Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-167/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Z., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3904/2014-68 od 26. studenog 2021., 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3904/2014-68 od 26. studenoga 2021. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2014. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci presude.

2. Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 7.373,13 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je sadržajno zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen iako je to propušteno navesti u izreci.

3. Točkom III izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 8.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke i to u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP). Predlažu da se uvaženjem žalbi presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neprimjerenih uvjeta smještaja tijekom istražnog zatvora i izdržavanje kazne zatvora.

8. Sud prvog stupnja na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđuje slijedeće:

-tužitelj je boravio u istražnom zatvoru u objektu Z. u Z. u razdoblju od 21. studenoga 2013. do 7. veljače 2014. kao istražni zatvorenik na III zatvoreničkom odjelu u sobi broj 44 sa 5 – 6 zatvorenika,

-u razdoblju od 7. veljače 2014. do 10. ožujka 2014. boravio je u Centru u Z. koji je lociran u istom objektu i na istoj adresi kao i Zatvor u Z. i koji koristi smještajne kapacitete i ostalu infrastrukturu toga Zatvora tako da je tužitelj boravio na V. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 75 i 97 3-5 zatvorenika;

-od 10. ožujka 2014. do 7. travnja 2014. bio je smješten na VI. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 105 sa 3-5 zatvorenika a u razdoblju od 7. travnja do 24. svibnja 2014. na VII. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 118, sa 5-6 zatvorenika dok je u razdoblju od 24. svibnja do 18. rujna 2014. boravio na VIII. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 141 i 144 sa 4-5 zatvorenika,

-u razdoblju od 18. rujna do 20. studenoga 2014. kada je izdržao kaznu bio je smješten na IX. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 160 i 161 sa 3-5 zatvorenika,

-sobe u kojima je boravio na V., VI., VII., VIII. i IX. zatvoreničkom odjelu površine su 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm te imaju četiri prozora visine od 86 i širine 67 cm, opremljene su sanitarnim čvorom s toaletom, umivaonikom i ogledalom s policom te priključcima za toplu i hladnu tekuću pitku vodu, s time da se na sredini nalaze dvostruka pomična vrata u razini od oko 30 cm od poda, uz umjetnu rasvjetu koja je omogućena od 7,00 do 23,00 sata ovisno o vremenu i potrebama zatvorenika;

-sobe u kojima je tužitelj bio smješten opremljene su određenim brojem kreveta, ovisno o broju zatvorenika s time da svaki zatvorenik prilikom prijema dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine prema potrebi;

-sobe su opremljene i ormarićima (tzv. kazetama) za pohranjivanje osobnih stvari zatvorenika, stolom i klupama za sjedenje te odgovarajućim brojem stolica;

-u svim sobama, uključujući i ostale zatvorenike tužitelj je boravio 22 sata dnevno dok je bila omogućena dnevna dvosatna šetnja, a ukoliko se za vrijeme šetnje moralo otići na toalet, šetnja se prekidala i nije se mogla nastaviti, s time da u okviru zatvorskog dvorišta u kojem nije bilo posebnih sadržaja;

-jedan put tjedno bilo je omogućeno tuširanje, a na zahtjev još jedan puta, ali je u sobi bio dostupan umivaonik s toplom i hladnom vodom;

-za vrijeme boravka osim na VIII. i IX. odjelu nije bilo mogućnosti bavljenja spornom, dok je na tim odjelima imao mogućnost baviti se sportom jedan puta tjedno zbog ograničenih kapaciteta dvorane za sport, i to uglavnom nogometom;

-što se tiče prehrane bila su osigurana tri obroka dnevno s time da su zatvorenici imali mogućnost iz kantine, uz plaćanje naručiti jelo;

-objekt zatvora nema zajedničke blagovaonice za zatvorenike, pa neovisno o statusu dnevne obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama.

9. Iz opisanih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da su tijekom tužiteljeva boravka u Zatvoru u Z. u potpunosti bili osigurani uvjeti propisani čl. 76., 78., 96., 97., 101., 103. i 117. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. dalje: ZIKZ), budući je imao na raspolaganju sredstva za održavanje čistoće zatvorske sobe, čiju čistoću su bili obvezni održavati sami zatvorenici, za što je bilo osigurano potrebno vrijeme, da je imao na raspolaganju pitku hladnu i toplu vodu tijekom cijelog dana, mogućnost tuširanja 1 – 2 puta tjedno, a ljeti i češće, od kada je bio radno angažiran i svakodnevno. Imao je pristup sanitarnom čvoru odvojenom od ostatka sobe zidom, radi provjetravanja prostorije bilo je moguće otvaranje prozora, mogao se obratiti liječniku za pomoć svakodnevno, a bilo mu je omogućeno i traženje te obavljanje specijalističkih pregleda (tužitelj obavio na traženje specijalistički pregled pulmologa), bila mu je omogućena svakodnevna šetnja zatvorskim dvorištem i boravak na svježem zraku, čitanje knjiga, gledanje TV-a (svaka soba ima TV), slušanje radija, društvene i sportske aktivnosti, pranje rublja te telefoniranje i posjete.

10. Za vrijeme dok je bio smješten na III. zatvoreničkom odjelu u razdoblju od 21. studenoga 2013. do 7. veljače 2014. bio je u sobi sa 5-6 zatvorenika, zatim u Centru za dijagnostiku u razdoblju od 7. veljače 2014. do 10. ožujka 2014. u sobi sa 5 – 6 , a ponekad i 7 zatvorenika, u razdoblju od 10. ožujka do 7. travnja 2014. na izdržavanju kazne u zatvoreničkom odjelu bio je smješten u sobi s 3 – 5 zatvorenika, a u razdoblju od 7. travnja do 24. svibnja 2014. u sobi sa 5 – 6 zatvorenika, u razdoblju od 24. svibnja do 18. rujna 2014. u sobi sa 4 – 5 zatvorenika, a zatim u razdoblju od 18. rujna do 20. studenoga 2014. u sobi sa 3 – 4, a ponekad i 5 zatvorenika.

11. Kako su sve navedene sobe površine 21,10 m2 zaključuje kako mu kroz to vrijeme nije bilo osigurano najmanje 4 m2 ili 10 m3 prostora, kako je to propisano čl. 74. st. 3. ZIKZ-a te da sanitarni čvor u zatvorskoj sobi nije imao potrebnu izolaciju.

12. Dakle, iz navedenog utvrđuje da je tužitelj sve do 18. rujna 2014. bio smješten u zatvorenom odjelu Zatvora, a da je nakon toga premješten na IX. odjel, tzv. radni odjel na kojem je boravio do izlaska iz Zatvora po izdržanoj kazni. Za razliku od zatvorenog odjela, ovaj odjel ima pogodnosti utoliko što se sobe nisu zaključavale tako da su se zatvorenici mogli slobodno kretati po hodniku, ulaziti u druge sobe i ostvarivati komunikaciju sa drugim zatvorenicima.

13. Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da su sobe u kojima je tužitelj boravio bile prenapučene, u istima je bilo po sedam kreveta čime nisu bili ispunjeni iz čl. 74. ZIKZ-a u odnosu na površinu spavaonice zatvorenika. Taj nedostatak da se može ublažiti ostalim kompenzatornim sredstvima, ali je tužitelj tek u razdoblju kada je došao na IX. odjel bio u mogućnosti, jer se vrata nisu zaključavala, nedostatak prostora u sobi kompenzirati šetnjom kroz hodnik kao i posjetom drugim osuđenicima u sobama koje se nisu zaključavale (iako su i one bile prenapučene). Tijekom boravka da je imao mogućnost dva sata boraviti u šetnji zatvorskim dvorištem, ali bez nekih posebnih sadržaja, s time da je u slučaju loših vremenskih uvjeta ta mogućnost bila smanjena ili potpuno onemogućena.

14. Pored navedenog sud prvog stupnja cijeni utvrđenja da se sanitarni čvor nalazi u sobi, da su zidovi visine 160 – 180 cm, a ne do stropa, da je od ostalog prostora ograđen vratima koja se ne mogu zatvoriti, odnosno koji nije adekvatno odvojen od preostalog prostora u kojem boravi veći broj osoba te da nije opremljen odgovarajućom ventilacijom, a u kojoj sobi zbog nedostatka blagovaonice za zatvorenike jedu sva tri obroka.

15. Smatra da je s obzirom na navedeno došlo do ponižavajućeg i nečovječnog postupanja prema tužitelju što je od bitnog utjecaja na ukupnu kvalitetu njegova života u Zatvoru u Z.. Iako nije bilo namjere tuženika za takvim postupanjem, cijeni da je takvo ponašanje protivno odredbama čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav), što je sve s obzirom na trajanje takvih uvjeta kojima je tužitelj bio podvrgnut, moglo i moralo uzrokovati duševne boli zbog povrede prava osobnosti. Stoga sud prvog stupnja cijeneći sve navedeno primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) smatra da bi pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iznosila 7.000,00 kn, dok u preostalom dijelu za iznos od 8.000,00 kn zahtjev odbija kao neosnovan. Primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a obvezuje tuženika isplatiti tužitelju na navedeni iznos i zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a.

16. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a pa tako niti ona iz točke 11. citirane odredbe na koju stranke neosnovano upiru žalbom jer pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

17. Nadalje, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja u okviru dokaznih prijedloga stranaka proveo sve predložene dokaze te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva te na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Opisana utvrđenja u odnosu na uvjete u kojima je tužitelj bio smješten žalbenim navodima stranke niti ne dovode u dvojbu

18. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je pravna osnova zahtjeva tužitelja jer tuženik tvrdi da su ti uvjeti bili adekvatni i primjereni tako da mu ne pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, dok tužitelj tvrdi da je s obzirom na opisana utvrđenja dosuđeni iznos prenisko odmjeren jer da se radilo o takvim uvjetima zbog kojih bi mu pripadao cjelokupni zatraženi iznos.

19. Naime, prema odredbi čl. 3. st. 1., čl. 14. i čl. 74. ZIKZ-a, odredbi čl. 23. i čl. 25. Ustava Republike Hrvatske te čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nedvojbeno je da je država dužna osigurati osobi lišenoj slobode uvjete koji odgovaraju poštivanju njezinog ljudskog dostojanstva na način da se uvjetima i metodama izvršavanja kazne zatvore ne podvrgavaju trpljenju i nedaćama intenziteta koji premašuju neizbježnu razinu trpljenja povezanu s lišenjem slobode. Nije sporo da tuženik nije osigurao tužitelju smještaj u odnosu na veličinu sobe kako je to propisano odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ-a.

20. Točno je da utvrđena ograničenost prostora u zatvorskim sobama, sama za sebe ne predstavlja osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, ukoliko bi se utvrdilo da je tužitelju omogućena sloboda kretanja tijekom dana izvan prostora zatvorske sobe, da je imao mogućnost obavljanja rada i različitih sportskih i drugih aktivnosti izvan zatvorske sobe, pa je bilo potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života tužitelja za vrijeme boravka u zatvoru u Zagrebu.

21. Dakle, nedostatak veličine prostora može se ublažiti ostalim kompenzatornim sredstvima. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da tužitelj u razdoblju kada je bio na zatvorenom odjelu to nije bio u mogućnosti, jer je samo dva sata dnevno imao mogućnost boraviti u šetnji zatvorskim dvorištem, ali u kojem nije bilo posebnih sadržaja, s time da je za slučaj loših vremenskih uvjeta i ta mogućnost bila smanjena ili u potpunosti onemogućena. Tužitelj je imao mogućnost jedanput tjedno baviti se sportskim aktivnostima (nogomet i dr.) ali je s obzirom na velik broj zatvorenika to ovisilo o kapacitetima te prostorije, imao je mogućnost posuđivati knjige, gledati TV jer je u svakoj sobi bio TV-e kao i mogućnost igranja društvenih igara. Osim toga, za slučaj potrebe imao je mogućnost obratiti se liječniku i takva mu je pomoć kada je to zatražio bila i pružena.

22. Međutim, ono što je odlučno za zaključak da li tužitelju pripada pravična novčana naknada i prema mišljenju ovoga suda je utvrđenje da se sanitarni čvor nalazio unutar sobe, da je od ostalog prostora odvojen tzv. pomičnim vratima i zidom visine 160 do 180 cm a ne do stropa, da se radi o prostoru u kojem boravi od 5 do 8 osoba, da na istom postoje prozori kojima se može vršiti prozračivanje ali to nije dostatno u situaciji kada se eventualno po čitavoj sobi prošire neugodni mirisi, da je u toj istoj prostoriji zbog nedostatka zajedničke blagovaone zatvorenicima posluživana hrana te da je u takvim uvjetima tužitelj boravio kroz čitavo vrijeme boravka na zatvorenom odjelu, osim 2 sata dnevno za vrijeme šetnje.

