REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1233/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Robertu Fabrisu, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. V., O. M. T., OIB:..., zastupanog po punomoćniku S. C., odvjetniku iz L., protiv tuženika F. M. iz N., R., N. S. , zastupanog po privremenoj zastupnici R. F., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Pl- 31/2019-35 od 28. lipnja 2021., 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Pl- 31/2019-35 od 28. lipnja 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u toč. I., djelomično je ukinut platni nalog tog suda poslovni broj: Pl-16/2019-2 od 15. siječnja 2019. izdan na temelju vjerodostojne isprave – otvorenih stavki od 12. prosinca 2018., kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos 28.272,22 kuna, te zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne

dalje: ZOO) primjenom

novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,

prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanom za 3%-na poena, a koje na pojedine iznose teku kako slijedi: na iznos 4.441,22 kn od 14. prosinca 2015., na iznos 15.609,00 kn od 15. prosinca 2017., na iznos 8.222,00 kn od 15. siječnja 2017., na iznos 7.387,00 kn od 15. siječnja 2017. do 23. listopada 2019., sve u roku 8 dana. Istom je presudom, u toč. II. (omaškom označene kao točke III.) djelomično je održan na snazi platni nalog poslovni broj: Pl-16/2019-2 od 15. siječnja 2019. izdan na temelju vjerodostojne isprave – otvorenih stavki od 12. prosinca 2018. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos 7.387,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 24. listopada 2019. do isplate po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Konačno, u toč. III., ukinut je platni nalog poslovni broj: Pl-16/2019-2 od 15. siječnja 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 1.208,00 kn, u roku 8 dana; te je u toč. IV. odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak.

2. Protiv te presude pravodobne žalbe podnose obje parnične stranke.

2.1. Tužitelj žalbu podnosi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točkama III. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga. Smatra da odbijanje zahtjeva tužitelja za naknadom troška ovog postupka prvostupanjski sud pogrešno temelji na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) kojom je propisan način odlučivanja o zahtjevima za naknadu troška postupka u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu, jer u ovom postupku nije bilo osnova za primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, već je prvostupanjski sud trebao o zahtjevu tužitelja za naknadom troška postupka odlučiti primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP- a kojom je propisano da je tuženik dužan naknaditi troškove postupka tužitelju ukoliko je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu. Ističe kako je tuženik tužitelju vršio djelomična plaćanja nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, a u skladu sa tim je tužitelj, u tijeku postupka, djelomično povukao tužbu, pa je, odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troška postupka, prvostupanjski je sud trebao primijeniti odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a te obvezati tuženika na naknadu cjelokupnog troška postupka tužitelju. Predlaže preinačenje točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude na način da tuženika obveže na naknadu cjelokupnog troška prouzročenog tužitelju (kako troška postupka izdavanja platnog naloga tako i troška ovog parničnog postupka) zajedno sa troškom ovog žalbenog postupka u iznosu od 1.025,00 kn.

2.2. Tuženik žalbu podnosi protiv točke II. izreke presude (omaškom označene kao točke III.), zbog svih žalbenih razloga. Navodi kako je stav prvostupanjskog suda nezakonit i protivan odredbama čl. 446. ZPP-a koji propisuje da će sud samo za dospjelo potraživanje u novcu koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog). Ističe da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti odlučne činjenice u ovom postupku, koje su pretpostavka za izdavanje platnog naloga, jer nije obrazložio da li su isprave priložene po tužitelju vjerodostojne isprave sukladno mjerodavnim prisilnim propisima, budući da ne sadrže OIB tuženika, a o navedenom prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge i objašnjenja, te nezakonito održava na snazi platni nalog, umjesto da odbaci tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbama čl. 446 ZPP-a. Pogrešnom smatra i odluku o tuženikovom prigovoru zastare jer se pogrešno poziva na petogodišnji rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, budući da se u konkretnom slučaju radi o platnom nalogu izdanom na temelju navodne vjerodostojne isprave - računa tužitelja, a za koje tražbine zastara nastupa protekom roka od 3 godine. Navodi da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge ni objašnjenja u odnosu na prigovore tuženika istaknute na ročištu za uviđaj od 27. svibnja 2021. kao ni na prigovor promašene pasivne legitimacije te da je prihvatio sve dokazne prijedloge kako su predloženi, ali nije izveo iste. Predlaže ukidanje toč. II. (omaškom označene kao točke III.) pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.982,50 kn za sastav žalbe.

3. Sa tim je žalbama postupljeno sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podnesene.

5. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naplatom usluge veza u M. F. u razdoblju od 1. studenog 2015. do 31. listopada 2018. u iznosu od 35.659,22 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 4.441,22 kn teku od 14. prosinca 2015., na iznos od 15.609,00 kn od 15. prosinca 2017. te na iznos od 15.609,00 kn od 15. siječnja 2017., pa do isplate.

