REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 666/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske vode, Vodnogospodarsko područje Sava, Zagreb, Vukovarska 220, OIB: 28921383001, kojeg zastupa punomoćnik Josip Kardum, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kardum i Partneri u Zagrebu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž- 339/17-2 od 22. ožujka 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj Pn-49/15-45 od 13. siječnja 2017., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-339/17-2 od 22. ožujka 2017. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik Hrvatske vode, Vodnogospodarsko područje Sava, Vukovarska 220, Zagreb, dužan je tužitelju LC, [adresa], platiti na ime naknade štete iznos od 194.221,50 kn sa zateznim kamatama po stopi prema čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 123.974,51, a sve to u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 53.159,37 kn."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu poslovni broj Pn-49/15-45 od 13. siječnja 2017. godine i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, Vodnogospodarsko područje Sava, isplatiti tužitelju LC iznos od 194.221,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2017. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 66.058,74 kn, sve u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 53.159,37 kn.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, Vodnogospodarsko područje Sava, naknaditi tužitelju LC trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn, u roku od 15 dana."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava cijeneći da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3.1. Tuženik ujedno izjavljuje i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju sljedećeg pravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni:

„Da li nepostojanje odluke gradskog ili općinskog vijeća, odnosno županijske skupštine o održavanju detaljnih melioracijskih kanala (kanala III i IV reda), oslobađa korisnike zemljišta od obveze održavanja navedenih kanala, sve u smislu članka 103. st. 2. Zakona o vodama (NN 107/95 i dr.)?“

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Drugostupanjska presuda donesena je prema odredbama čl. 373.a ZPP-a, čime reviziju tuženika (čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) valja ispitati u okvirima odredbi čl. 392.a ZPP-a. Naime, iako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbe čl. 373. ZPP-a, presuda je preinačena na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u skladu s odredbom čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 194.221,50 kuna, a koja šteta je nastala na usjevima uljane repice u proljeće 2004. zbog plavljenja poljoprivrednih površina koje je tužitelj imao u zakupu, a do kojeg plavljenja je po navodima tužitelja došlo isključivo zbog propusta tuženika u održavanju sustava odvodnje viška vode koja se nakupljala uslijed obilnih padalina na poljoprivrednim površinama.

8. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da kanali I – IV reda podsustava K-9 melioracijskog sustava [adresa] k. o. [katastarska općina] nisu održavani od 1990., izuzev [adresa] (kanal I reda) u kojem je osigurano tečenje;

- da je, ključna za odvodnju voda podsustava K-9 melioracijskog sustava [adresa], crpna stanica [adresa] funkcionirala samo gravitacijski, bez mogućnosti mehaničkog rada zbog pokradene i devastirane opreme;

- da tužitelj nije održavao kanale III i IV reda niti drenažni sustav te nije podrivao tlo,

- da cijeli sustav ne može funkcionirati prema projektnom rješenju ukoliko nisu održavani drenovi i kanali III i IV reda ili kanali II i I reda, jer svi dijelovi zajedno tvore funkcionalnu cjelinu podsustava K-9.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, zaključivši u bitnom:

- da je tužitelj prema odredbama čl. 103. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 107/95) kao korisnik melioracijskog sustava bio dužan redovno održavati detaljne melioracijske objekte, i to u skladu s odlukom gradskog ili općinskog vijeća područja na kojem je sustav uređen; a ako se melioracijski sustav nalazi na području više gradova ili općina, onda u skladu s odlukom županijske skupštine,

- da tuženik nije odgovoran za funkcioniranje i održavanje svih melioracijskih objekata za odvodnju, već prema odredbama čl. 103. st. 1. i čl. 12. Zakona o vodama samo za funkcioniranje i održavanje osnovnih melioracijskih objekata za odvodnju (melioracijski objekti I i II reda),

- da je održavanje melioracijskih objekata III i IV reda (kanali III i IV reda) jednako važno za funkcioniranje cijelog podsustava kao i održavanje melioracijskih objekata I i II reda (kanali I i II reda),

- da je u konkretnom slučaju šteta na poljoprivrednim usjevima tužitelja prema nalazu i mišljenju Tehničkog veleučilišta u Zagrebu uzrokovana neodržavanjem svih ovih melioracijskih objekata (izuzev [adresa]),

- da je uzrokovanju štete stoga pridonio i tužitelj koji nije održavao drenove i kanale III i IV reda,

- da je tužitelj time pridonio nastanku štete u omjeru od 50% (čl. 192. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO),

- da je tužitelju prethodno, dosuđena jedna polovina dijela nastale štete u iznosu od 194.221,50 kuna (na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-780/04-82 od 2. svibnja 2011.),

- da mu stoga, razmjerno utvrđenom doprinosu za nastanak štete, ne pripada pravo na isplatu preostalog dijela štete u iznosu od 194.221,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

- da nije značaja okolnost je li gradsko ili općinsko vijeće ili županijska skupština donijelo odluku o održavanju detaljnih melioracijskih objekata, ili takva odluka nije donesena.

10. Drugostupanjski sud je preinačio odluku prvostupanjskog suda o naknadi imovinske štete, uz obrazloženje:

- da je za funkcioniranje cjelokupnog sustava odvodnje oborinskih voda bilo nužno da cjelokupni sustav u svim njegovim sastavnim dijelovima funkcionira, a što nije bio slučaj jer tuženik nije održavao kanale II reda, a što je bila njegova obveza (što tijekom postupka ni ne spori), sukladno odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o vodama,

- da nisu određeni i obvezani korisnici melioracijskog sustava na održavanje detaljnih melioracijskih objekata (u što ulaze i kanali III i IV reda) u skladu s odredbom čl. 103. st. 2. i 3. Zakona o vodama, jer takva odluka nije donesena od strane gradskog, općinskog vijeća ili županijske skupštine koja je tu odluku morala donijeti (uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda),

- da je zbog tog propusta došlo i do neodržavanja kanala III i IV razreda, što je sve zajedno s propustima tuženika u održavanju na koje je on bio obvezan uzrokovalo nastanak štete tužitelju,

- da cijeli sustav može funkcionirati prema projektnom rješenju, samo ukoliko su održavani svi njegovi dijelovi jer zajedno tvore funkcionalnu cjelinu, a što nije bio slučaj zbog propusta tuženika u održavanju kanala II razreda i propusta od strane gradskog, općinskog vijeća ili županijske skupštine zbog nedonošenja odluke o održavanje detaljnih melioracijskih objekata, uslijed čega nisu održavani ostali dijelovi podsustava K-9 melioracijskog sustava [adresa],

- da su navedeni obveznici održavanja cijelog sustava odvodnje oborinskih voda zajedno uzrokovali štetu na poljoprivrednim površinama tužitelja koje je tužitelj imao u zakupu te za istu štetu odgovaraju solidarno u smislu odredbe čl. 206. st. 1. ZOO- a,

- da je stoga valjalo obvezati tuženika, kao jednog od solidarnih dužnika, na naknadu štete tužitelju u cijelosti,

- da je tužitelju pravomoćno dosuđen dio štete u iznosu od 194.221,50 kuna, slijedom čega mu u konačnici pripada isplata preostalog dijela štete u iznosu od 194.221,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. Prema odredbama čl. 103. st. 1., 2. i 3. Zakona o vodama tehničko i gospodarsko održavanje melioracijskog sustava obavlja se u skladu s planom iz čl. 12. ovoga Zakona. Korisnici melioracijskog sustava dužni su redovno održavati detaljne melioracijske objekte u skladu s odlukom koju donosi gradsko ili općinsko vijeće područja na kojem je sustav uređen. Ako se melioracijski sustav nalazi na području više gradova ili općina odluku donosi županijska skupština. Odluka iz stavka 2. ovoga članka donosi se uz prethodno mišljenje "Hrvatskih voda".

12.1. Nadalje, odredbama čl. 12. st. 1., 2. i 3. Zakona o vodama propisano je da se građenje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, tehničko i gospodarsko održavanje vodotoka, vodnog dobra i vodnih građevina provodi u skladu s planom upravljanja vodama. Plan upravljanja državnim vodama (čl. 11. st. 1.) donose "Hrvatske vode" u suglasnosti s ravnateljem, a planove upravljanja lokalnim vodama na pojedinim slivnim područjima donose "Hrvatske vode" uz suglasnost županijskih skupština županija na čijem je području slivno područje odnosno uz suglasnost Gradske skupštine Grada Zagreba za slivno područje Grada Zagreba.

12.2. Sukladno odredbi čl. 97. st. 1. Zakona o vodama vodne građevine za odvodnjavanje s obzirom na namjenu razvrstavaju na osnovne i detaljne melioracijske objekte za odvodnju.

Osnovni melioracijski objekti za odvodnju jesu:

1. melioracijski vodotoci u koje se slijevaju sve vode iz određenog melioracijskog sustava (melioracijski objekti I. reda), te crpne stanice u melioracijskom sustavu,

2. glavni odvodni kanali za prihvat svih voda iz melioracijskog sustava ili dijela toga sustava, a koji se dovode putem detaljne kanalske mreže i odvode u melioracijske objekte I. reda (melioracijski objekti II. reda) (st. 2. tog članka). Detaljni melioracijski objekti za odvodnju jesu:

1. sabirni ili grupni kanali za prihvaćanje voda iz parcelnih ili detaljnih kanala i njihovo odvođenje u melioracijske objekte II. reda (melioracijski objekti III. reda),

2. parcelni ili detaljni kanali za neposredno prikupljanje voda s poljoprivrednih, odnosno drugih čestica i njihovo odvođenje u melioracijske objekte III. reda (melioracijski objekti IV. reda),

3. ostali objekti na melioracijskim kanalima (betonski, cijevni, pločasti i drugi propusti; čepovi, sifoni, betonske i kamene stepenice, brzotoci, obloge za zaštitu od erozija, ustave i sl.) (st. 3. tog članka).

13. U konkretnom slučaju, tužitelj kao korisnik melioracijskog sustava potražuje naknadu štete na poljoprivrednim usjevima uzrokovane upravo neodržavanjem melioracijskog sustava. U postupku je utvrđeno da cijeli sustav može funkcionirati prema projektnom rješenju samo ukoliko su održavani svi njegovi dijelovi jer isti zajedno tvore funkcionalnu cjelinu. Prema daljnjem utvrđenju sudova tuženik nije održavao kanale II reda, dok tužitelj nije održavao drenove i kanale III i IV reda.

14. Obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na propust stranaka kod održavanja sustava i uzročnoposljedičnu vezu između utvrđenog propusta i štete koju trpi tužitelj, osnovano revident ističe da drugostupanjski sud nije raspravio pitanje doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja zbog propusta u održavanju detaljnih melioracijskih objekata sukladno odredbi čl. 103. st. 2. u vezi s čl. 97. st. 3. Zakona o vodama jer o tom pitanju ovisi visina naknade dijela obveze koja pada na tuženika.

15. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio.

16. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu kako je to navedeno u izreci ovog rješenja i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će raspraviti pitanje podijeljene odgovornosti tužitelja u smislu odredbe čl. 192. ZOO-a nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu presudu.

18. O troškovima postupka nastalih u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić