Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Pr-2374/21-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u B. po sucu toga suda Vesni Šuflaj Šestak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice V. H. iz B., N. P. 62, O.: …, zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Z., P. 50 protiv tuženika O. bolnice B., B., M. 8, O.: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., M. 15b, radi isplate, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 25. siječnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, primjenom odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 10. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., B., M. 8, OIB: … da tužiteljici V. H. iz B., N. P. 62, O.: …isplati iznos od ukupno bruto 936,35 kn i zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od:

- 16,52 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,94 kn od 16.02.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,62 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,25 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,24 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,19 kn od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,04 kn od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,73 kn od 16.08.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,52 kn od 16.09.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 25,84 kn od 16.10.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 23,71 kn od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,61 kn od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,26 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,45 kn od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,69 kn od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,53 kn od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,92 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 24,16 kn od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,69 kn od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,53 kn od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,51 kn od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,24 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,69 kn od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,53 kn od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,85 kn od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,25 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,17 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,50 kn od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,00 kn od 16.06.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,32 kn od 16.07.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,50 kn od 16.08.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 18,29 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 40,42 kn od 16.10.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,26 kn od 16.11.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,65 kn od 16.12.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,55 kn od 16.01.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,83 kn od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,29 kn od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,08 kn od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na

dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa sve do isplate, sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu 625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 10. ožujka 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica V. H. podnijela je ovome sudu 9. prosinca 2021. tužbu protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće i razlike naknade plaće. U tužbi tvrdi da je kod tuženika u radnom odnosu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te da je u radnom odnosu kod tuženika bila i u utuženom razdoblju.

Tvrdi da joj je tuženik tijekom radnog odnosa isplatio umanjenu plaću i to:

- od 9. prosinca 2016. do 9. prosinca 2021. nije joj platio dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i za vrijeme prekovremenog rada radila u otežanim uvjetima radi čega joj na isti pripada dodatak sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) i čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 92/19) i prema pripadajućem "Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak". Tužbom tužiteljica traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada jer joj je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju) ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, koji dodatak je obračunao i isplatio samo na odrađeni redovni rad;

- od 9. prosinca 2016. do 9. prosinca 2021. nije joj platio dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat redovnog i prekovremenog rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak ima pravo sukladno čl. 59.a. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). Tužbom traži plaćanje dodataka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi jer joj je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju) ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, koji dodatak je obračunao i isplatio samo na odrađeni redovni rad;

- kako je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedene dvije osnove, za isto to razdoblje posljedično joj je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća tj. naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

Kako se podaci o radu tužiteljice i podaci o korištenju godišnjeg odmora za utuženo razdoblje nalaze kod tuženika, tužiteljica prvenstveno podnosi stupnjevitu tužbu radi isplate razlike plaće za utuženo razdoblje od 9. prosinca 2016. do 9. prosinca 2021., te se obvezala određeni tužbeni zahtjev postaviti odmah nakon dostave obračuna razlike plaće od strane tuženika, podredno nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

Odmah nakon dostave obračuna razlike plaće po tuženiku koji obračun u cijelosti priznaje, tužiteljica je podneskom od 20. siječnja 2022. postavila određeni tužbeni zahtjev kojim potražuje za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. ožujka 2020. isplatu razlike plaće po osnovu dodataka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve na prekovremene sate rada kao i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, u iznosu od bruto 936,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 16. u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja pa do isplate (list 23-25 spisa).

2. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

Priznaje da je u utuženom razdoblju tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika. Tvrdi da je tuženik tužiteljici platio naknadu plaće za vrijeme kada je bila na godišnjem odmoru i bolovanju.

Ističe da je tužiteljici pravilno isplatio plaću i naknade plaće prema evidenciji radnog vremena koje dostavlja u ovome postupku kao i platne liste temeljem kojih je tužiteljici obračunata i isplaćena plaća.

Tuženik kao poslodavac je ustanova koja obavlja javnu djelatnost te se kod obračuna plaće dužan koristiti jedinstvenom metodologijom obračuna plaća koju izrađuje Centralni obračun plaća (COP) koji je uveden odlukom V. R. H., pa tuženik nije ovlašten određivati drugačiji način obračuna, već je ovlašten samo unositi podatke za obračun tj. podatke o radniku i o evidenciji radnog vremena, a potom se plaće računaju prema unaprijed zadanim formulama i parametrima preko F.-e. Stoga tvrdi da je tužiteljici isplaćeno sve što joj je pripadalo prema ugovoru o radu i važećim propisima za obračun plaće.

Ističe da je od 1. travnja 2020. u sustav obračuna plaća unesen i obračun dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada temeljem Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) od kada se ti dodaci obračunavaju i na prekovremene sate rada.

Sve kada bi tužiteljici neka novčana naknada i pripadala, tuženik joj osporava pravo na određene zatražene zakonske zatezne kamate.

Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se radi intervencijskog efekta o ovoj parnici obavijesti R. H. koja je ustrojila C. i koja osigurava određena sredstva za isplatu plaće, a isto tako i B.-bilogorska županija.

Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i potražuje parnične troškove.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom postupka izveo dokaz uvidom u obračun razlike plaće i naknade plaće, Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 5. svibnja 2020.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

5. Odredbom čl. 186. b. ZPP-a nije ni propisano da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužitelj prije podnošenja nije zatražio dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužitelju po osnovu radnog odnosa ono što mu pripada. Sve da je tom dokumentacijom tužiteljica i raspolagala, bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja ili dostave obračuna razlike plaće ne bi mogla utvrditi i postaviti određeni tužbeni zahtjev za sporno potraživanje. Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe, a obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istoga, je dopušteno, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a, upućuje na podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati, iako istima raspolaže.

Kako je tužiteljica određeni tužbeni zahtjev postavila odmah nakon dostave obračuna razlike plaće od strane tuženika, time je opravdala prethodno podnesenu stupnjevitu tužbu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju po konačnom tužbenom zahtjevu tj. od 1. prosinca 2016. do 31. ožujka 2020. bila zaposlena kod tuženika i to neprekidno na radnom mjestu zdravstvenog radnika na kojemu je u u tuženom razdoblju imala pravo na dodatke na posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a što proizlazi iz obračuna razlike plaće i navoda stranaka.

Sud utvrđuje da je tužiteljici na njezinom radnom mjestu kako je naprijed navedeno, u razdoblju za koje potražuje razliku plaće za dodatke tj. od 1. prosinca 2016. do 31. kolovoza 2019. pripadao dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 8% od osnovne plaće, od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini od 11% od osnovne plaće, sve temeljem čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU NN 143/13), Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 96/15 (dalje: Dodatak I. KU NN 96/15), čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 (dalje: KU NN 29/18) i čl. 21. Dodatka II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/19 (dalje: Dodatak II. KU NN 92/19), a što proizlazi i iz obračuna plaće za tužiteljicu iz kojih je vidljivo da je u navedenim razdobljima tuženik tužiteljici na redovan rad obračunavao upravo te pripadajuće dodatke.

Sud također utvrđuje a i nije sporno da je tužiteljici pripadao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. kolovoza 2019. u visini 4% od osnovne plaće, od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 8% od osnovne plaće, sve temeljem čl. 5. Dodatka I. KU NN 96/15, čl. 57. KU NN 29/18 i čl. 23. Dodatka II. KU NN 92/19, a nije sporno da je upravo dodatke u toj visini za svako pripadajuće razdoblje tuženik tužiteljici obračunao na redovne sate rada. Nesporno je da su u obračunima plaća temeljem kojih je tuženik tužiteljici isplatio plaću, točno evidentirani svi sati rada tužiteljice kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te da je tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne uvjete rada, kao i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na redovni mjesečni fond sati rada, dok joj nije taj dodatak obračunao ni isplatio na prekovremene sate rada.

Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužiteljici drugačije obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

8. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da su podaci o radnom mjestu, broju prekovremenih sati rada, te postotku dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljivi iz svakog pojedinog obračuna plaće, te da su ti podaci točni. Obračuni plaće za tužiteljicu sačinjeni su po tuženiku, pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna jer je ispisana iz službenih programskih evidencija tuženika, dok se tužiteljica izričito izjasnila da ju ne osporava, pa proizlazi da je ista nesporna za obje stranke. Stranke nisu dostavljale obračune plaće, ali isto nisu smatrale ni potrebnim budući je nesporno da je temeljem podataka o broju sati rada iz obračuna plaće tuženik sačinio obračun razlike plaće kojega je dostavio sudu, a podatke iz kojega tužiteljica nije osporavala.

9. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužiteljici za cijelo utuženo razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada.

Bilo je sporno pripada li tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor, te je bila sporna i visina potraživanja.

10. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji su bili u primjeni u utuženom razdoblju tj. čl. 57. KU NN 143/13, odredbi Dodatka I. KU NN 96/15, čl. 55. KU NN 29/18 odnosno čl. 21. Dodatka KU II. NN 92/19 bilo je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužiteljici za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. kolovoza 2019. u visini 8% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 11% od osnovne plaće, a što nije između stranaka sporno, te joj je u tom postotku dodatak i obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada. Nadalje, nesporno je i da je tužiteljici na njezinom radnom mjestu pripadao dodatak na osnovnu plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 1. prosinca 2016. do 31. kolovoza 2019. u visini 4% od osnovne plaće, od 1. rujna 2019. do 31. ožujka 2020. u visini 8% od osnovne plaće u smislu odredbi Dodatka I. KU NN 96/15, čl. 57. KU NN 29/18 i čl. 23. Dodatka II. KU NN 92/19, te da joj je u tim postocima za pripadajuća razdoblja taj dodatak obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

11. U čl. 47. KU NN 143/13 i 45. KU NN 29/18 definiran je pojam plaće, pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

Niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da tužiteljici, kojoj nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

Tužiteljici pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za svaki odrađeni sat rada, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada.

Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, jer tužiteljica i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje redovne sate rada.

12. Temeljem čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 47. KU NN 143/13., čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 51. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17 i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad; odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

Stoga sud utvrđuje da tužiteljici pripadaju naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje prema prosječnoj plaći koja joj je trebala biti isplaćena da su joj pravilno obračunati utuženi dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost i na prekovremene sate rada a ne samo na redovne sate rada.

13. Nije sporno da je tuženik tužiteljici obračunavao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo na redovan rad (ne i na prekovremene sate rada).

14. Prema čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju.

Irelevantno je za odnos tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u skladu s kolektivnim ugovorom. Stoga je sud odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka V. S. na okolnost načina obračuna plaća.

15. Da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada, stav je zauzela sudska praksa u presudi V. suda R. broj R.-206/12 od 2. travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

Isti stav zauzet je i u presudama brojnih Ž. sudova u R., pa tako npr. Ž. sud u Z. G. R.-461/18 od 13. prosinca 2018., Ž. sud u R. G. R.-427/2018 od 18. rujna 2018., Ž. sud u S. broj G. R.-293/2018 od 8. travnja 2019., Ž. sud u O. broj G. R.-407/2018 od 9. svibnja 2019.

16. Konačno, na sjednici G. odjela V. suda R. H. održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

17. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izvršio uvid u obračun potraživanja sačinjen po tuženiku (list 21-22 spisa) kojega su i tužiteljica i tuženik u cijelosti prihvatili točnim i valjanim, te je u skladu sa istim tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev radi isplate bruto iznosa 936,35 kn u odnosu na dodatke i naknade plaće, sve s pripadajućim kamatama, kao u podnesku od 20. siječnja 2022., a odustala je od prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer su se stranke suglasile da provođenje toga dokaza nije niti potrebno.

18. Iz obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da za slučaj obračuna dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve na prekovremene sate rada, te naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. ožujka 2020. tuženik tužiteljici nije isplatio iznos od ukupno bruto 936,37 kn koji se dobije pravilnim zbrajanjem iznosa po pojedinim mjesecima kao u tom obračunu u stupcu "ukupno razlika bruto" (list 21-22 spisa). S obzirom da je obračun razlike plaće i naknade plaće dostavio sam tuženik, da tužiteljica priznaje točnost i istinitost svih podataka navedenih u obračunima plaće i točnost sačinjenog obračuna razlike plaće i naknade plaće, na način da su dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunati za prekovremene sate rada, te posljedično tome i obračunata je naknada za godišnji odmor to nije bilo potrebe provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje. U utuženom razdoblju tužiteljica je ostvarila određeni broj prekovremenih sati rada (222) za koje joj pripada razlika neisplaćenih a utuženih bruto dodataka i to za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razlika plaće za godišnji odmor i to po pojedinim mjesecima kao u tablici obračuna razlike plaće i naknade plaće dostavljenog po tuženiku, tj. kao pod toč. I. izreke presude. Na raspravi 25. siječnja 2022. stranke su se izjasnile da je nesporna visina tužbenog zahtjeva po svim utuženim osnovama u onoj visini u kojoj je tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev, no tuženik i nadalje osporava osnov zahtjeva.

Stranke su se izjasnile da je nesporno da je plaća tužiteljici dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

19. Dakle, na temelju obračuna sačinjenog po tuženiku proizlazi da bruto iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, a posljedično tome i pravilno obračunate razlike naknade za godišnji odmor, sveukupno iznosi bruto 936,37 kn koji se dobije pravilnim zbrajanjem pojedinih mjesečnih iznosa navedenih u stupcu "ukupna razlika bruto". No, odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici glavnicu zatraženog iznosa od bruto 936,35 kn, ali i zakonskih zateznih kamata na pojedine bruto mjesečne iznose navedene u obračunu tuženika i pod toč. I. izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu, koje tužiteljica ni ne potražuje.

20. Na svaki mjesečni bruto iznos dodatka, odnosno razlike naknade tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u mjesecu na dodatke odnosno naknadu za prethodni mjesec pa do isplate jer je nesporno da je plaća tužiteljici dospjevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. Zakona o radu.

21. Na prijedlog tuženika sud je o otpočetoj parnici nakon dostave odgovora na tužbu obavijestio B.-bilogorsku županiju i R. H., no isti nisu stavili prijedlog za miješanjem u ovoj parnici.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici s konačnim zahtjevom, sud je obvezao tuženika da tužiteljici u cijelosti nadoknadi parnične troškove.

Tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnov zahtjeva, a do dostave obračuna razlike plaće osporavao je i visinu potraživanja.

U slučaju podnošenja stupnjevite tužbe, parnični troškovi se za cijeli postupak određuju prema vrijednosti predmeta spora konačnog zahtjeva.

Parnični troškovi tužiteljice (ukupni vps 936,35 kn) sastoje se od jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u iznosu 500,00 kn (Tbr.7. toč.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), pripadajućeg PDV-a po stopi 25% u iznosu 125,00 kn, odnosno ukupno 625,00 kn na koji tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 10. ožujka 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

23. Svi parnični troškovi odmjereni tužiteljici bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP potrebni za vođenje ove parnice.

24. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U B. 10. ožujka 2022.

Sudac

Vesna Šuflaj Šestak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka pisanim putem u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje ove presude.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.3. Zakona o parničnom postupku (čl.467. st.1. ZPP).