REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž-1054/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B. W., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku N. B. S., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava na nekretnini, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2020., poslovni broj: 20 P-3064/2018-22., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja R. H. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. srpnja 2020., poslovni broj: 20 P-3064/18-22., u pobijanom dijelu, u točkama I. i II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, od dana 02.07.2014. godine, potvrđen u obliku javnobilježničkog akta pred javnim bilježnikom M. J., iz Z., pod posl. br. OV-2549/14-2, između B. W., iz Z., OIB: …, kao zajmodavac i založni vjerovnik i R. H., iz Z., OIB: …, kao zajmoprimac i založni dužnik.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uknjižba brisanja založnog prava, pod brojem Z-29398/14, a koje založno pravo je uknjiženo u korist B. W., iz Z., OIB: …, temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 02.07.2014. godine, javnobilježnički solemniziran kod javnog bilježnika M. J., iz Z., pod poslovnim brojem OV-2549/14-2, a radi osiguranja povrata zajma u iznosu od 138.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, a sve u pogledu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda Zagreb, zemljišnoknjižni odjel, upisane u z.k.ul.br. 9766, k.o. G., k.č.br., 418/62 u naravi Kuća br. 53, označena u kopiji plana br. I. (po novoj izmjeri kčbr. 2213/3 k.o. D.) i Dvorište, ukupne površine 95 čhv, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku B. W., iz Z., OIB: … da naknadi tužitelju R. H., iz Z., OIB: …, trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn, u roku od 15 dana.

III. S preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 93.937,50 kn, tuženik se odbija."

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Presudu pobija u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka. Smatra da je presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je sud propustio analizirati sve predložene i iznesene dokaze, a ocjene istinitosti iskaza svjedoka obrazložio je površno, poklanjajući vjeru svjedocima predloženim od strane tuženika. Pri tome, prvostupanjski sud propušta ocijeniti materijalne dokaze. Na ovaj način je, po ocjeni tužitelja, počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a osim toga presuda ima i nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, postoji proturječje o odlučnim činjenicama, te proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Smatra i da je presuda utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ističe kako je ugovor o zajmu bio simulirani ugovor koji je imao za služiti isključivo kao osiguranje za tuženikovo ulaganje do trenutka izgradnje, pa je stoga kao takav i ništetan i to pozivom na članak 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), a ne temeljem članka 322. ZOO- a. Ističe također kako smatra da je kroz dokazni postupak dokazao da je stvarna volja stranaka u trenutku sklapanja ugovora bila ugovor o ortaštvu. Pobija i odluku o troškovima postupka jer je ista donesena primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Predlaže stoga, žalbu uvažiti te pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, podredno pobijanu presudu u cijelosti preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev. Trošak žalbe ne traži.

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima. Ističe kako tužitelj svoju argumentaciju pogrešne primjene materijalnog prava temelji na postojanju navodnog „simuliranog ugovora o zajmu“, iako iz svih izvedenih dokaza proizlazi potpuno suprotno. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom, radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 2. srpnja 2014., koji je ovjeren kod javnog bilježnika M. J. iz Z. pod poslovnim brojem: OV-2549/14-2., a koji je sklopljen između tužitelja, kao zajmoprimca i založnog dužnika, te tuženika, kao zajmodavca i založnog vjerovnika. Predmet spora je i zahtjev za brisanje založnog prava upisanog u korist tuženika na nekretnini upisanoj u z.k. ul. 9766 k.o. G., k.č.br. 418/62 u naravi Kuća br. 53, označena u kopiji plana br. I (po novoj izmjeri k.č.br. 2213/3 k.o. D.) i dvorište, ukupne površine 95 čhv.

6. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev navodeći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da predmeti Ugovor o zajmu predstavlja prividni pravni posao, odnosno da tužitelj predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao da bi prava volja stranaka bila sklopiti usmeni ugovor o ortaštvu, kako je to tvrdio tužitelj.

