REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 14/2019-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i optuženog I. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. rujna 2018. broj K-Us- 23/17, u sjednici održanoj 9. ožujka 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. Š. i branitelja optuženika, odvjetnika V. L.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba optuženog I. Š., ukida se pobijana presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 28. rujna 2018. broj K-Us-23/17 optuženi I. Š. proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je na temelju članka 291. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je temeljem članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu
I Kž-Us 14/2019-6
provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.-17.) oštećenom Gradu O. dosuđen je zatraženi imovinskopravni zahtjev na način da je optuženi I. Š. obvezan oštećenom Gradu O. isplatiti iznos od 80.377,49 kuna, u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točaka 1. i 6. ZKP/08.-17. optuženi I. Š. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 3.036,30 kuna, dok će se o troškovima kaznenog postupka koji se odnose na ime naknade punomoćnika z.z. oštećenika, sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08.-17., odlučiti naknadno.
4. Protiv te presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženom I. Š. izrekne zatvorsku kaznu.
4.1. Žalbu je podnio i optuženi I. Š. putem branitelja, odvjetnika V. L. iz odvjetničkog društva L. - V. & P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti optuženog I. Š., branitelja optuženika, odvjetnika V. L., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, iako je, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješten pa je sjednica, na temelju članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145713., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.), održana u njegovoj odsutnosti.
8. Žalba optuženika je djelomično osnovana, dok je žalba USKOK-a bespredmetna.
9. Nije u pravu optuženik kada ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. tvrdi da postoji znatna proturječnost između onoga što se govori u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o
I Kž-Us 14/2019-6
iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Obrazlažući ovaj žalbeni prigovor optuženik navodi da se to osobito odnosi na iskaz svjedoka S. M., a kada prvostupanjski sud u pobijanoj presudi interpretira njegov iskaz na 16. stranici obrazloženja te na ocjenu o tome jesu li ove ankete (istraživanja javnog mnijenja), a koje je naručivao optuženik kao gradonačelnik Grada O., bile potrebne Gradu O. s obzirom da su, po mišljenju ovog žalitelja, razlozi koji su o tome dani potpuno nejasni.
9.1. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude (stranica 16., drugi odlomak odozgo) najprije u bitnim dijelovima interpretirao iskaz koji je svjedok S. M. dao tijekom dokaznog postupka, kako tijekom istrage, tako i tijekom rasprave, pri čemu je to učinjeno na autentičan i vjerodostojan način i u tom pogledu ne postoje razlike odnosno proturječnosti između sadržaja njegovih iskaza koje je dao tijekom postupka, a koji su konstatirani u zapisnicima o njegovom ispitivanju, i onoga što se u odnosu na tako dane iskaze navodi u razlozima pobijane presude. Tek nakon što je u bitnim dijelovima reproducirao iskaze ovog svjedoka prvostupanjski je sud dao ocjenu navoda iznesenih od strane ovog svjedoka te koje su odlučne činjenice iz iskaza navedenog svjedoka u konkretnom slučaju utvrđene te koji se zaključci iz tih njegovih iskaza mogu izvući. To što se optuženik s takvim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda ne slaže i što smatra da je sud, na temelju iskaza ovog svjedoka trebao činjenično stanje na drugačiji način utvrditi i izvesti drugačije zaključke, ne znači da postoji proturječnost na koju u ovom djelu izjavljene žalbe ukazuje ovaj žalitelj, već se evidentno radi o prigovorima činjenične naravi koji onda predstavljaju drugu, a ne ovu žalbenu osnovu.
