. po braniteljici I. K. R., odvjetnici iz O., oboje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, podredno ukine i „vrati predmet na ponovno suđenje“. U obje žalbe je zatražena i obavijest o sjednici vijeća.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na obje žalbe.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, opt. I. G., TD „B. lj.“ j.d.o.o. i braniteljice odvjetnice I. K. R., a u prisutnosti branitelja opt. I. G., odvjetnika I. J.

6. Žalbe opt. I. G. i opt. TD „B. lj.“ j.d.o.o. su osnovane.

7. Premda se optuženi I. G. i TD „B. lj.“ j.d.o.o. neutemeljeno žale zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka žalbenim prigovorima s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ozbiljno je dovedena u sumnju pouzdanost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude.

8. Nakon prenošenja bitnog sadržaja dokazne građe prvostupanjski sud nalazi nedvojbeno dokazanim učin terećenih kaznenih djela što da „prije svega proizlazi iz iskaza svjedoka S. L., S. N., G. K. i A. M. kao i dokumentacije koja prileži spisu“. Tako sud prvog stupnja zaključuje da „na predmetnom zemljištu u trenutku predaje zahtjeva za potporu nije postojao nikakav nasad, osim onoga što je iskazao svjedok S. L.“ (u trenutku kontrole bilo zasađeno svega 60-tak sadnica od predviđenih 7.000) i podupire e-mail korespondencija između Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) i Obrta A. K. Istovremeno prvostupanjski sud ipak „nije u cijelosti prihvatio i poklonio ...vjeru“ iskazu G. K. „kada tvrdi da je lijeska bila zasađena do kraja 2015. godine“, dok u cijelosti ne prihvaća iskaze J. T., D. L., S. B., M. R., M. K., V. Č. G. i J. M. jer da su naklonjeni interesima obrane te nastoje „cijelu situaciju oko isporuke i sadnje lješnjaka dodatno zamagliti i dovesti u sumnju i vjerodostojnost iskaza svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, a također i osporiti materijalnu dokumentaciju u spisu.“ Konačno, uz prihvaćanje financijskog vještačenja, „djelomično“, prihvaća nalaz i mišljenje vještaka za informatiku glede vremena nastanka snimki kojima je obrana dokazivala da su nasadi lijeske bili posađeni na poljoprivrednom gospodarstvu (zemljištu) do kraja 2015., dakle svakako prije podnošenja prijave Agenciji na natječaj za dodjelu potpore u poljoprivredi i izračuna ekonomske veličine poljoprivrednog gospodarstva (dalje: EVPG).

9. Nasuprot tome, osnovano žalitelji upiru na potrebu temeljitije analize dokazne građe, osobito prigovorom o načinu kako je prvostupanjski sud selektivno otklonio dio

I Kž 688/2020-7

nalaza i mišljenja informatičkog vještaka o vremenu nastanka jedne od (više sačinjenih) snimki predmetnog zemljišta.

10. Naime, vještačenje se određuje kad za utvrđivanje ili ocjenu neke važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem ili vještinom. Prvostupanjski sud je u ovom predmetu opravdano naložio vještačenje „6 medija (videa)...radi utvrđivanja u kojem vremenskom periodu su nastali i na koji način te kako bi se utvrdilo kada je I. optuženi snimao navedene videe“ radi provjere linije obrane o postojanju nasada lijeske prije inkriminiranih radnji. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da su sve snimke, ukupno šest od kojih su tri identične, nastale u razdoblju od 18. prosinca 2015. do 24. prosinca 2015. Podaci o vremenu nastanka snimki, prema nalazu i mišljenju vještaka, su autentični odnosno nisu mijenjani jer bi promjene bile vidljive u meta podacima. U odnosu na snimku nastalu 21. prosinca 2015. u 18:45 sati vještak na raspravi ustraje u mišljenju da vrijeme nastanka snimke nije mijenjano, ali da ne može odrediti je li snimano uz pomoć dnevnog svjetla ili nekih tehničkih pomagala jer to nije bio ni predmet vještačenja. Pojašnjava da je moguće prilikom snimanja uključiti tzv. bljeskalicu ili svjetiljku kojom se dobije sasvim drugačija snimka od snimke koja se snima u isto vrijeme.

