REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-25/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Ive Vukelje, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. A, zbog kaznenih djela iz čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18 i 126/19.-dalje KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 25. studenog 2019. broj: 15 K-304/2019 u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o j e:

Žalba optuženog A. A. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom opt. A. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda-prisilom prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo temeljem čl. 314. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu zatvora mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2019. do 25. studenog 2019.

2. Temeljem čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 1. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju F.B. odvjetniku iz ZOU B.B, F.B. i I.B.S. iz Š., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izrekne uvjetna osuda ili djelomična uvjetna osuda "uz određivanje jedne ili više posebnih obveza iz čl. 62. KZ/11".

4. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi predlaže da mu se izrekne uvjetna osuda ili djelomična uvjetna osuda uz određivanje jedne ili više posebnih obveza iz čl. 62. KZ/11, umjesto kazne zatvora, smatrajući da bi takva sankcija u smislu specijalne i generalne prevencije bila "adekvatnija i svrhovitija", navodeći da je već proveo šest mjeseci u istražnom zatvoru i da je u više navrata iskazao kajanje zbog počinjenog.

8. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne prvostupanjski sud optuženiku je cijenio kao olakotne okolnosti priznanje počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, kojim priznanjem je ubrzao završetak predmetnog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog, njegovo držanje pred sudom i obećanje da više neće činiti kaznena djela, a kao otegotne okolnosti njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost i da je kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku počinio za vrijeme kušnje po ranijoj presudi, kao i težinu kaznenog djela kroz propisanu kaznu za predmetno kazneno djelo u trajanju od jedne do osam godina zatvora.

9. Optuženik je kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku počinio za vrijeme kušnje po presudi Općinskog suda u Šibeniku broj: K-389/18 od 11. veljače 2019., koja je postala pravomoćna 28. veljače 2019., dakle kazneno djelo za koje je proglašen krivim u ovom postupku počinio je sljedeći dan po pravomoćnosti presude kojom je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok kušnje od dvije godine, zbog čega ponovna primjena uvjetne osude ne bi bila opravdana niti bi se uvjetnom osudom, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, mogla ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.

10. U odnosu na prijedlog žalitelja da mu se izrekne djelomična uvjetna osuda, to nije moguće po zakonu.

10.1. Naime, u čl. 57. KZ/11 je propisano da sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne godine, a manjem od tri godine, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

10.2. Dakle, djelomičnu uvjetnu osudu moguće je izreći kad je počinitelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca do dvije godine i jedanaest mjeseci, pa kako je optuženik prvostupanjskom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, jasno je da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti djelomična uvjetna osuda.

10.3. To nije moguće ni na način da drugostupanjski sud npr. povisi kaznu optuženiku na jednu godinu i jedan mjesec (kada bi bilo moguće izreći djelomičnu uvjetnu osudu), jer bi time drugostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika, budući je u predmetnom slučaju žalbu podnio samo optuženik, ne i državni odvjetnik.

11. U predmetnom slučaju optuženiku nije moguće izrečenu kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro, i to iz dva razloga, prvi je propisan u čl. 55. st. 1. KZ/11, da je izrečena kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine (koji razlog bi drugostupanjski sud mogao anulirati smanjenjem kazne ispod jedne godine), međutim tu je i drugi razlog propisan u čl. 55. st. 2. KZ/11, da se rad za opće dobro ne može izreći osobi koja je već osuđena na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, a opt. A.A. je nesporno osuđen na takvu kaznu zatvora (u trajanju od četiri godine), koji razlog se ni na koji način ne može anulirati.

12. Slijedom svega naprijed iznesenog, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora optuženiku u trajanju od jedne godine (što je minimalna kazna zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, budući je propisana kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 314. st. 2. od jedne do osam godina) u svemu je primjerena jer odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika. Tako odmjerena kazna nužna je da se njom izrazi odgovarajući prijekor društva prema takvim počiniteljima. Istovremeno, tom kaznom utjecat će se na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja te da se, po izdržanoj kazni (a polovicu kazne je već izdržao kroz istražni zatvor), ponovno uključi u društvo, a ujedno će se tom kaznom upozoriti i drugi građani da se klone sličnih ponašanja.

13. Slijedom svega naprijed iznijetog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 10. ožujka 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac, v.r.