REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1638/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 20. prosinca 2021., broj: 72. Pp-2702/2021-11, u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.B. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. J.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 20. prosinca 2021., broj: 72. Pp - 2702/2021-11, proglašen je krivim okr. J.B., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.300,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode temeljem Izvješća o uhićenju II. Policijske postaj Osijek od 23. rujna 2021., broj: 511-07-23/05-5-171-1/2021 kao 300,00 kuna, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

1.1. Istom presudom, okr. J.B. na temelju članka 13. točke 2. i članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u svezi članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona, je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja oštećenici – Z.B., rođenoj XX., s mjestom stanovanju u XX, na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske, na udaljenosti manjoj od 50 metara, kao i zabrana uznemiravanja iste oštećenice u vremenskom trajanju od (6) šest mjeseci, a u navedenu zaštitnu mjeru uračunat će se mjere opreza određene naredbom o određivanju mjere opreza II. Policijske postaje Osijek broj: 833826 od 20. rujna 2021. i rješenjima suda broj: 72. Pp-2702/2021-2 od 23. rujna 2021. i 72. Pp-2702/2021-9 od 17. prosinca 2021.

1.2. Istom presudom, na temelju članka 58.a Prekršajnog zakona okrivljenik je izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja stana na adresi u XX u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a u navedenu zaštitnu mjeru uračunat će se mjere opreza određene naredbom o određivanju mjere opreza II. Policijske postaje Osijek broj: 833826 od 20. rujna 2021. i rješenjima suda broj: 72. Pp-2702/2021-2 od 23. rujna 2021. i 72. Pp-2702/2021-9 od 17. prosinca 2021.

2. Protiv te presude okr. J.B. pravodobno je putem braniteljice A.B. odvjetnice u Odvjetničkom društvu XX j.t.d. podnio žalbe, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotupuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je izreka presude proturječna razlozima presude, a razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

5.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnim sankcijama, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. J.B. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik prigovara ocjeni prvostupanjskog suda u kojoj je u cijelosti poklonio vjeru iskazu oštećene, koja je uvjerljivo i iscrpno opisana postupanje okrivljenika dok je obranu okrivljenog ocijenio neuvjerljivom, a da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud utemeljio takvu svoju odluku, odnosno postavlja pitanje da zato što je gledala u oči okrivljenog pri čemu ističe da svaka osoba ima drukčije gestikulacije i obrasce ponašanja, a sud da nije niti psiholog, niti psihijatar da bi mogao procjenjivati govor tijela radi čega takva proizvoljna ocjena suda ne može biti temelj sudske presude, a posebno jer oštećena nije ponovila točne riječi koje joj je okrivljenik izgovorio, a koje su sadržane u Optužnom prijedlogu. Nadalje, u bitnom ističe da je do ovog postupka došlo radi manipulacija i onemogućavanja okrivljenika u ostvarivanju kontakata sa zajedničkom kćeri mlt. D.B.B..

6.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, iz iskaza svjedokinje oštećenice Z.B. kojoj je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Tako je svjedokinja oštećena prilikom davanja iskaza izričito iskazala „…Tada mi je J. vikao u telefon jebem ti mater u usta, glupačo, sad ću ti doći na vrata. Navedene riječi su me jako uznemirile i odmah sam prekinula razgovor, odnosno kontakt…“ (za koje riječi je okrivljenik i proglašen krivim) dok je u suočenju provedenom na glavnoj raspravi održanoj 17. prosinca 2021. svojim iskazom te „govorom tijela“ potvrdila vjerodostojnost svog iskaza obzirom da iz te dokazne radnje proizlazi da je oštećena prilikom suočenja cijelo vrijeme gledala okrivljenika u oči, dok je okrivljenik povremeno spuštao pogled i gestikulirao rukama pa je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se i stavlja na teret.

6.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima prigovora ocjeni prvostupanjskog suda o uvjerljivosti iskaza svjedokinje oštećene, a na temelju rezultata dokazne radnje suočenja ističe se da je smisao dokazne radnje suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika oko važnih i spornih činjenica u cilju utvrđivanja vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza okrivljenika te u postupku ispitanih svjedoka, pri čemu se konstatira i ocjenjuje držanje tijela, promjene izgleda, gesti i slično, a koja dokazna radnja je od strane prvostupanjskog suda ispravno provedena te je na temelju „govora tijela“ prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza svjedokinje oštećene Z.B..

6.5. Isto tako, niti žalbenim navodima okrivljenika kojima ističe da je ovaj postupak rezultat manipulacija i onemogućavanja okrivljenika u ostvarivanju kontakata sa zajedničkom kćeri mlt. D.B.B., nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da je kazna previsoko odmjerena, da prvostupanjski sud da nije uzeo u obzir da okrivljeni do sada nije prekršajno kažnjavan te da izgovorenim riječima okrivljeni nije mogao zastrašiti oštećenu, a niti utjecati na njezinu psihičku opstojnost pa da je prema okolnostima slučaja prvostupanjski sud mogao okrivljenika osloboditi od kazne.

7.1. Prije svega, ističe se da pogrešno okrivljenik navodi da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije cijenio dosadašnju neosuđivanost okrivljenika jer je ta okolnost od strane prvostupanjskog suda cijenjena kao olakotna okolnost, a što je i navedeno u 16. odlomku obrazloženja pobijane presude.

7.2. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, u povodu žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna izrečena u iznosu od 2.300,00 kuna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blaža vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora do 90 dana, a koja novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenika.

8. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenim zaštitnim mjerama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečenih zaštitnih mjera, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja oštećenici Z.B., na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske, na udaljenosti manjoj od 50 metara te zabrane uznemiravanja iste oštećenice u vremenskom trajanju od šest mjeseci kao i zaštitnu mjeru zabrane posjećivanja stana na adresi u XX u trajanju od 6 mjeseci. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao predmetne zaštitne mjere, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečenih zaštitnih mjera nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

9. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ističe da je prema okolnostima slučaja prvostupanjski sud mogao okrivljenika osloboditi od kazne ističe se odredba članka 38. stavak 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da prvostupanjski sud može osloboditi od kazne počinitelja prekršaja; kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak te kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, a koji uvjeti u konkretnom slučaju nisu ostvareni pa time nisu niti osnovani žalbeni navodi okrivljenika.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.