REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 946/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stelio Lapić, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženika – protutužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Mastilović, odvjetnik u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje posjeda, odnosno radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice - protutuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-78/14-3 od 27. siječnja 2016. u dijelu kojim je presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-301/12-50 od 31. listopada 2013. potvrđena, odnosno u dijelu kojim je ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana u stavku III., IV. i V. rješenja Općinskog suda u Pazinu broj P-301/12-50 od 31. listopada 2013., kao i o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ob-112/17-2 od 19. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu broj P Ob-22/16-81 od 6. veljače 2017., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se, kao neosnovana, revizija tuženika – protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ob-112/17-2 od 19. svibnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu broj P Ob-22/16-81 od 6. veljače 2017. u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik – protutužitelj stekao suvlasništvo na kčbr. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbijen (stavak III. izreke), kao i u dijelu kojim su odbijeni eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi (stavak IV. izreke).

r i j e š i o  j e:

I Odbacuje se, kao nedopuštena, revizija tuženika – protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ob-112/17-2 od 19. svibnja 2017. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu broj P Ob-22/16-81 od 6. veljače 2017. u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik – protutužitelj stekao suvlasništvo na kčbr. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prihvaćen (stavak I. i II. izreke).

II Odbacuje se, kao nedopuštena, revizija tužiteljice – protutuženice protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-78/14-3 od 27. siječnja 2016. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-301/12-50 od 31. listopada 2013. potvrđena, odnosno protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-78/14-3 od 27. siječnja 2016. u dijelu kojim je ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom III., IV. i V. izreke rješenja Općinskog suda u Pazinu broj P-301/12-50 od 31. listopada 2013.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom broj P-301/12-50 od 31. listopada 2013. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da imovina stečena tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, i to zgrada dograđena dijelom na kčbr. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i dijelom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dograđeni dio postojeće kuće na kčbr. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], koji su u nalazu i mišljenju vještaka mr. sc. Slobodana Đekića od 10. listopada 2007. označeni kao objekt izgradnja do 1997. br. 1, 2 i 4, u cijelosti predstavlja izvanknjižno vlasništvo tužiteljice – protutuženice, a da tuženik – protutužitelj u toj imovini nema udjela (stavak I. izreke); a odbijen je i tužbeni zahtjev za predaju posjeda zgrade koja je dograđena dijelom na kčbr. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a dijelom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te koja je u nalazu i mišljenju vještaka mr. sc. Slobodana Đekića od 10. listopada 2007. označena br. 4, iznad pravomoćno dosuđene predaje suposjeda (stavak II. izreke). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženik slijedom stjecanja bračne stečevine za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom u razdoblju od 29. kolovoza 1987. do 19. veljače 1999. stekao u vlasništvo 3/4 dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je tužiteljica dužna trpjeti upis takvog suvlasničkog dijela za korist tuženika (stavak III. izreke); a odbijen je i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za utvrđenje da tuženik kao pošteni posjednik ima pravo na nužne i korisne troškove zbog ulaganja u nekretnine tužiteljice označene kao kčbr. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijednosti od 700.000,00 kuna te da ih je ovlašten zadržati dok mu taj trošak ne bude u cijelosti naknađen (stavak IV. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem broj P-301/12-50 od 31. listopada 2013. odbijen je zahtjev tuženika – protutužitelja za prekid postupka (stavak I. izreke); odbijen je zahtjev tuženika – protutužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i ostalih troškova postupka (stavak II. izreke); naloženo je tuženiku – protutužitelju da tužiteljici – protutuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 8.416,30 kuna (stavak III. izreke); u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice – protutuženice za naknadu troškova postupka je odbijen (stavak IV. izreke); a odbijen je i zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadu troškova postupka (stavak V. izreke).

3. Drugostupanjskom presudom i rješenjem broj Gž-78/14-3 od 27. siječnja 2016. potvrđena je prvostupanjska presuda od 31. listopada 2013. u dijelu pod stavkom I. i II. izreke, dok je ista u dijelu pod stavkom III. i IV. izreke ukinuta, u kojem dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (stavak I. izreke); potvrđeno je i prvostupanjsko rješenje od 31. listopada 2013. u dijelu pod stavkom I. i II. izreke (stavak II. izreke); ukinuta je odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom III., IV. i V. izreke prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2013., u kojem dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje zajedno s odlukom o glavnoj stvari (stavak III. izreke); odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, dok je odluka o tuženikovim troškovima žalbe ostavljena za konačnu odluku (stavak IV. izreke).

