Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-35/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Duška Abramovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) D. P. iz I. B., OIB ….., zastupanog po punomoćniku J. R., odvjetniku iz Z. I punomoćnici F. A., dipl. pravnici zaposlenoj u Sindikatu 1. iz Z., protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) I. d.o.o. Z., OIB ….. zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tuženika i dopunama žalbe tuženika od 4. studenog 2019. i 4. siječnja 2022. izjavljenim protiv djelomične presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5136/2018-141 od 18. listopada 2019., u sjednici vijeća 10. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i dopuna žalbe tuženika od 4. studenog 2019., te se potvrđuje djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5136/2018-141 od 18. listopada 2019.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se dopuna žalbe tuženika sadržana u podnesku tuženika od 4. siječnja 2022. kao nepravovremena.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom suda prvog stupnja u točki I./izreke utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojeg je A. I. C. d.o.o. Z. dao tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih

razloga od 20. studenog 2006. i potvrđen Odlukom – odgovorom na zahtjev za zaštitu prava od 18. prosinca 2006. te je utvrđeno da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika s danom 19. ožujka 2007.

Točkom II./ izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da se utvrdi da nisu istinite i da na odnose parničnih stranaka ne proizvode nikakve pravne učinke isprave naslovljene kao "Odluka o osnivanju podružnice u Z. 17. veljače 2006." i isprava naslovljena kao "Zapisnik s osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova - casina "K" održanog 17. veljače 2006. u Z….

Tuženik je podnio žalbe protiv uvodno citirane presude, osobno i po punomoćniku, te dopunu žalbe po punomoćniku od 4. studenog 2019., zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i odbaci tužba tužitelja kao nepravovremena, ili da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojem osporava osnovanost žalbenih navoda.

Tuženik je dostavio podnesak od 4. siječnja 2022. koji po svom sadržaju predstavlja dopunu žalbe na presudu.

Žalbe i dopuna žalbe tuženika od 4. studenog 2019. nisu osnovane. Dopuna žalbe tuženika od 4. siječnja 2022. je nepravovremena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 20. studenog 2006. i potvrđenog odlukom poslodavca - odgovorom na zahtjev za zaštitu prava slijedom čega tužitelju nije prestao radni odnos kod poslodavca s danom 19. ožujka 2007., kao i protutužbeni zahtjev za utvrđenje da nisu istinite i da na odnose parničnih stranaka ne proizvode pravne učinke sljedeće isprave: Odluka o osnivanju podružnice u Z. 17. veljače 2006. i Zapisnik s osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova - casina "K" održanog 17. veljače 2006. u Z.

Treba navesti da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv svog poslodavca A. I. C. d.o.o. Z. te je tijekom postupka došlo do statusnih promjena na strani tuženika na način da je navedeno trgovačko društvo pripojeno trgovačkom društvu C. d.o.o. Z. temeljem Ugovora o pripajanju od 4. listopada 2012., a potom je C.. d.o.o. pripojena trgovačkom društvu I. d.o.o. Z. (sada tuženiku) temeljem Ugovora o pripajanju od 18. studenog 2015. i odluke jedinog člana pripojenih društava od 18. studenog 2015.

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničar-serviser temeljem ugovora o radu od 17. rujna 2004., a da je aneksom ugovora od 1. svibnja 2005. izvršena promjena radnog mjesta tužitelja u radno mjesto pomoćnik direktora,

- da je tuženik odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 20. studenog 2006. otkazao tužitelju ugovor o radu sklopljen dana 17. rujna 2004. zbog organizacijskih i gospodarskih razloga (prestanka potrebe za obavljanjem poslova njegovog radnog mjesta - pomoćnik direktora),

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 28. studenog 2006. koji je tuženik zaprimio 1. prosinca 2006. i svojom odlukom od 8. prosinca 2006. odlučio da ostaje kod svoje odluke o otkazu,

- da je tužitelj odluku tuženika od 8. prosinca 2006. zaprimio putem pošte 18. prosinca 2006.,

-da je tužba od 29. prosinca 2006. podnesena pravovremeno sukladno čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br.38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 i 30/04 - dalje: ZR),

- da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da je poslodavac temeljem izmijenjenih okvirnih uvjeta poslovanja, a u sklopu toga i pravnih propisa koji reguliraju Hrvatsko tržište igara na sreću morao u prvoj polovici 2006. revidirati svoje strategije koje se odnose na brzo širenje svojih novih lokacija i radi bitnih ograničenja planiranog broja automat klubova poduzeti mjere smanjenja troškova te je na osnovi izvršenih analiza i interne organizacije došao do zaključka da ne postoji više potreba za zapošljavanjem radnog mjesta pomoćnika direktora u postojećem rasporedu radnih mjesta, da je radnik na radnom mjestu pomoćnika direktora bio zadužen za tehničko - organizacijske poslove, a s obzirom na oslobođene kadrovske kapacitete do čega je došlo primjenom okvirnih uvjeta i prema tome potrebne mjere smanjenja troškova, navedeni poslovi raspoređeni su na druge radnike, a zadržavanje radnika na tom radnom mjestu bi gospodarski poslodavcu uzrokovalo nepotreban trošak; nadalje da je navedeno da je poslodavac utvrdio da radnik ne može unutar postojećih okvirnih uvjeta dalje se obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, odnosno da nema drugih poslova na kojima bi ga mogao zaposliti, kao i da je prilikom donošenja ove odluke vodio računa i o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te konačno da kod poslodavca ne postoji radničko vijeće, niti djeluje registrirani sindikat i odluka je donijeta bez savjetovanja ili suglasnosti radničkog vijeća odnosno sindikata,

- da je tuženik 15. siječnja 2004. donio Pravilnik o radu društva koji je objavljen na oglasnoj ploči Društva istog dana i stupio je na snagu dana 23. siječnja 2004., a njegov sastavni dio su Prilog 1. Sistematizacija radnih mjesta i Prilog 2. Opis poslova po radnim mjestima od 1. veljače 2004. ,

- da je tuženik donio novi Pravilnik o radu 2. siječnja 2006. te je tada i objavljen te je stupio na snagu osmog dana od dana objave na oglasnoj ploči Društva, a njegov sastavni dio su Prilog 1. Sistematizacija radnih mjesta, Prilog 2. Opis poslova po radnim mjestima i Shema organizacije Društva,

- da je tuženik donio Odluku o reorganizaciji od 1. svibnja 2006. kojom je ukinutoradno mjesto pomoćnik direktora, a određeni radni poslovi i zadaci za kojima još uvijek postoji potreba preraspodijelit će se na ostale radnike te da se u obrazloženju navodi da zbog promjene organizacijske strukture u tvrtci, koja je usvojena izmjenama Pravilnika o sistematizaciji i ostalih odredaba Pravilnika o radu i prateće dokumentacije, a sa svrhom unapređenja i poboljšanja poslovnih procesa, Uprava društva donijela je reviziju svoje poslovne strategije te je odlučila poduzeti mjere smanjenja troškova i temeljem izvršene analize interne organizacije odlučeno je da više nema potrebe za zadržavanjem radnog mjesta pomoćnika direktora, budući da je za voditelje poslovnih jedinica – automat klubova na području Z. i šire okolice predviđeno da direktno surađuju s odgovornim osobama Uprave u Z., a za područje D. i S. angažirat će se regionalni voditelji, kako je predviđeno u Sistematizaciji radnih mjesta i ostaloj pripadajućoj dokumentaciji. Budući da se glavnina posla koja uključuje rad pomoćnika direktora, odnosi na tehničko-organizacijske poslove vezane uz klubove, novom organizacijom uređeno na način da se za isti za područje Grada Z. i šire okolice rješavaju bez posredovanja pomoćnika direktora, a ostatak poslova radnog mjesta pomoćnika direktora bit će preraspodijeljen na druge djelatnike i zadržavanje izvršitelja poslova na ovom radnom mjestu bi uzrokovalo neracionalne troškove u odnosu na usvojenu promijenjenu strategiju poslovanja i organizaciju u tvrtki,

- da iz sadržaja suglasnih iskaza svjedoka T. i K…, te tadašnjih direktora tuženika G. i D., proizlazi da je tuženik sa svrhom unapređenja I poboljšanja poslovnih procesa donio reviziju svoje poslovne strategije čime je poduzeo mjere smanjenja troškova zbog čega je proveo reorganizaciju u sklopu koje je ukinuo radno mjesto pomoćnika direktora te je odlučio uvesti drugačiji organizaciju rada tako da se uvode regionalni voditelji koji su zaduženi svaki za svoju regiju i to za Z., I., D. i S. te su najprije uvedena dva regionalna voditelja, a sada ih ima četiri, te je time prestala potreba

za

radom

na

radnom

mjestu

pomoćnika

direktora,

- da iz iskaza direktora G. te svjedoka T. i K., proizlazi da je tuženik prije otkaza s tužiteljem vodio razgovore u vezi mogućnosti zapošljavanja na drugim poslovima kao što je radno mjesto područnog voditelja, ali tužitelj to nije prihvatio jer je on isključivo htio radno mjesto pomoćnika direktora te je tuženik u odluci o otkazu utvrdio da radnik ne može unutar postojećih okvirnih uvjeta dalje se obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima, odnosno da nema drugih poslova na kojima bi ga mogao zaposliti,

- da u vrijeme otkazivanja kod tuženika nije bilo formirano radničko vijeće,

- da je 17. veljače 2006. tužitelj izabran za sindikalnog povjerenika podružnice K. unutar Sindikata 1,

- da se Sindikat 1. 28. srpnja 2006. pridružio Sindikatu 2. te je Sindikat 1. prestao djelovati pod tim nazivom i brisan je iz registra dana 13. rujna 2006.,

- da je 13. rujna 2006. Sindikat 2. promijenio naziv u Sindikat 1.,

- da je 21. studenog 2006. u registar poslovnih subjekata upisana sindikalna podružnica SSH-sindikalna podružnica automat klubova-casina „K..“ a čija je ovlaštena osoba za zastupanje tužitelj,

- da je odlukom predsjedništva Sindikat 1. od 24. studenog 2006. u evidenciju Sindikata 1.upisana kao organizacijska cjelina SSH-sindikalna podružnica automat klubova-casina „K…“, da danom upisa navedene podružnice (i još nekih drugih) prestaju s radom kao organizacijski dijelovi Sindikata 1. i Sindikata 2. te nastavljaju s radom kao organizacijski dijelovi Sindikata 1. , te je tužitelj naveden kao osoba ovlaštena za zastupanje,

- da je tuženik dopisom povjerenice Sindikata 1. (SSSH) za Grad Z. od 8. svibnja 2006. obaviješten da je tužitelj sindikalni povjerenik sindikalne podružnice K…. Sindikata 1.(SOS),

- da je prije predmetnog otkaza od 20. studenog 2006. tuženik odjavio tužitelja s mirovinskog osiguranja s danom 21. rujna 2006., da je tužitelj zbog toga tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava od 5. listopada 2006. te potom tužbu kod Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-2177/06 od 26. listopada 2006. kojom je zahtijevao da sud utvrdi da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika s danom 21. rujna 2006., a da je u tužbi navedeno da je tužitelj sindikalni povjerenik te je dostavljena kopija zapisnika o osnivanju sindikalne podružnice, što je dostavljeno tuženiku 13. studenog 2006.,koji se nastavno očitovao da je greškom došlo do odjave i da je to ispravljeno, te je postupak okončan povlačenjem tužbe,

- da je 24. listopada 2006. održan sastanak između predstavnika sindikata, kojeg su predstavljali tužitelj, P. G. i J. M. Š., te tuženika, kojeg su predstavljali direktori D. i G., te T. na kojem se razgovaralo o aktivnostima sindikata te je tuženiku ukazano da se tužitelju ne može otkazati ugovor o radu bez suglasnosti sindikata,

Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 113. st. 1. toč. 1. ZR-a, kraj činjenice da je u sklopu nove reorganizacije poslovanja ukinuo radno mjesto tužitelja čime je prestala potreba za njegovim radom, pri čemu u odnosu na mogućnost zapošljavanja tužitelja na drugom radnom mjestu, prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj u postupku nije dokazao da bi tuženik u vrijeme otkazivanja imao slobodnih radnih mjesta, koja odgovaraju stručnom znanju i sposobnostima tužitelja. Međutim, s obzirom na utvrđenje da je tužitelj bio izabran za sindikalnog povjerenika sindikalne podružnice K…. unutar SOS-a 17. veljače 2006., da je tuženik o tome bio obaviješten dopisom od 8. svibnja 2006., te neovisno o tome što je tužitelj bio povjerenik podružnice K… unutar SOS-a do 13. rujna 2006., kada je izvršen upis brisanja tog sindikata u registru udruga, stajalište je prvostupanjskog suda da tuženik tužitelju nije mogao otkazati ugovor o radu za bez suglasnosti sindikata jer tu zaštitu tužitelj uživa i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, u smislu odredbe čl. 190. ZR-a, uz shvaćanje da je tuženik tu suglasnost trebao zahtijevati od SSH kao pravnog sljednika SOS-a, slijedom čega, u izostanku istog, utvrđuje da je otkaz ugovora o radu tužitelju nedopušten. Prvostupanjski sud je naime prethodno ocijenio vjerodostojnim sadržaj Zapisnika s osnivačkog skupa Sindikalne podružnice automat klubova - casina "K…“ od 17. veljače 2006. i Odluke o osnivanju podružnice od 17. veljače 2006., koji je u skladu s iskazima tužitelja i svjedoka G. i M.-Š., koji su sudjelovali u osnivanju te podružnice, a da tuženik, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da su navedene isprave neistinite.

Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13., 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno žalbenim navodima, izreka presude u odnosu na datum Odluke tuženika-odgovor na zahtjev za zaštitu prava (18. prosinca 2006.), nije u proturječju s obrazloženjem presude suda prvog stupnja u kojem je navedeno da je ta odluka donesena 8. prosinca 2006., a da ju je tužitelj zaprimio 18. prosinca 2006. te je sasvim jasno o kojoj se odluci radi.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 329. st. 1. ZPP-a na koju se sadržajem dopune žalbe ukazuje uz neosnovanu tvrdnju da je prvostupanjski sud propustio istovremeno odlučiti presudom o protutužbenom zahtjevu za sudski raskid ugovora o radu i preostalim zahtjevima. Naime, prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 329. st. 1. ZPP-a donio djelomičnu presudu u odnosu na uvodno istaknuti tužbeni i protutužbeni zahtjev, te je prema sadržaju spisa predmeta u odnosu na preostale zahtjeve postupak nastavio (čl. 329. st. 7. ZPP-a).

Žalbeni navodi tuženika o onome što je u predmetu prihvaćeno utvrđenim te odlučnim za odluku o pravovremenosti tužbe, sadržajno su prigovori činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana presuda.

Naime, tuženik u žalbi neosnovano iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza izdvajajući dijelove iskaza svjedoka D., A. i G. prema kojima je tužitelju na sastanku održanom 12. prosinca 2006. uručena odluka poslodavca o zahtjevu za zaštitu prava, istovremeno otklanjajući vjerodostojnost suglasnih sadržaja iskaza tužitelja i svjedokinja A. i M.-Š. temeljem kojih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetnu odluku o zahtjevu za zaštitu prava tužitelj primio putem pošte 18. prosinca 2006. Tuženik bez uspjeha osporava pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda o neprihvatljivosti tuženikovih tvrdnji da bi tužitelju predmetna odluka bila uručena i saopćena 12. prosinca 2006. kada je tužitelju uručena potvrda poslodavca (o tome da je bio u prostorijama tuženika i da ga je poslodavac upozorio da mu namjerava izvanredno otkazati ugovor o radu zbog nedolaska na posao), na kojoj je tužitelj potpisom potvrdio njen primitak, jer je pravilno prvostupanjski sud ocijenio neuvjerljivim da stranke ne bi i o tome sačinile pisani trag, posebno s obzirom na značaj takve odluke u odnosu na ostvarivanje radnopravne zaštite radnika, te je i ovom sudu neprihvatljiva tvrdnja tuženika da bi predstavnici poslodavca prihvatili tužiteljevo odbijanje potpisivanja primitka takve odluke, umjesto inzistirali na tome sa se potvrdi primitak i te odluke, pri čemu svjedok D… i tužitelj potvrđuju da je uobičajena praksa kod tuženika u tim slučajevima da radnik potpiše dokument koji preuzima, kraj činjenice da je tužitelj to i učinio potpisom na potvrdi od 12. prosinca 2006. i kasnijoj odluci poslodavca o upućivanju na čekanje od 13. prosinca 2006.

Sukladno tomu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužba pravovremeno podnesena u roku propisanom odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a.

Daljnjim žalbenim navodima tuženik neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju bio obaviješten da je tužitelj sindikalni povjerenik podružnice K.. Sindikata 1. kako to nalaže odredba 189. st. 7. ZR-a. Navedeno je prvostupanjski sud utvrdio pravilnom analizom sadržaja iskaza svjedoka i priložene dokumentacije, posebno obavijesti-dopisa povjerenice SSSH J. M. Š. upućenoj tuženiku od 8. svibnja 2006. te dopisa iste povjerenice o sindikalnim aktivnostima kod tuženika od 8. svibnja 2006., dopisa M. gospodarstva, rada i poduzetništva od 20. rujna 2006. u vezi predstavke sindikata, te korespondencije između J. M. Š. i K. T. od 3. listopada 2006. I 10. listopada 2006., kao i prema dokumentaciji iz spisa predmeta poslovni broj Pr- 2177/06, te s obzirom na sadržaj dopisa tvrtke N. G. d.o.o. (za koju nije sporno da je osnivač tuženika ) kojim je prethodno (prije otkaza) zatražila podatke o registraciji Sindikata 1. 8. studenog 2006., te su i ovom žalbenom sudu neprihvatljive žalbene tvrdnje o suprotnom.

Pri tome je, protivno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski na temelju sadržaja iskaza svjedoka G., M.-Š. i tužitelja kao i sadržaja Zapisnika s osnivačkog skupa Sindikalne podružnice K… od 17. veljače 2006., Odluke o osnivanju podružnice od 17. veljače 2006., Odluke Sindikata 1. od 21. veljače 2006. utvrdio da je osnovana navedena podružnica unutar Sindikata 1.i da je tužitelj izabran za sindikalnog povjerenika.

Tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je navedena podružnica osnovana suprotno Statutu Sindikata 1. (SOS).

Statutom SOS-a je predviđena mogućnost osnivanja sindikalnih podružnica te se prema čl. 28. sindikalna podružnica organizira kad kod istog poslodavca ili na određenom području (teritorijalna podružnica) ima najmanje pet članova Sindikata, pa su neosnovani žalbeni prigovori da za osnivanje podružnice nije bilo dovoljno radnika kod istog poslodavca jer se podružnica osnivala za članove SOS-a zaposlene u automat klubovima-casinima u gradu Z…………., odnosno na određenom području. Tuženik nadalje neosnovano osporava značaj Sindikata 1. od 21. veljače 2006., kojom je u evidenciju tog sindikata upisan kao organizacijski dio SOS- sindikalna podružnica automat klubova-kasina „K….“ te je tužitelj ovlašten za zastupanje podružnice, a koju je donio Izvršni odbor SOS-a temeljem čl. 23. i 32. Statuta. Naime, sukladno čl. 23. Statuta Izvršni odbor odlučuje o osnivanju novih podružnica, ukidanju postojećih, odnosno njihovom spajanju ili razdvajanju te do izbora imenuje osobe za njihovo zastupanje, a temeljem pribavljenih mišljenja članova Sindikata koji djeluju u tim podružnicama pa žalitelj neosnovano prigovara da ta odluka nema učinak konstitutivne odluke o osnivanju podružnice. Slijedom toga, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao neistinitost predmetne Odluke i Zapisnika od 17. veljače 2006. te nastavno pravilno odbio taj protutužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. U odnosu na žalbene tvrdnje kojima se osporava valjanost imenovanja tužitelja kao sindikalnog povjerenika uz tvrdnju da ono nije provedeno prema propisima Sindikata, treba navesti da prema odredbi čl. 189. st. 1. ZR-a sindikati samostalno odlučuju o načinu njihova zastupanja kod poslodavca pa, kraj utvrđenja da je tužitelj izabran za sindikalnog povjerenika, poslodavcu ne pristoji pravo prigovarati da izbor sindikalnog povjerenika nije bilo u skladu s odredbama Statuta tog sindikata, već je to pravo pridržano (samo) za članove tog Sindikata unutar organizacije sindikata.

U odnosu na ostvarivanje zaštite sindikalnog povjerenika, osnovano se žalbom osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja o tome da je nakon prestanka postojanja Sindikata 2., tuženik bio dužan zatražiti suglasnost na otkaz od Sindikata 1. (SSH) kao pravnog sljednika SOS-a.

U postupku je utvrđeno da je prestanak djelovanja SOS-a upisan u Registar udruga 13. rujna 2006. temeljem Odluke donesene na Izvanrednom kongresu tog sindikata 28. srpnja 2006. Nadalje, utvrđeno je da je u navedenoj odluci Kongresa navedeno da se SOS pridružuje Sindikatu 2. , što prema shvaćanju ovoga suda nema značaj nastavka kontinuiteta djelovanja SOS-a unutar Sindikata 2. odnosno kasnije Sindikata 1. jer je tom Odlukom odlučeno o prestanku djelovanja SOS- a, što je I provedeno u registru udruga. Naime, odredbama ZR-a koje uređuju osnivanje, registraciju, pravni položaj i prestanak postojanja sindikata sadržane u glavi XIX Zakona nije predviđena mogućnost pridruživanja jednog sindikata drugom na način kako je to navedeno u naznačenoj odluci Kongresa. Nastavno tome, prema odredbi čl. 170. ZR-a udruge mogu utemeljiti svoje saveze ili druge oblike udruživanja u kojima se njihovi interesi povezuju na višoj razini (udruge više razine), te sukladno čl. 173. st. 3. ZR-a udrugu više razine mogu utemeljiti najmanje dva sindikata, međutim kako je SOS prestao postojati donošenjem odluke o prestanku djelovanja (čl. 192. st. 1. toč. 1. ZR-a), to su u Sindikat 2. mogli eventualno prijeći samo bivši članovi toga sindikata. Takvo pojašnjenje sadržano je i u priloženom dopisu ministarstva nadležnog za registraciju, na što osnovano tuženik ukazuje u žalbi. Slijedom toga, ni odluka predsjedništva Sindikata 1. od 24. studenog 2006. kojom je u evidenciju Sindikata 1. upisana kao organizacijska cjelina SSH-sindikalna podružnica automat klubova-casina „K…“, te kojom je tužitelj naveden kao osoba ovlaštena za zastupanje, nema značaj pravnog kontinuiteta djelovanja podružnice Kocka unutar SOS-a jer je ona prestala postojati prestankom djelovanja SOS-a. Odluka SSH od 24. studenog 2006. može imati jedino značaj (novog) osnivanja podružnice K…. unutar tog sindikata i imenovanja tužitelja ovlaštenom osobom, međutim kako je tužitelju prethodno otkazan ugovor o radu 20. studenog 2006., to tužitelj još nije imao status sindikalnog povjerenika SSH- a, a tužitelj je prestao biti sindikalni povjerenik SOS-a prestankom djelovanja tog sindikata 28. srpnja 2006. U tom slučaju, prema shvaćanju ovog suda nema uvjeta za primjenu produžene zaštite sindikalnog povjerenika i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti (čl. 190. st. 1. ZR-a) jer je sindikat po kojem je imenovan povjerenikom prestao postojati prije otkaza ugovora o radu tužitelju te se poslodavac nije mogao više obratiti sindikatu sa zahtjevom za suglasnost na otkaz.

Stoga proizlazi da odluka o otkazu nije opterećena nedostatkom suglasnosti sindikata na otkaz.

Međutim, to ipak ne daje osnove za donošenje povoljnije odluke za žalitelja, što je ovaj sud utvrdio u primjeni odredbe čl. 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

Naime, u odnosu na okolnosti odlučne za dopuštenost otkaza u smislu odredbe čl. 113. ZR-a, utvrđeno da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19) jer su razlozi presude u odnosu na obvezu poslodavca da prethodno tužitelju ponudi drugo radno mjesto suprotni sadržaju izvedenih dokaza.

Odredbom čl. 113. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a prema odredbi stavka 2. istog članka poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.

Autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada, a tako je i autonomno pravo da u sklopu reorganizacije poslovanja ukida pojedina radna mjesta. Stoga je u tom kontekstu pravo tuženika da u okviru donesene Odluke o reorganizaciji od 1. svibnja 2006. kojim je ukinuto radno mjesto pomoćnik direktora koji je tužitelj obavljao temeljem aneksa ugovoru o radu od 1. svibnja 2005. U skladu s time, a temeljem takvog autonomnog prava poslodavca, nastupio je razlog za otkazivanje tužitelju, jer je prestala potreba za njegovim radom na tim poslovima. Prema tome, prestanak potrebe za radom tužitelja jer je njegovo radno mjesto ukinuto predstavlja valjanu pravnu osnovu po kojoj je tuženik mogao otkazati ugovor o radu tužitelju pozivom na čl. 113. st. 1. toč. 1. ZR-a.

U odnosu na sljedeću pretpostavku dopuštenosti otkaza u vezi spornog pitanja je li tužitelju ponuđeno drugo radno mjesto, tužitelj je u postupku isticao prigovor da je mu je tuženik mogao ponuditi drugo mjesto u vezi čega je dostavio podatke temeljem prijave mirovinskog osiguranja o zaposlenju radnika kod tuženika (list 121-122 spisa) iz kojih ovaj sud utvrđuje da je u istom mjesecu kada je tužitelju otkazan ugovor o radu tuženik zaposlio 15 radnika (30. studenog 2006), a do zaključno 20. svibnja 2007. ukupno 74 radnika. Na taj prigovor, tuženik se u postupku očitovao tvrdnjom da je prethodno tužitelju, prije otkaza, ponudio drugo radno mjesto te da je tužitelj to odbio.

S tim u vezi, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, ovome sudu nije prihvatljiv iskaz svjedokinje K. (list 771-772 spisa) u dijelu u kojem navodi da je s tužiteljem vodila razgovore u vezi zapošljavanja na radnom mjestu područnog voditelja te da je tužitelj navedeno odbio zahtijevajući da ostane na svom random mjestu, s obzirom da je, s druge strane, svjedok D. N. (list 56-58 spisa), šef pravne i kadrovske službe poslodavca, kojeg je prvostupanjski sud propustio cijeniti u tom kontekstu, iskazao da je tuženik prije otkazivanja ispitao sve pretpostavke o mogućnosti zapošljavanja tužitelja na drugim odgovarajućim mjestima, ali takvo drugo mjesto nije nađeno. S tim u vezi, tužitelj je u svom iskazu naveo da mu tuženik osim otkaza nije ništa drugo nudio (list 485-488). Nadalje, ni sadržaj iskaza svjedoka T. (list 495-497) prema ocjeni ovoga suda ne potvrđuje tuženikovu tvrdnju da je tužitelju ponuđeno drugo radno mjesto jer ovaj svjedok ima samo posrednih saznanja o tome, s obzirom da je iskazao da su razgovore o tome s tužiteljem vodili D. i G. u Hrvatskoj, a u A. K., pri čemu je tadašnji z.z. tuženika D. (list 72-73 spisa), iskazao da se ne sjeća jesu li tužitelju ponuđeni neki drugi poslovi te da su za poslove regionalnog managera dugo tražili zaposlenike, a da tužitelj nije mogao obavljati taj posao jer bi iz Z. bilo puno skuplje servisirati S. ili S., te je na kraju iskazao da je tužitelj bio na razgovoru u A., ali da ne zna što je tamo odlučeno, međutim da je siguran da mu je ponuđeno radno mjesto. Osim toga, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, sadržajem iskaza svjedoka G. (list 153- 154 spisa) nije potvrđeno da je tužitelju ponuđeno konkretno radno mjesto, regionalnog voditelja, budući da je uopćeno iskazao da je tužitelju ponuđen drugi posao pa je iskaz ovog svjedoka u tom dijelu, po ocjeni ovog suda, neuvjerljiv. Slijedom toga, nije bilo osnove prihvatiti uvjerljivim iskaze svjedoka G., T. i K. u opisanom dijelu, pri čemu je i u odnosu na navedene dijelove iskaza svjedoka N. i tadašnjeg z.z. tuženika D. ovaj sud ocijenio da su bili usmjereni na otklanjanje propusta poslodavca u postupku otkazivanja. S obzirom na neprihvatljivost i međusobnu proturječnost ovih iskaza, ovaj sud utvrđuje, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, da tuženik nije ponudio tužitelju drugo radno mjesto prije otkazivanja te je u tom smislu ocijenjen vjerodostojnim iskaz tužitelja.

Kako iz samog očitovanja tuženika proizlazi da je postojala mogućnost zapošljavanja tužitelja na drugom radnom mjestu, pri utvrđenju da tuženik isto nije ponudio tužitelju, proizlazi zaključak da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 113. st. 2. ZR-a i zbog toga otkaz nije dopušten.

Slijedom navedenog, žalbe i dopunu žalbe tuženika od 4. studenog 2019. valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi djelomičnu presudu suda prvog stupnja primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. a. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

Dopunu žalbe tuženika od 4. siječnja 2022. valjalo je odbaciti kao nepravovremenu primjenom odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a budući da je podnesena protekom roka za njezino podnošenje nakon objave presude 18. listopada 2019. (čl. 335. st. 8. ZPP-a).

U Rijeci 10. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić