REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 220/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. T., zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 1. i drugih Kaznenog Zakona ("Narodne Novine", broj 125/11, i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 12. rujna 2019. broj K-56/2013, u sjednici održanoj 10. ožujka 2022., kojoj je u javnom dijelu nazočio branitelj optuženika, odvjetnik S. G.,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog I. T. i državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda i to:

- u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi tako da se od jedinstvene kazne zatvora od 2 (dvije) godine, na koju je optuženi I. T. osuđen prvostupanjskom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11 (toč. 1.) te dva kaznena djela iz čl. 162. st. 2. KZ/11 (toč. 2. i 3.), na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, izvršava 8 (osam) mjeseci zatvora, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

U neuvjetovani dio izrečene kazne, na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. lipnja 2013. do 28. lipnja 2013. i od 30. studenog 2018. do 18. prosinca 2018.

- u odluci o troškovima kaznenog postupka na način da se paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-I), koju je optuženik obvezan platiti prvostupanjskom presudom, utvrđuje u iznosu od 3.000,00 kn.

I Kž 220/2020-7

II U ostalom dijelu žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se, u nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašen je krivim opt. I. T. zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz čl. 158. st. 1. KZ/11 (toč. 1. izreke) za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine te zbog dva kaznena djela podvođenja djeteta iz čl. 162. st. 2. (toč. 2. i 3. izreke) za koja su mu utvrđene kazne zatvora od po sedam mjeseci pa je optuženik, primjenom odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine. Temeljem čl. 57. KZ/11, primijenjena mu je djelomična uvjetna osuda tako da se dio kazne od jedne godine ima izvršiti, a preostali dio kazne od jedne godine neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. U izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2018. do 18. prosinca 2018.

2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o Kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 152/14 i 70/07 - u daljnjem tekstu: ZKP/08, oštećenice su upućene ostvarivati imovinskopravni zahtjev u parnici.

3. Temeljem članka 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka i to na ime troškova vještaka iznos od 3.600,00 kn te na ime paušalne svote iznos od 500,00 kn. Također, dužan je snositi troškove branitelja po službenoj dužnosti, o čijoj će visini biti donijeto posebno rješenje.

4. Protiv te presude žale se optuženik i državni odvjetnik.

4.1. Optuženik se žali po svom branitelju S. G., odvjetniku iz S., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom da se "preinači pobijana presuda, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno rješavanje sudu prvog stupnja". Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4.2. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi i optuženik osudi na primjerenu kaznu zatvora te u odluci o troškovima kaznenog postupka na način da se optuženika obaveže na plaćanje troškova paušala u višem iznosu.

5. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika i predložio da se ista kao neosnovana odbije.

6. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08-I, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

I Kž 220/2020-7

7. Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je branitelj optuženika, odvjetnik S. G., koji je izložio navode žalbe i odgovora na žalbu. Uredno obaviješteni optuženik, kao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno čl. 475. st. 3. ZKP/08-I.

8. Žalbe su djelomično osnovane.

9. Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka "iz čl. 468. st. 1. ZKP" ne precizirajući o kojoj bi se povredi iz tog članka konkretno radilo. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra "preuranjenim" odluku prvostupanjskog suda o reprodukciji snimke iskaza ošt. K. Z. na raspravi. Smatra da je oštećenicu trebalo neposredno ispitati "kako bi se otklonila svaka dvojba".

9.1. Iz navedenog proizlazi da žalitelj, ustvari smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer da je prvostupanjski sud spomenuti dokaz nepravilno izveo na raspravi.

9.2. Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, prvostupanjski je sud osnovano ocijenio da su ispunjene zakonske pretpostavke za posredno izvođenje dokaza prema čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08 te je za takvu svoju odluku u obrazloženju presude dao valjane razloge.

9.3. Naime, svjedok ošt. K. Z. ispitana je u smislu čl. 292. st. 1. ZKP/08 na dokaznom ročištu pred sucem istrage dana 13. lipnja 2013., u nazočnosti optuženikovog branitelja, a potom i na dokaznom ročištu od 20. lipnja 2013. Do ponovnog ispitivanja oštećenice u istrazi došlo je zbog tehničke pogreške i nerazumljivosti snimke prvog ispitivanja zbog čega je sačinjen prijepis snimke ispitivanja oštećenice sa zapisnika od 20. lipnja 2013.

9.4. Tijekom rasprave drugostupanjski je sud u više navrata bezuspješno pozivao ošt. K. Z. na raspravu. Također, u dva navrata izvršene su terenske provjere, a prema izjavi oca oštećenice, inače beskućnika, ona živi u nepoznatom gradu u I. te zbog narušenih obiteljskih odnosa ne dolazi u Republiku Hrvatsku. Raspisane su domaća i međunarodna potraga koje od 2015. nisu dale rezultata, a iz podataka PU Z. proizlazi da se K. Z. vodi kao nestala punoljetna osoba.

9.5. Kod takvog stanja stvari, očito je prvostupanjski sud poduzeo sve raspoložive mjere za osiguranje nazočnosti svjedokinje na raspravi, ali je usprkos tome nije mogao pronaći. Zbog toga je pravilno odlučio reproducirati snimku njezinog ispitivanja te pročitati prijepis iskaza s dokaznog ročišta od 20. lipnja 2013., sukladno čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08.

9.6. Slijedom navedenog, navodi žalbe nisu osnovani tim više jer se, sukladno čl. 292. st. 1. ZKP/08, dijete može samo iznimno ponovno ispitati. S obzirom da je svjedokinja ispitana na dokaznom ročištu u smislu čl. 235. ZKP/08, što niti obrana ne osporava, radi se o dokazu na kojem nema zapreke temeljiti osuđujuću presudu.

I Kž 220/2020-7

10. Imajući u vidu da obje oštećenice, svjedok M. Š. i K. Z. terete optuženika da su s njime za novac obavljale spolne odnose (ošt. Š.) i s tim izjednačene spolne radnje (ošt. Z.), pri čemu su mu rekle koliko imaju godina, a optuženiku je nesporno bilo poznato da su one štićenice doma M., to su bitna obilježja predmetnih kaznenih djela sa sigurnošću dokazana. U odnosu na ove odlučne činjenice žalitelj ne navodi razloge pobijanja.

11. Nadalje, činjenično stanje nije ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđenim u pitanju ubrojivosti optuženika tempore criminis, kako tvrdi žalitelj.

11.1. Naime, u postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku, subspecijalistu sudske psihijatrije, prof. dr. G. D., koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje. S obzirom da vještak, zbog svoje bolesti, u više navrata nije pristupio na raspravu iako je bio uredno pozvan, to je, sukladno čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08, prvostupanjski sud pravilno odlučio njegov pisani nalaz i mišljenje na raspravi pročitati.

11.2. Žalitelj ukazuje da se "sud zadovoljio čitanjem njegova vještačenja, što je nedostatno, poglavito u situaciji kada se izriče kazna zatvora" te da je trebalo prihvatiti prijedlog obrane za provođenje novog psihijatrijskog vještačenja optuženika.

11.3. Međutim, prvostupanjski je sud osnovano odbio ovaj dokazni prijedlog obrane. Naime, u situaciji kada su bile ispunjene zakonske pretpostavke za čitanje pisanog nalaza i mišljenja vještaka na raspravi, što niti žalitelj ne osporava, a obrana nije imala konkretnih primjedaba na pročitane zaključke vještaka o smanjenoj ubrojivosti optuženika niti je dostavila novu dokumentaciju kojom bi se takvo mišljenje dovelo u sumnju, tada je prvostupanjski sud osnovano zaključio da bi se novim psihijatrijskim vještačenjem optuženika bezrazložno odugovlačio ovaj, već ionako predug, kazneni postupak te se ne bi utvrdile nove relevantne činjenice vezano za psihički status optuženika u vrijeme događaja tj. 2013.

12. Što se tiče žalbene osnove povrede Kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 6. ZKP/08, u pravu je optuženik da su prvostupanjskom presudom povrijeđene odredbe o uračunjavanju istražnog zatvora u izrečenu kaznu. Naime, prema čl. 54. KZ/11, optuženiku će se u izrečenu kaznu uračunati svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom. S obzirom da je, prema izvješću o uhićenju, optuženik bio lišen slobode tijekom istrage od 3. lipnja 2013. do 28. lipnja 2013. to mu je i taj period, osim vremena lišenja slobode tijekom rasprave, trebalo uračunati u izrečenu kaznu. Stoga je uočena povreda zakona počinjena na štetu optuženika otklonjena na način učinjen ad I izreke ove presude.

13. Isto tako, u pravu je optuženik da mu je za počinjena kaznena djela izrečena prestroga kazna.

13.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenom okolnosti konkretnog slučaja, utvrdio pojedinačne, kao i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te zaključio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da, i bez izvršenja cijele te kazne, optuženik u buduće neće činiti kaznena djela. Stoga je primjena djelomične uvjetne

I Kž 220/2020-7

osude prema optuženiku u cijelosti osnovana. Međutim, pri odmjeravanju dijela kazne koji se ima izvršiti, prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio zdravstveno stanje optuženika vidljivo iz dokumentacije koja prileži spisu, ali i svježe liječničke dokumentacije priložene po branitelju na sjednici žalbenog vijeća. Zbog toga, te imajući u vidu druge olakotne okolnosti utvrđene u prvostupanjskoj presudi, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje primjerenim odrediti da će se dio kazne zatvora od osam mjeseci izvršiti, dok ostatak kazne od jedne godine i četiri mjeseca treba uvjetovati s rokom kušnje od četiri godine. Ovako odmjerena djelomična uvjetna osuda dostatna je da izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim počiniteljima, a ujedno će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja te upozoriti druge građane da se klone takvih kriminalnih radnji.

13.2. Zbog izloženog, nije osnovana žalba državnog odvjetnika koji predlaže strože kažnjavanje optuženika. Naime, sve otegotne okolnosti istaknute u žalbi već su našle dovoljno odraza u ovdje odmjerenoj kazni, imajući pritom u vidu da je optuženik osoba poodmakle životne dobi i teži bolesnik, a u vrijeme događaja bio je smanjeno ubrojiv. Imajući u vidu i protek vremena od događaja, izricanju bezuvjetne kazne zatvora, kako predlaže državni odvjetnik, ovdje nema mjesta.

13.3. U navedenu kaznu pravilno je uračunato vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, sukladno čl. 54. KZ/11.

14. Konačno, u pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud, obvezujući optuženika na naknadu troškova kaznenog postupka, odmjerio paušalnu svotu koja ne odgovara dužini i trajanju ovog postupka te imovnom stanju optuženika. Zbog toga, cijeneći da optuženik, prema podacima u spisu, prima mirovinu od 6.300,00 kn te nema maloljetne djece o kojoj se dužan brinuti, paušalna svota od 3.000,00 kn primjerenija je dužini trajanja ovog postupka te optuženikovim imovinskim prilikama.

15. Kako su time navodi podneseni u žalbi djelomično osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08-I odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.