4. Prvostupanjskom presudom broj P Ob-22/16-81 od 6. veljače 2017. utvrđeno je da je tuženik – protutužitelj stekao pravo suvlasništva od 1387/10000 dijela kčbr. [katastarska čestica] zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijela kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je u nalazu mjerničnog vještaka Slobodana Đekića od 10. listopada 2007. označen crvenim šrafurama i br. 4 te pravo suvlasništva na dijelu iste nekretnine koji je u navedenom nalazu vještaka označen crvenim šrafurama i br. 5 u 2873/10000 dijela, slijedom čega je tužiteljica – protutuženica dužna trpjeti zemljišnoknjižni upis tih suvlasničkih udjela na navedenim nekretninama u korist tuženika (stavak I. i II. izreke); u preostalom je dijelu protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva na kčbr. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbijen (stavak III. izreke); a odbijeni su i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi, i to zahtjev za isplatu iznosa od 1.081.080,00 kuna sa zateznim kamatama od 2. prosinca 2002. do isplate kao i zahtjev za utvrđenje da je tuženik – protutužitelj ovlašten zadržati u posjedu kč. br. [katastarska čestica] zgr. i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok mu taj iznos ne bude isplaćen (stavak IV. izreke). U pogledu troškova postupka određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (stavak V. izreke).

5. Drugostupanjskom presudom broj Gž Ob-112/17-2 od 19. svibnja 2017. potvrđena je prvostupanjska presuda od 6. veljače 2017. te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova nastalih povodom žalbi.

6. Protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-78/14-3 od 27. siječnja 2016. u dijelu kojim je presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 301/12-50 od 31. listopada 2013. potvrđena (pod stavkom I. i II. izreke), odnosno u dijelu kojim je ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana u stavku III., IV. i V. rješenja Općinskog suda u Pazinu broj P-301/12-50 od 31. listopada 2013., tužiteljica – protutuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno i reviziju iz članka 382. stavak 2. ZPP, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojim pitanjima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložila je obje nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Odgovor na reviziju tužiteljice – protutuženice nije podnesen.

8. Protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž Ob-112/17-2 od 19. svibnja 2017. tuženik – protutužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ovom sudu da obje nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak sastava revizije te sudske pristojbe na istu.

9. Odgovor na reviziju tuženika – protutužitelja nije podnesen.

U odnosu na reviziju tužiteljice – protutuženice:

10. Revizija nije dopuštena.

11. S obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude (po tužbi) ne prelazi 200.000,00 kuna, da pobijana presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je ista donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP, to u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu nije dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP.

12. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da je prema odredbi članka 382. stavak 3. ZPP u takvoj reviziji stranka dužna određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. Nezadovoljna time što sud nije istovremeno odlučivao o njezinom stvarnopravnom (tužbenom) zahtjevu te stvarnopravnom (protutužbenom) zahtjevu tuženika, iako se oba odnose na imovinu stečenu za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, tužiteljica – protutuženica u reviziji postavlja slijedeće pitanje:

„ Da li se u odnosu na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice, za iste nekretnine, u pogledu suprotnih stvarnopravnih zahtjeva bivših bračnih drugova, mogu donijeti različite odluke u pogledu vlasništva svakog bračnog druga u dva odvojena postupka ili u odnosu na takvu imovinu treba donijeti za istovjetan zahtjev suprotstavljenih strana jedinstvenu odluku u isto vrijeme i istom postupku?“

14. Iako revidentica u obrazloženju pitanja navodi da je riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, nije određeno izložila o kojim bi se konkretno odlukama radilo, pa samim time razlozi zbog kojih smatra da bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nisu određeno izloženi u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

15. Kako pravno pitanje samo po sebi, bez da su izloženi razlozi njegove važnosti, nije dovoljno za intervenciju revizijskog suda i dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP reviziju tužiteljice – protutuženice u odnosu na drugostupanjsku presudu od 27. siječnja 2016. odbaciti kao nedopuštenu.

16. Revizija tužiteljice – protutuženice protiv rješenja drugostupanjskog suda od 27. siječnja 2016. u dijelu kojim je prvostupanjska odluka o troškovima postupka ukinuta nije dopuštena budući da tim rješenjem postupak nije pravomoćno završen u smislu odredbe članka 400. stavak 1. ZPP, slijedom čega je primjenom odredbe članka 392.b ZPP u vezi s odredbom članka 400. stavak 3. ZPP, odbačena revizija tužiteljice – protutuženice i protiv drugostupanjskog rješenja (stavak III.) od 27. siječnja 2016.

17. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U odnosu na reviziju tuženika - protutužitelja:

18. Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

19. Iako tuženik – protutužitelj navodi da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, ne navodi određeno u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako revizijski sud u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a stavak 1. ZPP), sud tako neodređeni razlog nije ovlašten ni dužan ispitivati.

20. Predmet spora po protutužbi je zahtjev za utvrđenje da je tuženik – protutužitelj, za vrijeme trajanja bračne zajednice njega i tužiteljice – protutuženice u razdoblju od 29. kolovoza 1987. do 19. veljače 1998., stekao suvlasništvo od 3/4 dijela kčbr. [katastarska čestica] zgr. i 5862 k. o. [katastarska općina], a za slučaj da sud taj (stvarnopravni ) zahtjev ne prihvati, tuženik – protutužitelj ističe i (obveznopravni) zahtjev za isplatu 1.081.080,00 kuna na ime naknade nužnih i korisnih troškova uloženih u sporne nekretnine, kao i zahtjev da se utvrdi da je ovlašten zadržati u posjedu sporne nekretnine dok mu taj iznos ne bude isplaćen.

21. Polazeći od toga:

- da je u vrijeme gradnje i danas kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] upisana tužiteljica – protutuženica, dok da je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio nekada upisan tužiteljičin otac, a danas da je ona upisana kao vlasnica,

- da je imovina koja je predmet ovog spora stečena (do-građena) za vrijeme važenja bivšeg Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO) odnosno bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/9 – dalje: ZOVO),

- da doprinos tuženika – protutužitelja, koji se sastojao od osobnog rada i angažmana te rada njegova oca, ali i ulaganja znatnih sredstava koja su predstavljala njegovu posebnu imovinu, u povećanje vrijednosti predmetnih nekretnina uslijed dogradnje i izgradnje iznosi 75 %,

sud u pobijanoj odluci zaključuje da takva (do)gradnja ima stvarnopravni učinak u smislu odredbi članka 24. do 26. ZOVO, pa da je djelomično osnovan stvarnopravni zahtjev tuženika – protutužitelja, neovisno o tome što sporna (do)gradnja još nije legalizirana, pri čemu sud smatra da u svakom slučaju postoji mogućnost uključivanja tih nezakonito izgrađenih zgrada u pravni sustav (ozakonjenje zgrada) u skladu s odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12 i 143/13), budući da su ti objekti izgrađeni prije 21. lipnja 2011. Prihvaćen je stoga djelomično primarni (stvarnopravni) zahtjev tuženika – protutužitelja, a eventualno kumulirani (obveznopravni) zahtjev je u cijelosti odbijen. 22. Tuženik – protutužitelj kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnome osporava shvaćanje suda da odluka o ozakonjenju predmetnih građevina nije prethodno pitanje za odluku o predmetu ovog spora. Naime, revident u bitnome iznosi tvrdnju o tome da se predmetne nekretnine neće moći ozakoniti u smislu odredbe članka 6. stavak 1. alineja 5. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, u kojem slučaju on neće moći ostvariti pobijanom mu presudom djelomično priznati stvarnopravni zahtjev bez daljnjih postupaka i troškova, pa da je u toj situaciji (kada je neizvjesno hoće li u upravnom postupku sporne građevine, povodom njegova zahtjeva, biti ozakonjene) valjalo prije svega odlučiti o njegovom obveznopravnom zahtjevu i njega prihvatiti. S tim u vezi smatra da (parnični) sud nije mogao sam riješiti prethodno pitanje (pitanje ozakonjenja spornih građevina), o čemu ovisi sudbina njegovog prihvaćenog zahtjeva.

23. Budući da kod eventualne kumulacije zahtjeva iz članka 188. stavak 2. ZPP sam tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, da je tuženik, kao protutužitelj, upravo stvarnopravni zahtjev odredio kao glavni, onda je potpuno promašeno shvaćanje revidenta da je sud, u okolnostima konkretnog slučaja, trebao prije svega odlučiti o njegovom obveznopravnom zahtjevu.

24. Upravo suprotno, kada sud, makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih zahtjeva (što je u konkretnom slučaju učinjeno), onda on uopće nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima.

25. Imajući na umu sadržaj revizije, nedvojbeno je da tuženik – protutužitelj ni na koji način ne osporava onaj dio primarnog tužbenog zahtjeva koji mu je odbijen, već se svi revizijski razlozi odnose isključivo na dio primarnog (stvarnopravnog) zahtjeva koji je sud prihvatio (uključujući i pobijanje odluke suda o upravljanju postupkom – kojom nije prihvaćen prijedlog da se odredi prekid ovog postupka do okončanja (upravnog) postupka ozakonjenja sporne (do)gradnje). Kako tuženik – protutužitelj nema pravni interes za podnošenje revizije u odnosu na odluku kojom je njegov (protutužbeni) zahtjev prihvaćen, njegova revizija u tom dijelu nije dopuštena (članak 392. stavak 2. ZPP), u kojem dijelu je ista, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP, odbačena kao nedopuštena. S obzirom na to da sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a da revizija tuženika – protutužitelja u odnosu na odluku kojom je stvarnopravni zahtjev odbijen nema nikakvih razloga, to ista nije osnovana, slijedom čega je revizija tuženika – protutužitelja u tom dijelu odbijena na temelju odredbe članka 393. ZPP.

26. Budući da sud, nakon što je djelomično prihvatio prvi od istaknutih zahtjeva, nije bio ovlašten odlučivati o eventualno kumuliranim zahtjevima, revizijski navodi koji se odnose na odluku o eventualno kumuliranim zahtjevima nisu prihvatljivi, pa je reviziju tuženika – protutužitelja i u odnosu na taj dio drugostupanjske presude, primjenom odredbe članka 393. ZPP, valjalo odbiti.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić