Pn-92/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja V. Z. iz S. D., , OIB:…,zastupan po punomoćniku M. T. P., odvjetnik u S., protiv tuženika H. M. d.o.o., za izdavačku djelatnost OIB:…, zastupana po OD H.&p. u Z., radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene dana 31. siječnja 2022 godine na ročištu za objavu dana 10.ožujka 2022.god.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

„.Dužan je tuženik na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 21. srpnja 2011 god. po stopi sukladno čl.29 st.2 Zakona o obveznim odnosima.

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 6.171,87 kn."

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika u kojoj tužitelj navodi kako je dnevnoj novini "Slobodna Dalmacija" dana 02. lipnja 2011.g. objavljen članak pod naslovom "Općinar stavio znak zabrane pod jaknu i pobjegao". Navedeni naslov, kao i sadržaj članka je neistinit, iznošenje neistinitih podataka vrijeđa čast, ugled, poštenje i dignitet tužitelja, u prvom redu kao stanovnika Općine S., a što izravno šteti tužitelju kao načelniku Općine S., tužitelj nije sudjelovao ili nekoga poticao u protuzakonitom činu skidanja znaka zabrane nasipanja terena na području Općine S., postavljenog od strane Građevne inspekcije i takve insinuacije na račun tužitelja od strane autorice članka gđe.G. D., na temelju priča "rekla-kazala" imaju za cilj isključivo i jedino diskreditirati tužitelja kao osobu i kao načelnika Općine S., jer očito da nijednoj drugoj svrsi ovakvi navodi iz članka i ne mogu poslužiti. Nevjerojatan zaključak autorice članka da bi tužitelj samo radi toga što je netko prema principu "rekla-kazala" kazao da je u tom trenutku načelnik sjedio u nekom od obližnjih kafića, bio povezan s protuzakonitim činom te osobe, ima za cilj isključivo pokušaj javnog sramoćenja tužitelja.

Tužitelj ne podržava protuzakonito ponašanje, natpisa u stilu "da su navodno po S. počele kružiti glasine da je općinski načelnik natjerao B. P.

na takav protuzakonit čin", navodi su krajnje zlonamjerni, obzirom da pročelnik Općine S. g. I. S., a na poziv autorice članka u cijelosti demantirao bilo kakvu povezanost tog protuzakonitog čina i osobe koja je to eventualno počinila s tužiteljem Nakon objave članka obratio tuženiku sa zahtjevom za ispravak informacije u skladu sa odredbama Zakona o medijima. Na ročištu dana 10. srpnja 2014 godine tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev i zatražio da bude suđeno kao u izreci.

U odgovoru tuženik protivi se tužbi osnovu i visini. Iz sadržaja članka, odnosno iz nadnaslova "materijal na deponiju u Planom, po traženju načelnika, završio na pomorskom dobru"-razvidno je u čemu je tužiteljevo ponašanje bilo suprotno zakonu i zbog čega je Građevinska inspekcija zabranila daljnje nasipavanje,tuženik osporava iskaz svjedoka B. P. u dijelu koji je suprotan navodima iz iskaza

svjedokinje, u dijelu u kojem on opravdava tužiteljev nalog za nasipavanje tvrdeći da je utemeljen na zakonu, nasipavanje je vršeno po odluci Općine S. i u onom kada navodi da je usred noći iz puke radoznalosti slučajno pokidao traku i skinuvši znak zabrane. Polazeći od činjenice da je Građevinska inspekcija postavila znak zabrane daljnjih radova, autorica članka je komentirajući postupanje B. P.

(općinski vijećnik) koji je noću i krišom, misleći da ga nitko neće vidjeti, pokidao traku i skinuo znak zabrane, a imajući u vidu da je nasipavanje vršeno na javnom dobru, ali ispred kuće tužitelja, zaključila da je tužitelj (načelnik općine S.) imao razloga ukloniti navedeni znak.

Dakle, sporni navod za koji tužitelj tvrdi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti je vrijednosni sud autorice članka koji ne podliježe dokazivanju istinitosti, autorica članka radi provjere spornih navoda kontaktirala pročelnika upravnog odjela Općine S. g. I. S. čiji iskaz (demant) je tuženik objavio u zadnjem pasusu članka.

Tužitelj u iskazu nije jasno, nedvosmisleno i argumentirano objasnio kakvu mu je štetu pričinio sporni članka odnosno nije objasnio na koji način mu je šteta pričinjena, o kojoj vrsti štete se radi kao i koliko dugo je trajalo takvo stanje povrede njegovog prava osobnosti, a imajući u vidu gore navedeno, razvidno je da na strani tuženika postoje ekskulpacijski razlozi iz članka 21 stavka 4 Zakona o medijima.

Tužitelj ističe navodi tuženika su neosnovani., poziva se na članak objavljen dana 27. svibnja 2011 god., a koji je prethodio članku koji je predmet ove parnice i na koji se pozvala saslušana svjedokinja, u odnosu na njen iskaz tužitelj je dao svoje očitovanje. Iz naslova članka objavljenog dana 27. svibnja 2011 god., a koji nije predmet ovoga postupka, razvidno u čemu je tužiteljevo ponašanje bilo suprotno zakonu i zbog čega je Građevinska inspekcija zabranila daljnje nasipavanje. Da li je nečije ponašanje suprotno zakonu utvrđuje se u postupku koji se vodi pred nadležnim sudom i dokazuje se pravomoćnom odlukom, a ne temeljem članka objavljenog u dnevnim novinama. Navedeno je još jedan apsurdni zaključak tuženika koji sebi daje za pravo osuđivati i provoditi pravdu na svoj način. Što se tiče zabrane daljnjeg nasipavanja od strane Građevinske inspekcije tužitelj je u spis dostavio presudu Prekršajnog suda u S. pod posl.br.7G-1734/11 od 03. prosinca 2013 god. iz koje je razvidno da se protiv okrivljene Općine S. optužba odbija, a po optužnom prijedlogu Uprave za inspekcijske poslove u vezi predmetnog nasipavanja.

Nadalje, tuženik ističe tužitelj nije jasno, nedvosmisleno i argumentirano objasnio kakvu mu je štetu pričinio sporni članak. Tužitelj je u tužbi i u svojem iskazu decidirano i jasno navodi na koji način mu je šteta pričinjena o kojoj vrsti štete se radi, te da je zbog objave spornog članka kako on sam tako i cijela njegova obitelj prolazila tešku i neugodnu situaciju. U odnosu na prigovor tuženika o nepostojanju procesnih pretpostavki za dopuštenost ove tužbe tužitelj se očitovao u tijeku postupka, a posebno na ročištu dana 02.02.2016 god. i u cijelosti ostaje kod navedenog. Uostalom, sukladno odredbi čl.42 st.5. Zakona o medijima glavni urednik je dužan u slučaju da zahtjev za objavu ispravka nije potpisao podnositelj zahtjeva pisano obavijestiti tužitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka u roku propisanom za objavu ispravka, a što je glavni urednik tuženika propustio učiniti.

Presudom posl. br.Pn-37/17 od dana 31. ožujka 2017 g. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev povodom žalbe tužitelja i tuženika Županijski sud S. B., Stalna služba u P.rješenjem i dopunskim rješenjem ukinuo

je navedenu presudu i vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao tužitelja i svjedoke.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete – povrede prava osobnosti, a zbog objave čl Velika svađa u malom mistu očevici optužuju Segetske vlasti su pod okriljem noći udarile na odluku ministarstva protiv nasipavanja plaže.“ Općinar stavio znak zabrane pod jaknu i pobjegao“.od dana 2. lipnja 2011 g. koje je tuženik objavio u svom dnevnom listu "Slobodna Dalmacija".

Među strankama je sporno da li su objavom predmetnog članka tužitelju povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled, odnosno pravo osobnosti, da li tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete.

Osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženu treba raspraviti u skladu sa odredbama Zakona o medijima ( NN 59/04,84 /11., i 81/13 dalje ZM).

