REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pi-67/2012-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. V., OIB: …, 2) V. V., , OIB: …, koje zastupa punomoćnik R. V., odvjetnik u S., protiv

tuženika V. I. K. d.o.o. ,OIB:…

, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika O. P., P., , OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. G.,

odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 24.siječnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i umješača te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 10.ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od =187.700,00 kuna, skupa sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od

=18.000,00 kn teče od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.g. do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnje promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena;

=18.000,00 kn teče od 01.01.2009.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.g. do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnje promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena;

=18.000,00 kn teče od 01.01.2010.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.g. do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnje promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena;

=18.000,00 kn teče od 01.01.2011.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.g. do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnje promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena;

=6.000,00 kn teče od 01.05.2011.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011.g. do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju daljnje promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo polugodištu, uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, a na iznos od

=109.700,00 kuna koja teče od dana 07.07.2021.g., kao dana preciziranja tužbenog zahtjeva, do isplate, po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljima parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju daljnjih promjena prosječne kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II – Nalaže se tužiteljima naknaditi u roku od 15 dana troškove parničnog postupka i to tuženiku u iznosu od 8.690,00 kuna, a umješaču u iznosu od 23.125,00 kuna.

Obrazloženje

1.Tužitelji su 30.1.2012. protiv tuženika podnijeli tužbu radi isplate iznosa od 78.000,00 kuna. Tužba se u bitnome temelji na tome: da je tuženik bez znanja i pristanka tužitelja u njihove nekretnine č.zem… k.o..D. P.

ugradio vodovodne i kanalizacijske cijevi; da im tuženik ništa ne plaća za korištenje njihove nekretnine; da utuženi iznos traže za razdoblje od siječnja 2007. do travnja 2011.

1.1.Podneskom od 8.7.2021. tužitelji su, nakon vještačenja, preinačili tužbu potražujući iznos od 187.700,00 kuna.

Sud je raspravnim rješenjem od 24.1.2022. dopustio preinaku tužbe iz razloga navedenih u tom rješenju.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i naveo u bitnom: da nije pasivno legitimiran jer su putovi preneseni u vlasništvo jedinica lokalne samouprave; da prigovara zastari jer su cijevi postavljene prije 20-ak godina.

2.1.U ovaj spor se na strani tuženika umiješala O. P.. što joj je ovaj sud dopustio raspravnim rješenjem od 18.6.2015. budući da taj subjekt ima pravni interes za miješanje s obzirom na niže navedene odredbe kojima je regulirano pitanje vlasništva cesta i činjenicu da je tužiteljima bio suprotstavljena stranka u predmetu br. R1-370/11 u kojemu su tužitelji tražili određivanje naknade za predanu nekretninu.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja, svjedoka N. B. te vještačenjem po vještacima geodetske struke P. G. i

građevinske struke T. M..

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa naknade za korištenje nekretnine u svrhu polaganja vodovodnih cijevi.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje:

ZOO), Zakona o cestama ("NN", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje: ZC) i Zakon o vodama ("NN", broj 153/09, 63/11, 130/11,

56/13, dalje: ZVOD).

4.2.Među strankama je sporno je li tužiteljima kao uknjiženim vlasnicima nekretnine koja je danas javna cesta pripada naknada za to što su cijevi tuženika položene na toj nekretnini.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tužitelji su na dan podnošenja tužbe, prema izvatku iz zemljišne knjige tj. javnoj ispravi, bili uknjiženi kao suvlasnici, svaki za po 1/2, nekretnine č.zem.2027 k.o.D. P..

Isto tako, iz izvatka je vidljivo da su na dan 6.7.2015. uknjiženi za isti udio kao suvlasnici č.zem.2016 k.o.D. P. glede koje nekretnine su proširili tužbeni zahtjev navodom na ročištu 18.6.2015., a glede č.zem.2084 (navedene u tužbi) su odustali na ročištu 18.5.2015.

Na dan 9.5.2016. je, prema izvatku (list 55), kao vlasnik č.zem.2016 k.o.D. P. uknjižen umješač temeljem zapisnika i izjave od 2.7.2014. sastavljenih u upravnom postupku (u kojem postupku umješač nije prihvatio predaju nekretnina – list 52-54) s tim da je taj zemljišnoknjižni upis proveden na prijedlog tužitelja što je vidljivo iz uvoda rješenja br. Z-10019/14 od 16.10.2015. (list 57).

Nekretnine č.zem.2027 i 2016 k.o.D. P. su formirane u postupku osnivanja zemljišne knjige od čestica ranije oznake č.zem.3809/1, 3813/1 i 3813/19 k.o.P. što je vidljivo iz zapisnika od 16.11.2006. (list 73-77).

5.1.Saslušanjem svjedokinje N. B. (radnice tuženika) utvrđeno je: da joj je poznato iz pričanja starijih kolega da su u razdoblju 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su se polagali cjevovodi, uglavnom mjesne zajednice vodile sve poslove i radove misleći prvenstveno na rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, nabavu i izradu projektne dokumentacije, iskopa, zatrpavanje itd.; da bi nakon svega mjesna zajednica predala takve cjevovode na upravljanje tuženiku; da joj tužitelji nisu poznati u ovom kontekstu i nije joj poznato da bi bili ikakvi prigovori u svezi tih spornih cjevovoda u to vrijeme, pa pretpostavlja da je postojala suglasnost vlasnika na njihovu gradnju; da je bilo slučajeva da su takvi ugovori za neke druge čestice postojali u kojima je izričito bilo navedeno da je MZ zastupala grupu građana i ona bi se obvezala riješiti imovinsko pravne odnose te bi u ugovoru bilo naznačeno kad tuženik preuzima tu izgrađenu infrastrukturu cjevovoda na temelju kojeg bi davali pojedinačne priključke zainteresiranim građanima na tom potezu; da za druge čestice ima u arhivi ugovore o izgradnji cjevovoda, čak i za nekretnine u blizini, ali u to doba mjesna zajednica je neke cjevovode sama izvodila pa je možda i ovaj predmetni.

5.2.Za sporne nekretnine je umješač u dopisu od 22.9.2014. odgovorio da su upisane kao putovi u vlasništvu fizičkih osoba, da nemaju status sukladno ZC te su više od 30 godina u upotrebi od strane mještana P..

5.3.Tužitelji su u iskazu danom 2015. u bitnom naveli: da su cijevi bez njihove suglasnosti u njihove privatne putove položene prije cca 30 godina od strane tuženika u dogovoru s tadašnjom MZ P.; da su se odmah

po postavljanju obratili umješaču radi pregovora oko obeštećenja, ali je umješač odugovlačio.

5.4.Očevidom i geodetskim vještačenjem utvrđeno da je č.zem.2027 u međuvremenu poništena te je sad dio č.zem.1721/1 (pov. 574 m2) i 5158/1 (pov. 249 m2) te obje č.zem.2027 i 2016, koje su predmet ovog spora, u naravi predstavljaju ulicu.

5.5.Iz povijesnog izvatka za ZU 3147, 2479, 4149, 3630 k.o.P. je vidljivo da su tužitelji 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća smanjivali svoj suvlasnički udio parcela č.zem.3809/1, 3813/1 i 3813/19 od kojih su nastale predmetne (vidjeti toč.5.obrazloženja) i to na način da su prodavali svoj udio drugim osobama. Dakle, očito je da su oni prodavali dijelove velike parcele kupcima koji su tu gradili kuće između kojih su se formirali putovi koji su služili tim kupcima što je vidljivo iz skice geodeta G. na kojoj je prikazana mreža uličica unutar stambenog naselja (list 228). Navedeni zaključak je u suglasju i s izjavom I. J. (vidjeti toč.5.9.) koju su tužitelji priložili.

