Republika Hrvatska
P-30/2022-15
Općinski sud u Bjelovaru
J. Jelačića 3, Bjelovar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Gradske plinare d.o.o. (ranije E. – distribucija plina d.o.o.), OIB ......, kojeg zastupa punomoćnica J. T. Š., odvjetnica u B., protiv 1. tuženika Z. Š., OIB ...., i 2. tužene S. M., OIB ..., oboje iz B., koje zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u B., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, dana 10. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
I. Tužba je povučena.
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženih za brisanje zabilježbe spora.
III. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 4.775,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 10. prosinca 2018. ovome sudu podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji koju je povukao podneskom od 29. prosinca 2021.. Tuženici su pristali na povlačenje tužbe u podnesku od 11. siječnja 2022..
2. Stoga je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) odlučeno kao u toč. I. izreke.
3. Tuženici su u podnesku od 11. siječnja 2022. predložili da sud nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu naloži brisanje zabilježbe tužbe na nekretnini iz zk.ul.br. 334 k.o. Grad Bjelovar upisane rješenjem broj Z- 18193/2018.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Ovaj parnični sud u dosadašnjem tijeku parničnog postupka nijednom svojom odlukom nije nadležnom zemljišnoknjižmom odjelu naložio upis zabilježbe spora na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 334 k.o. Grad Bjelovar temeljem čl. 87. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19) ili temeljem ranije važećeg čl. 82. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr.) niti je bilo koja od stranaka tijekom ovog parničnog postupka predložila parničnom sudu da naloži upis takve zabilježbe.
Sukladno tome, ovaj sud u ovom parničnom postupku ne može odlučivati o brisanju zabilježbe spora čiji upis nije naložio.
Ukoliko je odgovarajuća zabilježba spora dopuštena odlukom nadležnog zemljišnoknjižnog odjela na temelju zahtjeva stranke koji je podnesen izravno tom zemljišnoknjižnom odjelu, tada se brisanje takve zabilježbe može zahtijevati izravnim prijedlogom za upis brisanja istom zemljišnoknjižnom odjelu temeljem čl. 88. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19).
6. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.
7. Tužitelj u podnesku od 29. prosinca 2021. i tuženici u podnesku od 11. siječnja 2022. zatražili su naknadu troškova nastalih tijekom ovog parničnog postupka.
Sud smatra da su tužitelju u ovom postupku nastali troškovi postupka u ukupnom iznosu od 4.775,00 kn koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podneska od 19. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, sastav podnesaka od 15. prosinca 2021. kojim predlaže nastavak postupka i od 29. prosinca 2021. kojim povlači tužbu u iznosu od 250,00 kn za svaki podnesak, zastupanja punomoćnika na ročištu održanom 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, PDV-a u iznosu od 875,00 kn i sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 400,00 kn. Tužitelju ne pripada naknada troškova za sastav podneska od 16. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn i PDV-a jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka budući da tužitelj u podnesku obavještava o promjeni tvrtke i sjedišta, a to je mogao učiniti i u podnesku od 15. prosinca 2021.. Također, tužitelju ne pripada ni naknada troškova za sastav prijedloga za upis zabilježbe spora u iznosu od 250,00 kn i PDV-a jer takav prijedlog nije dostavljen na spis.
Također, sud smatra da su tuženicima u ovom postupku nastali troškovi postupka u iznosu od 3.093,75 kn koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.100,00 kn, zastupanja punomoćnika na ročištu 21. veljače 2019. u iznosu od 1.100,00 kn, sastava podneska od 11. siječnja 2022. u iznosu od 275,00 kn i PDV-a u iznosu od 618,75 kn.
Čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku propisuju da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove, ali iznimno, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tužiteljevom zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
Predmet ovoga spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji i to ugovora o darovanju nekretnina koji su sklopili tuženici, a u svrhu namirenja tužiteljeve novčane tražbine prema tuženom Z. Š..
Tužitelj je tužbu povukao podneskom od 29. prosinca 2021., tj. odmah nakon što mu je plaćena sporna novčana tražbina koju je on imao prema tuženom Z. Š. po osnovi neovlaštene potrošnje plina. Stoga je tuženi Z. Š. temeljem citiranog čl. 158. st. 2. ZPP-a dužan tužitelju naknaditi parnične troškove. Neosnovano tuženici u podnesku od 11. siječnja 2021. smatraju da tužiteljeva tražbina u vrijeme pokretanja ove parnice (tužba u ovom sporu podnesena je 10. prosinca 2018.) nije postojala i nije dospjela niti je u odnosu na nju postojala pravomoćna sudska odluka budući da je u predmetu ovoga suda broj P-1258/2016 utvrđeno postojanje i dospijeće obveze tuženog Z. Š., a činjenica da je tuženi tu svoju obvezu osporavao i time uzrokovao vođenje parnice ne znači da je obveza nastala donošenjem pravomoćne sudske odluke.
Ugovor o darovanju nekretnina od 19. srpnja 2018. sklopili su tužnik Z. Š. kao darodavatelj i tužena S. M. kao daroprimatelj. Tužitelj je pokrenuo ovu parnicu smatrajući da je sklapanjem tog ugovora onemogućena naplata njegove dospjele novčane tražbine jer tuženik Z. Š. nema druge imovine iz koje bi se tražbina mogla namiriti, a tužena S. M. kćerka je tuženog Z. Š. pa se smatra da je tuženicima bilo poznato da poduzetim raspolaganjem tužitelju nanose štetu. Tuženici u odgovoru na tužbu tvrde da tužiteljeva tražbina ne postoji i da je tužitelj prije pokretanja parnice morao pokušati naplatiti tražbinu na drugi način. S obzirom na to da je sklopljeni ugovor o darovanju nekretnine besplatni pravni posao, temeljem čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) smatra se da je dužnik (ovdje tuženik Z. Š.) znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje te radnje ne zahtijeva se da je trećoj osobi (ovdje S. M.) to bilo poznato ili moglo biti poznato. Osim toga, tuženici osim upravo iznesenih razloga u odgovoru na tužbu ne osporavaju tvrdnju iz tužbe da tuženik Z. Š. kao dužnik zbog pobijanog ugovora o darovanju nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine niti u tom pravcu predlaže bilo kakve dokaze. Stoga je i tužena S. M. temeljem citiranog čl. 158. st. 2. ZPP-a dužna tužitelju naknaditi parnične troškove.
Iznos troškova koji su tužitelju nastali tijekom ovog postupka odmjeren je temeljem važeće Odvjetničke tarife i Tarife sudskih pristojbi, a obveza tuženika da tužitelju naknade parnične troškove solidarna je temeljem čl. 161. st. 3. ZPP-a.
Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.
U Bjelovaru 10. ožujka 2022.
Sudac
Miroslav Borković v.r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa rješenja nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.