U smislu odredbe iz čl.21 stavak 1 nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan je naknaditi. Radi se o pravičnoj naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (prava na čast, ugled i duševno zdravlje ) koje je regulirano i odredbom čl 1100 stavka 1. i 2 Zakona o obveznim ( NN 35/05., u daljnjem tekstu ZOO).

Čl.21 ZM-a st.1 propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Stavkom 3 istog čl. na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Čl.22.st.1. i 2 ZM-a neimovinska šteta u pravilu se naknađuje ispravljanjem netočne informacije, objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika a pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje isprava sporne informacije.

U Kodeksu časti hrvatskih novinara, u toč.4., navodi se da je novinar obavezan iznositi istinitu, uravnoteženu i provjerenu informaciju, dana vode osobe ili ustanove od kojih je dobio podatak, informaciju ili izjavu ima pravo i da ne otkriti izvor informacije, ali za objavljeni podatak snosi moralnu, materijalnu i kaznenu odgovornost. Novinar je dužan obavljati svoj posao sukladno pravilima profesije koja ga obvezuju da savjesno i s velikim osjećajem odgovornosti obavlja svoj posao. Postojanje neke činjenice novinar je dužan utvrditi s povećanom profesionalnom pozornosti, tako da informaciju koja sadrži činjeničnu tvrdnju (posebice ako je ta tvrdnja podobna povrijediti nečiji ugled, čast ili dostojanstvo) ima pravo objaviti tek nakon što pouzdano utvrdi da je ona istinita, odnosno ako je nakon brižljive provjere u više neovisnih izvora, imao osnovani razlog povjerovati u istinitost te informacije.

Posebice suprotno pravilima profesije smatra se svjesno objavljivanje neistinite informacije.

Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je predmetni članak netočan, a o tome je u više navrata pisala gospođa G. D. koju je upozoravao da to ne radi. Zbog navedenog imao je psihičkih problema,nesanicu,znojenje ruku,a tešku situaciju je prošla njegova obitelj supruga, majka četvero djece, imao je i neugodne situacije u komuniciranju sa ljudima jer se njegov dignitet kao čovjeka i političara urušavao, iz razloga različite stranačke pripadnosti njega i autora članka. Probleme koje je doživio uzrokovane nakon objave ovog članka, a koji je jedan u nizu članaka napisan od strane iste autorice. Nije imao nikakvih saznavanja o nasipavanju plaže a niti se nasipavanje vršilo ispred njegovog objekta koji je u gradnji. Poznaje Božidara Pavkovića koji je općinski vijećnik u Općini S., on mu nije kazao da skine traku i ne zna tko je to učinio i da li je traka skinuta.

Iz iskaza svjedoka G. D. proizlazi predmetni članak nastao je

nakon poziva više građana, na plaži gdje je vršeno nasipavanje nema više znaka zabrane daljnjeg nasipanja a koja zabrana je bila postavljena nakon što je izvršeno nasipavanje. Građevinska inspekcija je izašla na teren, zabranila daljnje nasipavanje. Sjeća se da je telefonskim putem zvala gospođa K. T. G. koja ima

kafić u neposrednoj blizini plaže i kazala da je njen konobar vidio B. P.

kako skida taj znak zabrane. Nakon toga stupila je u kontakt sa konobarom, isti je bio neposredni očevidac, što je kazao napisala je. Prema kazivanju gospođe Gardijan dogodilo se po noći, zvala je sutradan kada nije bilo trake na mjestu gdje je bila zabrana, svi djelatnici Općinske uprave rade po nalogu načelnika, o tome je pričalo cijelo mjesto a priča se i dan danas. Stupila je u kontakt sa pročelnikom gospodinom I. S. koji je zadužen za odnose sa javnošću a tužitelja je nemoguće dobiti jer kad se inače kojim slučajem javi spusti slušalicu a takvo sam iskustvo imala nekoliko puta. Sa konobarom kontaktirala je osobno, odnosno nazvala ga nakon što joj se obratila gospođa G.. Prije objave članka osim s navedenim konobarom i gospođom G. svjedok s njima kontaktirala, a ostale komentare je slušala, nije bilo potrebe da radi reportažu nego da upozori na protuzakonito postupanje toga gospodina P., na teren je pristupila sama, prošetala i vidjela da nema znaka zabrane, a što je dalje bilo nije joj poznato, nije imala nikakvog razloga posumnjati u istinitost navoda, a postojao je interes javnosti a da nije postojao ne bi o tome ni pisala, nije imala razloga stupiti u kontakt, građevinska inspekcija je napravila svoj posao, ovdje je nitko uklonio nešto što nije bilo zakonito, jer je zanimalo zašto je to netko uklonio, ne mogu sa sigurnošću kazati što se dogodilo nakon toga, ali mi se čini da sam čula da je ponovno građevinska inspekcija izašla na lice mjesta i postavila znak zabrane a toga će se bolje sjećati gospođa G..

Iz iskaza svjedoka K. T. G. proizlazi predmetni članak

prethodio članku o nasipavanju koji je također objavljen u Slobodnoj Dalmaciji dva dana prije objavljivanja u kojem je bila očevidac nasipavanja plaže ispred obiteljske kuće tužitelja,.koje se dogodilo dva dana prije. Nakon objave prethodnog članka na lice mjesta izašla je građevinska inspekcija i postavila znak zabrane u poslijepodnevnim satima. Nakon toga vidjela je B. P. kako je uklonio

znak zabrane i stavio ga ispod majice i otišao u večernjim satima, u to vrijeme nalazila se u blizini WC-a koji se nalazi u neposrednoj blizini plaže uz koju se nalazi i igralište za odbojku na pijesku odnosno tik uz taj nasip. Uočila ga je zbog čudnog ponašanje odnosno dolazio je više puta osvrtao i kada je vidio da nikoga nema postupio je na prethodno opisani način. Tom prigodom su naišla dvojica momaka koje poznaje iz viđenja i kazali su joj da se u kafiću bistro Z. nalazi tužitelj a prema kojemu je krenuo B. P. nakon što je skinuo znak zabrane i traku. B.

P. je pročelnik za pomorstvo Općine S.. Bistro Z. se nalazi u obiteljskoj kući B. P. neposredni očevidac svjedok odgovara da je to bio njen zaposlenik konobar J. J. koji je zaposlen u kafiću M. bar koji je u vlasništvu njene obitelji konobar viknuo B. a on je otrčao, tužitelja nije vidjela Kontaktirala je autora članka sutradan ujutro jer se sve navedeno dogodilo u večernjim satima, pretpostavlja da je izišla na teren i da je slikala lice mjesta. nakon što je uklonjen znak zabrane nije bilo nikakvih događanja.

Iz iskaza svjedoka B. P. proizlazi kako je općinski vijećnik i član stožera za zaštitu i spašavanje Općine S.. Teren o kojem je pisano u predmetnom članku bio je neuređen i bila je onemogućena komunikacija za interventna vozila vatrogasci i hitnu pomoć do šume koja se nalazi u neposrednoj blizini hotela Medena. Radi toga stožer je odlučio izvršiti nasipavanje neuređenog terena da ga izravna kako se interventna vozila mogu okretati u slučaju potreba intervencije. To nasipavanje vršeno je u razdoblju od tri godine. Svi radovi koji su se izvodili za poravnjavanje terena su vršeni temeljem odluke o održavanju pomorskog dobra Općine S. i na tom dijelu terena planiran parking za interventna vozila i invalide i jedan dio se je trebao pošumiti, pretpostavlja da je po dojavi djelatnika iz Moody bara ili vlasnika pozvana građevinska inspekcija i novinarka G. D..

Kretao se u noćnim satima u blizini mjesta gdje je postavljen znak zabrane, u jednom trenutku netko je viknuo "ostavi, ne diraj", tada je zapeo za traku i prekinuo traku nogom i krenuo prema svojoj kući koja se nalazi 100-tinjak metara dalje od tog mjesta. Znak zabrane nije skinuo, slučajno je prekinuo traku i žurno otišao prema kafiću Z. putem je sreo dva momka koji su ga pitali u vezi koncesijskog odobrenja za prijevoz putnika a on im je kazao da će dobit to odobrenje i krenuo prema kafiću i sreo na plaži A. Z. vl. kafića Z. i kazao mu da je došao vidjeti kakvu je zabranu inspekcija postavila a tužitelja nigdje nije bilo u blizini. On je predsjednik vijeća za koncesijska odobrenja Općine S. koja ima pet članova koji izdaju godišnja koncesijska odobrenja,vlasnici kafića caffe bara M. koristili predmetnu nekretninu niti su bili onemogućeni u radu. Znak zabrane koji se vidi bio je pričvršćen selotejp trakom na drvu a prije objave članka nitko ga nije kontaktirao.

S obzirom na sadržaj iznesene informacije istu valja razmatrati kao činjenične tvrdnje i kao vrijednosni sud s time da se činjenične tvrdnje i iskazi koje se odnose na određene radnje, događaj, stanja, odnose, pojave i druge okolnosti koje su nastale u stvarnosti vezane za rad tužitelja kao gradonačelnika i širi društveni kontekst, njihova istinitost odnosno neistinitost može se utvrditi za sve ljude na jednak način. Vrijednosni su sudovi iskazi koji nastaju misaonim procesom i sadrže ocjenu, mišljenje ili zaključak o određenom pitanju a objektivni sud sadržava određeno stajalište o ljudskim radnjama, odnosima, osobinama i pojavama o čemu mogu postojati različita shvaćanja.

Na temelju dokaznog postupka proizlazi komentar od strane tuženika temelji se na činjeničnim utvrđenjima koja nisu sporna po ocjeni ovog suda ne predstavljaju štetne radnje u smislu citiranih odredbi ZOO-a kojima bi bilo povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja zašto bi bio odgovoran tuženik. ZOO kao i Zakon o medijima omogućava tijek i razmjenu ideja i kritika kako bi se njegovim suočavanjem omogućio demokratski razvoj države. Valja održavati činjenicu da svako iznošenje kritike nekoga ili nečije djelatnosti nedvojbeno može štetiti njegovom ugledu časti ili dostojanstvu stoga odredba čl.1061 ZOO-a ne propisuje apsolutnu zaštitu navedenih vrijednosti prilikom obavljanja radnih zadataka novinara u pružanju informacije koja sadrže vrijednosne kritike i sudove kao i komentare dajući u određenim slučajevima prednost načelu slobode iznošenja mišljenja kroz javno priopćavanje te izražavanje kritičkih misli koje imaju i negativni predznak nad načelom zaštite osobnih prava. Prema motrištu ovog suda iako se predmetnim novinskim člankom spominje ime tužitelja, zbog čega se tužitelj mogao osjećati nelagodno i bio izložen komentarima treba imati u vidu cjelokupni sadržaj objavljenog članka iz kojih proizlazi autorica članka samo je izvijestila o događajima, pa nema netočnih informacija. Stoga kada sporni članka ne sugerira drugačiji značaj od onog koji isti ima u danom trenutku, kad se tekst objavljenog članka sagleda u cjelini kao i činjenica da ne iskrivljuje dobivene informacije, niti im se daje drugi značaj , obzirom da je tužitelj u to vrijeme zbog same prirode svog posla privlačio pozornost javnosti u tom smislu ne može zahtijevati istu razinu zaštite kao i drugi građani nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost u smislu odredbe čl.21 st.1,2 i 4 ZM i članka 1098 i 1100 ZOO stoga je odlučeno kao izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na četiri ročišta po 1000,00 kn, pristupa na dva sastav žalbe 937,50 kn uvećan za PDV iznosi 6.171,87 kn.

U Splitu, 10.ožujka 2022. godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:-pun.tužitelj, pun.tuženika, u spis,

Broj zapisa: eb307-a6cd6

Kontrolni broj: 0572c-7e12c-66989

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LJILJANA MUSTAPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.