Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-53/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr. , odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 7. prosinca 2021. broj: K-32/2020., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Odbacuje se optuženikova žalba kao nepravovremena.
II Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se optuženom D. B. za kazneno djelo prouzročenja stečaja iz članka 249. stavak 1. točka 4. i stavak 3. i 6. KZ/11. za koje je proglašen krivim pod točkom 7. pobijane presude na temelju članka 249. stavak 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, dok se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela za koja je optuženik D. B. tom presudom proglašen krivim i to za kazneno djelo iz točke 1. iz članka 256. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 2. iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz točke 3. iz članka 248. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 4. iz članka 626. stavak 1. točka 2. ZTD kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 5. iz članka 256. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 6. iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz točke 8. iz članka 248. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se optuženik na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. kolovoza 2020. godine, pa nadalje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi D. B. proglašen je krivim zbog kaznenih djela i to pod točkom 2. i 6. – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., pod točkom 1. i 5. – utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11., pod točkom 3. i 8. – povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., pod točkom 7. – prouzročenjem stečaja iz članka 249. stavak 1. točka 3. i stavak 3. i 6. KZ/11. te djelom pod točkom 4. – povredom dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavak 1. točka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj:111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15. i 40/2019.- dalje: ZTD), pa je optuženiku utvrđena, za kazneno djelo iz točke 1. po članku 256. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 2. po članku 246. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz točke 3. po članku 248. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 4. po članku 626. stavak 1. ZTD kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 5. po članku 256. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 6. po članku 246. stavak 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo iz točke 7. po članku 249. stavak 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz točke 8. po članku 248. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je optuženik uz primjenu članka 51. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.
2. Na temelju članku 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 2. kolovoza 2020. pa nadalje.
3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi oštećenicima i to Republici Hrvatskoj u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. presude u iznosu od 62.458,02 kn (slovima: šezdeset dvije tisuće četiristo pedeset osam kuna dvije lipe) a u odnosu na kazneno djelo iz točke 5. izreke presude imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 22.239,39 kn (slovima: dvadeset dvije tisuće dvjesto trideset devet kuna trideset devet lipa) dok je u ostatku imovinsko pravnog zahtjeva Republika Hrvatska upućena na parnicu, dakle ukupno je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 84.697,41 kn (slovima: osamdeset četiri tisuće šesto devedeset sedam kuna četrdeset jedna kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,75% godišnje a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena; stečajnoj masi iza B. – D. … j.d.o.o. u stečaju R., … u iznosu od 190.850,00 kn (slovima: sto devedeset tisuća osamsto pedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2021.g. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 (petnaest) dana; stečajnoj masi iza B. c. j.d.o.o. u stečaju R., … u iznosu od 84.009,84 kn (slovima: osamdeset četiri tisuće devet kuna osamdeset četiri lipe) dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen na parnicu.
4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 2., 6., 7. i 8. ZKP/08. optuženiku je naloženo da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 4.000,00 kn (četiri tisuće kuna), nagradu stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo D. B. T. u ukupnom iznosu od 18.092,80 kn (osamnaest tisuća devedeset dvije kune osamdeset lipa), nagradu Centru za kriminalistička vještačenja I. V. za provedeno grafološko vještačenje u iznosu od 1.996,00 kn (tisuću devetsto devedeset šest kuna), putne troškove svjedoka S. L. u iznosu od 97,00 kn (devedeset sedam kuna) i Z. R. u iznosu od 198,00 kn (sto devedeset osam kuna) dok je određeno da će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.
5. Na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08. odbijena je optužba da bi optuženik D. B. počinio kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavak 1. točka 2. ZTD, činjenično opisano pod točkom VII prvostupanjske presude te je utvrđeno da na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP/08. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, u tom dijelu, padaju na teret proračunskih sredstava.
6. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.
7. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici K. L., odvjetnici u R., zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da izrekne blažu sankciju.
8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik i predložio odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
9. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
10. Žalba optuženika je nepravovremena a državnog odvjetnika je osnovana.
11. U odnosu na optuženikovu žalbu treba ukazati da, prema dostavnicama u spisu (poleđina lista 1450), optuženik je zaprimio pismeni otpravak prvostupanjske presude 16. prosinca 2021., a optuženikova braniteljica odvjetnica K. L. 3. siječnja 2022., pa je zakonski rok od petnaest dana za podnošenje žalbe protekao 18. siječnja 2022. S obzirom da je žalba protiv prvostupanjske presude predana preporučenom poštom 19. siječnja 2022., kako je vidljivo iz prijemnog štambilja Županijskog suda u Rijeci (list 1460) te podataka s poštanske omotnice (poleđina lista 1460), očito je da je optuženikova žalba podnesena izvan zakonom propisanog roka, zbog čega istu kao nepravovremenu trebalo odbaciti i to na temelju članka 481. stavak 1. ZKP/08.
12. Državni odvjetnik u žalbi smatra da je sud pravilno kao otegotne okolnosti utvrdio stupanj upornosti optuženika o čemu svjedoči brojnost počinjenih kaznenih djela koja se nastavljaju na prijašnje kriminalne aktivnosti optuženika, kao njegovo ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela, no međutim iste okolnosti nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir kod izricanja pojedinačnih, a potom i jedinstvene kazne. Nadalje državni odvjetnik ukazuje da optuženik kaznena djela čini kontinuirano od 2002. godine, pa je gotovo svake godine bio osuđen za neko kazneno djelo, temeljem čega je služio zatvorske kazne, a što upućuje na ekstremni stupanj upornosti. Državni odvjetnik također ukazuje da je sud osnovano kao otegotnu okolnost smatrao činjenicu da kod kaznenog djela iz točke 7. optužnice šteta za deset puta prelazi iznos znatne štete, a kod kaznenog djela iz točke 2. optužnice, iznos pribavljene imovinske koristi, odnosno šteta za društvo B.-D. … j.d.o.o. znatno nadmašuje iznos znatne štete, iz čega proizlazi realna mogućnost da se izrečenom kaznom neće utjecati na optuženika u smislu specijalne prevencije.