7. Prvostupanjski je sud tijekom postupka donio platni nalog 15. siječnja 2019. kojim je naložena isplata iznosa od 35.659,22 kn uz zatražene zakonske zatezne kamate i naknadu parničnog troška u iznosu od 1.208,00 kn, te je postupak po prigovoru tuženika nastavljen i djelomično održan na snazi platni nalog u iznosu od 28.272,22 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uračunavajući izvršene uplate kojima je tuženik djelomično namirio predmetnu novčanu tražbinu tužitelja nakon pokretanja ovog postupka. Prema istaknutom prigovoru zastare prvostupanjski sud je utvrdio da taj prigovor nije osnovan cijeneći odredbu čl. 225. ZOO-a, kojom je određeno da tražbine zastarijevaju za pet godina, a kako na predmetni zahtjev nije određen neki drugi rok zastare ima se primijeniti navedeni opći zastarni rok, prigovor zastare ocijenio je neosnovanim.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

9. Prije svega, valja istaknuti da osporena presuda, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stajalište o neosnovanosti postavljenih zahtjeva. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik koristio uslugu godišnjeg veza na kopnu u M. F. od 2008. za plovilo imena F. dužine 8,6 metara, pa tako i u utuženom razdoblju od 1. studenog 2015. do 31. listopada 2018. Također, nije sporno da stranke ugovor o vezu nisu sklopile u pisanom obliku.

11. Sporno je jesu li otvorene stavke tužitelja vjerodostojne isprave, te je li tuženik dužan platiti utuženi iznos, a istaknuo je također i prigovor zastare.

12. Sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) vjerodostojna isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom (st. 1.). Računom se smatra i obračun kamata. Vjerodostojna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze (st. 2.). Pritom odredbe OZ-a ne propisuju obvezu naznačavanja osobnog identifikacijskog broja dužnika.

13. Prema čl. 8. st. 4. Zakona o osobnom identifikacijskom broju ("Narodne novine" broj: 60/2008, dalje: ZOIB) stranoj osobi osobni identifikacijski broj određuje se i dodjeljuje na temelju podataka nadležnih tijela i pravnih osoba o nastalom povodu za praćenje strane osobe na području Republike Hrvatske. Sukladno čl. 28. Pravilnika o osobnom identifikacijskom broju ("Narodne novine" broj: 1/09, 117/10, 125/13, 31/15, 1/17, 6/20, 44/21, dalje: POIB) smatra se da je nastao povod za praćenje strane osobe ako se strana osoba upisuje u službene evidencije odobrenja boravka strancima Ministarstva unutarnjih poslova (st. 1.) te ako se strana osoba upisuje u neku službenu evidenciju o osobama i o imovini na području Republike Hrvatske te ako je strana osoba postala poreznim obveznikom prema posebnom propisu (st. 2.).

14. Iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastao povod za praćenje strane osobe na području Republike Hrvatske, stoga se nisu ispunile navedene pretpostavke za pribavljanje OIB-a za tuženika, pa iste tužitelj nije ni mogao pribaviti, slijedom čega je u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

15. U skladu s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19, dalje: ZPDML) koncesionar luke posebne namjene aktivno je legitimiran naplaćivati uslugu veza njegovim korisnicima. Tim su propisom kao lex specialis, luke prema namjeni razvrstane na: luke otvorene za javni promet i luke za posebne namjene (čl. 2. ZPDML-a). Luka nautičkog turizma je luka posebne namjene (čl. 2. st. 1. t. 3. ZPDML-a). Analognom primjenom odredbe čl. 62. ZPDML-a kojom je propisana obveza plaćanja pristojbe za vez, a koja se plaća za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte, naknada se plaća i trgovačkim društvima (ovlaštenicima) za pružene usluge u luci posebne namjene. Treća osoba koja želi koristiti određene usluge u luci posebne namjene, sklapa ugovor s trgovačkim društvom koje pruža te usluge.

15.1. Obveza plaćanja naknade za usluge veza plovila u marini, obveza je tuženika kao nespornog korisnika tih usluga, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je tuženik korisnik usluge veza bio još od 2008. te da se brodica na istome neprekinuto nalazila sve do provođenja uviđaja u ovom predmetu, dakle, i u utuženom razdoblju.

15.2. Stoga pravilno prvostupanjski sud smatra da su stranke bile u ugovornom odnosu, pri čemu je tužitelj svoju obvezu ispunjavao (pružanje usluge veza), a tuženik u utuženom razdoblju nije (plaćanje godišnje naknade), već je istu (djelomično) platio tek nakon pokretanja ovog postupka, pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da u neplaćenom dijelu platni nalog održi na snazi, uz pravilnu primjenu odredaba o uračunavanju sadržanim u čl. 171. i 172. ZOO-a. Visina godišnje naknade za vez na kopnu također je pravilno utvrđena sukladno Cjeniku tužitelja, i to u iznosu od 15.384,00 kn godišnje.

16. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o tuženikovom prigovoru zastare. Zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze, sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a. Međutim, zastara prava na naplatu usluga veza nije propisana niti odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao niti Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, dalje: PZ), zato se imaju primijeniti relevantne odredbe ZOO-a o zastari, pa se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a (tako i sudska praksa VTS Pž-5229/06 od 13. svibnja 2009.), budući da posebnim zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Utuženi računi odnose se na usluge veza u razdoblju od studenog 2015. do listopada 2018., pa budući da je tužitelj tužbu podnio 2. siječnja 2019., dakle unutar petogodišnjeg roka zastare, to je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

17. Konačno, pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, dalje: Tarifa)). Pritom je neosnovan tužiteljev žalbeni navod da je o trošku parničnog postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a jer u ovom predmetu tužba nije (ni djelomično) povučena pa je i u tom dijelu žalba tužitelja neosnovana.

18. Stoga, kako je pobijanom presudom ispravno odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja, a nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tuženika- kojima tvrdi suprotno, o njegovoj žalbi je odlučeno kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

19. Budući da su žalbe tužitelja i tuženika neosnovane, valjalo je odbiti i njihove zahtjeve za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola, 10. ožujka 2022.

S u d a c

Robert Fabris, v.r.