10.1. Prvostupanjski sud ne prihvaća dio nalaza i mišljenja o vremenu nastanka snimke 21. prosinca 2015. u 18:45 sati jer je po ocjeni suda snimka nastala za vrijeme dnevnog svjetla „a ovakva svjetlost se ne može postići nikakvom bljeskalicom niti bilo kakvim drugim pomagalom jer je u to vrijeme tj. u 18:46 mrkli mrak.“ Stoga smatra da ni ostale snimke nisu nastale „u navedeno vrijeme kako to tvrdi obrana i vještak, nego su nastale naknadno“. Ovakva argumentacija prvostupanjskog suda, unatoč razložnom pojašnjenju stručne osobe vještaka o vremenu nastanka svih snimki i mogućem drugačijem prikazu snimke uporabom pomagala, znači da sud prvog stupnja u cijelosti, a ne samo djelomično, ne prihvaća rezultat vještačenja, već o spornoj činjenici sam izvodi zaključak za što nema potrebnog stručnog znanja.

10.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka S. L. proizlazi da je pregledom predmetnog zemljišta u studenom 2015. u tijeku bila sadnja lješnjaka i to otprilike šezdesetak sadnica, a trebalo je biti zasađeno oko sedam tisuća. Svjedok je slijedeću kontrolu zemljišta obavio početkom travnja 2016. kada je na kompletnoj površini postojao nasad lijeske. Ovaj iskaz sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća, iako po svemu sudeći, prevalentan značaj daje dokumentaciji, poglavito korespondenciji između Agencije i obrta „A. K.“ (konzultantski obrt žalitelja) prema kojem je sadnja započeta tek 15. veljače 2016. a završena 30. ožujka 2016. Već je na prvi pogled jasno da spomenuto ne korespondira jer je prema prihvaćenom iskazu S. L. (koji je neposrednim pregledom zemljišta utvrdio zatečeno stanje) sadnja u svakom slučaju započeta 2015. a ne u veljači 2016., kako osnovano ističu žalitelji.

10.3. Prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća i financijsko vještačenje. Nije sporno da je po oba računa ispostavljena od PP O. kao datum isporuke sadnica naznačen 31. ožujak 2016. što je za sud prvog stupnja također relevantan podatak za otklon obrane o postojanju nasada lijeske u vrijeme djela. Međutim, u pravu su žalitelji da je sud kod negativnog vrednovanja iskaza niza svjedoka koji su potvrdili obranu optuženika propustio cijeniti i povezati njihovo iskazivanje o predanih 140.000 kuna u blagajnu PP O. krajem 2015. kao garancija naknadnog plaćanja računa kroz tri mjeseca za kupljene sadnice, koji iznos je potom žaliteljima vraćen, što je potvrđeno

I Kž 688/2020-7

nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Pored toga, radi pravilnog vrednovanja iskaza svjedoka koje prvostupanjski sud otklanja, trebalo je sa više pažnje razmotriti postoji li u njihovim iskazima bitnog razilaženja kod prikaza poslovnog odnosa sa optuženicima ili je njihovo kazivanje o razlozima plaćanja garancije te naknadnog ispostavljenja računa za već preuzete sadnice podudarno. Stoga se uopćena ocjena o njihovom iskazivanju u korist optuženika za sada ne može prihvatiti dostatnom i valjanom.

11. Navedeni nedostaci dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, poglavito imajući na umu da dokumentacija na kojoj prvostupanjski sud temelji zaključak o dokazanosti djela (e-mail korespondencija Agencije i obrta „A. K.“, računi PP O.) nije međusobno podudarna, dok većina personalnih dokaza pogoduje tvrdnji obrane o postojanju nasada lupinastog voća na predmetnom zemljištu. Pri tome je za pravilnost utvrđenja te odlučne činjenice od posebnog značaja utvrđenje vremena nastanka snimki predmetnog zemljišta što prvostupanjski sud, izrazivši nepovjerenje u nalaz i mišljenje vještaka, nije valjano razjasnio dodatnim ispitivanjem vještaka ili pak ispitivanjem drugog vještaka (čl. 318. ZKP/08.).

12. Prema tome, u pravu su optuženici da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je žalbe trebalo prihvatiti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet uputiti tom sudu na ponovno suđenje i odluku.

13. U ponovljenom postupku, u kojem stranke mogu isticati nove činjenice i iznositi nove dokaze, prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze koje će po potrebi dopuniti te pažljivo i temeljito ocijeniti pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, sve vodeći računa o nedostacima na koje je ukazano ovom odlukom. Potom će, nakon sveobuhvatne ocjene dokazne građe, donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će obrazložiti u skladu s čl. 459. ZKP/08.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.