REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2278/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, Rijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-489/2018-2 od 7. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-292/2016-14 od 12. travnja 2018., na sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-489/2018- 2 od 7. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-292/2016-14 od 12. travnja 2018. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je:

- utvrđeno da tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 25. listopada 2016. nije dopuštena,

- utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao,

- tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na poslove koje je obavljala prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 25. listopada 2016. i da joj nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio je ovom revizijskom sudu da je preinači.

3. Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

4. Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u cijelosti, jer je tužitelj revizijom u tom opsegu i pobija, i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

5. Revizija je osnovana.

6. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP na koji se tužiteljica poziva. Osim što bi sud drugoga stupnja inače, upravo na temelju odredbe čl. 375. st. 5. ZPP, u slučaju odbijanja žalbe, takvu svoju odluku bio ovlašten ne obrazlagati posebno ako prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, u konkretnom slučaju drugostupanjska je presuda nije, ni formalno ni sadržajno, donesena primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP, već primjenom odredbe čl. 368. st. 1. toga Zakona, pri čemu je drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. toga Zakona, a suprotno revizijskim tvrdnjama, ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti i za svoju odluku iznio jasne i neproturječne razloge.

7. Osnovan je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

8. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice, radnice, da se utvrdi nedopuštenost tuženikove, poslodavčeve, Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i da tužiteljici radni odnos nije prestao te da se tuženiku naloži da ju vrati na poslove koje je obavljala prije te Odluke.

9. Drugostupanjski je sud prihvatio činjenična utvrđenja suda prvoga stupnja prema kojima:

- je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Višeg specijalista za prihvat i obradu portfelja neživotnih osiguranja u Odjelu za prihvat i obradu neživotnih osiguranja, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 16. travnja 2015.,

- je navedeni Ugovor o radu tuženik otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 25. listopada 2016.,

- je tužiteljica protiv navedene Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, nakon čega je tužiteljica pravovremeno, u skladu s odredbom čl. 133. ZR, podnijela predmetnu tužbu,

- je tuženik zakonito proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška, te je u cijelosti udovoljeno odredbi čl. 127. st. 3. ZR,

- je tuženik poštovao i odredbe čl. 150. i čl. 151. ZR, s tim da se sindikalni povjerenik protivio otkazivanju ugovora o radu onim radnicima navedenima u popisu koji nemaju uvjete za mirovinu po važećim propisima, uz napomenu da smatra kako kod tuženika još nisu stvoreni svi organizacijski, tehnički i tehnološki uvjeti da prestane potreba za radom tako velikog broja radnika,

- se u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici ni prije toga nisu dogodile organizacijske promjene u organizacijskoj jedinici u kojoj je radila tužiteljica koje bi dovele do smanjenja obujma posla,

- se u predmetnoj Odluci o otkazu kao razlog otkazivanja navodi prestanak potrebe za radom tužiteljice, vezano za digitalizaciju poslovnih procesa,

- je konkretan razlog donošenja sporne Odluke o otkazu ukidanje tog regionalnog radnog mjesta, što se obrazlaže činjenicom da su bili pod utjecajem prodajne mreže i prodajnih direktora, a ta služba da je trebala postati kontrolna funkcija Prodaje kao servisa, koji razlog nije naveden u spornoj odluci;

- se poslovi koje je tužiteljica obavljala kod tuženika prije donošenja sporne Odluke o otkazu obavljaju i sada kod tuženika ali ne u sklopu radnog mjesta viši specijalist za prihvat i obradu portfelja neživotnih osiguranja, na kojem je radila tužiteljica, veću sklopu radnog mjesta viši specijalist za administraciju portfelja neživotnih osiguranja,

- se u obrazloženju sporne Odluke o otkazu ne navodi kojim kriterijima se je rukovodio tuženik pri odabiru kojem će od više radnika tuženik dati poslovno uvjetovani otkaz

10. Primjenom odredbe čl. 115. st. 1. podst. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR), kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, i to ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) drugostupanjski je sud, kao i sud prvoga stupnja, zaključio da taj razlog u konkretnom slučaju nije ostvaren jer „u situaciji kada se poslovi koje je tužiteljica obavljala prije donošenja predmetne odluke, na svom bivšem radnom mjestu, kod tuženika obavljaju i danas, očito je da nije prestala potreba za radom tužiteljice, pa stoga ne postoji opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici na kojeg se poziva tuženik”.

11. Uz šturo obrazloženje kako je utvrđena činjenica da se poslovi koje je tužiteljica obavljala kod tuženika prije donošenja sporne Odluke obavljaju kod tuženika i nakon donošenja te Odluke, ali ne u okviru tužiteljičinoga radnog mjesta, ovakva se primjena materijalnoga prava ne ukazuje pravilnom. Osnovano, naime, tuženik u reviziji navodi kako to što se kod njega kao poslodavca poslovi ukinutoga radnog mjesta obavljaju i dalje, samo po sebi ne znači da nije imao pravo ukinuti radna mjesta u sklopu kojih su se oni obavljali, ako je ocijenio da bi se učinkovitije i ekonomičnije obavljali u sklopu nekog drugog radnog mjesta. Pritom je odlučno da je poslove ukinutog radnog mjesta, onog tužiteljičinog, preuzeo neki drugi poslodavčev radnik odnosno da su ti poslovi objedinjeni s drugim poslovima u okviru nekog radnog mjesta kod tuženika. Tuženik je u tijeku postupka tvrdio da se upravo to u konkretnom slučaju dogodilo, pozivajući se na to da je sporna Odluka ishod provedene „digitalizacije i centralizacije poslovanja”. Ako je tako, to bi prema shvaćanju ovoga suda mogao biti opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz prema odredbi čl. 115. st. 1. podst. 1. ZR.

12. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u tom pogledu, prema obrazloženjima nižestupanjskih presuda, nije potpuno utvrđeno, pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st.

2. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

13. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud odlučiti o tužbenom zahtjevu nakon što utvrdi jesu li ostvarene pretpostavke za valjanost poslovno uvjetovanog otkaza u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. podst. 1. ZR, pri čemu je odlučno utvrditi jesu li poslovi koje je obavljala tužiteljica raspoređeni na druga postojeća radna mjesta kod tuženika.

14. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić