Poslovni broj Gž-299/2022

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja V. i O. d.o.o. Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., V., K., Š. d.o.o. Z., protiv tuženika B. D., OIB: ..., sada nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica T. A., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A. & G. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2467/19- 37, od 16. studenog 2021., 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2467/19-37, od 16. studenog 2021., u točki I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-1035/2019, od 25. veljače 2019., u cijelosti, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 536,05 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 94,42 kune od 16. veljače 2018. do isplate, na iznos od 86,72 kune od 16. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 84,73 kune od 16. travnja 2018. do isplate, na iznos od 88,79 kuna od 16. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 91,07 kuna od 16. lipnja 2018. do isplate, te na iznos od 90,32 kune od 16. srpnja 2018. do isplate. Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupak sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom III izreke privremenoj zastupnici tuženika odvjetnici T. A. odmjerena naknada troškova postupka u iznosu od 312,50 kuna.

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj sadržajno pobijajući točku I i II izreke presude zbog žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u nastavku teksta ZPP), predlažući da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tužitelj u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, uz obrazloženje da su razlozi na koje se sud poziva u pobijanoj presudi u suprotnosti sa odlučnim činjenicama u postupku. Navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovu svojeg tužbenog zahtjeva, budući da iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi suprotno, pogotovo imajući u vidu sadržaj izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, te utužene račune iz kojih proizlazi da je adresa prebivališta tuženika upravo adresa nekretnine za koju je pružena usluga opskrbe vodom. Smatra da nije bilo mjesta primjeni pravila o teretu dokazivanja na teret tužitelja, već da je tuženik trebao dokazati da je o promjeni korisnika obavijestio tužitelja. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 390,62 kune.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju radi o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok ju nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Pazeći u okviru žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, u svezi sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom postupovnom povredom iz citiranog članka, pa tako niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom da je prvostupanjski sud iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu, te je pobijanu presudu moguće pravno ispitati.

9. Predmet spora po preciziranom tužbenom zahtjevu je isplata naknade za isporučene vodne usluge u visini od 536,05 kuna sa zateznim kamatama za stan na adresi u Z., u razdoblju od siječnja 2018 do lipnja 2018. godine.

10. Tijekom postupka sporna je bila osnova tužbenog zahtjeva, s obzirom da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da nije vlasnik stana, već da je vlasnica M. D. iz Z.

11. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da iz dokumentacije koja prileži spisu, i to izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, bilješke iz matične evidencije tužitelja, te suglasnosti za ugradnju i obračun potrošnje vode prema internim vodomjerima, proizlazi da je tuženik zaveden kao korisnik usluge tužitelja od 31. kolovoza 2015., šifra kupca ..., sistemski broj objekta ..., te da je 5. veljače 2019. izvršena promjena na način da je kao vlasnica upisana M. D., uz deaktivaciju tuženika kao suvlasnika. Uvidom u Aneks međuvlasničkog ugovora za stambenu zgradu i Ugovor o ugradnji i očitanju internih vodomjera i obračunu potrošnje vode broj ... od 20. listopada 2016., nadalje je utvrđeno da su suvlasnici predmetne stambene zgrade tim ugovorima regulirali ugradnju internih vodomjera u svrhu očitanja potrošnje vode, te da je u tim ugovorima, dakle prije predmetnog utuženja, uz tuženika, kao suvlasnica stana navedena i M. D.

12. Na temelju tih utvrđenja, a s obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, prvostupanjski sud je zaključio da iz spisu priležeće dokumentacije nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi je li tuženik isključivi obveznik plaćanja usluge tužitelja za predmetni stan i po kojoj osnovi, slijedom čega je pozivom na čl. 205. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, dalje ZOV), te odredbe čl. 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 17/13), a u svezi sa pravilom o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, odbio tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno postojanje pravnog odnosa između stranaka, te stvarno – obvezni status tuženika kao nositelja utužene obveze.

13. Odluku o troškovima postupka donio je pozivom na čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je o troškovima privremene zastupnice tuženika odlučio temeljem Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (Narodne novine broj 5/14).

14. Pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a, u svezi sa čl. 219. ZPP-a, te čl. 205. ZOV-a, budući da tužitelj, i prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nije dokazao osnovanost svoje tražbine prema tuženiku. Naime, svaka stranka u postupku dužna je dokazati navode na kojima temelji svoje zahtjeve, pa u situaciji kada je tuženik naveo da nije vlasnik predmetnog stana, tada je na tužitelju bio teret dokazati pretpostavke iz čl. 205. ZOV-a od kojih zavisi osnovanost njegove tražbine, dakle da je tuženik, unatoč istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, vlasnik ili korisnik toga stana, a samim time i obveznik plaćanja utužene usluge. Dostavljenom dokumentacijom tužitelj nije dokazao te činjenice u postupku, pa su stoga neosnovane njegove tvrdnje da se iz adrese prebivališta tuženika, navedenoj u računima i izvatku iz poslovnih knjiga, može zaključiti da je tuženik vlasnik/korisnik predmetnog stana. Okolnost što je odjava tuženika iz evidencije tužitelja izvršena tek nakon utuženja, ne dovodi do drugačije odluke ovog suda, budući da prema stavu ovog suda, propust tuženika da obavijesti tužitelja o promjeni vlasnika/suvlasnika na predmetnoj nekretnini, ne može imati za posljedicu nametanje obveze tuženiku da za taj stan plaća usluge koje mu nisu pružene. Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud postupio, kada je analizom svih provedenih dokaza u postupku, odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom i odlučio kao u izreci pobijane presude.

15. Odluka o troškovima postupka iz točke II izreke također je rezultat pravilne primjene čl. 154. st. 1. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, sa ostalim izmjenama i dopunama, dalje Tarifa).

16. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja je valjalo odbiti, a pobijanu presudu potvrditi sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a, u svezi sa čl. 467. ZPP-a, na način kako je odlučeno u izreci ove presude.

17. U točki III izreke presuda suda prvog stupnja, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 10. ožujka 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.