REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10273/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene I.K. koju brane odvjetnici iz ZOU XX te okrivljenog S.S., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o žalbi okrivljene I.K., podnijete posredstvom branitelja, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj: 55. Pp J-424/2020-6 od 7. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene I.K. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žaliteljicu.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljena I.K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena I.K. i okrivljeni S.S. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih u izreci prvostupanjske presude te su im na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečene novčane kazne u iznosu od po 1.000.00 kuna, svakome, a koji su upozoreni da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni da će se smatrati u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljena I.K. i okrivljeni S.S., dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka koje obuhvaćaju troškove dolaska svjedoka na raspravu u iznosu od 19,00 kuna, svaki, kao i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od u iznosu od 300,00 kuna, svaki.

2. Okrivljena I.K. pravodobno je posredstvom branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili navodeći u bitnome da

razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisa, da se okrivljenica ne smatra krivom, da nije dokazano da je počinila prekršaj i da postoje okolnosti koje isključuju krivnju. Navodi da je reagirala u afektu izazvana radnjama okrivljenog S.S. koji je prvi opsovao i udario je rukom u predjelu glave, a kojem se obratila riječima i opsovala, ali ga nije udarila i zbog čega su se ostvarili zakonski uvjeti iz članka 18. stavka 2. Prekršajnog zakona budući je okrivljeni S.S. prvi započeo sukob i fizički nasrnuo na žaliteljicu i to prilikom predaje djeteta te time ugrozio njihovo dostojanstvo i tjelesnu sigurnost, zbog čega je došlo do povrede materijalnog prava kao i da odluka o kazni i troškovima postupka na zakonu nije osnovana.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.

4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među

jasno

provedenim dokazima, da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je dokazano i razvidno da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja kao i da su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi na temelju kojih je pravilno odmjerena izrečena novčana kazna kao i odluka o troškovima postupka. Slijedom navedenog trebalo je odbiti žalbene navode okrivljenice, koji su paušalno izneseni i koji neargumentirano citiraju zakonsku odredbu, kao neosnovane u tom dijelu da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja te ju u tijeku zakonito provedene glavne rasprave na ročištu dana 6. rujna 2021. godine ispitao okrivljenu I.K. u prisustvu branitelja i okrivljenog S.S., a koji su se sukladno konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, međusobno očitovali na navode iznesenih obrana, te je ispitana svjedokinja R.S. i izvršen uvid i pročitano izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilu u obitelji i izvadak iz prekršajne evidencije, a slijedom čega proizlazi kako nije bilo potrebno izvoditi druge dokaze budući su u postupku sve odlučne činjenice bile pravilno utvrđene. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema osobnom uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva, a sukladno kojima je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je okrivljenike proglasio krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prvostupanjski sud je protupravne radnje okrivljenika kao i njihovu krivnju temeljio na njihovim obranama koji se međusobno terete i ne osporavaju da je došlo do međusobnog sukoba u inkriminirano vrijeme pred njihovim zajedničkim djetetom L.S. kao i iskaza ispitane svjedokinje. Stoga je trebalo odbiti žalbu žaliteljice čiji navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao niti pravilnost ocjene izvedenih dokaza, budući je nesporno utvrđeno da je okrivljena I.K. u nazočnosti djeteta kao kolateralne žrtve prekršaja počinila psihičko nasilje prema svom bivšem izvanbračnom suprugu kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, dok se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za primjenu nužne obrane iz članka 18. Prekršajnog zakona, kao okolnosti koja isključuje protupravnost, protivno žalbenim navodima. Naime, iz provedenih dokaza nesporno je utvrđena dinamika događaja iz koje proizlazi da je u inkriminirano vrijeme došlo do verbalnog sukoba između okrivljenika u prisustvu zajedničkog djeteta sa posljedicama uznemirenosti i povrede dostojanstva te da su okrivljenici ustrajali u navedenom istodobnom verbalnom neprimjerenom okršaju pred zajedničkim djetetom, a koji su se u svakom slučaju trebali suzdržati od međusobnog verbalnog napada, vodeći računa o najboljem interesu djeteta kojeg su trebali zaštiti od takvog protupravnog i društvo neprihvatljivog ponašanja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te pravilno zaključio iz utvrđene dinamike događaja, da se u inkriminirano vrijeme nesporno radilo o fizičkom, kao i uzajamnom psihičkom nasilje u obitelji pred djetetom kao posredne žrtve nasilja u obitelji sa posljedicama uznemiravanja, a što nesporno predstavlja prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i koje je ponašanje za osudu.

6. Drugostupanjski sud je razmatrajući žalbu okrivljene I.K. ispitivao i odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista primjerena stupnju krivnje počiniteljice, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana alternativno novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Prvostupanjski sud je okrivljenoj I.K. za počinjeni prekršaj uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj i to u ublaženom iznosu od 1.000,00 kuna te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenice kao i težinu počinjenog prekršaja, pa stoga ovaj Sud smatra da je tako izrečena kazna koja je znatno ublažena primjerena krivnji okrivljenice, opasnosti djela kao i drugim okolnostima konkretnog slučaja i kojom će se izrečenom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Nadalje, pobijajući odluku o troškovima prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenu I.K. koja ističe da je odluka o troškovima postupka nezakonita, potrebno je navesti da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjska odluka u odnosu na dosuđene troškove na zakonu osnovana uzimajući u obzir da se radi o putnim troškovima koji su nastali povodom dolaska svjedoka na zakazano ročište na koje su okrivljenici obvezani u jednakim iznosima, kao i o paušalnim troškovima postupka koji su s obzirom na duljinu i složenost prvostupanjskog postupka pravilno odmjereni, budući da je visina paušalne svote određena u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) i koji iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna.

8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenu I.K. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 10. ožujka 2022. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenoj I.K., branitelju i ovlaštenom tužitelju.