Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-578/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja K. bolnica M. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku iz O. društva Ž. i P. u Z., protiv tuženice G. E. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku A. T. odvjetniku iz O. društva T. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6745/2020-66 od 15. prosinca 2020., 10. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomična se prihvaća žalba tužitelja te se djelomično preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6745/2020-66 od 15. prosinca 2020. u točki I. i II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 12.202,85 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 19. studenog 2015. do isplate u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose glavnog duga i u tijeku počev od dana dospijeća pojedinih iznosa pobliže navedenih u točki I. izreke pobijane presude pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.600,00 kn sa zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 15. prosinca 2020. do isplate u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog troškova odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 1.562,50 kn u roku od 15 dana..

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6745/2020-66 od 15. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati iznos od 12.202,85 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 15.600,00 kn sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

4. Tužitelj pobija presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu žalbenog troška.

5. Tuženica podnosi žalbu s time da navodi da tek ako prvostupanjski sud ne bi prihvatio njezin prijedlog za donošenje dopunske presude ili podredno ispravio presudu u skladu s njezinim prijedlogom da u tom slučaju, protiv prvostupanjske presude podnosi žalbu.

6. U vezi tog navodi da je prvostupanjski sud u ranijem tijeku postupka postupajući po njezinoj tužbi protiv sada tužitelja, kao tuženika donio presudu broj Pr- 2068/2018-46 od 18. svibnja 2018. kojom je u točki I. izreke utvrdio postojanje njezine novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom, u točki II. izreke utvrdio postojanje tuženikove (sada tužiteljeve) tražbine u iznosu od 12.202,85 kn sa zateznom kamatom, da su točkom III. izreke navedene tražbine prebijene te naloženo sada tužitelju, kao tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 30.247,69 kn sa zateznom kamatom, dok da je u točki IV. izreke naloženo sada tužitelju naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.312,50 kn. Navodi da je povodom njezine žalbe rješenjem ovog suda broj Gž R-378/2018-2 od 17. lipnja 2020. citirana prvostupanjska presuda u točkama II., III. i u odbijajućem dijelu točke IV. izreke ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, dok da je citirana presuda u točki I. izreke kojom je prihvaćen deklaratorni zahtjev da postoji njezina novčana tražbina prema sada tužitelju u iznosu od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom te u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška, zbog izostanka žalbe tuženika postala pravomoćna. Pobijanom presudom da je prvostupanjski sud samo odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev sada tužitelja te odlučio o naknadi daljnjeg parničnog troška, dok da o njezinom kondemnatornom zahtjevu na isplatu iznosa od 44.527,34 kn nije odlučio,a da ranija prvostupanjska presuda u točki I. izreke kojom je samo utvrđeno postojanje njezine tražbine u tom iznosu prema tuženiku ne predstavlja ovršni naslov, pa s obzirom na to predlaže da se pobijana presuda od 15. prosinca 2020. dopuni ili ispravi prihvaćanjem njezinog kondemnatornog zahtjeva na isplatu iznosu od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženice nije dopuštena.

9. Prema stanju u spisu predmet spora u ovoj parnici bio je zahtjev sada tuženice kao tužiteljice protiv sada tužitelja kao tuženika-protutužitelja na isplatu iznosa od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom, te protutužbeni zahtjev sada tužitelja kao protutužitelja na isplatu iznosa od 12.202,85 kn sa zateznom kamatom. Prvostupanjskom presudom broj Pr-2068/2015-46 od 18. svibnja 2018. u točki I. izreke utvrđeno je postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku (po tužbi) u iznosu od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom, točkom II. izreke utvrđeno je postojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici (po protutužbi) u iznosu od 12.202,85 kn sa zateznom kamatom, točkom III. izreke navedene tražbine stranaka su prebijene, te je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 30.247,69 kn sa zateznom kamatom, te je prema točki IV. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.312,50 kn.

10. Povodom žalbe tužiteljice, a uslijed izostanka žalbe tuženika rješenjem ovog suda broj Gž R-378/2018-2 od 17. lipnja 2020. citirana prvostupanjska presuda u pobijanim točkama II. i III. izreke te u odbijajućem dijelu točke IV. izreke je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, uz konstataciju da je ta presuda u točki I. i u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke postala pravomoćna.

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu od 15. prosinca 2020. kojom je odlučio o protutužebnom zahtjevu sada tužitelja protiv tuženice (protutuženice) na isplatu iznosa od 12.202,85 kn sa zateznom kamatom koji je odbio kao neosnovan (točka I. izreke) dok je točkom II. izreke te presudu naložio tužitelju naknaditi tuženici daljnji parnični trošak u iznosu od 15.600,00 kn sa zateznom kamatom.

12. Iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon što je zaprimio prijedlog tuženice za donošenje dopunske presude, podredno da sud izvrši ispravak presude od 15. prosinca 2020. na način da prihvati zahtjev sada tuženice na isplatu iznosa od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom, kao kondermnatorni, te naloži sada tužitelju, kao tuženiku isplatu tog novčanog iznosa, prvostupanjski sud je 10. veljače 2021. donio rješenje broj Pr-6745/2020-71 (list 237.-239.) kojim je po službenoj dužnosti ispravio raniju prvostupanjsku presudu broj Pr-2068/2015-46 od 18. svibnja 2018. u točki I. izreke na način da je naložio sada tužitelju, kao tuženiku isplatiti sada tuženici, kao tužiteljici iznos od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom (prema njezinoj tužbi), točkom II. izreke odbio je prijedlog sada tuženice za ispravak pobijane presude od 15. prosinca 2020., kao i prijedlog za donošenje dopunske presude kao neosnovane. Prema stanju u spisu ni jedna od stranaka, nije podnijela žalbu protiv tog rješenje, te je isto prema potvrdi pravomoćnosti (list 246.) postalo pravomoćno 4. ožujka 2021.

13. U takvim okolnostima, sada tuženica nije imala ni pravni interes žalbom pobijati navedeno rješenje jer je u konačnici sud tim rješenjem prihvatio njezin kondemnatorni zahtjev prema sada tužitelju, kao tuženiku na isplatu iznosa od 44.527,34 kn, ispravljajući na taj način ranije donesenu prvostupanjsku presudu u točki I. izreke kojom je bio prihvaćen deklaratorni zahtjev tužiteljice na utvrđenje postojanja njezine tražbine prema tuženiku u iznosu od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom.

14. S obzirom da je navedeno rješenje postalo pravomoćno, a budući da je istim rješenjem pravomoćno odbijen prijedlog sada tuženice za ispravak odnosno dopunu presude od 15. prosinca 2020. žalbu sada tuženice protiv te presude trebalo je odbaciti kao nedopuštenu, jer tuženica nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv presude od 15. prosinca 2020., budući da je prvostupanjski sud citiranim rješenjem od 10. veljače 2021. ispravio ranije donesenu prvostupanjsku presudu od 18. svibnja 2018. u točki I. izreke i time de facto udovoljio zahtjevu sada tuženice za ispravak, odnosno dopunu presude, prihvaćanjem njezinog kondemnatornog zahtjeva na isplatu iznosa od 44.527,34 kn sa zateznom kamatom.

15. Zbog tih razloga primjenom odredbe članka 380. točka 1. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a trebalo je žalbu tuženice odbaciti kao nedopuštenu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

16. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sada tužitelja sud utvrđuje da je predmet zahtjeva isplata iznosa od 12.202,85 kn sa zateznim kamatama koji tužitelj temelji na pravilima o stjecanju bez osnove u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) te tvrdnjama da je tužitelj u utuženom razdoblju sada tuženici nepripadno isplatio dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za liječničku odgovornost (za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) u dvostrukom iznosu.

17. Prigovor zastare tužiteljevog potraživanja prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan uz obrazloženje da je tužitelj tužbu (protutužbu) podnio 19. studenog 2015., da je najstariji iznos dospio na naplatu 16. lipnja 2012., da zastarni rok iznosi pet godina slijedom čega da zastara nije nastupila.

18. Nadalje na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio je da su tuženici dodaci na plaću za posebne uvjete rada i liječničku odgovornost bili dvostruko isplaćeni, zbog tužiteljevog pogrešnog obračuna plaće, te da visina nepripadno isplaćenih dodataka iznosi 12.202,85 kn.

19. Prvostupanjski sud je prihvatio kao osnovan prigovor tuženice da tužitelj nema pravo tražiti vraćanje stečenog bez osnove u smislu odredbe članka 1112. stavak 1. ZOO, uz obrazloženje da se navedena pogreška tužitelja prilikom obračuna plaće tuženici ne može smatrati ispričivom zabludom, već nemarom tužiteljeve službe za obračun plaća, te da za takvu pogrešku tuženica ne može snositi štetne posljedice, pri čemu da nije utvrđeno da je tužitelj zadržao pravo na povrat, da je platio da bi izbjegao prisilu ili da bi plaćanje zavisilo od ispunjenja uvjeta.

20. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan dok je tuženici dosudio i daljnji parnični trošak u iznosu od 15.600,00 kn.

21. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnosti i zakonitost pobijane presude u bitnom ističe da je sud pogrešno zaključio da nema pravo na vraćanje nepripadno tuženici isplaćenog iznosa u smislu odredbe članka 1112. stavak 1. ZOO, te ukazuje da se tuženica može osloboditi vraćanja stečenog bez osnove samo u slučaju da je tužitelj znao da vrši isplate veće od iznosa razlike naknade plaće koja tuženici pripada. S tim u vezi ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-

III/4214/2013 koja da je donijeta u činjenično i pravno identičnom predmetu, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7425/2015.

22. Opisani žalbeni navodi tužitelja su osnovani.

23. Prema odredbi članka 1112. stavak 1. ZOO tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

24. Prema shvaćanju ovog suda, a s obzirom na izvedene dokaze proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju obračun plaća svojih radnika vršio putem centraliziranog obračuna plaća (COP), da je tužitelj, tako tuženici isplatio manju naknadu plaće za korištenje godišnjeg odmora, zbog čega je tužbeni zahtjev tuženice, kao tužiteljice na isplatu iznosa od 44.527,34 kn prihvaćen, a u odnosu na potraživanje tužitelja u vezi pogrešno (nepripadno) tuženici isplaćene razlike plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i liječničku odgovornost, prvostupanjski sud je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio da je tužitelj zbog svog pogrešnog obračuna tuženici naknadu za navedene dodatke obračunao i isplatio u dvostrukom iznosu.

25. Ove okolnosti, prema shvaćanju ovog suda ukazuju da tužitelj kao poslodavac, iako jest odgovoran za pravilnost izračuna pripadajuće plaće tuženici, može tražiti vraćanje tuženici isplaćenih dodataka za posebne uvjete rada i liječničku odgovornost koji su pogrešno obračunati i isplaćeni u dvostrukom iznosu nije znao da vrši isplate veće od iznosa naknade koji tuženici pripadaju, što je u konkretnom slučaju utvrđeno, slijedom čega, nije ispunjena osnovna pretpostavka propisana odredbom članka 1112. stavak 1. ZOO, budući da tužitelj u svim okolnostima konkretnog slučaja nije znao da vrši isplate veće od iznosa naknade koji tuženici pripadaju, slijedom čega prigovor tuženice kojim osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja nije osnovan.

26. Zbog tih razloga pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu (vraćanje) iznosa od 12.202,85 kn trebalo je prihvatiti, s time da je ovaj sud ocijenio da tuženica nije bila nepošten stjecatelj te da stoga tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva, 19. studenog 2015. u smislu odredbe članka 1115. ZOO.

27. Zbog tih razloga tužitelju je dosuđena zatezna kamata u tijeku od 19. studenog 2015. na cjelokupan dosuđeni iznos, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose odbijen kao neosnovan.

28. Zbog preinake pobijane presude te budući da je tužitelj uspio s tužbenim (protutužbenim) zahtjevom, osim u neznatnom dijelu u odnosu na tijek zatezne kamate, a u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.

29. Tužitelju je, prema priloženom troškovniku primjenom odredbi članka 155. ZPP-a priznat trošak za zastupanje na ročištima od 5. listopada 2017., 09. svibnja 2018. i 11. studenog 2020. za svako primjenom Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu od 19. veljače 2018. 500,00 kn primjenom Tbr. 9. točka 2. Tarife.

30. Ročište od 25. siječnja 2018. za koji tužitelj traži naknadu troška prema stanju u spisu nije održano.

31. Stoga sveukupan parnični trošak za koji tužitelj traži naknadu iznosi 3.500,00 kn, što uvećano za PDV od 875,00 kn daje iznos od 4.375,00 kn koji je trebalo dosuditi tužitelju, te istovremeno odbiti zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg parničnog troška koji joj je dosudio prvostupanjski sud.

32. Tužitelj ima pravo na naknadu žalbenog troška u visini od 1.562,50 kn primjenom Tbr. 10. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 42. Tarife.

33. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi članka 373. točka 3. i članka 166. stavak 2. ZPP-a.

U Rijeci 10. ožujka 2022.

Sudac

Duško Abramović