23. Opisani uvjeti protivno tvrdnjama tuženika bili su takvi da su doveli do povrede prava na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu, odnosno da se radi o takvoj povredi prava osobnosti na ljudsko dostojanstvo čija težina i sve okolnosti slučaja opravdaju dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a. Tužitelj je u predmetnom postupku trebao dokazati da je za vrijeme izdržavanja kazne boravio u zatvorskim ustanovama u uvjetima koji su rezultirali takvom povredom i težinom povrede koja bi prelazila mogući stupanj trpljenja zbog izdržavanja kazne zatvora, odnosno da sveukupni uvjeti u kojima je boravio prelaze preko onog neizbježnog elementa trpljenja ili poniženja koje je povezano s legitimnim postupanjem prema osobi lišenoj slobode temeljem osuđujuće kaznene presude.

24. Cijeneći naprijed opisana utvrđenja da je tužitelj za vrijeme boravka na zatvorenom odjelu Zatvora u Z., bio onemogućen u korištenju zajedničkih prostorija za zatvorenike, da je samo dva sata dnevno mogao boraviti izvan zatvorske sobe, da sanitarni čvor nije bio potpuno fizički odijeljen od ostatka sobe i da su u toj istoj sobi u kojoj su koristili sanitarni čvor zatvorenici i jeli, protivno tvrdnjama tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da te okolnosti smještaja tužitelja značajno odstupaju od uvjeta propisanih odredbom čl. 74. ZIKZ-a, čime je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na poštivanje njegovog ljudskog dostojanstva za vrijeme izvršavanja mjere istražnog zatvora i kazne zatvora u navedenom razdoblju.

25. Žalbeni navodi tužitelja u kojima iznosi činjenice vezane uz nemogućnost održavanja osobne higijene, neurednost i neodržavanje sanitarnih prostora, nepružanje odgovarajuće zdravstvene zaštite i ostalo, ne dovode u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava kod odmjeravanja visine pravične novčane naknade, jer iz dokaznog postupka proizlazi da mu je kada je to zatražio bila pružena odgovarajuća zdravstvena skrb, da su sanitarni i ostali prostor održavali zatvorenici, da je imao mogućnost nabave knjiga radi čitanja, da je radi informiranja mogao gledati TV-e, slušati radio, da je dobivao radi pranja rublja i održavanja osobne higijene za to odgovarajuća sredstva te da mu je bilo omogućeno telefoniranje i posjete.

26. Stoga je protivno tvrdnjama stranaka sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a tužitelju na ime povrede prava osobnosti na poštivanje njegovog ljudskog dostojanstva dosudio naknadu štete u iznosu od 7.000,00 kn, cijeneći pri tome jačinu i trajanje povrede prava osobnosti, cilj kojem služi naknada, kao i o tome da se naknadnom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, dok je u preostalom dijelu za iznos od 8.000,00 kn zahtjev odbijen.

27. Protivno tvrdnjama stranaka sud prvog stupnja je s obzirom na ovakav ishod postupka, pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te primjenom odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) odmjerio pripadajuće troškove tužitelju.

28. Kako je tuženik osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva kao i visinu u cijelosti smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade, to je zahtjev tužitelja za naknadu pripadajućih troškova valjalo cijeniti ne samo kvantitativno već i kvalitativno, što je sud prvog stupnja i učinio prilikom donošenja te odluke. Naime, cijenio je da je tužitelj u cijelosti uspio u odnosu na pravnu osnovu zahtjeva a djelomično u odnosu na visinu, dok tuženik u odnosu na pravnu osnovu zahtjeva nije uspio već samo djelomično s visinom.

29. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako stranke djelomično uspiju u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojem su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici određuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30. S obzirom na naprijed izneseno, sud prvog stupnja je nakon što je pravilno odmjerio tužitelju troškove zastupanja po odvjetniku, PDV-a i sudskih pristojbi, cijeneći uspjeh stranaka u sporu (u odnosu na pravnu osnovu i visinu) pravilno odmjerio trošak tužitelju u omjeru od 47%.

31. Stoga je žalbe stranaka valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 10. ožujka 2022.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić