REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja P. Krešimira IV br.2.

21300 Makarska

P-267/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Marijani Visković, u pravnoj stvari tužitelja ad.1/ M. M. iz T., K. 57., OIB:…, kao nasljednice B. M., ad.2/ D. M. iz T., OIB:… i ad.3/ M. M. iz T., OIB:…, svi zastupani po punomoćnicima D. L. i B. F., odvjetnicima u M., protiv tuženika ad.1/ V. P. iz Z., OIB:…, ad.2/ I. M. iz Z., , OIB:…, ad.3/ S. B. iz D., OIB:…, ad.4/ B. B. iz D., OIB:… i ad.5/ K. S. iz D., OIB:…, tuženici od ad.1/ do ad.5/ zastupani po punomoćniku S. P. L., odvjetniku u M., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave dana 4. travnja 2022. godine,

u prisutnosti punomoćnika tužitelja Z. A., odvjetnika u M., na ročištu zakazanom radi donošenja i objave odluke dana 5. svibnja 2022. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se kako su tužitelji M. M., OIB:…, D. M., OIB:…. i M. M. OIB:… , svaki za po 1/3 dijela, suvlasnici dijela nekretnine označene kao č. zem. 5117/10 upisana u ZU 492, kao voćnjak površine 1354 m2 u KO T., i to upravo dijela te nekretnine označenog na skici stalnog sudskog vještaka P. P. od 19.12.2016. u mjerilu 1:300 slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-A, ukupne površine 579 m2, te su ovlašteni temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva nad navedenim dijelom nekretnine, na svoja imena svako za po 1/3 dijela, na novoformiranoj nekretnini koja će od navedenog dijela nekretnine nastati po provedenoj parcelaciji zemljišta, uz istodobni upis

brisanja prava vlasništva u cijelosti s navedenog dijela s imena: I.-Đ. M. pok. M. iz T., I. M., OIB:…, V. P., OIB:…, S. B. iz D., B. B. iz D. i K. S. iz D., što su tuženici dužni trpjeti."

II. Nalaže se tuženicima ad.1/ V. P., ad.2/ I. M., ad.3/ S. B., ad.4/ B. B. i ad.5/ K. S., u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima ad.1/ M. M., ad.2/ D. M. i ad.3/ M. M. na ime troškova parničnog postupka iznos od 23.800,00 kuna. U preostalom dijelu za više zatraženi iznos od 1.500,00 kuna zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Makarskoj (sada Općinski sud u Makarskoj), dana 30. prosinca 2015.g. tužitelji ad.1/ B. M., ad.2/ D. M. i ad.3/ M. M. ustali su tužbom naspram tuženika ad.1/ N. M., ad.2/ S. B., ad.3/ B. B. i ad.4/ K. S. radi utvrđenja i uknjižbe. Tijekom postupka umro je tužitelj ad.1/ B. M., a njegova nasljednica M. M. preuzela je postupak o čemu je sud donio rješenje (list 103). Tijekom postupka umrla je i tuženica ad.1/N. M., a njeni nasljednici i to V. P. i I. M. pozvani su na preuzimanje postupka (rješenje list 74 i 75 spisa).

Postupak je nastavljen.

1.1. Tužitelji u tužbi navode da su na nekretnini označenoj kao č. zem. 5117/10 zk. ul. 492 voćnjak površine 1354 m2 KO T. upisani kao suvlasnici tuženici te prednik tužitelja – njihov otac I. Đ. M. pok. M.. No, da je bez obzira na trenutni upis suvlasništva u zemljišnoj knjizi, predmetna nekretnina u naravi već odavno podijeljena između stranaka tj. njihovih prednika, te stranke već dugi niz godina uživaju točno određene dijelove koje su im pripale u isključivi posjed i vlasništvo. Tužitelji, a prije njih njihov otac, drže u višegodišnjem nesmetanom posjedu točno određeni dio nekretnine na kojem se nalaze masline, koje dugi niz godina održavaju pravo tužitelji i koji dio je jasno omeđen od dijela predmetne nekretnine koje u posjedu drže treće osobe, te od dijela koji pripada tuženicima. Stoga tužitelji imaju pravni interes utvrditi i uknjižiti pravo vlasništva dijela predmetne nekretnine na svoje ime, odnosno uskladiti stvarno i zemljišnoknjižno stanje, zbog čega ustaju ovom tužbom. Podneskom od 26. lipnja 2017. godine tužitelju su precizirali tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka P. P. na način da je sporni dio čestice 5117/10 označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J- K-L-M-N-A ukupne površine 579 m2, te traže uknjižbu prava suvlasništva nad navedenim dijelom nekretnine, i to na novoformiranoj nekretnini koja će od navedenog dijela nekretnine nastati po provedenoj parcelaciji zemljišta, uz upis brisanja prava vlasništva s navedenog dijela s imena pravnog prednika tužitelja te tuženika, a što su tuženici dužni trpjeti.

2. Tuženici ad.3/ S. B., ad.4/ B. B. i ad.5/ K. S. dostavili su pisani odgovor na tužbu u podnesku od 23. veljače 2016. godine. U bitnom navode da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev iz svih zakonom predviđenih razloga, a posebno iz razloga jer osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kao i iz razloga jer su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje su tužitelji podnijeli i sa činjenicama koje su opće poznate. Ističu da čest. zem. 5117/10 predstavlja jedinstvenu cjelinu koja se nalazi u suvlasništvu pa da stoga svaki od suvlasnika imaju pravo korištenja cijele čestice u okviru svog suvlasničkog dijela. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelji bi postali isključivi vlasnici novoformirane čestice a istovremeno bi ostali i suvlasnici u preostalom dijelu čestice te bi im time u vlasništvo pripalo znatno više nego im pripada po suvlasničkom dijelu kojeg imaju i to sve na štetu tuženika.

2.1. Ranije označena tužena ad.1/ N. M. na ročištu dana 9. svibnja 2016. godine u odgovoru na tužbu izjavila je da se protivi tužbi kao nedopuštenoj te istu predlaže odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev. Naime, između pravnog prednika tužitelja I. Đ. M. i tuženika iz ovog postupka vodio se parnični postupak radi utvrđenja vlasništva na dijelu predmetne nekretnine koji je okončan presudom P- 1042/04 kojom su tuženici iz ovog postupka, a tužitelji u toj parnici, utvrđeni vlasnicima utuženog zemljišta u površini od 401 m2, koji dio je prikazan na skici koja prileži tom parničnom spisu. Stoga u donosu na dio tužbenog zahtjeva koji je obuhvaćen pravomoćnom presudom P- 1042/04 tužba ne bi bila dopuštena već ju treba odbaciti i tuženici ad.3/ do ad.6/ pridružili su se ovim navodima tuženice ad.1/. Tužitelji su izjavili kako poriču navode tuženika iz odgovora na tužbu kao neistinite i neosnovane.

2.2. U podnesku od 3. studenog 2020. godine tuženici su istaknuli da presuda iz postupka pod poslovnim brojem P- 1042/04 ima značaj presuđene stvari u odnosu na dio koji je na skici od 2. srpnja 2004. godine u toj presudi označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A u površini od 401 m2. U tom smislu tuženici tužiteljima ne osporavaju njihovo vlasništvo na dijelu čest. zem. 5117/10 koji je na skici mjernika P. omeđen linijom što se proteže točkama A- B-C-O-I-J-K-L-M-N-A jer je taj dio položen sjeverno od linije A-J koja prema skici na kojoj se temelji presuda P- 1042/04 predstavlja sjevernu među dijela tog zemljišta u vlasništvu tuženika. Međutim da tužiteljima ne pripada vlasništvo na dijelu predmetne čestice koji je na skici vještaka mjernika P. položen južno od linije C-O-I pa sve do međe sa čest. zem. 5117/5 jer je položaj te linije istovjetan položaju linije A-J na skici od 2. srpnja 2004. godine.

3. U provedenom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. 5117/10 zk. ul. 492 KO T., pregledom skice za rješavanje imovinsko pravnih odnosa sačinjenoj po dipl. ing. geod. N. K., G.- S. d.o.o. iz studenog 2015. godine, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke P. P., pregledom nalaza i mišljenja vještaka P. P. dipl. ing geod. od 21. prosinca 2016. godine, pregledom dopune nalaza i mišljenja vještaka od 19. srpnja 2017. godine, saslušanjem svjedoka J. Š. pok. B., M. Š. pok. B. i V. Š. pok. M., saslušanjem tužitelja ad.2/ D. M. i tužene ad.1/ V. P. te pregledom spisa ovoga suda pod poslovnim brojem P- 1042/04.

3.1. Sud je izveo sve predložene dokaze, obzirom da stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza, a što su dužne temeljem odredbe članka 219. i članka 7. ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

4. Nakon svih izvedenih dokaza, sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Stranke su, putem punomoćnika, popisale trošak parničnog postupka.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva svakog za po 1/3 dijela zemljišta koje je označeno kao čest.zem. 5117/10 zk. ul. 492 KO T., i to dijela te nekretnine koji je označen na skici stalnog sudskog vještaka P. P. od 19. prosinca 2016. godine, pobliže naveden u izreci ove presude, pa da su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude uknjižiti svoje pravo suvlasništva na navedenom dijelu i to na novoformiranoj nekretnini koja će od navedenog dijela nastati po provedenoj parcelaciji zemljišta uz brisanje prava vlasništva u cijelosti s imena I. Đ. M. pok. M. te tuženika.

7. Spornim se ukazalo i valjalo je raspraviti jesu li, neovisno o stanju u zemljišnim knjigama, na strani tužitelja ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

8. Odredbom članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu:ZV), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

9. Odredbom članka 389. st. 1. ZV propisano je da se stupanjem na snagu ovog Zakona ne dira u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane.

9.1. Odredbom članka 114. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

10. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. 5117/10 KO T. (list 6) utvrđeno je da su na istoj upisani: I.- Đ. M. pok. M. iz T. za 18/24 dijela, N. M. iz M. za 3/24 dijela, S. B. iz D. za 1/24 dijela, B. B. iz D. za 1/24 dijela i K. S. iz D. za 1/24 dijela.

11. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka ističu kako je predmetna nekretnina u naravi već odavno podijeljena između stranaka te već dugi niz godina uživaju točno određene dijelove koji su im pripali u isključivi posjed i vlasništvo. Tako da tužitelji, a prije njihov otac drže u posjedu točno određeni dio ove nekretnine kojega su precizirali u tužbenom zahtjevu prema nalazu i mišljenju vještaka P. P..

12. Neposrednim očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da se u naravi radi o masliniku sa 25 stabala maslina i 2 smokve koji je sa svih strana omeđen betonskim zidom, odnosno zidom susjedne kuće i ostacima suhozida. Na očevidu na licu mjesta tuženici su pokazali dio nekretnine koji je utvrđen pravomoćnom presudom P- 1042/04 za kojega isti tvrde da je njihovo vlasništvo.

13. Stalni sudski vještak P. P. dostavio je nalaz i mišljenje dana 21. prosinca 2016. godine u kojem je prikazao predmetnu nekretninu a isto tako prikazao i nekretninu za koju tuženici tvrde da im pripada prema presudi P- 1042/04 (taj dio je omeđen i šrafiran plavom bojom na skici vještaka (list 45)) te je vještak pokazao dio te nekretnine koja se preklapa sa nekretninom koju su pokazali tužitelji.

13.1. Tužitelji su precizirali svoj tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

13.2. Tuženici nisu imali primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka P. P..

14. Svjedok J. Š. pok. B. rođen 1954. godine u T., nesrodan sa strankama, nakon što mu je sud predočio fotografije lica mjesta i skicu vještaka naveo je kako zna dobro gdje se nalazi ova nekretnina i opisao je na koji način je omeđena na terenu u odnosu na susjedne nekretnine. Svjedok je naveo kako je njegova kuća u neposrednoj blizini i također je vidljiva na fotografiji lica mjesta. Između te njegove kuće i ove predmetne nekretnine je zemlja I. M. (tuženika ad.2/) odnosno tu je viđao da dolazi njegova majka N. M. koju je vidio jedan ili dva puta. Ove druge tuženike iz D. nije nikada vidio. U toj kući živi od 1967. godine i dobro mu je poznato stanje na terenu. Ovaj maslinik obrađivala je obitelj tužitelja, njihov otac Đ. M., majka, a sada tužitelji. Nije nikada vidio da bi im to netko osporavao. Tužitelji imaju pristup od puta, odnosno od puta ima zid koji je u jednom dijelu prekinut i napravljen je slobodan ulaz. Tužitelji dolaze kada treba pokositi travu očistiti masline i slično. Tuženici nisu nikada tu došli čistiti obrađivati ili brati masline. Kao međa između nekretnina M. i M. je badanj (gomila) a ne zna jesu li oni taj badanj podijelili.

15. Svjedok M. Š. pok. B. rođen 1957. godine u M., nesrodan sa strankama, brat svjedoka J. Š. u svom iskazu je iskazivao istovjetno kao njegov brat te naveo dodatno da se sjeća barba Đ. I. koji im je dozvoljavao prolaziti pješke preko ovog spornog dijela da bi skratili put. Sjeća se kada je pok. barba I. sa B. postavljao kolce na istočnom dijelu, metalne kolce na dijelu koji bi prema skici bio označen slovima D-E-F. Nije nikoga od obitelji M. viđao na ovom spornom dijelu kao što ih nije viđao ni na dijelu između sporne nekretnine i kuće njega i njegovog brata J., iako je čuo da je to od I. M. odnosno od njegove majke N. M.. Taj dio se ne obrađuje.

16. Svjedok V. Š. pok. M. rođen 1942. godine u T., nesrodan sa strankama u svom iskazu je naveo da zna gdje se ova zemlja nalazi jer je poviše kuće njegove sestre S. Š., a nešto niže je i njegova kuća u T.. Poznato mu je da su tu zemlju radili, koristili i brali masline roditelji tužitelja sad pok. I. Đ. M. i njegova žena K., a nakon njih su nastavili njihovi sinovi. To mu je poznato od kada je on imao otprilike 6 godina. Nekretnina je omeđena od drugih nekretnina i to je vidljivo na terenu, poluruševnim zidovima, pristavama i gomilama. Svjedok je naveo da poznaje tuženike N. M., da nju nije viđao na ovom spornom dijelu te da zna da ima nešto zemlje istočno od ove sporne nekretnine koja zemlja se nije radila i nije obrađena. Ne poznaje ostale tuženike. U zadnje vrijeme ne prolazi često pored ove zemlje, a kada prođe vidi da se ista obrađuje, kosi se trava, beru masline a najviše vidi da to radi B. M.. Nije nikada vidio nikog drugog da bi tu dolazio i smetao tužitelje.

17. Prema odredbi članka 159. i 160. ZV dosjelošću se stječe pravo vlasništva na nekretnini njezinim neprekidnim i samostalnim posjedovanjem, kroz zakonom određeno vrijeme, s time što je prema odredbama toga Zakona, za stjecanje na temelju dosjelosti potrebno da posjed bude barem pošten, dakle, da posjednik u trenutku stjecanja ne zna, niti s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga za sumnjati da mu to pravo na posjed ne pripada. Poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu to pravo ne pripada, uz napomenu, kako se poštenje presumira i teret dokazivanja je na suprotnoj strani. Jednako tako nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

17.1. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed cit. zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja, a ista pretpostavka bila je nužna i prema odredbi članka 28. st.2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 9/92 i 77/92), a ranije i sukladno pravnim pravilima imovinskog prava. U ovom slučaju valjalo je utvrditi imaju li tužitelji samostalan posjed stvari, ima li taj posjed onu kakvoću koja se traži za redovitu, odnosno barem izvanrednu dosjelost, i traje li taj posjed zakonom određeno vrijeme.

