Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Pn-320/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji

Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. J. iz K., N., O.: nema, zastupane po punomoćniku S.

B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. O. d.d.

Z., O.:…, zastupanog po punomoćniku

R. M., odvjetniku u O. G.&P. iz Z., P. S. I.,

zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave

zaključene dana 03. veljače 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.355.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 09. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z., O.:… isplatiti tužiteljici I. J. iz K., N., daljnji iznos od 499,57 EURa sa zakonskom zateznom

kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Za više zatraženi iznos štete od 229,72 EURa zahtjev tužiteljice se odbija.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala pred ovim sudom tužbom dana 27. lipnja 2014., navodeći da se 14. kolovoza 2013. u K. Š. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećen njezin osobni automobil marke V. G. I. nezgodu da je prouzročio A. L., koji je upravljao osobnim automobilom marke Z.. Osobni automobil A. L. bio je u trenutku nezgode osiguran kod

tuženika, pa je tuženik time obvezan naknaditi tužiteljici imovinsku štetu. Tužiteljica se tuženiku obratila sa odštetnim zahtjevom, sukladno procjeni štete napravljenoj u N.. Tuženik međutim da joj je priznao štetu do iznosa od 400,00 EUR-a, koju joj je i isplatio, a ostalo da je osporio. Smatra da je zahtjev za naknadom štete osnovan, te sukladno predračunu troškova popravka vozila u iznosu od 3.537,40 EUR-a postavlja i svoj zahtjev, jednako kao i zahtjev da joj tuženik naknadi iznos od 50,00 EUR-a koji je platila za izradu predračuna troškova popravka vozila. Predložila je da sud provede raspravu i donese presudu kojom će njezin zahtjev prihvatiti u cijelosti kao osnovan, a tuženika obvezati još i na naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao činjenicu da se doista dogodila prometna nezgoda, odnosno priznao je pasivnu legitimaciju i osnov za odgovornost za štetu. Naglasio je tuženik kako je i prije podnošenja tužbe tužiteljici na ime nastale štete isplatio iznos od 407,40 EUR-a. Visinu zatražene štete od strane tužiteljice osporio je, navodeći da je tužiteljica sedam dana prije ove nezgode imala prometnu nezgodu i u Z. u B., i nije izvršila popravak vozila do novog štetnog događaja, pa ovom tužbom pokušava ostvariti nepripadajuću imovinsku korist.

3. Nakon što je u postupku provedeno prometno-tehničko vještačenje po vještaku N. K., tužiteljica je podneskom od 18. siječnja 2019. precizirala tužbeni zahtjev, odnosno istog smanjila, te zatražila da joj tuženik naknadi ukupnu štetu u iznosu od 1.403,80 EUR-a od čega 50,00 EUR-a na ime troška procjene štete, odnosno izrade predračuna za popravak oštećenog vozila sa kamatom od 15. listopada 2013., pa sve do isplate, kao i daljnji iznos štete od 1.353,80 EUR-a sa kamatom od presuđenja pa do isplate. Ponovila je traženje i u odnosu na prouzročeni parnični trošak.

4 Odlučujući u opisanoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu je dana 24. siječnja 2020., donio presudu kojom je djelomično prihvatio zahtjev tužiteljice, a tuženika obvezao na naknadu parničnog troška tužiteljici i to u iznosu od 9.334,15 kuna. Odlučujući o uloženim žalbama stranaka, Županijski sud u Karlovcu je dana 14. srpnja 2021. donio rješenje pod poslovnom oznakom i brojem Gž-551/2020-2 kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu Pnš-245/2014 te je predmet vraćen na ponovni postupak.

5. U dokazne svrhe sud je pregledao zapisnik o očevidu sastavljen od strane PPP S. od 14. kolovoza 2013., presliku prometne dozvole, predračun troškova za popravak oštećenog tužiteljičinog automobila zajedno s popisom stvari koje valja popraviti, odnosno dijelova koji su oštećeni na automobilu tužiteljice, očitovanje I. A. iz N. za broj štete … upućen tužiteljici, račun za

izvršen prijevod sa njemačkog na hrvatski jezik, spis P. suda u S. br. Pp3p-14950/13, zapisnik o izvršenom uviđaju, fotografije i certifikat o oštećenju vozila PS C. u Z., B., zapisnik o utvrđivanju oštećenja na vozilu tužiteljice od 07. kolovoza 2013. zajedno s fotografijama, te su provedena i pribavljena prometno-tehnička vještačenja po vještacima N. K. i M.

Ž., a ujedno su ti vještaci saslušani na okolnosti prigovora stranaka na njihove pisane nalaze i mišljenja. U nastavku postupka pribavljeno je zajedničko očitovanje odnosno nalaz i mišljenje sudskih vještaka N. K. i M. Ž., a sve u smislu njihovog usuglašavanja.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

8. Među strankama nije sporno da se 14. kolovoza 2013. dogodila nezgoda u kojoj su sudjelovali vozilo tužiteljice i vozilo A. L. osiguranog kod tuženika (nesporna pasivna legitimacija, kao i nastanak štete). Također nije sporno da je prije utuženja, odnosno prije podnošenja tužbe tuženik tužiteljici ukupno isplatio 407,40 EUR-a na ime ove štete.

9. Međutim, među strankama je sporno ostvaruje li tužiteljica pravo na potpunu reparaciju štete na svom vozilu baš od tuženika, obzirom na činjenicu da je u kratkom roku njezin oštećeni automobil sudjelovao čak u tri prometne nezgode, od čega se jedna dogodila 07. kolovoza 2013., druga 14. kolovoza 2013., te još jedna nedefiniranog datuma, upravo stoga što je izvid štete tuženik sačinio 28. listopada 2013., kada je pronađeno oštećeno, pa i zamijenjeno kućište i pokrovne kape lijevog retrovizora, a koja šteta je mogla nastati u prometnoj nezgodi koja se dogodila između 14. kolovoza i 28. listopada 2013.

10. Predmet ovog postupka zahtjev je tužiteljice da joj tuženik naknadi imovinsku štetu koja joj je nastala nakon događaja od 14. kolovoza 2013. a u kojem događaju je na njenom automobilu nastupila šteta.

11. Odredbom čl.1085.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“

broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala dok je st.3. istog članka propisano da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća je odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

12. Čl.1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

13. Analizom provedenog dokaznog postupka utvrđeno je slijedeće:

- tužiteljica je u tužbi ustvrdila da je na njezinom vozilu sukladno procjeni koja je provedena u N. nastupilo štete u ukupnoj visini od 3.587,40 EUR-a, te je u tom smislu dostavila ovjereni prijevod dokumenta u kojem se popisala sva šteta utvrđena na automobilu tužiteljice, kao i trošak izrade predračuna u visini od 50,00 EUR-a, koliko je tužiteljica zatražila također da joj tuženik naknadi;

- pribavom zapisnika o oštećenju vozila i sudjelovanja u prometnoj nezgodi predmetnog vozila, utvrđeno je da je tužiteljica i prije 14. kolovoza 2013., točnije 07. kolovoza 2013. doživjela prometnu nezgodu u B., što je sve dokumentirala P. C., M. Z., U.P, F. B., a navedeno je potvrdio u svom

nalazu i mišljenju, kao i u usmenom svjedočenju vještak prometne struke M. Ž..

- prije nego li je tužiteljica podnijela tužbu za naknadu imovinske štete, tuženik joj je na ime te iste štete isplatio iznos od 407,40 EUR-a i

- tužiteljica je na ime imovinske štete zatražila iznos koji joj je nužan za popravak ukupne štete na njenom vozilu, sukladno procjeni koja je sačinjena od strane ovlaštenog servisera u mjestu K. u N., gdje tužiteljica živi. Prema popisu H. S. …. G. (ovlašteni autolimar i

lakirer kod kojeg je tužiteljica svoje vozila odvela na procjenu). Ta šteta iznosi upravo utuženi iznos, odnosno iznos od 3.537,40 EUR-a, dok preostalih 50,00 EUR-a iz tužbenog zahtjeva tužiteljica vezuje uz trošak sačinjenog predračuna u toj visini.

14. Međutim, tijekom postupka sud je proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem i to prvenstveno po vještaku N. K., koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako on smatra da bi ukupan bruto trošak popravka tužiteljičinog vozila iznosio 1.072,28 EUR-a.

Na nalaz i mišljenje vještaka K. prigovor je imao tuženik, koji je prvenstveno osporio pravo vještaku da u obzir uzme i obračuna cijene radova i dijelova iz predračuna iz N.. Osim toga, tuženik je smatrao da nema temelja da se u obračunu vještaka nađu i oni dijelovi vozila koji nisu oštećeni u ovoj prometnoj nezgodi, a to je trošak dijelova i popravka far sprijeda lijevo, far lijevo zamijeniti, far lijevo demontirati i montirati, far podesiti i žmigavce bočno demontirati i montirati. Također da je bilo potrebno obaviti troškove rada na elektrici, lakiranju i karoseriji za one dijelove koji nisu oštećeni u ovoj nezgodi, već u primarnoj koja se dogodila 07. kolovoza 2013. u B..

Na nalaz i mišljenje vještaka N. K. prigovore je imala i tužiteljica,

smatrajući da vještak kao štetu nije utvrdio oštećenje na poklopcu motora, kao i na vjetrobranskom staklu, pa je iz tog razloga vještak N. K. pozvan na dopunu nalaza i mišljenja, koju dopunu je i sačinio 09. listopada 2018., kada je kazao da bi troškovi popravka tužiteljičinog vozila iznosili u bruto iznosu 1.753,80 EUR-a. Sukladno toj njegovoj procjeni, tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev. Tuženik se i ovako dopunjenom nalazu i mišljenju vještaka usprotivio, tražeći da se vještak usmeno očituje na prigovore, pa je N. K. dao svoje usmeno izjašnjenje 30. svibnja 2019. na ročištu za glavnu raspravu, kada je naveo da kao vještak nije mogao isključiti kao oštećenja krhotine stakla lijevih vrata vozila štetnika na osobnom vozilu tužiteljice, jer je u policijskom zapisniku to navedeno kao zatečeno stanje na licu mjesta. Osim toga, glede fotodokumentacije koju je tuženik priložio, da se vidi doista broj šasije na vjetrobranu tužiteljičinog vozila, koje ima na sebi veliki broj nečistoća, koje se ne mogu povezati egzaktno sa oštećenjima vjetrobrana. Upitan na okolnost zbog čega je u procjenu štete unio i oštećenje lijevog retrovizora, vještak N. K. ustvrdio je da je ta šteta nastala na temelju dinamike nastanka samog događaja, a na upit jesu li mogla nastati oštećenja prednjih vrata, vještak je naveo da sve što je napisao u pisanom nalazu i mišljenju je moglo nastati u ovoj nezgodi i pri tome ostaje. Glede dinamike mogućeg oštećenja prednjih vrata i lijevog retrovizora, vještak K. kazao je da se ne može očitovati, jer bi mu za tako što trebalo vremena. Konačno, kada je upitan na temelju čega je dao mišljenje o karakteru oštećenja poklopca motora, vještak K. kazao je da je to bilo zbog pronađenih tragova stakla na poklopcu motora. Što se pak tiče daljnjih oštećenja i mogućnosti popravka vjetrobranskog stakla poklopca motora, prednjeg retrovizora i prednjih vrata, vještak K. je naveo da je glede ovih oštećenja mogao precizno kazati tek ako bi se vještačila dinamika nastanka nezgode, čega u ovom slučaju nije bilo.

Nalaz i mišljenje vještaka N. K. ozbiljno je u pitanje kao vjerodostojno i točno doveo tuženik, te stoga ovaj nalaz i mišljenje sud nije mogao prihvatiti, i na temelju njega donijeti odluku o stvarnoj visini štete, što je tužiteljici prouzročena. Stoga je angažiran drugi stalni sudski vještak za cestovni promet, upravo M. Ž., koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju kazao kako se na osnovi svih raspoloživih podataka u spisu, a prvenstveno zapisnika o očevidu 14. kolovoza 2013.g. može zaključiti kako je na vozilu u vlasništvu tužiteljice nastala šteta koja se može popraviti za iznos od 684,88 EUR-a.

15. Na nalaz i mišljenje M. Ž. tuženik nije imao većih primjedbi, dok je tužiteljica izrekla primjedbe zbog kojih je napisano očitovanje i vještak je pozvan da se na iste očituje.

Vještak M. Ž. je odbio dovezi u uzročno-posljedičnu vezu oštećenje lijevog retrovizora, poklopca motora i vjetrobranskog stakla tužiteljičinog vozila sa prometnom nezgodom od 14. kolovoza 2013. Uspoređujući zapisnik o očevidu što ga je sačinila PPP S. i popis oštećenih dijelova automobila, koje je sačinio vještak M. Ž., te potom dao procjenu o visini te štete koju je moguće popraviti,

utvrđeno je da je nalaz i mišljenje M. Ž. identičan službenom dokumentu policije. Odgovarajući na prigovore tužiteljice, na ročištu za glavnu raspravu što je kod suda održano 16. siječnja 2020., vještak Ž. još je jednom naglasio da je tek izvidom štete EO od 28. listopada 2013. utvrđeno oštećenje tužiteljičinog lijevog retrovizora. Polazišna osnova za njegov pisani nalaz i mišljenje bio je policijski zapisnik o očevidu, te je, naveo je dalje M. Ž., polazeći od tih osnova izračunao štetu. Bio je decidiran da su tužiteljici ranije na vozilu nastala oštećenja, ali iz prometne nesreće koju je imala 07. kolovoza 2013. u B.. Čak štoviše, vještak Ž. kazao je da je prema predračunu troškova popravka svih oštećenja na vozilu u vlasništvu tužiteljice obuhvaćena i zamjena retrovizora lijevog, koje oštećenje nije evidentirano zapisnikom o očevidu prometne nesreće od 14. kolovoza 2013., već je evidentirano izvidom štete EO na pregledu

dana 28. listopada 2013., što ukazuje da je ovo oštećenje nastalo u razdoblju između 14. kolovoza i 28. listopada 2013. (a sve bi to upućivalo na zaključak da je tužiteljičino vozilo do 28. listopada 2013., a počevši od ljeta te 2013., sudjelovalo u najmanje 3 prometne nesreće).

16. Usuglašavanje nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka K. i Ž.

provedeno je sukladno uputi iz ukidne odluke Županijskog suda u Karlovcu. Vještaci su dali svoje zajedničko očitovanje na način da su kazali kako na osnovu raspoloživih podataka u spisu proizlazi da su sva mehanička oštećenja na vozilu V. G. reg.oznake i broja … po izgledu i intenzitetu nisu kompatibilna dinamici nastanka predmetne prometne nesreće. Prema podacima iz zapisnika o očevidu sačinjenog 14. kolovoza 2013. za predmetnu prometnu nesreću te cijeneći podudarnost oštećenja, realno su u predmetnoj prometnoj nesreći nastala oštećenja udarom prednjih lijevih otvorenih vrata vozila Z. u prednji lijevi bočni dio vozila V. G. te je došlo do oštećenja prednjeg lijevog svijetla i prednjeg branika, a koji su već bili oštećeni u prometnoj nesreći u B. 7. kolovoza 2013. te kućišta lijevog retrovizora, a tehnički da je realno i moguće da je uslijed rasutih čestica stakla došlo do sitnijih oštećenja (ogrebotina) prednjih lijevih vrata s lajsnom, kape lijevog retrovizora i poklopca motora. Vještaci su procijenili da je bilo potrebno potrošiti ukupno 1.079,29 EUR za popravak vozila i to u prikazanom bruto iznosu. Troškovi popravka da su iznosili 906,97 EUR, a 19% da otpada na PDV, odnosno 172,32 EUR.

17. Tužiteljica je prihvatila usuglašeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka te je podneskom od 18. siječnja 2022. uredila svoje tužbeno traženje na način da je pored već isplaćenog iznosa od 407,40 EUR zatražila daljnji iznos od 729,29 EUR na ime prouzročene štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 50,00 EUR od 15. listopada 2013. te na iznos od 679,29 EUR, od dana donošenja prvostupanjske presude.

18. Suprotno tvrdnjama tužiteljice ovaj sud nije prihvatio u cijelosti njen uređeni tužbeni zahtjev već iz samog razloga što tužiteljicu svakako ne pripada pravo za nastali trošak PDV-a jer tužiteljica, tijekom cijelog postupka, nije dokazala da je vozilo popravila. Kod nesporne činjenice da je prije podnošenja tužbe, tuženik tužiteljici isplatio na ime prouzročene štete 407,40 EUR te kod činjenice da ovaj sud smatra da tužiteljicu ev. pristoji šteta u visini od 906,97 EUR to je jasno da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan tek u visini te razlike, odnosno, u visini od 499,57 EUR. Sud tužiteljici nije priznao niti trošak od 50,00 EUR koji joj je nastao po osnovi procjene nastale štete obzirom da ovaj trošak nije bio nužan, tužiteljica je mogla dostaviti popis izvida štete te ev. predračun ovlaštenog mehaničara i lakirera tj. mogla je pribaviti njihove predračune kako bi znala kolika joj je šteta u udesu nastala. Za to joj doista nije bila potrebna procjena štete, pa sud ovaj trošak smatra suvišnim, nastalim hotimičnom željom tužiteljice, a za koju tuženik ne može odgovarati.

19. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke odluke.

20. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154 st. 4 ZPP-a prema kojoj sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

Među strankama u ovom postupku nije bio sporan osnov potraživanja imovinske štete (nije bila sporna ni pasivna legitimacija), već je bilo sporno samo ostvaruje li pravo tužiteljica na svu visinu štete koja objektivno postoji na njezinom automobilu ili samo pravo na reparaciju štete nastale u sekundarnoj prometnoj nezgodi. Nadalje je i za naglasiti da je tužiteljica u tužbi najprije zatražila isplatu daljnjeg iznosa štete 3.587,40 EUR, a da bi u konačnici, konačno uređenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od daljnjih 729,29 EUR. Drugim riječima rečeno, tužiteljica je s pravom pokrenula ovu parnicu jer dobrovoljnom isplatom iznosa od 407,40 EUR, a koju je tuženik izvršio prije pokretanja ove parnice, nije u cijelosti bila namirena za sveukupnu štetu. Uostalom ona je to i dokazala kroz ovaj postupak, ali pogrešno smatrajući da je pripada i PDV na štetu, kao i trošak izvršene procjene štete.

Analizirajući štetu koja tužiteljici doista pripada, kao i njen tužbeni zahtjev proizlazi da je ona svoj početni zahtjev i više nego prepolovila.

21. Radi naprijed iznesenog odlučeno je kao pod točkom II izreke ove odluke, prema kojoj točci sud smatra da je potrebno da svaka od stranaka snosi svoje troškove postupka, jer niti jedna, a niti druga stranka, nisu uspjele sa svojim tvrdnjama u većem dijelu..

U Splitu, 09. ožujka 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave iste, u tri primjerka

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis