REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 617/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz Đ., OIB … , zastupanog po punomoćnici I. K., odvjetnici u Đ., protiv tuženika V. L. iz Đ., OIB … , zastupanog po punomoćniku P. C., odvjetniku u Đ., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ob-1075/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P Ob-48/2020-22 od 15. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ob-1075/2021-2 od 13. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P Ob-48/2020-22 od 15. lipnja 2021., zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u ovom sporu, kao i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tužiteljica na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovorila.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Naime, tuženik u prijedlogu ističe pitanja:
„a) Ima li bivši bračni drug, kao tužitelj, pravo na postavljanje stvarnopravnog zahtjeva ili samo pravo na postavljanje obveznopravnog zahtjeva protiv drugog bračnog druga, kao tuženika i isključivog vlasnika nekretnine, na ime učinjenih ulaganja u nekretninu koja nesporno predstavlja posebnu imovinu jednog bračnog druga, a da tijekom trajanja bračne zajednice nije sklopljen, odnosno nije postojao odgovarajući usmeni/pisani ugovor ili sporazum između bračnih drugova o zajedničkom stjecanju, što tužitelj izričito potvrđuje u svom iskazu na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom?
b) Može li sud odbiti prijedlog za saslušanje svjedoka kojeg predlaže jedna od stranaka u postupku, a koji treba svjedočiti o odlučnim činjenicama u postupku, u situaciji kada stranka koja predlaže tog svjedoka ne može sama saznati adresu te osobe i o tome obavijesti prvostupanjski sud i predloži mu da u duhu odredbe čl. 148. ZPP-a od nadležnog tijela uprave zatraži/dobije konkretne podatke i na taj način pomogne stranci koja predlaže saslušanje svjedoka?
c) Može li sud u postupku utvrđenja bračne stečevine bračnih drugova, a u situaciji kaj je zemljište na kojem su izgrađene zgrade nesporno posebna imovina jednog od bračnih drugova, utvrditi suvlasničke omjere bračnih drugova samo pukom procjenom tržišne vrijednosti zemljišta i tržišne vrijednosti zgrada ili je sud dužan utvrditi vrijednost izvedenih radova na zemljištu prije sklapanja braka, za vrijeme trajanja bračne zajednice i nakon njenog prestanka, odnosno utvrditi koliko vrijednost zemljišta i vrijednost ostale vlastite / posebne imovine bračnih drugova sudjeluje u vrijednosti nekretnine u cjelini, a potom, ovisno o odnosu tih vrijednosti prema vrijednosti koja predstavlja bračnu stečevinu, utvrditi suvlasničke omjere na tako stečenoj imovini?
d) Može li sud donijeti zaključak o postojanju odlučne činjenice u postupku samo na temelju stranačkog iskaza tužiteljice, koja u postupku nije dužna govoriti istinu, i na temelju saslušanja brata tužiteljice i njegove supruge, koji su zainteresirani za uspjeh tužiteljice usporu, čiji se iskazi međusobno razilaze i koji nisu neposredno opažali odlučnu činjenicu u postupku, a da je uz to tuženik tijekom postupka iskazivao suprotno i stavio primjedbu na iskaz tih svjedoka, a koju sud u svom obrazloženju nije otklonio, odnosno dao valjano obrazloženje zašto primjedba nije usvojena, odnosno zašto je prihvatio kao točne navode tužiteljice i pristranih svjedoka koje je ona predložila?“
5.2. Kao razlog važnosti navedenog pitanja a) tuženik ukazuje na pravna shvaćanja izražena u odlukama revizijskog suda poslovni broj Rev-x-1061/15 od 4. lipnja 2019., Rev-x-153/08 od 18. veljače 2009 i Rev-823/14 od 16. travnja 2014., a pitanja pod b) iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-622/09 od 31. ožujka 2010., ističući da je u njima o tom pitanju zauzeto pravno shvaćanje različito od onoga u pobijanoj presudi. U odnosu na pitanje c) ističe kako se radi o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2042/12 od 25. siječnja 2017 te Rev-3210/19 od 18. rujna 2019) te od prakse drugog drugostupanjskog suda i to Županijskog suda u Puli, u odluci Gž Ob-35/2019 od 25. veljače 2019. Naposljetku, u odnosu na pitanje d) tuženik ističe da je prilikom donošenja pobijane presude učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
6.1. Odgovor na prvi dio pitanja koje postavlja tuženik pod a) ovisi o raspoložbi tužitelja koji tužbeni zahtjev postavlja u skladu sa svom dispozicijom, a tim je tužbenim zahtjevom sud prilikom donošenja odluke vezan (čl. 2. st. 1. ZPP). Osnovanost pak postavljenog stvarnopravnog zahtjeva ovisi od utvrđenih okolnosti u svakom pojedinom slučaju, konkretno je li tužitelj dokazao činjenice koje opravdavaju prihvaćanje stvarnopravnog zahtjeva ili nije. Stoga, a budući odgovor na postavljeno pitanje ne ovisi samo o postojanju sporazuma stranaka, kako to pitanjem sugerira tuženik, već i o pravnom režimu koji je važio u vrijeme stjecanja (pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, a konkretno kada je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO), pa posljedično tome i od utvrđenih činjenica je li za vrijeme trajanja braka između stranaka na predmetnom zemljištu koje predstavlja posebnu imovinu tuženika izgrađena potpuno nova obiteljska kuća, a nisu učinjene tek poboljšice na postojećoj nekretnini, postoji li doprinos tužiteljice radom i sredstvima u njenoj gradnji u smislu odredbe čl. 287. ZBPO, te ako postoji je li njen doprinos, pri tome imajući na umu okolnosti karaktera i opsega uloženih vrijednosti i izvedenih radova, prema zajedničkoj volji i namjeri stranaka kod navedene gradnje, proizveo stvarnopravne ili obveznopravne učinke i dr., ne radi se o važnom pitanju za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni koje bi opravdavalo dopuštanje revizije.
6.2. Što se tiče pitanje postavljenog pod b) odgovor je sadržan u odredbi čl. 219. st. 1. ZPP, dok pravno shvaćanje revizijskog suda iz odluke Rev-622/09 od 31. ožujka 2010. se ne odnosi se na predlaganje dokaza u postupku (ovdje svjedoka) već na dostavu pismena stranci u postupku. Stoga, predlagatelj nije iznio opravdan razlog važnosti navedenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavao podnošenje revizije u vezi navedenog pitanja.
6.3. Postavljenim pitanjem pod c) tuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja izvedenim dokazom vještačenjem, ukazujući na možebitne propuste glede utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom sporu, a u odnosu na što se ne može podnijeti revizija, pa samim time ni pitanje postavljeno u tom pravcu ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.4. Naposljetku, pitanje postavljeno pod d) je pitanje usko vezano za okolnosti ovog konkretnog spora, koje se u pitanju posebno i ističu, pa se ne može raditi o važnom pitanju i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, već njime tuženik zapravo ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka prilikom donošenja pobijane presude. Međutim, na taj način nije određeno naznačeno pravno pitanje prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, jer problematiziranje rezultata primjene procesnopravnih odredbi, u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica pravnog shvaćanja suda koje bi bilo nepodudarno s izraženim pravnim shvaćanjem drugog drugostupanjskog suda ili revizijskog suda – kao što je upravo u ovom predmetu slučaj, ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Uz navedeno, ističe se i da predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi upravo naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što opširno obrazlaže), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom sveg iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