12.1. Iz pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni uzeo u obzir sve otegotne okolnosti na koje ukazuje i državni odvjetnik u žalbi, pa tako i činjenicu da je optuženik do sada osuđivan ( državni odvjetnik u žalbi ispravno ukazuje da se očito radi o lapsus calami kada prvostupanjski sud navodi neosuđivanost, a što je vidljivo iz daljnjeg teksta obrazloženja) u čak petnaest navrata zbog različitih kaznenih djela (prijetnja, nasilničko ponašanje, krađa, teška krađa, razbojništvo, zlouporaba opojnih droga i dr.) i to na kazne zatvora, što po stavu prvostupanjskog suda jasno ukazuje da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela na koju dosadašnje osude nisu utjecale u smislu specijalne prevencije. Također prvostupanjski sud osnovano uzima u obzir višestruko premašivanje iznosa znatne štete, odnosno imovinske koristi, u odnosu na točku 7. i točku 2. prvostupanjske presude a koju činjenicu, po stavu ovog drugostupanjskog suda, nije kao otegotnu okolnost u odnosu na točku 7. i kazneno djelo iz članka 249. stavak 1. točka 4. i stavak 3. i 6. KZ/11. u dovoljnoj mjeri cijenio. Olakotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao.
12.2. Prema odredbi članka 87. stavak 29. KZ/11. (kako to ispravno u obrazloženju prvostupanjske presude citira prvostupanjski sud) vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 60.000,00 kn, a vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kn. Optuženik je vezano uz točku 7. prvostupanjske presude osuđen zbog kaznenog djela iz članka 249. stavak 1. točka 3. i stavak 3. i 6. KZ/11., i to da je u gospodarskom poslovanju, u stanju prezaduženosti i nesposobnosti za plaćanje u suprotnosti s urednim i savjesnim gospodarenjem, umanjio imovinu koja bi činila stečajnu masu društva a prouzročena je znatna šteta u iznosu od 613.549,50 kn, te mu je prvostupanjskom presudom za to djelo na temelju članka 249. stavak 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci. Nadalje, u prvostupanjskoj presudi u pogledu tog kaznenog djela, sud navodi da radi se o iznosu štete koji za otprilike 10 puta prelazi kvalifikatorni iznos. Ovdje treba napomenuti da je prema odredbi članka 249. stavak 3. KZ/11. za taj oblik kaznenog djela zapriječena zatvora u trajanju od jedne do deset godina, dok je prvostupanjski sud za to kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, čime je počinio i povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08., jer je odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, budući da se prilikom utvrđivanja te pojedinačne kazne zatvora nije pozvao na odredbe o ublažavanju kazne (članak 48. KZ/11.). Međutim, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a budući da se državni odvjetnik žalio i na pojedinačno utvrđenu kaznu zatvora, kao i na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, ta je povreda sanirana preinačavanjem pobijane presude i u odnosu na pojedinačne kazne zatvora za to kazneno djelo. Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je podatak o visini štete koja deset puta prelazi kvalifikatorni iznos takav da opravdava utvrđivanje kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine za to kazneno djelo.
12.3. Međutim, u odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika u pogledu prenisko utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora u odnosu na kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim pod ostalim točkama presude prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri ocijenio prethodno navedene otegotne okolnosti koje se odnose na sva kaznena djela te su visine pojedinačno određenih kazni zatvora za ostala kaznena djela za koja je proglašen krivim prihvatljive. Pritom je sud prvog stupnja iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, što se odnosi i na kazneno djelo pod točkom 2. presude, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., koje u žalbi posebno apostrofira državni odvjetnik, za koje kazneno djelo sud je utvrdio kaznu zatvora u trajanju 2 godine. S obzirom na to da je sukladno članku 246. stavak 2. KZ/11. propisani raspon kazne zatvora za to djelo od jedne do deset godina, prvostupanjski sud je osnovano i u dovoljnoj mjeri pri odmjeravanju te kazne kao otegotnu okolnost cijenio visinu protupravno pribavljene imovinske koristi u iznosu od 190.850,00 kn.
13. Stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, (osim u odnosu na točku 7. i kazneno djelo iz članka 249. stavak 1. točka 3. i stavak 3. i 6. KZ/11.) u smislu članka 47. KZ/11. ocijenio sve navedene otegotne okolnosti pa je, i po stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno utvrdio prethodno navedene kazne zatvora koje su primjerene osobnim prilikama optuženika te dostatne da se izrazi društvena osuda za počinjena kaznena djela kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.
14. S obzirom na preinačenu pojedinačno utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine za kazneno djelo iz članka 249. stavak 3. KZ/11. iz točke 7. pobijane presude, a istodobno nalazeći da su sve po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene otegotne okolnosti (a naročito ranija višekratna osuđivanost optuženika koja ukazuju na to da je njegov stil života trajno neusklađen sa zakonom, te brojnost i težina počinjenih kaznenih djela za koje je proglašen krivim u ovom postupku, a ostvarenih u kraćem vremenskom periodu od svega tri godine) premalo došle do izražaja u jedinstvenoj kazni zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je potrebno prvostupanjsku presudu preinačiti i optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju. Stoga je optuženika na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina. Upravo takva kazna će po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i biti dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.
15. Slijedom iznesenog te budući da nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 486. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. ožujak 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.