18. Po mišljenju ovog suda tužitelji su stekli vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, jer su dokazali da su posjednici predmetne nekretnine i da su to bili i njihovi pravni prednici.

19. Sud je poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka J. Š., M. Š. i V. Š., jer su to svjedoci koji nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, isti su neposredni susjedi predmetne nekretnine, te su se mogli orijentirati na pokazanoj skici lica mjesta koju je izradio stalni sudski vještak mjerničke struke P. P. i detaljno su opisali predmetnu nekretninu i na dostavljenoj fotografiji. Svi su suglasno iskazivali i u skladu sa ostalim izvedenim dokazima. Sud im je poklonio vjeru, jer su iskazivali iz neposrednih saznanja i njihovi iskazi su životni i logični. Osim toga, tuženici nisu imali prigovora i primjedbi na iskaze saslušanih svjedoka.

20. Pregledom spisa Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P- 1042/04 utvrđeno je sljedeće:

- Tužitelji N. M., S. B., B. B. i K. S. ustali su tužbom dana 26. kolovoza 2004. godine protiv tuženika I.- D. M. radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću i izdavanja tabularne isprave. U tužbi navode da tužitelji već više od 50 godina neprekidno posjeduju k.čbr. 5117/10 i to ¼ odnosno 401 m2 navedenog zemljišta u kojem posjedu se nalaze preko 20 godina te su dosjelošću stekli pravo vlasništva odnosno suvlasništva te nekretnine pa traže utvrđenje da su tužitelji suvlasnici ¼ č. z. 5117/10 površine 401 m2 i to N. M. u 3/24 dijela, S. B. u 1/24 dijela, B. B. u 1/24 dijela i K. S. u 1/24 dijela, te da se naloži tuženiku da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevih prava suvlasništva.

- Naredbom od 9. rujna 2004. godine tužba je dostavljena na odgovor tuženiku, a prema dostavnici koja prileži spis tuženik je primio poziv na davanje odgovora na tužbu (bez priloga).

- Dana 18. listopada 2004. godine sud je donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev koji glasi: " Utvrđuje se da su tužitelji ad.1/ N. M. iz M., ad.2/ S. B. iz D., ad.3/ B. B. iz D. i ad.4/ K. S. iz D. suvlasnici ¼ dijela čest. zem. 5117/10 upisane u zk. ul. 2762 KO T. i to N. M. iz M. za 3/24 dijela, S. B. iz D. za 1/24 dijela, B. B. iz D. za 1/24 dijela i K. S. iz D. za 1/24 dijela, a koji suvlasnički dijelovi u naravi predstavljaju dio te čest. zem. u površini 401 m2, pobliže prikazan na skici prijedloga razgraničenja posjeda, izrađenog od strane G. J.Z." d.o.o. za geodetska mjerenja i izradu geodetskih elaborata Zagreb od 2.7. 2004. i označenog slovima figura A-B-C-D-E-F-G-H- I-J-A". Tuženiku se nalaže da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljevih prava vlasništva, odnosno suvlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda sve u roku 15 dana.

- Odluka je postala pravomoćna dana 7. prosinca 2004. godine.

21.U odnosu na prigovor tuženika da bi se radilo o presuđenoj stvari u odnosu na tu površinu zemljišta koje je utvrđeno vlasništvom tuženika u postupku pod poslovnim brojem P- 1042/04 valja navesti da nije osnovan prigovor tuženika da bi postojala u tom dijela pravomoćno presuđena stvar. Naime, uspoređujući zahtjev tužitelja u ovoj parnici sa zahtjevom tužitelja (ovdje tuženika) u ranije pravomoćno okončanoj parnici istog suda pod poslovnim brojem P- 1042/04, proizlazi da su u toj ranijoj parnici tužitelji (ovdje tuženici) tražili utvrđeni da su suvlasnici ¼ dijela č. z. 5117/10 KO T. površine 401 m2 i to N. M. za 3/24 dijela, te S. B., B. B. i K. S. za po 1/24 dijela, prema tuženiku sad pok. I. – D. M.. Presudom zbog ogluhe od 18.

te presudio kako

listopada 2004. godine sud je išao izvan tužbenog zahtjeva

je to naprijed navedeno. U ovoj parnici tužitelji traži da se utvrdi da su suvlasnici svaki za po 1/3 dijela predmetne nekretnine u površini od 579 m2 koji je pobliže označen na skici vještaka P. P.. Ovaj sud smatra da se nisu ispunili uvjeti za postojanje presuđene stvari u odnosu na onaj dio predmetne nekretnine za koji bi tuženici bili utvrđeni vlasnicima u parnici pod poslovnim brojem P- 1042/04 u površini od 401 m2 jer ovdje tužitelji ni ne traže u cijelosti taj dio za koji su tuženici utvrđeni suvlasnicima već se u konkretnom slučaju radi o samo jednom dijelu kolji bi se preklapao sa presudom pod poslovnim brojem P- 1042/04, a koji dio je označio i vještak P. P.. Za postojanje pravomoćno presuđene stvari potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi,

2. da postoji identitet zahtjeva i

3. da postoji identitet činjenične osnove.

Iz naprijed navedenog ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti za postojanje presuđene stvari zbog čega nema osnove za odbacivanje tužbe već je bilo potrebno raspraviti i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

22. Saslušan kao tužitelj D. M. u iskazu je naveo da je njihov otac umro 2013. godine, da je iza njegove smrti doneseno djelomično rješenje o nasljeđivanju te da se pojavljuje spor između njega i brata B. M. u svezi oporuke međutim da ova nekretnina koja je predmet postupka među njima nije sporna i da su u odnosu na nju nasljednici njegova braća B. i M. te on svaki za po 1/3 dijela. Od pamtivijeka je ova zemlja u posjedu njegove obitelji, još ranije pradjeda A. M., pa djeda M. M., onda oca I. M. pa sada tužitelja, koji su je uvijek koristili na tom predjelu koji se zove K. jer se na njemu krčilo kamenje i obrađivale su se masline. Međa između ove njihove zemlje i zemlje M. je po sredini kamene gomile koja je na skici označena slovima G-E. Dio istočno je od M. a jedan dio čestice je od V.. Tuženici nisu nikada koristili ovaj dio za koji navode da je u njihovom vlasništvu niti su bili u posjedu. Tužitelj je izjavio da je upoznat sa postupkom iz 2004. godine i zna da se njegov otac oglušio jer je poznavao sve te ljude i znao je o čemu se radi. Ove masline sada rade tužitelji i drže ih u posjedu od kada je umro njihov otac a prije su radili i dolazili kao djeca. Nikada ih nitko nije smetao niti im to osporavao niti bilo tko od tuženika pa ni ranije označena tuženica ad.1/- sad pok. N. M.. Skica prijedloga razgraničenja posjeda N. M. iz 2004. godine nije nikada dostavljena njegovom ocu niti je on sudjelovao izradi te skice na terenu.

22.1. Sud je pozvao i tuženike radi saslušanja u svojstvu parničnih stranaka, na isto ročište na koje su pozvani i tužitelji te je zamjenik punomoćnika tuženika izjavio da tuženici pod 2), 3) 4) i 5) iz zdravstvenih i poslovnih razloga nisu u mogućnosti pristupiti te predložio da se u svojstvu tuženika sasluša samo tuženica ad.1/ V. P..

22.2. Tako je tuženica ad.1/ V. P. navela da je sporni dio nekretnine održavala i koristila još njena pok. baka I. V. koja je to stekla od svog muža M.

V.. Tu je ona održavala masline dok je bila živa, čupala travu, a dolazila je isto tako dok je mogla i njena majka (N. M.). Na taj dio su dolazili putem koji je bio sjevernije, na kojem je sada napravljena kuća i izgrađen je zid od strane treće osobe, a prolazili su tim putem do prije 10-tak godina. Nakon što je ta osoba napravila kuću, okućnicu i zid (osoba nadimka J.) više nisu mogli pristupiti na taj dio već preko dijela podmetne nekretnine za koju im je sad pok. Đ. M. rekao da mogu prolaziti odnosno da je to njihov put da dođu do svog dijela. Dakle, da između njih ništa nije bilo sporno, i kada su odlučili srediti i regulirati taj dio da su razgovarali sa Đ. koji im je pokazao granice i pristao da dođe geodet izmjeriti, pristao je da će se oglušiti jer da znaju svi što je čije. Kada joj je sud predočio fotografiju predmetne nekretnine tuženica se nije mogla precizno izjasniti koji je to dio koristila njena obitelj navodeći da može samo otprilike pokazati pa je tako pokazala ovaj dio položen istočno, dio koji se ustvari ukazao spornim. Navela je da je zadnji put na toj zemlji bila prije godinu- dvije.

23. Dakle razvidno je da se pokazalo kako je ustvari sporan dio predmetne čest. zem. 5117/10 koja je na skici vještaka P. položena južno od linije C-O-I, jer su tuženici u podnesku od 3. studenog 2020. godine naveli da tuženima ne osporavaju njihovo vlasništvo na dijelu čest.zem. 5117/10 koja je na skici vještaka P. omeđena linijom koja se proteže točkama A-B-C-O-I-J-K- L-M-N-A (radilo bi se o površini od 456 m2 koja nije sporna).

24. Neposrednim zapažanjem na licu mjesta utvrđeno je da je cijela nekretnina u cijelosti maslinik i da je sa svih strana vidljivo omeđena: sjeverozapadna granica je betonski zid, isto tako i istočna granica je betonski zid, jugoistočna granica je suhozid visine cca 30 cm, a od točke F-G međa je sredina kamene gomile a jugozapadna granica je suhozid. Maslinik je obrađen, sa 25 stabala maslina i 2 smokve. Svi svjedoci su suglasno iskazali da je predmetni maslinik uvijek bio u posjedu tužitelja, ranije prednika tužitelja- I. Đ. M., a nakon njegove smrti tužitelja koji su je koristili na način da su obrađivali masline u čemu ih nitko nije ometao pa tako ni tuženici.

25. Tuženici nisu dokazali navode da bi im prednik tužitelja sad pok. Đ. M. odredio granice i da bi on 2004. godine pokazao granice geodetu koji je sačinio prijedlog razgraničenja posjeda M. N. od 2. srpnja 2004. godine. Tuženici na tu okolnost nisu sudu pružili niti jedan dokaz. Osim toga, pregledom spisa pod poslovnim brojem P- 1042/04 nije utvrđeno da bi prijedlog razgraničenja posjeda odnosno skica iz 2004. godine bila dostavljena sad pok. I. Đ. M., tim više što u tužbi od 26. kolovoza 2004. godine ista nije ni navedena, niti u činjeničnim navodima tužbe niti u tužbenom zahtjevu.

26. Osim toga tuženici u svom odgovoru na tužbu od 23. veljače 2016. godine navode da se predmetna nekretnina kao jedinstvena cjelina nalazi u suvlasništvu te da svaki od suvlasnika ima u okviru svog suvlasničkog dijela pravo korištenja cijele čestice. Ovo je u suprotnosti s navodima tuženika (tamo tužitelja) u tužbi pod brojem P- 1042/04 u kojem su isti naveli da neprekidno posjeduju upravo 401 m2 predmetne nekretnine (dakle točno određeni dio) preko 20 godina pa da su ga stekli dosjelošću. Nadalje, u odnosu na ovaj sporni dio predmetne nekretnine utvrđeno je kako tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva do dijela jugoistočne granice označen točkama D-E-F-G. Neposrednim zapažanjem na licu mjesta, a što je utvrdio i vještak P. u svom nalazu i mišljenju od točke F-G međa je sredina kamene gomile (ista se vidi i na fotografiji snimljenoj iz zraka (list 46 spisa)), a što je i životno i logično na ovom području da su se po sredini kamenih gomila određivale međe između vlasnika.

27. Iz svega naprijed navedenog razvidno je da predmetna nekretnina kako su je tužitelji pokazali i postavili u tužbenom zahtjevu čini jedinstvenu cjelinu, jasno odvojenu od ostatka nekretnine. Nije sporno da je otac tužitelja I. Đ. M. bio upisan za cijelo kao vlasnik ove nekretnine. Nije sporno ni da su njegovi nasljednici tužitelji ad.1/, 2/ i 3/ (umjesto ranijeg tužitelja ad.1/ B. M. koji je tijekom postupka umro postupak je preuzela njegova nasljednica- supruga M. M.), iako po kazivanju tužitelja ad.2/ nije doneseno konačno rješenje o nasljeđivanju obzirom da je nastao spor u svezi oporuke ostavitelja, ali ne i u odnosu na predmetnu nekretninu. Ovaj sud smatra da su tužitelji dokazali stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću jer je ista bila u poštenom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika najmanje 20 godina. Tuženici nisu dokazali da su oni koristili sporni dio predmetne nekretnine, a s druge strane svi svjedoci, kojima je sud poklonio vjeru suglasno su naveli da na tom dijelu nisu vidjeli nikoga od obitelji M., kao ni od drugih tuženika već da su i taj dio radili i obrađivali roditelji tužitelja sad pok. I. Đ. M. i njegova žena K. a nakon njihove smrti to su nastavili njihovi sinovi. Takvo stanje je sigurno bilo dulje od 20 godina.

27.1. Zbog svega naprijed navedenog sud je prihvatio tužben zahtjev tužitelja i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. st. 1. i 2. ZPP, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife).

28.1. Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife je propisano, da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost predmeta spora je 11.000,00 Kuna.

28.2. Tako je tužiteljima valjalo priznati: za sastavljanje tužbe 100 bodova temeljem Tbr.7. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 9. svibnja 2016. godine, 19. listopada 2016. godine, 1. prosinca 2016. godine, 29. lipnja 2017. godine, 20. rujna 2017. godine, 9. studenog 2017. godine, 23. rujna 2020. godine, 4. studenog 2020. godine i 4. travnja 2022. godine svako po 100 bodova, temeljem Tbr.9. t.1. Tarife, za sastavljanje podnesaka od 26. lipnja 2017. godine, 3. studenog 2020. godine i 26. siječnja 2022. godine svako po 100 bodova, temeljem Tbr.8. t.1. Tarife. Dakle, ukupno 1300 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (10,00 Kuna) daje iznos od 13.000,00 Kuna. Nadalje ovaj iznos je valjalo uvećati na ime zastupanja više osoba sukladno Tbr.36.t.1. Tarife (za 20%) u iznosu od 2.600,00 kuna, zatim je tužiteljima valjalo priznati na ime poreza na dodanu vrijednost 25% iznos od 3.900,00 kuna, na ime troškova očevida i vještačenja iznos od 3.500,00 Kuna, te na ime sudske pristojbe tužbe i presude iznos od 800,00 kuna, pa je tako tužitelju dosuđen ukupan trošak u iznosu od 23.800,00 Kuna. U preostalom dijelu, a koji se odnosi na više zatraženi iznos od 1.500,00 Kuna, zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan. Naime tužitelji su zatražili i trošak zastupanja na ročištu 11. srpnja 2016. godine na koje ročište nisu pristupili jer je isto odgođeno suglasnošću stranaka.

28.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

U Makarskoj, 5. svibnja 2022.

S U D A C

Marijana Visković, v.r.