7. Pravilno tužitelj žalbom upućuje da je sud prvog stupnja donoseći pobijanu odluku počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, te bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer je materijalne dokaze (sve osim Ugovora o zajmu od 2. srpnja 2014.) samo taksativno naveo, bez da ih je ocijenio.

8. Na temelju članka 8. ZPP-a sud izvedene dokaze prosuđuje prema svom uvjerenju, a pri tome je u obvezi stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Prednje navedeno sud može učiniti samo ako je provedene dokaze ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a, odnosno ako je, između ostalog, savjesno i brižljivo analizirao svaki dokaz zasebno, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio učiniti jer je sve materijalne dokaze (osim Ugovora o zajmu od 2. srpnja 2014.) samo taksativno naveo bez da ih je analizirao. Time je, po ocjeni ovoga suda, počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se žalbom i ukazuje.

9. Međutim, budući je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje su stranke predložile, a tužitelj žalbom niti ne tvrdi da je trebalo provesti još neki dokaz, ovaj drugostupanjski sud je, imajući u vidu ovlaštenje iz članka 373. a. stavak 1. točka 2. ZPP-a, unatoč počinjenoj bitnoj povredi, na temelju provedenih dokaza utvrdio da je pobijana odluka pravilna.

10. Činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalbenim navodima pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da su stranke 2. srpnja 2014. pred javnim bilježnikom M. J. iz Z. sklopile Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini;

- da je tuženik, prilikom sklapanja ugovora o zajmu, tužitelju predao iznos od 138.000,00 EUR, kako je to u Ugovoru i navedeno;

- da je temeljem navedenog Ugovora na nekretnini tužitelja upisanoj u z.k. ul. 9766 k.o. G. i to na k.č.br. 418/62 u naravi kuća br. 53, označena u kopiji plana br. I (po novoj izmjeri k.č.br. 2212/3 k.o. D.) i dvorište ukupne površine 95 čhv, za korist tuženika, kao zajmodavca, zasnovano založno pravo;

- da se, temeljem članka 2. Ugovora o zajmu tužitelj kao zajmoprimac, pozajmljeni iznos obvezao vratiti tuženiku kao zajmodavcu u roku od 3 godine od dana sklapanja Ugovora, odnosno najkasnije do 2. srpnja 2017.;

- da stranke nisu ugovorile plaćanje kamata na pozajmljeni iznos;

- da tužitelj nije vratio tuženiku pozajmljeni iznos zbog čega je tuženik kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 138.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna, i to prodajom založenih nekretnina.

11. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da prava volja ugovornih strana nije bilo zaključenje ugovora o zajmu, već zaključenje usmenog ugovora o ortaštvu, kako je to tužitelj tvrdio u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka. Tužitelj, dakle smatra da se radilo o prividnom pravnom poslu.

12. U smislu članka 285. ZOO-a prividni ugovor podrazumijeva svjesni nesklad između volje i njenog očitovanja koji nastaje sporazumnim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa, ali to očitovanje volja zapravo ne odgovara pravoj volji jer stranke ne žele da sklopljeni ugovor nastane i djeluje, već faktično sklopljeni ugovor prikriva u sebi jedan drugi ugovor, čiji nastanak i pravno djelovanje stranke faktično žele. Radi se zapravo o dva ugovora – jedan prividno zaključen prema vani, kojega stranke ne žele, i drugi prikriveni, koji odgovara pravoj volji stranaka. Prividni posao naziva se još i simulirani, a prikriveni se naziva disimulirani pravni posao. Simulirani je posao ništetan, a disimulirani, s obzirom na to da ga stranke doista žele zaključiti, valjan je pod uvjetom da su za to ispunjene sve posebne pretpostavke.

13. U skladu sa navedenim pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio dužan dokazati da su on i tuženik svjesno i namjerno iskazanom voljom potpisali ugovor o zajmu, a zapravo su željeli sklapanje ugovora o ortaštvu. (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

14. Provedeni dokazi ne potvrđuju činjenične navode tužitelja da je postojao sporazum odnosno namjerno očitovana volja stranaka o sklapanju prividnog pravnog posla u smislu članka 285. ZOO-a.

14.1. To prije svega zato što tuženik postojanje takve vrste sporazuma i volje izričito negira, a iskaz samog tužitelja je konfuzan i kontradiktoran, osobito u dijelu u kojem navodi da je "ugovor o zajmu sastavljen na njegov (tužiteljev) zahtjev", zatim da on nije rekao odvjetnici da "sastavi ugovor o zajmu obzirom da on ne zna što znači ugovor o zajmu, a niti što znači ugovor o ortakluku", te da je "očito da je napravio ugovor o zajmu". Da predmetni ugovor o zajmu nije bio prividni proizlazi iz dijela tužiteljeva iskaza u kojem navodi da je sa tuženikom bio u prijateljskim odnosima, pa da stoga nisu "sastavili ugovor o ortakluku jer im nije bilo bitno kakav ugovor će sastaviti".

14.2. Po ocjeni ovoga suda, da strankama, koje su bile u prijateljskim i kumovskim odnosima, uistinu nije bilo bitno kakav će ugovor sastaviti, kako je to pokušao dokazati tužitelj, onda ne bi sačinili niti Ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama tužitelja.

14.3. Netočnost navoda da je prava volja stranaka bilo zaključenje ugovora o ortaštvu proizlazi i iz drugih izvedenih dokaza, saslušanja svjedoka, koje je prvostupanjski sud pravilno analizirao.

15. Ni materijalni dokazi, koje je u sudski spis dostavio tužitelj, ni na koji način ne potvrđuju da bi se u konkretnom slučaju radilo o prividnom pravnom poslu, odnosno ugovoru o ortaštvu, kako to tvrdi tužitelj. To prije svega zato što tuženik nije bio stranka u Ugovoru o projektiranju i izgradnji poslovnog objekta koji ugovor je zaključio tužitelj kao naručitelj sa tvrtkom M.L.I. and buildings design studio d.o.o. za graditeljstvo (strana 25. -30. spisa). Tuženik se ne navodi ni kao stranka na Projektu ulaganja građevina iz kolovoza 2014., gdje se kao investitor spominje samo tužitelj, ne i tuženik (strana 33. – 44. spisa). Isto tako, na Glavnom projektu arhitektonski dio – knjiga 1/3 iz kolovoza 2014., kao i na Glavnom projektu arhitektonski dio – knjiga 1/6 iz travnja 2015., također se kao investitor navodi samo tužitelj, ne i tuženik. 16. Što se tiče e-mailova koje je tuženik uputio tužitelju 27. prosinca 2016. i 6. travnja 2017. (strana 65. spisa) iz istih također ne proizlazi da su stranke bile u zajedničkom poslu, već iz istih proizlazi da je tuženik, nezadovoljan činjenicom što mu tužitelj ne vraća pozajmljeni novac, a kako gradnja nije niti počela, traži pojašnjenje gdje je novac koji je posudio tužitelju. Tako u e-mailu izričito stoji: "međutim ono što mi nije jasno, gdje je novac koji sam ti posudio?" Dakle, niti u međusobnoj komunikaciji koja se odvijala prije nego je tuženik pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja, ne proizlazi da su stranke bile u zajedničkom poslovnom pothvatu, odnosno da bi se radilo o ortakluku, već upravo suprotno, proizlazi da se radilo o pozajmici zbog prijateljskih i kumovskih odnosa.

17. S obzirom na sve navedeno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, pa niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, u točkama I. i II. izreke. Odluka se temelji na članku 373..a ZPP-a.

18. Odluka o troškovima postupka također je pravilno utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14,118/14 i 107/15).

19. U nepobijanom dijelu, u točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 10. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić