Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-338/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 13. listopada 2021., broj Kov-17/2021., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021. i 9. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog A. P., ukida se pobijano rješenje u alineji 5.) kojim je odbijen prijedlog za izdvajanje zapisnika o prepoznavanju MUP RH, PU zadarske Služba kriminalističke policije od 27.srpnja 2021. broj 511-18-04-01-09-K- 106/2021 RV (list 19-20 spisa KOV-17/2021., te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

II U ostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Zadru, rješenjem od 13. listopada 2021., broj Kov-17/2021., odbio je kao neosnovan prijedlog okrivljenog A. P. za izdvajanje kao nezakonitih dokaza i to zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) MUP RH, PU zadarska, Služba kriminalističke policije broj 511-18-04-04-04-K-106/21 od 17. srpnja 2021. (list 15), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 00227661 PU zadarske, Službe kriminalističke policije od 27. srpnja 2021. (list 16), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) MUP RH, PU zadarska, Služba kriminalističke policije broj 511-18-04-04-01-K-106/21 od 27. srpnja 2021. (list 15), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 00227662 PU zadarske, Službe kriminalističke policije od 27. srpnja 2021. (list 18), zapisnika o prepoznavanju MUP RH, PU zadarska, Služba kriminalističke policije broj 511-18-04- 01-09-K-106/21 od 27. srpnja 2021. (list 19-20), zapisnika o ispitivanju svjedoka- oštećenika D. M. (list 53-56) i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. D. S. (list 88- 95).

2. Protiv navedenog rješenja žali se okrivljenik po branitelju, odvjetniku A. K. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da iz spisa predmeta izdvoji kao nezakonite dokaze opisane i pobrojane u izreci rješenja podredno da ukine pobijano rješenje i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na točku I rješenja

5. U pravu je okrivljenik kada u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdi da za sada nema dokaza da je pravilno poučen o pravu na branitelja budući da u zapisniku o prepoznavanju MUP RH, PU zadarske, Službe kriminalističke policije od 27.srpnja 2021.broj 511-18-04-01-09-K-106/2021 RV (list 19-20 spisa KOV-17/2021.) nije sadržana izjava o odricanju prava na branitelja. Prema stanju spisa, okrivljenik (tada osumnjičenik), nakon što je primio pouku o pravima, izjavio je da ne želi imati branitelja u ovom postupku, o čemu je sačinjena Izjava o odricanju prava na branitelja (l. 21a, drugi red odozgo), dok takve Izjave u spisu nema, niti ju je prvostupanjski sud zatražio. Prema odredbi članka. 301. stavak. 6. ZKP/08. ako je predmet prepoznavanja okrivljenik, poučit će se o pravu na branitelja koji može prisustvovati prepoznavanju. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka. 273. stavak 2., 3. i 5. ZKP/08., a u ovom predmetu odlučna je odredba članka 273. stavak 2. ZKP/08. koja nalaže da se "okrivljenik koji je poučen o pravima pozove da se izričito izjasni o tome hoće li uzeti branitelja po vlastitom izboru, a okrivljenika koji izjavi da ne želi uzeti branitelja, tijelo koje provodi ispitivanje dužno je upoznati na jednostavan i razumljiv način sa značenjem prava na branitelja i posljedicama odricanja od tog prava. Ako okrivljenik i nakon toga ne želi uzeti branitelja, može se nastaviti s ispitivanjem, osim kada okrivljenik po zakonu mora imati branitelja. Izjava okrivljenika unijet će se u zapisnik".

5.1. Dakle, u ovoj situaciji kada nema Izjave o odricanju, na koju se u zapisniku o prepoznavanju policija poziva, nije za sada s izvjesnošću utvrđeno da je osumnjičenik izjavio izrijekom da ne želi branitelja, pa slijedom navedenog činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno te je u tom dijelu trebalo ukinuti pobijano rješenje i vratiti ga sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5.2. U ponovljenom postupku, optužno vijeće će otkloniti navedene nedostatke, te na prikladan način (traženjem izjave o odricanju ili ispitivanju određenih osoba kao svjedoka), utvrditi je li se osumnjičenik doista izrijekom odrekao prava na branitelja, a s obzirom na podatke u spisu predmeta.

U odnosu na točku II rješenja

6. Nije u pravu okrivljenik kada smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a što sadržajno proizlazi iz tvrdnji žalitelja da su "navodi paušalni". Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju za svoju odluku je iznio sumarne, iako jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije u pravu žalitelj kada navodi da se rješenje ne može ispitati.

6.1. Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako dva zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) Ministarstva unutarnjih poslova PU zadarske, Službe kriminalističke policije broj: 511-18-04-04-01-K-106/21 od 27. srpnja 2021. (list 15 i 17 spisa) nisu rezultat nezakonito provedenih radnji, pa se u konkretnoj situaciji ne radi o dokazima koji bi bili prikupljeni protivno odredbama članka 10. stavak 2. točka 3. ZKP/08.

6.2. Žalitelj u žalbi prigovara da navedeni zapisnici ne sadržavaju zakonom propisane uvjete u pogledu upozorenja prisutnim osobama, te da u zapisnicima nije naznačeno jesu li pročitani, kao i ima li primjedbi, odnosno na ovaj način prigovara sadržaju standardnog obrasca (formulara) Zapisnika sačinjenih tijekom obavljanja dokaznih radnji privremenog oduzimanja predmeta, (oduzimanje noža "skakavca" prilikom usmenog poziva i uhićenja osumnjičenika dana 27. srpnja 2021. u 10.30 h, list 15 spisa, i oduzimanje odjeće osumnjičenika što je učinjeno 27. srpnja u 17.15 h nakon što je osumnjičenik ispitan u prisutnosti branitelja, list 17 spisa).

6.3. Kako su navedene dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta o kojima su sastavljeni zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta (list 15 i 17 spisa), a koje je okrivljenik, tada osumnjičenik, potpisao bez primjedbi, što proizlazi iz sadržaja tih zapisnika sačinjenih na standardnim obrascima, provedene u skladu s odredbom članka 212. stavak 2. i članka 261. stavak 1. ZKP/08., time su dokazne radnje provedene zakonito pa se u konkretnoj situaciji ne radi o dokazima koji bi bili prikupljeni protivno odredbama članka 10. stavak 2. točka 3. ZKP/08.

6.4. Iz sadržaja Zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 15 spisa) proizlazi da je policijski službenik R. V. koji je obavio dokaznu radnju ujedno i osoba koja je sačinila zapisnik, a što u konkretnoj situaciji nije suprotno odredbi članka 82. stavak 2. ZKP/08. kako to neosnovano tvrdi žalitelj. Naime, razvidno je da je dokazna radnja obavljena izvan službenih prostorija, (ispred stambene zgrade prilikom uhićenja osumnjičenika) te da je uredujući bio samo jedan policajac, pa je evidentno da se u konkretnoj situaciji zapisničar nije mogao osigurati, te je zapisnik o obavljenoj radnji po prirodi stvari pisala ista osoba, policijski službenik koji je radnju obavio, a što je u skladu sa odredbom članka 82. stavak 2. ZKP/08.

7. U odnosu na žalbene navode kojima žalitelj upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o zakonitosti zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 15 i 17), jer da privremenom oduzimanju predmeta od okrivljenika nije prethodio potreban nalog, a da nije postojala opasnost od odgode koja bi opravdavala žurnost u postupanju, stav je ovog suda da nisu osnovani.

7.1. Naime, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se ovdje radilo o hitnim dokaznim radnjama iz članka 261. u vezi članka 212. stavak 2 ZKP/08., za koje nije potreban nalog, dok procjena nužnosti hitnog postupanja predstavlja diskrecionu ocjenu koja nije podložna preispitivanju, osobito u smislu zakonitosti postupanja i zakonitosti izuzetih dokaza.

7.2. Isto tako, nije osnovana okrivljenikova tvrdnja da nezakonitost zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 15 spisa) proizlazi iz činjenice da nije upoznat sa svojim pravima u trenutku poduzimanja ove dokazne radnje, budući da nije potkrijepljena niti jednim podatkom u spisu. Naime, žalitelj gubi iz vida da je okrivljenik dobrovoljno prije uhićenja predao policijskim djelatnicima predmete koji su po dolasku u policijsku postaju, po uhićenju okrivljenika uz uručenje pisane pouke o pravima, od istog privremeno oduzeti uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Stoga navodi žalitelja da je uhićen u 10,10 sati, da mu je pouka o pravima uručena tek u 10,45 sati, dok je zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta sastavljen između 10,30 do 10,42 sati, nisu od utjecaja na prava okrivljenika, niti utječu na zakonitost dokaza, kako ispravno zaključuje prvostupanjski sud, jer je okrivljenik po uhićenju upućen o svojim pravima u smislu članka 108. ZKP/08., dok je zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta sastavljen i odnosi se na radnju koja je poduzeta prije uhićenja sukladno članku 261. u vezi članka 212. ZKP/08.

7.3. S obzirom na to da je žalitelj predlagao izdvojiti i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, proizašle iz navedenih zapisnika, sve temeljem članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08., dakle kao "plod otrovne voćke", pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio i prijedlog žalitelja da se iz spisa izdvoji citirana potvrda, budući da, kako je to ranije izloženo, predmetni zapisnik kao izravni dokaz ne predstavlja nezakoniti dokaz, pa posljedično to nisu niti potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 16 i 18).

7.4. Naposljetku, pobijajući utvrđenu zakonitost iskaza svjedoka-oštećenika D. M. te nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. med. spec. psih. D. S., od strane prvostupanjskog suda, jer da su navedene radnje izvršene prije pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage na koje je okrivljenik izjavio žalbu, da obrani nije dostavljen nalog za vještačenje, smatrajući da nije bilo razloga za žurnost u postupanju koji bi opravdali takvo postupanje, pa je povrijeđeno načelo jednakosti oružja, stav je drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud zaključio da navedene okolnosti nisu od utjecaja na zakonitost predmetnih dokaza.

8. Naime, prije svega treba navesti da je Državno odvjetništvo sukladno članku 124. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14. – dalje u tekstu: Ustav), samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je, između ostaloga, ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela. Radi oživotvorenja te Ustavom proklamirane temeljne ovlasti i dužnosti, državni odvjetnik je, u smislu odredbe članka 38. stavka 2. ZKP/08., ovlašten i dužan, između ostaloga, poduzimati potrebne radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja; poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage; pokrenuti i voditi istragu te provoditi i nadzirati provođenje dokaznih radnji. Provodeći prethodni postupak u konkretnom predmetu, u okviru kojega je naložio provođenje psihijatrijskog vještačenja i ispitao oštećenika, državni odvjetnik je u svemu postupio sukladno citiranim ustavnim i zakonskim odredbama o položaju te ovlastima i dužnostima državnog odvjetnika u hrvatskom kaznenom postupku, pa je tako bio i ovlašten procijeniti da je potrebno žurno postupanje, koja okolnost nije od utjecaja na zakonitost izvedenih dokaza, dok to što okrivljeniku i njegovom branitelju nije bio dostavljen nalog o provođenju te radnje niti su bili obaviješteni o provođenju iste ne predstavlja povredu konfrontacijskog prava obrane zajamčenog člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije i člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava. Naime, takva obveza državnog odvjetnika nije propisana nijednom odredbom ZKP/08. Naravno da se zaključak o postojanju krivnje određene osobe za počinjenje određenog kaznenog djela ne bi mogao izvesti jedino iz dokaza koji je izvela samo jedna stranka u postupku i u odnosu na koji druga stranka nije imala mogućnost ispitivanja, no to vrijedi za onaj stadij kaznenog postupka u kojem se provodi kontradiktorna rasprava. Budući da se konfrontacijska klauzula propisana prethodno citiranim odredbama Ustava i Konvencije odnosi na cjelokupni kazneni postupak u cilju ostvarenja načela prava na pravično suđenje, a da se ono u cijelosti ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja, nema govora da je u ovoj fazi postupka došlo do povrede prava zajamčenog člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije, odnosno člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava. Budući da je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio prvostupanjski sud, a razloge navedene u obrazloženju pobijanog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, žalitelj se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste.

9. Kako, dakle, u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka kao i iskaz oštećenika, ne postoji niti jedan od razloga zbog kojeg se na njemu ne bi mogla temeljiti sudska odluka, to isti nisu nezakoniti dokazi u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08. Ovdje još samo treba navesti da će okrivljenik, ako u daljnjem tijeku postupka bude podignuta i potvrđena optužnica, u tijeku rasprave imati priliku osporavati utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, stavljati prigovore na iste, neposredno ispitati vještaka, predložiti da se vještačenje obnovi (članak 317. ZKP/08.) ili da se zatraži mišljenje drugog/ih vještaka (članak 318. ZKP/08.), kao i zatražiti izuzeće vještaka, kao i ispitati oštećenika.

10. Slijedom svega navedenog, zakonito je i osnovano prvostupanjski sud odbio izdvojiti dokaze navedene u izreci pobijanog rješenja (osim zapisnika o prepoznavanju) kao nezakonite dokaze, jer se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavak 2. točka 2., 3. i 4. ZKP/08., kako to pogrešno smatra žalitelj pritom ispravno, potpuno i dostatno utvrdio činjenično stanje, pa stoga nije u pravu žalitelj ni da bi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

11. Žalitelj formalno pobija rješenje i zbog povrede kaznenog zakona, iako tu žalbenu osnovu sadržajno ne obrazlaže, pa je stoga ovaj sud ispitao pobijano rješenje u tom smislu po službenoj dužnosti, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika.

12. Stoga, budući da ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08. utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točki 2. i 3. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.