bv

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-2559/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. D. Z., zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okr. S. D. Z., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. veljače 2020., broj: 52.PpP-5826/2019, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. S. D. Z., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda pod točkom a), te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) protiv okr. S. D. Z., (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

a) da je dana 19. siječnja 2019. u 15,45 sati u Splitu, u Dubrovačkoj ulici upravljao osobnim vozilom reg. oznake xxxx, a da pri tome nije koristio sigurnosni pojas na način kojim je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Žalba okrivljenika u odnosu na djelo pod točkom a) izreke pobijane presude je bespredmetna.

III Uslijed odluke pod točkom I izreke ove presude, po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. S. D. Z. za prekršaj činjenično opisan pod toč. b) izreke pobijane presude iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčana u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, koju je dužan platiti u roku tri mjeseca po primitku ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

IV U ostalom dijelu, žalba okr. S. D. Z. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

V Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okr. S. D. Z. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz člana 163. stavka 1. i 8. i članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranih propisa kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.500,00 kuna.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, po branitelju D. P., odvjetniku u S., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da je presuda proturječna sama sebi, odnosno da obrazloženje nije u skladu s izrekom. Navodi da je odbio podvrgnuti se uzimanju krvi i urina jer je znao da će biti pozitivan, budući da trenutno prima zamjensku terapiju u vidu lijeka – buprenorfina, te da ima zdravstvenih problema zbog kojih nije pristao na ispitivanje. Posebno osporava odluku o novčanoj kazni, smatrajući da je prestrogo odmjerena, jer da nije primjerena okolnostima predmetnog slučaja, budući da ima dvoje maloljetne djece o kojima skrbi i loših je materijalnih prilika. Također ističe da bi ga zaštitna mjera onemogućila u skrbi oko djece i njihovih aktivnosti, te starih i nemoćnih roditelja o kojima vodi brigu. Žalitelj ističe da su troškovi nisu pravilno odmjereni s obzirom na broj poduzetih radnji i doprinos okrivljenika u bržem rješavanju predmeta.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je u odnosu na djelo pod toč. a) izreke pobijane presude bespredmetna, a u odnosu na djelo pod toč. b) nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na djelo pod točkom a) izreke pobijane presude, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo iz člana 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

5. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 19. siječnja 2019.

5.1. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane fiksne kazne u iznosu od 500,00 kuna za djelo pod toč. a) izreke pobijane presude, očigledno je da se radi o prekršaju za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

5.3. Za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirane prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Zbog navedenih razloga, pravilnom primjenom odredbe članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, za djelo pod toč. a) izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u izreci ove presude pod točkom I, a žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna.

6. Uslijed odluke pod točkom I ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni te je za preostali prekršaj pod toč. b) izreke pobijane presude iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku izrekao kaznu kako je to i označeno u toč. III ove odluke.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti vijeće ovog Suda je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj u suštini navodi zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona ne upirući u čemu bi se konkretnom sastojala takva povreda.

Međutim, suprotno paušalnoj tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog suda izreka presude je jasna i razumljiva te sadrži sve bitne elemente sukladno odredbe 183. Prekršajnog zakona pri čemu pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u kojima nema znatnog proturječja. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

9. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

9.1. Naime, odredba članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama glasi:

(1) Policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled. (9) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.

9.2. Žalitelj u postupku pred sudom i sada u žalbi ne dovodi u pitanje činjenicu da je te prilike upravljao vozilom u pometu na cesti i da se na zahtjev djelatnika policije, koji su obavljali poslove nadzora vozača u prometu, odbio podvrgnuti ispitivanju, iako je prema izričitoj zakonskoj odredbi stavka 4. citiranog članka i Zakona, bio dužan postupiti prema zahtjevu policijskog službenika, pa bez uspjeha svoj postupanje opravdava činjenicom da bi bio pozitivan jer da je trenutno primao zamjensku terapiju, budući da bi navedeno imao mogućnost dokazivati relevantnom liječnikom dokumentacijom. Također, žalitelj sada bezuspješno ističe da je imao zdravstvenih problema zbog kojih nije pristao na ispitivanje, budući da tijekom postupka ispitivanja niti kasnije u postupku pred sudom takve okolnosti nije isticao.

9.3. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Ispitujući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud nalazi da je u pravu žalitelj kada ističe da je kazna prestrogo odmjerena, budući da je prvostupanjski sud propustio utvrditi okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, pa je ovaj Sud mišljenja da nije bilo uvjeta za odmjeravanje kazne iznad posebnim zakonom minimalno propisane kazne za predmetni prekršaj, u kojem smislu je i prihvatio žalbu okrivljenika te preinačio odluku o kazni, pri čemu žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

10.1. Izrečenu kaznu ovaj Sud smatra primjerenom prekršajnom sankcijom, razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te u svemu pogodnom da se ostvari opća i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

11. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

12. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca primjerena je i pravilno određena, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometne discipline i u potpunosti opravdava primjenu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, pri čemu je trajanje zaštitne mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika.

U svezi prijedloga žalitelja da se zaštitna mjera ukine ili preinači zbog njegovih obiteljskih prilika ističe se da svojim paušalnim navodima o potrebi za vozačkom dozvolom nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost odluke.

13. Neosnovano žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, budući da je odluka utemeljena na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, te je provedena glavna rasprava. Paušalni iznos troškova prekršajnog postupka upravo je odmjeren s obzirom na složenost i kraće trajanje postupka, bliže minimalno propisanog iznosa, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) kojim je propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

14. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

15. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.