5.6.Vještačenjem po vještaku T. M. utvrđeno je da je vrijednost predmetnih nekretnina umanjena zbog prava služnosti vodova te bi naknada za ustanovljenje prava služnosti iznosila 187.700,00 kuna.

Vještak se očitovao na prigovore, dao stručna i logična objašnjenja, koja ovaj sud prihvaća te ih drži vjerodostojnima. Osim toga, nakon očitovanja vještaka ni stranke nisu imale daljnjih prigovora na mišljenje vještaka.

5.7.Sporazum od 16.10.2009. (list 287-288), na koji se tužitelji pozivaju, ne ide u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva budući da jedinica lokalne samouprave nema ovlasti potpisom načelnika (bez klasifikacijske oznake tog dokumenta i poziva na odgovarajuću odluku općinskog vijeća) dati svoje mišljenje je li neka nekretnina (koja u naravi predstavlja put) vlasništvo fizičke osobe ili pak javno dobro u općoj uporabi tj. vlasništvo R. H. (čl.35.st.4.ZV). Utoliko je bez učinka takvo disponiranje tadašnjeg umješačevog načelnika.

5.8.Iz katastarske dokumentacije dostavljene uz podnesak umješača (list 295) je vidljivo da su predmetne nekretnine svakako 1998.g. bile u naravi put (cesta) dostupna većem broju korisnika, odnosno predstavljale su za

koju ulicu i tužitelji na ročištu 20.3.2014. navode da se objekti u toj ulici opskrbljuju putem vodovodnih cijevi.

Preslik tužbe tužitelja podnesene radi prestanka uznemiravanja u pogledu č.zem.3809/1 k.o.P. nije od značaja budući da sama tužba u kojoj tužitelj tvrdi da je put njegovo vlasništvo nije dostatan dokaz te činjenice.

5.9.I. J. je dana 1.2.2012. ovjerio izjavu (list 335) u kojoj je naveo: da je u vrijeme kupnje zemljišta (jednog dijela veće cjeline) kao prilaz parceli se koristio postojeći neadekvatan pristup; da je umješač naknadno primio obvezu rješavanja vlasničkog pitanja novoformiranih putova; da se umješač postavlja kao da gospodari privatnim putovima.

Dotični je kao predstavnik „grupe građana“ potpisao s tužiteljima ugovor 29.5.2003. u kojemu su se tužitelji prezentirali kao vlasnici putova i davali ovlaštenja da izvode određene radove na njima.

Inače, I. J. se 1988. uknjižio (povijesni izvadak – list 103) kao vlasnik nekretnine koju je kupio i od koje su parcelacijama i kasnije obnovom zemljišne knjige nastale predmetne nekretnine.

6.S obzirom na gornja utvrđenja odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga. Pitanje zakonodavnog okvira u pogledu vlasničkog statusa cesta (putova) je detaljno razjašnjeno u presudi Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-1028/10.

Naime, odredbom čl.1.Zakona o izmjenama dopunama Zakona o javnim cestama (NN 153/09) javne ceste definirane su kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu R. H.. Dakle, javne ceste nisu opće dobro u smislu odredbe

čl.3.st.2.ZV-a već predstavljaju javno dobro u općoj uporabi. Pravni status javnih cesta od osamostaljenja R. H. se nekoliko puta mijenjao, pa su tako javne ceste po Zakonu o javnim cestama iz 1990. bile u vlasništvu R. H., dok je Zakonom o javnim cestama iz 2004. („NN“, broj 180/04)

bilo određeno da su javne ceste opće dobro, na njima se nije moglo stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava (čl. 2. Zakona o javnim cestama). A kao što je već navedeno po Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama iz 2009. godine javne ceste su definirane kao javno dobro u općoj uporabi. No, cijelo vrijeme je konstanta pravnog uređenja uvijek bila i ostala – namjena javnih cesta za opću uporabu, dakle, cijelo vrijeme su javne ceste služile općoj uporabi. Nekretnina će dobiti pravni status javne ceste u pravilu pravomoćnošću uporabne dozvole. No, u sudskoj praksi je zauzeto pravno shvaćanje po kojemu određena nekretnina može postati javno dobro u općoj uporabi ako se dugi niz iskorištava na takav način, tj. ako je faktički to postala.

6.1.Imajući u vidu: činjenicu da su se kuće u predmetnom naselju P. gradile očito negdje od sredine 80-ih godina kad su tužitelji prodavali parcele; da su kupci tih parcela do svojih kuća dolazili tim putovima (što navodi I. J. u izjavi) koji su s vremenom i asfaltirani (što je vidljivo iz fotografija s očevida); da su ti putovi tužiteljima na određeni način pomogli da prodaju parcele kupcima (jer bi rijetko koji kupac kupio parcelu, a da ne može doći do iste), to se može zaključiti da su kreiranjem takvih putova, koje je veći broj građana uz njihov prešutan pristanak iskorištavao dugi niz godina (svakako od 1998. – vidjeti toč.5.8.) na način kao da su u pitanju putovi koje je formirala državna ili lokalna vlast, tužitelji dopustili da ti putovi postanu faktički javno dobro u općoj uporabi. Utoliko nije osnovan prigovor tužitelja da je nužan akt o izvlaštenju tih nekretnina.

6.2.Dakle, time što su tužitelji dopustili da putovi postanu javno dobro u općoj uporabi, oni su izgubili vlasništvo nad tim nekretninama te su posljedično izgubili mogućnost da dobiju naknadu za korištenje te nekretnine u vidu naknade za služnost jer su u putove položene vodovodne cijevi.

Treba napomenuti i da je stav Županijskog suda u Splitu (Gž-762/2019) kako evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari isključuje mogućnost istodobnog "mirnog uživanja" vlasništva nekretnine.

6.3.Nadalje, treba reći da je čl.144. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN 56/13) propisano: Neovisno o upisima u zemljišnu knjigu ili katastar, svakodobni vlasnik ili drugi posjednik nekretnine na kojoj su, odnosno ispod koje su izgrađene komunalne vodne građevine do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dužan je trpjeti služnost radi njihove rekonstrukcije i održavanja, bez naknade. S obzirom na to da je taj zakon stupio na snagu 18.5.2013., a cijevi su položene svakako prije predmetne tužbe koja je podnesena 30.1.2012., to se može reći da bi temeljem navedene odredbe trebalo odbiti tužbeni zahtjev sve i kad bi tužitelji zaista bili vlasnici predmetnih putova tj. kad se ne bi prihvatilo stajalište izneseno u točkama 6.1. i 6.2. obrazloženja.

6.4.Također, temeljem odredbe čl.131.st.1. i čl.133.ZC predmetni putovi (ceste) koji su pristupačni većem broju korisnika, postali su po sili zakona nerazvrstane ceste te se uknjižuju kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

6.5.Stoga, imajući u vidu gore navedeno, tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan pa je stoga odbijen.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi č l.154.st.1.Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).

7.1.Tuženiku je od troška priznato: po 2.500,00 kuna za zastupanje na ročištima od 25.10.2021. i 24.1.2022., po 500,00 kuna za ročišta 8.7.2021., 13.12.2021., 10.3.2022. što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a te za 565,00 kuna pristojbe odgovora na tužbu iznosi 8.690,00 kuna.

7.2.Umješaču je od troška priznato: po 1.000,00 kuna za ročišta od 18.6.2015., 22.7.2015., 10.5.2016., 16.6.2016., 10.7.2017., 6.6.2018., 28.3.2019., 26.11.2019., 4.3.2021., 25.10.2021. te podneske od 29.5.2020., 15.4.2021., po 250,00 kuna za ročišta od 13.3.2017., 5.4.2017., po 2.500,00 kuna za ročište od 24.1.2022. te podnesak od 29.12.2021., po 500,00 kuna za ročišta 8.7.2021., 13.12.2021. što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a iznosi 23.125,00 kuna.

U Splitu, 10.ožujka 2022.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika

-pun.umješača