9.2. Isto tako nije osnovana tvrdnja optuženika da je prvostupanjski sud počinio ovu postupovnu povredu zbog toga što u pobijanoj presudi nije dao dovoljno jasne razloge jesu li inkriminirane ankete, a koje je optuženik naručivao kao gradonačelnik Grada O., doista bile potrebne, a razlozi koji su dani, po ocjeni ovog žalitelja, potpuno su nejasni. Naime, u pogledu ove odlučne činjenice sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi dao jasne, opširne i dostatne razloge zbog čega smatra da ove ankete, a koje su se odnosile na istraživanje javnog mnijenja u Gradu O., nisu bile potrebne (stranica 15., četvrti odlomak odozgo do stranice 17., prvi odlomak odozgo). Dakle, suprotno tvrdnjama ovog žalitelja, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane, određene i jasne razloge koji se odnose na ocjenu jesu li ove predmetne ankete u inkriminiranom razdoblju bile doista od potrebe za Grad O., međutim druga je stvar što se optuženik s takvom ocjenom i zaključcima suda prvog stupnja ne slaže i što smatra da se sud uopće nije niti mogao upuštati u davanje takve ocjene i donošenje odgovarajućih zaključaka. Međutim, ti i takvi žalbeni prigovori optuženika, po ocjeni suda drugog stupnja, također ne predstavljaju postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., već se radi o prigovorima takve naravi kojima se u suštini pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
9.3. Međutim, s druge strane, u pravu je optuženik kada obrazlažući ovu žalbenu osnovu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se ista, u dijelu na koji se ukazuje izjavljenom žalbom, ne može ispitati.
I Kž-Us 14/2019-6
9.4. Argumentirajući ovaj žalbeni prigovor optuženik ističe kako je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da su pojedine inkriminirane radnje koje mu se stavljaju na teret počinjene u vrlo dugom vremenskom razdoblju, od 10. srpnja 2008. pa do 13. ožujka 2013., pa iako su pojedine radnje, po prostornom i vremenskom kriteriju, posve odvojene i samostalne, sud pritom zbraja pojedinačne novčane iznose i time dolazi do „prouzrokovanja znatne štete“, a da o toj odlučnoj činjenici nije naveo razloge u pobijanoj presudi. Smatra da se upravo zbog navedenog propusta suda prvog stupnja i nedostatka u pobijanoj presudi ista u tom dijelu niti ne može ispitati.
9.5. Naime, u ovom konkretnom kaznenom predmetu optuženik je proglašen krivim što je radnjama opisanim u činjeničnom dijelu izreke pobijane presude počinio jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11. Iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u relativno dugom vremenskom razdoblju od nekoliko godina (2008. do 2013.) počinio više istih kaznenih djela na istovrsni način i to na istom mjestu (Gradu O.), u istom svojstvu (gradonačelnik Grada O.) i na štetu istog oštećenika (Grad O.), pri čemu je tijekom 2008. počinio dvije istovrsne radnje, 2009. jednu, a potom 2013. još dvije radnje. Dakle, već iz samog činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim proizlazi da je od radnje koja je počinjena tijekom 2009. (6. travnja 2009.) pa do prve radnje koja je počinjena nakon toga odnosno 2013. (31. siječnja 2013.) protekao značajan vremenski period od gotovo četiri godine. Stoga optuženik u ovom dijelu izjavljene žalbe s pravom problematizira pitanje vremenskog kontinuiteta i pitanje jedinstvene namjere kod optuženika, s obzirom da i ova dva suštinska elementa, uz one naprijed već istaknute, predstavljaju okolnosti koje su u svojoj ukupnosti bitne za ocjenu radi li se u konkretnom slučaju o radnjama koje u svome zbiru doista predstavljaju jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu te mogu li se iste pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo. Međutim, kako u pobijanoj presudi nisu dani nikakvi razlozi u odnosu na ovu odlučnu činjenicu, a koja se odnosi na pitanje jedinstvene namjere u cjelokupnom inkriminiranom razdoblju, osobito imajući u vidu činjenicu značajnog vremenskog diskontinuiteta između pojedinih radnji, to se pobijana presuda u tom dijelu, a kako to pravilno primjećuje i ovaj žalitelj, doista niti ne može ispitati.
