P-2584/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica pod 1. T. M. pok. F. iz Ž.,

…., OIB:….. i pod 2 D. M. pok. Jerolima iz

Žrnovnice, Starčevićeva 70, OIB: , obje zastupane po punomoćniku , odvjetniku u S., protiv tuženika G. S.,

…., OIB: …., zastupana po punomoćniku M. G.,

dipl.iur., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke pogrešnoga upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 09. prosinca 2021.god. u nazočnosti tužiteljice pod 1., pun. tužiteljice, te pun. tuženika, dne 10. ožujka 2022. god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljice suvlasnice čest. zem. 5218 k.o. Ž. i to: tužiteljica pod 1 T. M. pok. F. iz Ž.,

….. OIB: ….. za 1/4 dijela čest. zem. 5218 k.o. Ž., a

tužiteljica pod 2 D. M. pok. J. iz Ž.,

…, OIB: ….. za 1/4 dijela čest. zem. 5218 k.o. Ž., pa

su stoga ovlaštene temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu predmetnoga prava vlasništva na čest. zem. 5218 k.o. Ž. uz prethodni izbris istoga prava s imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi parnični trošak tužiteljicama u iznosu od 16.922.30 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. ožujka 2022. god. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi od 22. svibnja 2018. navodi se da su u zemljišnim knjigama Općinskoga suda u Splitu, kao suvlasnici čest. zem. 5218 k.o. Ž., upisane stranke. Upis je pogrešan jer je predmetna nekretnina u isključivom vlasništvu i posjedu tužiteljica. Nekretnina predstavlja okućnicu i dvor tužiteljice. One su zakonite, istinite i poštene posjednice, koje neprekidno, već više od sto godina, što same, što putem pravnih prednika, mirno koriste čest. zem. 5218 k.o. Ž.. Predlažu donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da su suvlasnice predmetne čestice, svaka za po 1/2 dijela te koja bi ih ovlastila zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na toj čestici za po 1/2 dijela, uz prethodni izbris prava vlasništva s imena tuženika.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da isprave koje su tužiteljice priložile uz tužbu ne dokazuju osnovu stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo.

3. U podnesku od 08. srpnja 2020. god. tužiteljice su precizirale tužbeni zahtjev te sada predlažu donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da su suvlasnice predmetne čestice, svaka za po 1/4 dijela te da se ovlaste temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na toj čestici uz istodobni izbris s imena tuženika.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige- neslužbena kopija za čest. zem. 5218 k.o. Ž., izvoda iz katastarskog plana za istu česticu, povijesti promjena za čest. zem. 2597 k.o. Žrnovnica, povijesnog posjedovnog lista priloženoga spisu, posjedovnoga lista za predmetnu česticu, rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu posl. br. O-149/97 od 14. 06. 1999. godine, rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu posl. br. O-6/02 od 17. lipnja 2002., presude Općinskoga suda u Splitu br. P-2865/18 od 04. prosinca 2019., presude Županijskoga suda u Bjelovaru Gž-321/2020 od 03. rujna 2020; nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za geodeziju T. Č. od 19.

ožujka 2021. god., presude Općinskoga suda u S. br. P-4096/20 od 11. lipnja 2021., presude Županijskoga suda u br. Gž-1112/2021 od 20. rujna 2021., nalaza i mišljenja stalnoga sudskoga vještaka za geodeziju T. Č. od 19.

02. 2019. iz predmeta ovoga suda br. P-2865/2018, preslušanjem svjedoka T. M., B. M. i S. G. te preslušanjem tužiteljice.

5. Tužiteljice su zatražile trošak postupka.

6. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige Općinskoga suda u Splitu utvrđeno je da predmetna nekretnina nosi oznaku čest. zem. 5218, K., ceste i putevi, ukupne površine 34m2 te da je na njoj suvlasništvo upisano na D. M. za 1/4

dijela, T. M. za 1/4 dijela te na grad S. za 2/4 dijela.

7. Pregledom povijesti promjena za čest. zem. 2597 k.o. Ž.-stara izmjera utvrđeno je da je uvidom u stari katastarski operat utvrđeno da je čest. zem. 2597 k.o. Ž. u razdoblju od 1955. do 1977. bila upisana u više posjedovnih listova i to u posjedovnom listu 413 k.o. Ž. na ime Opće narodne imovine

N.O.Općine, UPL 195 k.o. Ž. na ime M. I. pok. J. i UPL 203 na ime

M. M. pok. M. "Komesar" sve do 1973. kada se ista čestica koja je bila upisana u tom posjedovnom listu upisuje na ime M. L. pok. M. i braća

"Komesar"- M., A., A., S. i Josip, svi za 1/6 dijela. Nadalje, da je 1997. izvršena revizija posjeda za katastarsku općinu Ž., kada je u odnosu na čest. zem. 2597 k.o. Ž. došlo do promjene upisa u kat. operatu te su formirani novi posjedovni listovi i to posjedovni list broj 1030 upisanoga nositelja M. F. i posjedovni list 1031 na ime M. J. te posjedovni list 413 na ime grada Splita.

8. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u S. br. P-149/97 iza pok. F. M. pok. Jerka rođ. 1927. proizlazi da njegovu ostavinu čine nekretnine upisane u zu 855 i 223 k.o. Ž. te da se njegovim nasljednicima proglašavaju J. M. pok. F., sin za 1/2 dijela i T. M., kći (tužiteljica pod 1) za 1/2

dijela.

9. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskoga suda u Splitu br. P-6/02 od 17. lipnja 2002. god. iz pok. J. M. pok. F. utvrđeno je da je njegovim nasljednikom (glede nekretnina) proglašena D. M. (tužiteljica pod 2).

10. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju T.

Č. te čitanjem nalaza i mišljenja toga vještaka od 19. ožujka 2021. god. utvrđeno je da je predmet spora dio betonskog platoa (tijelo označeno slovima A,B,C,D,E,A na skici iz vještva) između stambenog objekta anagrafske oznake ….. i garaže, sve unutar ograđenog posjeda tužiteljica. Nadalje,

utvrđeno je da predmet spora odgovara čest. zem. 5218 k.o. Ž. koja se po starom katastarskom planu nalazi na dijelu nekadašnje čest. zem. 2560.

11. Prema iskazima svih preslušanih svjedoka ( T. M., B. M. i

S. G.) predmetna čestica služi kao ulaz u kuću tužiteljica te na njihovo parkiralište i u vrt. Koriste je i posjeduju barem od početka 1960-ih godina, a ranije su je koristili i posjedovali njihovi prednici. Ranije se predmetna čestica koristila, zajedno sa susjednima za uzgoj maslina i vinove loze, a nakon gradnje kuće u kojoj stanuju tužiteljice kao ulaz u kuću, vrt i parkiralište. Nitko ih u posjedu predmetne nekretnine nije ometao niti im osporavao vlasništvo.

12. Iskazi svjedoka potvrđuju tvrdnje tužiteljica, te iskaz tužiteljice pod 1 da su tužiteljice, uključujući svoje prednike, u nesmetanom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine barem više od 60 godina, odnosno više od 100 godina, a njihov posjed dokazuje i upis u katastru njihova prednika Ivana Marina pok. Jerka, zatim oca tužiteljice pod 1 Frane Marina te tužiteljice pod 1 i njezina pokojnog brata.

13. Tužiteljice su u postupku tvrdile da su pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, i na onom dijelu na kojemu njihovo vlasništvo nije bilo upisano u zemljišne knjige, stekle dosjelošću.

14. Tužiteljice se u tužbi pozivaju na posjed, osobni i po pravnim prednicima, duži od 100 godina.

15. Sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14- dalje ZV) stjecanje, promjena pranih učinaka i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona procjenjuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuju pravna pravila paragrafa 1460. ( dosjelost) Austrijskoga općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), a koja se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (službeni list 84/46) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. Prema pravnom pravilu iz navedenog paragrafa temeljna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je savjesnost, odnosno zakonitost i poštenje. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

16. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice pod 1 te iskazima preslušanih svjedoka kao uvjerljivim, životnim i logičnim jer su oni suglasni i podudaraju se s drugim dokazima izvedenim u postupku.

17. Iz dokaza izvedenih u postupku nedvojbenim proizlazi da su tužiteljice, uključujući i njihove prednike, u nesmetanom, neprekinutom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine i više od 100 godina pa su temeljem odredbi paragrafa 1460 OGZ-a stekle vlasništvo cijele čest. zem. 5218 k.o. Žrnovnica, odnosno i onih 2/4 dijela na koje nisu bile upisane kao vlasnice u zemljišnim knjigama nego je na tom dijelu bio upisan tuženik.

18. I u slučaju da tužiteljice nisu u posjedu predmetne čestice stotinu godina ili duže već da njihov posjed počinje 1960.-ih godina, one su dosjelošću stekle vlasništvo. U tom slučaju spor bi valjalo raspraviti prema odredbama čl. 159. i 160. ZV-a u kojima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, te da takav samostalni posjed ima zakonom određenu kakvoću i da neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, s time da se za redovitu dosjelost traži da je posjed kvalificiran, odnosno zakonit, istinit i pošten ( čl. 159. st.2), dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed pošten ( čl. 159. st.2) s time da se poštenje presumira (čl. 18. st. 5.). U vezi s tim i vrijeme se potrebno za dosjelost razlikuje, pa za redovitu dosjelost za nekretnine iznosi 10 godina (čl.159. st. 2) dok za izvanrednu dosjelost iznosi 20 godina (čl. 159. st. 3.) odredbom čl. 160. st. 1. propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, s time da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme posjedovanja njegova prednika.

19. Odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a iz 1996. godine bilo je propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, Županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba..., steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2 i 3 čl. 159 ZV-a.

20. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. godine bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991, godine bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

21. Odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenoga 1999. ukinuta je odredba čl. 388 st.4 ZV-a.

22. Budući da je Ustavni sud ukinuo odredbu čl. 388. st.4 ZV-a, u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na njima, ne bi se računalo vrijeme posjedovanja proteklo do 8. listopada 1991.

23. R. H. je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a od 2013.god. članica je E. U., zbog čega je u svome pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa tako i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskoga suda za ljudska prava, pogotovo u onim predmetima koji se odnose na Republiku Hrvatsku i koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

24. U odluci Europskoga suda za ljudska prava u predmetu Trgo od 11. lipnja 2009., zahtjev br. 35298/04., navodi se između ostaloga da su podnositelj zahtjeva u tom predmetu i njegova majka bili u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu predmetne nekretnine od 1953. godine, što znači dulje od 40 godina, pa da je podnositelj već 1993. god.. ispunio zakonske uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću. Stoga Europski sud za ljudska prava zaključuje da je podnositelj zahtjeva, temeljem čl. 388. st.4. ZV-a iz 1996., ex lege postao vlasnik zemljišta 01. siječnja 1997. kada je ZV stupio na snagu. Naime, ta je odredba ostala na snazi sve dok ju Ustavni sud nije ukinuo gotovo tri godine kasnije, pa zahtjev podnositelja ima dovoljno osnove u hrvatskom pravu da ga se smatra „imovinom“ zaštićenom čl.1 Protokola br.1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava.

25. Po ocjeni ovoga suda odluka u predmetu Trgo donesena je u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu te se valja primijeniti pri donošenju odluke u ovoj pravnoj stvari.

26. Tužiteljice su, uključujući svoje prednike, u isključivom, neprekidnom i nesmetanom posjedu čest. zem. 5218 k.o. Ž. bile više od 40 godina,

računajući do 01. 01. 1997. god., te i kasnije do podizanja tužbe. One su zato 1996. god. imale u posjedu predmetnu česticu dulje od 40 godina te su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Temeljem čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. tužiteljice su ex lege postale vlasnice predmetne nekretnine 01. siječnja 1997., kada je ZV stupio na snagu.

27. Sud je ocijenio da je posjed tužiteljica imao karakteristike poštenoga posjeda jer su njihovi pravni prednici obrađivali i koristili cijelu prijepornu česticu bez ikakva stvarnoga i pravnog ometanja od bilo koga pa i od tuženika, a na što ukazuju rezultati dokaznoga postupka. Jednako tako i tužiteljice su nastavile na isti način posjedovati čest. zem. 5218 koristeći je kao ulaz u svoju kuću, vrt i na parkiralište.

28. S obzirom na sve navedeno tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen kao osnovan.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

30. Tužiteljicama je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na četiri ročišta ( 30. 05. 2019., 03. 09. 2019., 14. 09. 2021., 09. 12. 2021.), pristup na očevid od 18.

03. 2021. i sastav četiri podneska ( 14. 05. 2019., 22. 10. 2020., 29. 03. 2021., 05. 10. 2021.) po 100 bodova, sve uvećano za 10% prema tbr. 36. OT-a, ukupno 1.100 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, uvećano za PDV, zatim 2.372,30 kn troškova vještačenja i izlaska na očevid, te 400,00 kn troška pristojbe tužbe i 400,00 kn pristojbe presude dobiven je iznos dosuđenog troška od 16.922,30 kn.

U Splitu, 10. ožujka 2022.god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi na županijski sud, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - pun. tužiteljica pod 1 i 2

- tuženiku

- u spis

Broj zapisa: eb307-9cc17

Kontrolni broj: 0158b-461d6-41af0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.