REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1974/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić, kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić, kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N. J., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. J. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-2959/2021 od 7. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N. J. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni N. J. obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od dana dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp- 2959/2021 od 7. veljače 2022., okrivljeni N. J. je proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana te na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja od jedne godine. U slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zavora uračunati će se vrijeme lišenja slobode dana 27. studenog 2019. kao jedan dan zatvora.
Navedenom presudom okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, okrivljeni N. J. je po svome branitelju I. F., odvjetniku iz Z. podnio pravodobnu žalbu, pobijajući je iz svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, žalitelj navodi da su se protiv njega zbog istog događaja pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodila dva postupka pod brojevima Pp J-1370/2019 i Pp J-1371/2019, te da su oba pravomoćno okončana, a da je pobijana odluka donesena nakon pravomoćno dovršenog postupka vođenog pod brojem Pp J-1370/2019. Žaleći se na navedeni način, iako se poziva na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, ustvari ukazuje na povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 3. Prekršajnog zakona odnosno da je stvar pravomoćno presuđena, a koja povreda nije utvrđena. Nepravomoćna prvostupanjska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp J- 1370/19 od 12. prosinca 2019. je po žalbi tužitelja ukinuta rješenjem ovoga suda broj Jž-1018/2020 od 18. svibnja 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Stoga je promašen žalbeni navod o tome da je pobijana presuda donesena u prethodno pravomoćno okončanom postupku. Nadalje, uz žalbu je dostavljena preslika presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp J-1371/2019, te bez potrebe za ulaženjem u utvrđivanje faze predmetnog postupka, a samim time i eventualnu pravomoćnost istog, činjenični supstrat te presude ne obuhvaća inkriminaciju iz onog u pobijanoj presudi i nema povrede načela „ne bis in idem“.
6. Neosnovan je i paušalno iznesen žalbeni navod da bi izreka pobijane presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni s navodima iz isprava i zapisnika koji su navedeni u obrazloženju. Pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona i istu je moguće ispitati.
7. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud utvrdio je da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano obrazložio svoju odluku o krivnji žalitelja. Činjenično stanje utvrđeno je analizom i ocjenom obrane okrivljenog N. J., iskaza u postupku ispitane žrtve M. P., provedenog suočenja između okrivljenika i žrtve, te analizom i ocjenom dokumentacije priležeće spisu. Žalbenim navodima koji su u bitnome istovjetni obrani danoj u postupku pred prvostupanjskim sudom, nije dovedena u pitanje ispravnost i cjelovitost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovaj sud obranu okrivljenika ocjenjuje onako kako ju je cijenio i prvostupanjski sud, te za to dao valjane razloge. Opsežni navodi obrane, a potom i žalbe u pogledu vlasništva nad nekretninom, sudskih postupaka koji se vode u odnosu na nekretninu, pozivanje na postulate zaštite od smetanja posjeda i tko na njega ima pravo, kao i tko plaća režijske troškove u cijelosti su irelevantni za prekršajni postupak koji se vodi protiv počinitelja ekonomskog nasilja u obitelji. Iz navedenog razloga, ovaj sud sve navode ponovljene u žalbi otklanja kao i prvostupanjski sud obranu okrivljenika, čime se ni na koji način ne dira u pravo okrivljenika da svoja prava, za koja smatra da su ugrožena, zaštiti u drugom zakonitom postupku. Imajući u vidu upravo navedeno, pogrešno se žalitelj poziva na uputu ovoga suda iz rješenja broj Jž-1018/2020 od 18. svibnja 2021., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp J-1370/2019, a ne kako to žalitelj navodi Pp J-1371/2019. Upravo u tom rješenju navedeno je da vlasništvo nije odlučna činjenica za djelo prekršaja ekonomskog nasilja.
8. Stoga, po ocjeni ovog suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio te izveo pravilan i nedvojben zaključak o tome da je okrivljeni N. J. radnjama opisanim u činjeničnom opisu pobijane presude ostvario obilježja prekršaja nasilja u obitelji opisanog u članku 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za što je temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i proglašen krivim. U smislu navedenog, otklanja se žalbeni navod okrivljenika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Okrivljenik i žrtva, sukladno članku 8. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao bivši izvanbračni drugovi (neovisno o činjenici imaju li zajedničku djecu), a što je među njima nesporno, pripadaju osobama na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Nadalje, materijalna odredba članka 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definira ekonomsko nasilje kao zabranu ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci. Stoga smisao značenja ekonomskog nasilja treba biti ostvaren u radnjama kojima se sprječava ekonomska neovisnost žrtve. Onemogućivši žrtvi korištenje osnovnih resursa za svakodnevno funkcioniranje (topla voda, grijanje i plin), okrivljenik je nedvojbeno počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 5., a kažnjiv po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Razmotrivši povodom žalbe odluku o prekršajno pravnoj sankciji, iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere sankcije, a koje prihvaća i ovaj sud. Izrekavši okrivljeniku kaznu zatvora unutar zakonskog okvira za djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, te primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu, okrivljenom N. J. upućena je takva vrsta prijekora kojom je po mišljenju prvostupanjskog suda omogućeno ostvarenje svrhe prekršajno pravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Takva sankcija primjerena je i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te će se upravo ovako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.
10.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom Nerminu Jahiću određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. ožujka 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Margetić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb i tužitelja.