9.6. S druge strane, proglašavajući optuženika krivim za radnje koje je poduzeo, a koje su opisane u činjeničnom dijelu izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je sve ove radnje pravno označio kao kvalificirano kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11., smatrajući kako je tijekom postupka na nedvojbeni način utvrđeno da je uslijed protupravnog postupanja optuženika Gradu O. prouzrokovana šteta u ukupnom iznosu od 80.377,49 kuna, a do kojeg iznosa je sud došao zbrajanjem pojedinačnih iznosa za razdoblje od 2008. do 2013. Pri tome sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije dao nikakve razloge o tome zbog čega je u konkretnoj situaciji ove pojedinačne iznose (od kojih niti jedan nije bio veći od 60.000,00 kuna) zbrojio i zbog čega je upravo na taj način utvrdio štetu koja je prouzrokovana Gradu O.. Naime, činjeničnim opisom izreke pobijane presude optuženik je proglašen krivim da je ovo kazneno djelo počinio u vremenskom razdoblju od 10. srpnja 2008. pa do 12. ožujka 2013., kada je bio na snazi Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.-12.), a koji u odredbama koje definiraju produljeno kazneno djelo nije predviđao mogućnost
I Kž-Us 14/2019-6
zbrajanja pojedinih iznosa iz počinjenih radnji koje tvore obilježja produljenog kaznenog djela. To stoga što je izričitom odredbom članka 52. stavka 3. KZ/11.-12. propisano da ukoliko se radnjama navedenim u stavku 1. ovog članka (definicija produljenog kaznenog djela) ostvaruju obilježja više istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo će se pravno označiti prema najtežem od tih kaznenih djela. Tek naknadno, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 56/15. od 22. svibnja 2015. – II. Novela – dalje: KZ/11.-15.), a koji je stupio na snagu 30. svibnja 2015., člankom 52. stavkom 4. KZ/11.-15. propisano je da će se produljeno kazneno djelo pravno označiti uzimajući u obzir zbroj vrijednosti svih stvari, imovinskih prava i koristi pribavljenih odvojenim radnjama. Kako iz pobijane presude nije jasno i razvidno zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do zbrajanja pojedinačnih iznosa jer o tome prvostupanjski sud nije dao valjane, jasne i dostatne razloge te ni na koji način nije obrazložio zbog čega je u konkretnoj situaciji, a u odnosu na presuđeno produljeno kazneno djelo, primijenio odredbe iz KZ/11.-15., koji nije bio na snazi u trenutku počinjenja ovog kaznenog djela, a nije primijenio odgovarajuće odredbe KZ/11.-12., koji je bio na snazi u trenutku počinjenja ovog kaznenog djela, to se u tom dijelu pobijana presuda, zbog navedenih nedostataka i propusta prvostupanjskog suda, također ne može ispitati.
9.7. Dakle, iz svega prethodnog proizlazi kako u pobijanoj presudi doista nisu navedeni razlozi o navedenim odlučnim činjenicama pa se stoga ista, u tom dijelu, niti ne može ispitati, a kako to pravilno primjećuje i optuženik u ovom dijelu izjavljene žalbe. Zbog navedenog počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., kako to pravilno ukazuje i optuženik u izjavljenoj žalbi.
9.8. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
9.9. S obzirom da je žalba optuženika osnovana zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka to u ovom trenutku nije razmatran dio žalbe optuženika koji se odnosi na povredu kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odluku o kazni, troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu.
10. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve već do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje u odnosu na sve odlučne činjenice koje se tiču inkriminacija koje se stavljaju na teret optuženiku, a osobito na okolnost jesu li provedena istraživanja javnog mnijenja doista bila potrebna Gradu O.. Potom će na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, a koju će zatim valjano i obrazložiti.
11. Slijedom navedenog trebalo je, prihvaćanjem žalbe optuženika, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19., odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
I Kž-Us 14/2019-6
12. Uslijed odluke pod točkom I. izreke žalba USKOK-a postala je bespredmetna te je u odnosu na nju odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
