Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž R-2479/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. N. iz L., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., protiv tuženika 1. M. L. d.o.o., L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-188/19 od 15. travnja 2021., dana 10. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-188/19 od 15. travnja 2021., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku tužiteljici po osnovi prava osobnosti u vidu neimovinske i imovinske štete platiti ukupan iznos od 34.200,00 kuna (tridesetčetiritisućedvijestokuna) sa zateznim kamatama koje na iznos od 30.200,00 kuna (tridesettisućadvijestokuna) teče od 15. prosinca 2017., a na iznos od 4.000,00 kuna (četiritisućekuna) od 15. travnja 2021. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena (točka I. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 9.800,00 kuna (devettisućaosamstokuna) sa zateznim kamatama od 7. studenoga 2017. do isplate kao i zatezne kamate na iznos od 34.200,00 kuna (tridesečetiritisućedvijestokuna) od 7. studenoga 2017. do 14. prosinca 2017. (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici parnične troškove u iznosu od 4.830,56 kuna, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 12.297,03 kune (točka IV. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II. i III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 4.830,56 kuna, pobija žalbom tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti te rješenje o troškovima postupka preinačiti, i obvezati tuženika na plaćanje troškova parničnog postupka kako je to navedeno u troškovniku, uvećanih za troškove žalbe u iznosu od 1.718,75 kuna.

3. Tuženik pobija žalbom presudu u dijelu pod točkama I. III. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže uvažiti žalbu, i preinačiti presudu u pobijanom dijelu, i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz nadoknadu prouzročenih troškova tuženiku, u skladu s troškovnikom, uvećano za troškove žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava žalbene navode tužiteljice te predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice pravne sljednice iza pok. D. D., zaposlenice tuženika za naknadu neimovinske i imovinske štete isplatom iznosa od 44.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama uzrokovane ozljedom na radu koju je D. D. pretrpjela 21. kolovoza 2014.

7. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je pok. D. D. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu čistačice javnih površina;

- da je tijekom ovog postupka tužiteljica D. D. umrla te da je kao njezina nasljednica u postupak stupila V. N.;

- da je pravna prednica tužiteljice, D. D. 21. kolovoza 2014. obavljala svoje redovne radne zadatke sakupljanja otpada po javnoj površini, na mjestu na kojem je podloga bila neravna, bez betona ili asfalta, na kojoj je podlozi bilo bijelog šljunka i kamenja na koje se poskliznula i pala na ruku koju je ozlijedila;

- da je na sebi imala radnu odjeću obuću, ali da se usprkos tome poskliznula i pala.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je zaključio kako pri ovakvom načinu rada i povrede pok. D. D. ne nalazi nikakvu krivnju u njezinu ponašanju, pa tako ni doprinosu nastanku štete, jer je obavljala svoje redovne radne zadatke sakupljanja otpada kojom prilikom se poskliznula na kamen, pala i povrijedila, te da ništa ne ukazuje da bi pokojna D. postupala s krajnjom nepažnjom. Slijedom navedenog, a kako tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju to radnik pretrpi na po principu objektivne odgovornosti, a tuženik nije dokazao da bi šteta nastala isključivom krivnjom radnika te da stoga nije dokazao razloge za isključenje njegove odgovornosti u skladu s odredbom čl. 25 st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14 i 154/14 - dalje: ZZR), sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženik odgovoran za štetu koja je koja je nastupila uslijed povrede na radu sada pok. D. D. u skladu s odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19) i čl. 25. st. 2. ZZR.

9. Nadalje, polazeći od utvrđenja utemeljenom na nalazu i mišljenju vještaka liječnika, spec. ortopeda i njegova usmenog očitovanja, koje je prihvatio u cijelosti, da je pok. D. pretrpjela ozljedu u vidu prijeloma krajnjeg dijela desne palčane kosti, i prijelom desnog ručnog zgloba, da joj postavljena sadrena mobilizacija i određeno mirovanje uz analgetike, da je dovršetak liječenja bio u svibnju 2015. dok su se posljedice na desnom ramenu ustalile krajem 2015., da je provela tri ciklusa fizikalne terapije izvan mjesta boravaka, da je sadrenu mobilizaciju nosila 36 dana, a nakon toga, da se oko dva mjeseca nije mogla značajnije služiti desnom rukom, da je trpjela bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta dva tjedna, slabog intenziteta oko šest tjedana a nakon toga povremene bolove oko pola godine, da primarni strah nije trpjela, ali da je pretrpjela jači sekundarni strah prva dva dana, dok je bol bila jača i dok se privikavala na nemogućnost upotrebe desne ruke, da je nakon toga nastupio strah srednjeg intenziteta oko 3-4 dana i nakon toga strah slabog intenziteta u vidu brige za tijek liječenja i konačan ishod što je trajalo oko godine dana, kao i da joj je bila potrebna tuđa pomoć prilikom osobne higijene, oblačenja, hranjenja, dodavanja stvari, terapijskih poslova, kretanja izvan kuće, prvih 36 dana najmanje 3 sata dnevno, a nakon toga mjesec dana najmanje 1 sat dnevno uz pomoć pri prijevozu te da je zbog posljedica nastalim predmetnom traumom nastalo smanjenje životne aktivnosti od 15% zbog ograničenje mogućnosti služenja desnom rukom, te da je u više navrata odlazila na preglede u L., R. i P. te na fizikalne terapije, da je liječenje tužiteljice dovršeno završeno početkom 2016. od kada počinje teći zastarni rok za podnošenje tužbe tužiteljice, da je tužba podnesena 15. prosinca 2017., sud prvog stupnja je prigovor zastare tražbine, ocijenio neosnovanim (čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), te je primjenom odredaba čl. 19. i 1100., djelomično prihvatio tužbeni zahtjev s osnove naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i troškovi liječenja - odlaska na terapije) u ukupnom iznosu od 34.200,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 30.200,00 kuna 15. prosinca 2017., a na iznos od 4.000,00 kuna od 15. travnja 2021., a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.800,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. studenoga 2017. do isplate, kao i zateznih kamata na iznos od 34.200,00 kuna od 7. studenoga 2017. do 14. prosinca 2017., odbio kao neosnovan.

10. U žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu te osnova i visina dosuđenih iznosa naknade neimovinske i imovinske štete.

11. Tuženik u žalbi osnovano upire kako su u pobijanoj presudi, pored u postupku izvedenih dokaza na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi i jasni razlozi koji bi opravdavali shvaćanje suda prvog stupnja u pogledu (isključive) odgovornosti tuženika za štetu nastalu pok. prednici tužiteljice. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi.

12. Nadalje, pravo na ocjenu dokaza pridržano za sud koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo.

13. Naime, polazeći od utvrđenja da je tužbeni zahtjev s osnove naknade neimovinske i imovinske štete ocijenjen djelomično osnovanim, iz razloga što je sud prvog stupnja ocijenio kako u načinu rada i povrede sada pok. D. D. ne nalazi nikakvu krivnju pa tako ni doprinosu nastanku štete, da ništa ne ukazuje da bi sada pok. D. D. postupala s krajnjom nepažnjom, a da tuženik nije dokazao da bi šteta nastala isključivom krivnjom radnika te da stoga nije dokazao razloge za isključenje njegove odgovornosti, pa da je zbog toga kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu, u pobijanoj presudi nedostaju jasni, uvjerljivi i logični razlozi o tome kako je ocijenjeno (utvrđeno) da tuženik nije dokazao razloge za isključenje njegove potpune ili djelomične odgovornosti, odnosno u čemu bi se u okolnostima konkretnog slučaja očitovao propust tuženika kao poslodavca – kada je sud prvog stupnja svoj zaključak utemeljio isključivo na iskazu svjedoka E. Č. koji je radio tog dana s pravnom prednicom tužiteljice, ali je bio s druge strane parkinga na kojem su obavljali radne zadatke sakupljanja otpada te je u jednom trenutku čuo jauk (nije vidio pad tužiteljice), a pritom, uopće nije ocijenio sve dokaze (isprave) – ugovor o radu od 29. ožujka 1996., Ugovor o radu od 1. lipnja 2010., i Aneks ugovora o radu od 1. lipnja 2010. (list 42-46 spisa predmeta) pok. prednice tužiteljice, zapisnik Inspektorata rada o izjavi D. D. teže ozlijeđene radnice od 23. kolovoza 2014. (list 10-11 spisa predmeta), zapisnik Inspektorata rada od 23. kolovoza 2014., s nalazom (list 79-81 spisa predmeta), zapisnik Inspektorata rada od 29. kolovoza 2014., s nalazom (list 82-84 spisa predmeta), zapisnik o provjeri teoretske osposobljenosti za rad na siguran način za sada pok. D. D. (list 87 spisa predmeta), potvrdu o provedenom osposobljavanju za rad na siguran način od 10. srpnja 2014. evidencijski karton EK- 1 o osposobljenosti radnika na siguran način (list 89 spisa predmeta), niti je uopće ocijenio iskaz zakonskog zastupnika tuženika A. G. (list 69-71 spisa predmeta), posebno kada iz navedenih dokaza proizlazi:

- da je sada pok. pravna prednica tužiteljice bila osposobljena za rad na siguran način, između ostalog, i za opasnost pada u ravnini, za obavljanje poslova, kompletno i u cjelini upoznata s organizacijom rada, opasnostima i pravilima zaštite na radu;

- da je joj je poslodavac osigurao radnu odjeću i obuću koju je imala na sebi u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja;

- da je obavljala uobičajene poslove čišćenja (sakupljanja) otpada s javne površine;

- da je na tom radnom mjestu radila kod istog poslodavca (tuženika) 20 godina;

- da je Inspektorat zaštite na radu obavio nadzor iz kojeg proizlazi da sada pok. D. D. posao ručnog skupljanja raznog smeća i drugog sitnog otpada nije obavljala s dužnom pažnjom u skladu s odredbom čl. 68. st. 1. i 2. ZZR (list 82-84 spisa predmeta).

14. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja počinio je i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu osnovano ukazuje tuženik u žalbi, a koja je bila do utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 259. st. 1. ZPP, sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dopustiti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka (st. 2.).

16. Tuženik u žalbi osnovano upire kako je nalaz i mišljenje liječnika vještaka utemeljen, između ostaloga, i na medicinskoj dokumentaciji koju mu je, naknadno, na njegov zahtjev (iskaz vještaka na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. ožujka 2021.), neposredno dostavila tužiteljica, dakle, bez (prethodne) odluke suda prvog stupnja koji rukovodi vještačenjem i koji na zahtjev vještaka odlučuje o izvođenju novih dokaza, a koja dokumentacija, dakle, nije prije provođenja vještačenja bila dostavljena u spis predmeta, niti je dostavljena tuženiku kojemu, zbog opisanog postupanja, nije omogućeno da se o navedenoj dokumentaciji očituje. Nadalje, tuženik također upire kako je vještak ortopedske struke dao mišljenje i o pretrpljenom strahu (duševnim posljedicama) sada pok. D. D., a koje je mišljenje sud prvog stupnja prihvatio, no svoju odluku u tom dijelu nije opravdao relevantnim razlozima, a imajući u vidu da u spisu predmeta ne postoji niti jedan materijalni dokaz na tu okolnost, niti je vještak svoju ocjenu dao na temelju obavljanog razgovora s oštećenicom, sada pok. D. D. Slijedom navedenih razloga, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 252. st. 2., čl. 259. i čl. 261. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi, a koja je povreda utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (st. 2.). Povreda prava osobnosti je neimovinska šteta. Prema odredbi čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Fizičke, i strah nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade, pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu citiranih odredaba kada je tužiteljici dosudio naknadu štete polazeći od pogrešnog pravnog shvaćanja, da je riječ o samostalnim oblicima odnosno osnovama povrede prava osobnosti.

18. Naposljetku sud prvog stupnja, dosudio je naknadu materijalne štete u iznosu od 2.000,00 kuna, na ime troškova odlaska na terapije radi liječenja. Pobijana presuda suda prvog stupnja u tom dijelu ne sadrži jasne, dostatne i uvjerljive razloge, o odlučnim činjenicama za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe čl. 1095. ZOO, jer nije jasno koliko puta, kroz koje razdoblje, na koji način i u koje zdravstvene ustanove je pok. D. D., odlazila na terapije, pa posljedično navedenom, i na koji je način sud prvog stupnja utvrdio visinu dosuđenih troškova. Slijedom navedenog, pobijana presuda u tom dijelu sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, pa je i u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi.

19. Slijedom svih iznesenih razloga, valjalo je žalbe stranaka uvažiti kao osnovane i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano u ovom rješenju, a uzet će u obzir i ostale žalbene navode (u pogledu prigovora na nalaz i mišljenje liječnika vještaka vezano uz ranije zdravstvene tegobe sada pok. D. D.) te će potom moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, s time da će, ovisno o prethodnom utvrđenju u pogledu potpune ili djelomične odgovornosti tuženika, kao i osnovanosti tužbenog zahtjeva, voditi računa i o tome da su fizičke i duševne boli te strah u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti (ne samostalne osnove) koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

21. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Zagrebu 10. ožujka 2022.

Sutkinja:

Vesna Žulj, v.r.