REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1420/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, ranije pod nazivom Hypo Alpe-Adria-Bank d. d. Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1163/2020-2 od 10. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-936/2019-31 od 29. lipnja 2020., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1163/2020-2 od 10. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P- 936/2019-31 od 29. lipnja 2020., u odnosu na pitanje:
Pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji ili isplata razlike koju je platio i kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama 1., 2. i 3. izreke i odbijena je žalba tuženika.
2. Prvostupanjskom presudom pod točkom 1. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe iz ugovora o kreditu broj 69600010719/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljen 12. siječnja 2005. između tužiteljice i tuženika, a potvrđen 19. siječnja 2005. kod javnog bilježnika Kate Marošević iz Županje, broj OU-19/05, i to u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pod točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 3.997,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže navedene u izreci te presude, pod točkom 3. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 272,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže navedene u točki 3. izreke, dok je pod točkom 4. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana parnične troškove.
3. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
1. Pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate koja bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji ili isplata razlike koju je platio i kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?
2. Je li sud u individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koja se kod Trgovačkog suda u Zagrebu vodila pod poslovnim brojem P-1401/12, bez da je u individualnoj parnici uopće utvrđivao da li je činjenično stanje u individualnoj parnici identično činjeničnom stanju iz kolektivnog postupka?
3. Je li sud u posebnim parnicama radi povrata iznosa stečenog na temelju ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate dužan izvesti dokaz saslušanjem svjedoka kojega je tuženik predložio radi utvrđenja jesu li stranke pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate?
4. Je li tužba tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ("Udruga Potrošač"), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012. g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/05)?
5. Počinje li zastara restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetne odredbe ugovora, teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost odredbe ugovora?
6. Pod uvjetom da je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, kada počinje zastara restitucijskog zahtjeva u parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog bez osnove kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
7. Treba li ugovorne strane u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/05) smatrati savjesnima, tako da je stjecatelj dužan vratiti stečeno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva?
3.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. Kao razlog važnosti prvo označenog pravnog pitanja tuženik ističe postojanje različite prakse viših sudova pozivajući se pri tome na presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-352/2019-3 od 29. srpnja 2019.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je dopušten.
6. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), ocijenjeno je da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. ZPP-a zbog prvo naznačenog pravnog pitanja, jer je riječ o pravnoj pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da sudska praksa viših sudova u odnosu na naznačeno pravno pitanje nije jedinstvena, primjerice odluka Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-352/2019-3 od 29. srpnja 2019. (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd-3060/2021-2 od 26. listopada 2021., Revd-5354/2021-2 od 22. prosinca 2021., Revd-5359/2021-2 od 22. prosinca 2021.).
7. U odnosu na postavljena pravna pitanja pod 2., 3., 4., 5., 6. i 7., valja reći da ista pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno iz razloga jer prema ocjeni ovog suda, nije riječ o takvim pitanjima u pogledu kojih bi pobijana odluka odstupala od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ ni o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
