Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-326/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S. d.d. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora i isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-603/2021 od 19. siječnja 2022., 10. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-603/2021 od 19. siječnja 2022. i rješava:

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke sud prvog stupnja oglašava se mjesno nenadležnim za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari, dok je točkom II. izreke odlučeno da će se pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu izjavljuje tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te odbije kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj ... od 25. siječnja 2007. kojim je tuženiku odobren kreditni iznos od 21.593,00 CHF i isplatu. Utvrđuje da su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Z. u smislu čl. 11. toč. 3. citiranog Ugovora.

5. Sud prvog stupnja smatra da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu čl. 49., 51. i 55. Zakona o zaštiti potrošača i Direktive Vijeća 93/13-EEZ od 5. travnja 1993. jer da je predmetnu odredbu ugovora sačinio tuženik u tipskom ugovoru te da u toj odredbi stranke nisu posebno pregovarale. Sud prvog stupnja smatra da s obzirom na činjenicu da Općinski građanski sud u Zagrebu bi bio općemjesno nadležan u slučaju da stranke nisu ugovorile mjesnu nadležnost tog suda sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) te okolnost da tužitelja u ovoj pravnoj stvari zastupa punomoćnik koji je odvjetnik zaključak je suda prvog stupnja da nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu ne isključuje niti otežava tužitelju pristup sudu zajamčeno čl. 6. toč. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

6. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja pozivom na odredbu čl. 20. st. 1., čl. 46. st. 1., čl. 48. st. 1. i čl. 70. st. 2. ZPP-a sud odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Žalbenim tvrdnjama da su odlučne činjenice nejasne i proturječne same sebi i dokazima u spisu te da se rješenje ne može ispitati tužitelj opisno ukazuje na postojanje bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja povreda nije ostvarena budući je pobijano rješenje u svemu moguće ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje nikakve proturječnosti. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem rješenja bila počinjena neka od tih bitnih procesnih povreda.

8. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući činjenica što tužitelja zastupa punomoćnik te da bi u konkretnom slučaju također općemjesno bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu suprotno stavu suda prvog stupnja to uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu ne tvrdi da u sjedištu suda nema poslovnicu, a prema sadržaju ugovora o kreditu proizlazi da su stranke zaključile ugovor u Z., dakle, u sjedištu Općinskog suda u Z., pa prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu naprijed navedeno, o prigovoru mjesne nadležnosti trebalo je odlučiti primjenom odredbe čl. 59. ZPP-a. Navedena odredba propisuje da za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba koji imaju poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane od djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je sud na čijem području se ta poslovna jedinica nalazi. To znači da je pored suda općemjesne nadležnosti za suđenje u konkretnom slučaju nadležan i Općinski sud u Z. jer je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice u Z..

9. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijano rješenje preinačiti i pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 10. ožujka 2022.

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković