86. P-1046/2020-117
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja G. b. d.d. u stečaju, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika M.Đ. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 10. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e:
I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Nalaže se tuženom M. Đ., OIB:..., iz Z., da tužitelju G. b. d.d. u stečaju, OIB:..., iz Z., plati iznos od 14.548,56 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama od 11.06.1998. godine do 28.02.2002. godine, prema stopi koju je P. b. d.d. plaćala na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, od 01.03.2002. godine do 31.12.2007. godine prema stopi koju ista banka plaća na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, a od 01.01.2008 godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženom M. Đ., OIB:..., iz Z., da tužitelju G. b. d.d. u stečaju, OIB:..., iz Z., naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, sve sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima."
II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 26.093,75 kn, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Dana 10. lipnja 1998. društvo G. t. d.o.o. (ranije S. d.o.o.) je kao tužitelj podnijelo tužbu pred Općinskim sudom u Zagrebu, protiv tuženika - M.Đ., radi povrata zajma. Tvrdi da je 25. siječnja 1996., na temelju sklopljenog ugovora o zajmu s društvom Đ. d.o.o. kao zajmoprimcem, isplatilo istom zajam u iznosu od 55.000,00 kn. Ovim ugovorom određen je rok od 90 dana za povrat zajma te su ugovorene kamate po stopi od 5% mjesečno do dospijeća, a nakon toga, za slučaj zakašnjenja u vraćanju duga, zatezne kamate po stopi od 3% mjesečno. Tvrdi da je u sklapanju ovog ugovora sudjelovao i tuženik, koji se tužitelju obvezao kao jamac platac solidarno ispuniti zajmoprimčevu obvezu. Nadalje, tvrdi da zajmoprimac dug o dospijeću nije podmirio te da naplata od istog nije moguća zbog blokade računa pa stoga traži ispunjenje obveze od tuženika kao jamca i to isplatu glavnice te pripadajućih kamata, ugovornih i zateznih.
2. Podneskom od 8. listopada 2011. (list 30) G. b. d.d. u stečaju obavijestila je da stupa u parnicu umjesto tužitelja, a na temelju sklopljenog ugovora o cesiji od 1. kolovoza 1998., temeljem kojeg tvrdi da joj je G. t. d.o.o. ustupilo potraživanje koje je predmet ove parnice, a o čemu da je dužnik obaviješten.
3. Obzirom je novi tužitelj u parnicu umjesto dotadašnjeg stupio prije no što je tuženik o parnici obaviješten dostavom tužbe, pa pristanak tuženika nije potreban u smislu odredaba čl. 192. st.3. u vezi s čl. 195. st.2. i čl. 194. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), utvrđeno je da je subjektivna preinaka tužbe prema podnesku od 8. listopada 2011. dopuštena.
4. Povodom prigovora novog tužitelja, Općinski građanski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj P-3951/98-25 od 21. rujna 2009., oglasio se stvarno nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu na daljnji postupak.
5. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, uređenim podneskom od 16. rujna 2021. (list 391-392), tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od od 14.548,56 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zateznim kamatama od 11.06.1998. godine do 28.02.2002. godine, prema stopi koju je P. b. d.d. plaćala na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, od
01.03.2002. godine do 31.12.2007. godine prema stopi koju ista banka plaća na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, a od 01.01.2008 godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, uz naknadu troškova parničnog postupka, s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.
U pogledu prigovora tuženika da bi ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, valja reći kako traženje iste novčane svote iskazane uz primjenu valutne klauzule ne predstavlja preinaku tužbe u smislu čl. 191. ZPP.
6. Tijekom postupka tuženik se na navode i zahtjev tužitelja očitovao podneskom od 28. lipnja 2011. (list 84 spisa) u kojem je ispričao nedolazak na ročište zbog sezonskog zaposlenja i istaknuo prigovor zastare.
Tuženik nastavno tijekom postupka osporava postojanje dužničko-vjerovničkog odnosa pozivajući se na navode iz svoje žalbe protiv prvostupanjske odluke od 18.05.2015., pa dakle tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, tvrdi kako u spisu nema dokaza da je raniji vjerovnik (G. t. d.o.o.) uopće dužniku Đ. d.o.o. uplatio iznos zajma temeljem predmetnog
Ugovora o zajmu od 25. siječnja 1996. godine, odnosno da spisu ne prileži dokaz da bi prednik tužitelja uopće ispunio obvezu iz ugovora čije ispunjenje zahtijeva u ovom sudskom postupku. Navodi kako spisu ne prileži vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija temeljem koje bi tužitelj mogao zahtijevati predmetnu isplatu. Također prigovora i dopuštenosti tužbe kraj činjenice da je trgovačkog društvo G. t. d.o.o. raspolagalo mjenicama tuženika. Valja napomenuti kako, obzirom na vrijeme pokretanja predmetnog parničnog postupka, tužitelj nije bio prekludiran u iznošenju gornjih prigovora.
7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije kako slijedi: ugovor o zajmu (list 3-8 spisa), ugovor o cesiji (list 31-34 spisa), obavijest o ustupu (list 35 spisa) i obračun kamata (list 38-39, 129-130 spisa). Nadalje, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku D. P., dipl. oec. koji je svoj nalaz i mišljenje podnio pisano (list 146-149 i 159 spisa).
Nadalje je sud izveo dokaz uvidom u temeljnicu br.134 od 29.01.1996. (list 356 spisa), te je isto tako na ročištu dana 26. travnja 2021. izvršen uvid u izvornik iste isprave (list 357 spisa). Također je sud, obzirom na uputu iz ukidne drugostupanjske odluke izveo dopunsko financijsko vještačenje po D. P. dipl. oec., iz D. d.o.o. (list 385-387 spisa), a isto tako vještak se usmeno na ročištu dana 26. siječnja 2022. (list 399-400 spisa) usmeno očitovao na prigovore tuženika na pisano sačinjenu dopunu nalaza i mišljenja.
U pogledu dokaznog prijedloga tužitelja iznesenog na ročištu dana 26. siječnja 2022. – da sud službenim putem pribavi od FINA-e (ranije ZAP-a) podatke o spornoj isplati zajma od 1996. godine, valja reći kako sud sukladno odredbi čl. 232. st.3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP) po službenoj dužnosti pribavlja određenu ispravu ukoliko se ista nalazi kod pravne osobe koja ima javna ovlaštenja, samo ukoliko sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže. Budući tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da je ispravu vezano uz spornu isplatu zajma iz 1996. godine, uopće pokušao sam pribaviti od FINA-e (ranije ZAP-a), a niti da je eventualno FINA-a (ili eventualno ranije ZAP) odbila udovoljiti njegovom traženju, odnosno da od navedenih pravni osoba nije postigao pribavu iste isprave, ovaj dokazni prijedlog sud nije prihvatio.
Isto tako sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tadašnjih djelatnica tužitelja D. V. i L. Č. na okolnost isplate spornog zajma od strane društva S. d.o.o. (kasnijeg naziva G.T. d.o.o.), budući davatelj zajma prema tvrdnjama samog tužitelja u konkretnom slučaju nije niti bio tužitelj već treća osoba (društvo S. d.o.o.), te cijeneći kako spornu činjenicu izvršenja plaćanja spornog zajma od strane treće osobe sud u konkretnom slučaju ne može sa sigurnošću utvrditi iz personalnog dokaza saslušanjem tadašnjih djelatnica tužitelja.
8. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povratom pozajmljenog iznosa temeljem ugovora o zajmu od 25. siječnja 1996. od tuženika kao jamca platca.
10. Uvidom u ugovor o zajmu broj 95046 od 25. siječnja 1996. (list 3-8 spisa) utvrđeno je da je S. d.o.o. odobrila, kao zajmodavac, isplatu zajma u iznosu od 55.000,00 kn Đ. d.o.o., kao zajmoprimcu, pri čemu iznos datog zajma u kunama, obračunat po srednjem tečaju NBH za 1 DEM na dan zaključenja ugovora predstavlja protuvrijednost od 14.845,00 DEM. Ugovaratelji su nadalje usuglasili da će se svaki povrat sredstava koja Zajmodavatelj temeljem ovog Ugovora daje Zajmoprimcu po ovom Ugovoru obračunavati u DEM, izraženo i plativo u kunama, po srednjem tečaju DEM utvrđenom i objavljenom na deviznoj burzi, odnosno na tečajnoj listi Narodne Banke Hrvatske na dan isplate i u tom iznosu obračunavati kao povrat čitavog ili dijela datog zajma u deviznoj protuvrijednosti, odnosno stranke su obvezu ugovorile primjenom valutne klauzule (čl.2 Ugovora). Nadalje je člankom 3. Ugovora ugovoreno da će se iznos iz čl. 1. ugovora isplatiti na žiro račun Zajmoprimca, a da će Zajmoprimac isti iznos vratiti prvog narednog radnog dana po isteku 90 dana od dana isplate zajma, zajedno s ugovorenim kamatama i troškovima i to, kako je već navedeno, primjenom ugovorene valutne klauzule. Zajmoprimac se obvezao uz glavnicu platiti i kamate i to prema ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi u visini od 5% mjesečno, a koje dospijevaju svakog prvog dana u tekućem kalendarskom mjesecu za prethodni mjesec. Nadalje, za razdoblje nakon pada zajmodavca u zakašnjenje s ispunjenjem preuzetih obveza, ugovoreno je da se kamate obračunavaju po stopi u visini od 3% mjesečno, i to na ukupan dospjeli iznos duga na dan dospijeća. Ugovor je supotpisao i tuženik, koji se zajmodavcu obvezao kao jamac platac, u svojstvu solidarnog dužnika, ispuniti zajmoprimčevu obvezu iz predmetnog ugovora.
11. Tužitelj tvrdi da je istog dana, po potpisivanju ovog ugovora, zajmoprimcu zajam isplaćen i da dug o dospjelosti nije vraćen.
12. Uvidom u sudski registar ovog suda utvrđeno je da je društvo S. d.o.o. p romijenilo naziv tvrtke društva u G. T. d.o.o., temeljem odluke člana društva od 20.12.1996.
13. Uvidom u ugovor o cesiji potraživanja od 1. kolovoza 1998., sa specifikacijom potraživanja u prilogu (list 31-34 spisa), utvrđeno je da je G. t. d.o.o. u cijelosti, kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na sporedna prava, ustupilo svoja potraživanja iz predmetnog ugovora o zajmu G. b. d.d.
14. Uvidom u sudski registar ovog suda utvrđeno je nad G. b. d.d. 30. travnja 1999. otvoren stečajni postupak.
15. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja reći da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina u odnosu na pozajmljenu glavnicu, odnosno rok od 3 godine u odnosu na potraživanje kamata, propisan odredbama čl. 371. i 372. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, dalje ZOO/78), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Sukladno odredbi čl. 324. st.1. istog Zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
Rok za ispunjenje obveze povrata pozajmljene glavnice određen je u ovom slučaju odredbom čl. 3. ugovora o zajmu, sukladno kojoj potraživanje povrata pozajmljenog iznosa dospijeva po isteku 90 dana od dana isplate, dakle od 25. siječnja 1996. Rok za ispunjenje obveze po osnovi ugovornih kamata ugovoren je u odredbi čl. 4. ovog ugovora, sukladno kojoj kamate dospijevaju svakog prvog dana u tekućem kalendarskom mjesecu, dakle počevši od 1. veljače 1996.
Nadalje, sukladno odredbi čl. 324. st.1. i čl. 392. st.1. istog Zakona, zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a nakon prekida zastara počinje teći iznova, dok se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru. Sukladno odredbi čl. 392. st.3. istog Zakona, kad je prekid nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način.
Obzirom je utuženo potraživanje glavnice pozajmljenog iznosa dospjelo po isteku roka od 90 dana od 25. siječnja 1996., a potraživanje po osnovi najranije dospjelih kamata 1. veljače 1996., dok je tužitelj ovaj postupak radi ostvarenja predmetne tražbine pokrenuo 10. lipnja 1998. podnošenjem tužbe, razvidno je da je postupak pokrenut prije isteka petogodišnjeg, odnosno trogodišnjeg zastarnog roka. Pokretanjem postupka zastarijevanje je prekinuto i zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka, a sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama, pa je stoga prigovor zastare istaknut po tuženiku utvrđen neosnovanim.
16. U pogledu sporne isplate predmetnog zajma od strane društva S. d.o.o. (kasnijeg naziva G. T. d.o.o.) društvu Đ. d.o.o., koju isplatu tuženik tijekom ovog postupka osporava, ovaj sud je cijeneći spisu priležeće isprave, kao i sadržaj utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka D. P. dipl. oec. iz D. d.o.o., mišljenja kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi temeljem sklopljenog Ugovora o zajmu od 25.01.1996., društvo S. d.o.o. isplatilo ugovoreni iznos zajma na žiro račun Zajmoprimca (društva Đ. d.o.o.). Naime, tužitelj u svrhu dokazivanja sporne činjenica da je sporna isplata zaista bila izvršena, nije priložio odgovarajuću ispravu temeljem koje bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu plaćanja.
Vještak D. P. iz D. d.o.o. je u svojem nalazu i mišljenju, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća cijeneći da je isti sačinjen sukladno pravilima struke, utemeljen na spisu priležećoj dokumentaciji te valjano obrazložen, očitujući se na ročištu dana 26. siječnja 2022. u odnosu na prigovore tuženika na dopunu nalaza i mišljenja, pojasnio kako je u svojoj dopuni nalaza, na stranici drugoj, pod točkom 2. naveo "ako se utvrdi da je zajam isplaćen", odnosno dao svoje mišljenje uz navedenu ogradu, iz razloga što spisu ne prileži dokaz o izvršenoj isplati zajma. Valja napomenuti kako je vještak istu konstataciju iznio i u svojem osnovnom nalazu i mišljenju, na stranici 2., pod točkom 2., gdje vještak dakle navodi kako spisu ne preleži dokumentacija iz koje je moguće utvrditi dan isplate zajma.
Nadalje je vještak na ročištu dana 26. siječnja 2022. na upit punomoćnice tuženika na temelju kojeg dokumenta je sačinjena temeljnica koja prileži sudskom spisu na listu 356, odgovorio kako predmetna temeljnica nema prilog dokumenta na temelju kojeg je sastavljena, dakle kako ne prileži dokument kada je kredit isplaćen, a da bi prema priloženoj temeljnici isti trebao biti evidentiran temeljem izvoda sa žiro računa, te se na ovoj temeljnici navodi pod dokument ZAP/16 a pod Ugovor broj 95046 što bi trebalo značiti da na izvodu sa žiro računa ZAP-a za društvo S. d.o.o. bi se vidjelo da je navedenog dana izvršeno plaćanje u korist trgovačkog društva Đ.d.o.o. na njegov žiro račun prema Ugovoru o zajmu broj 95046 u iznosu od 55.000,00 kuna. Vještak nadalje navodi kako u spis nije dostavljena temeljnica knjiženja već je dostavljen dnevnik knjiženja u kojem se navodi temeljnica po kojoj je knjiženje evidentirano u dnevniku knjiženja.
Iz navedenog je razvidno kako niti vještak spornu isplatu odnosno datum sporne isplate na ime zajma nije mogao utvrditi obzirom spisu ne prileži isprava o plaćanju (izvod sa žiro računa ZAP-a za društvo S. d.o.o. o izvršenoj isplati zajma od strane društva Đ. d.o.o.). Ocjena je ovog suda kako sud obzirom na nepostojanje isprave temeljem koje bi sud (a niti vještak) mogao sa sigurnošću utvrditi je li i kada od strane društva S. d.o.o. izvršena isplata spornog zajma na žiro račun društva Đ. d.o.o., a kako je to bilo ugovoreno gore citiranim Ugovorom o zajmu, ovu spornu okolnost primjenom odredaba čl. 219. i 221.a ZPP smatra nedokazanom. Obzirom na navedena utvrđenja, sud nije posebno cijenio ostale prigovore tuženika.
17. Slijedom navedenog primjenom odredbi čl. 219 i čl. 221.a ZPP tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim u cijelosti, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.
18. Tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl.154.st.1., čl.155. i čl. 164. ZPP, obzirom na vrijednost predmeta spora, koji se odnosi na trošak sastava podnesaka od 29.03.2019., 17.04.2019., 13.06.2019., 24.02.2020., 30.09.2021., 12.11.2021. u iznosu od po 250,00 kn (Tbr. 8/3 Tarife), trošak sastava žalbe protiv rješenja, od 12.09.2019. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10/5 Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude, od 27.12.2019. u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10/1 Tarife), trošak sastava podneska od 13.03.2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 11/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 08.01.2021. i 04.05.2021., u iznosu od po 2.500,00 kn te trošak zastupanja na ročištima 13.01.2021., 26.04.2021. i 26.01.2022. u iznosu od po 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 20.875,00 kn, a to uvećano za pdv od 25% sveukupno iznosi 26.093,75 kn. Također je tuženiku priznat trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv presude, u iznosu od 2.808,00 kn, slijedom čega mu je dosuđen trošak u iznosu od ukupno 28.901,75 kn. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu 10. ožujka 2022.
SUDAC:
mr.sc. Ana Nagy
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Broj zapisa: eb307-a6e57
Kontrolni broj: 09aab-4a008-7efc7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ANA NAGY, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.