Poslovni broj: 3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja D.N., OIB:…, S.J., sada na adresi V. zastupanog po punomoćniku H.L.H. odvjetnici iz V., protiv tuženika J.R. vl. obrta R., OIB:…, V. zastupan po punomoćniku M.DŽ. odvjetnici iz V., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 27. siječnja 2022. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja H.L.H. odvjetnice iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni S.D.K. odvjetnice iz V., potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 9. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku J.R. vl. obrta R., OIB:… V. da tužitelju D.N., OIB:…, S. J., na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 72.500,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe do isplate, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju D.N., OIB:… S.J., sada na adresi V. da tuženiku J.R. vl. obrta R. OIB:… V. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 11.600,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika kao poslodavca, radi naknade štete. U tužbi navodi da je više godina djelatnik kod tuženika, čiji se obrt bavi uglavnom izradom kovane bravarije, kovane kapije, ograde i dr. Temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelj je bio angažiran radi obavljanja poslova bravara. Obavljajući svoje redovite poslove za vrijeme radnog vremena u mjesecu ožujku 2014. tužitelj je zajedno sa nekolicinom radnika dizao tešku kapiju na vozilo. Uslijed podizanja velikog tereta, a potom naglog savijanja, tužitelj je osjetio veliku bol u kralježnici koja se širila na obje noge. Zbog ove boli tužitelj je istoga dana javio se svome liječniku, a nakon toga uslijedila su dugotrajna liječenja, terapije i operativni zahvati.

2. U podnesenoj tužbi tužitelj dalje navodi kako je u otpusnom pismu bolnice V., Odjela za neurokirurgiju od 26. rujna 2014. konstatirano da je povrjeđivanje nastalo nakon podizanja težeg tereta, te se konstatiraju dijagnoze: prolapsus disci i.v. 4/5 dorsomediolat sin (M51.1), Lumboischlalgia lat. sin. aculta (M54.4). Od strane tuženika kao poslodavca nije sačinjena prijava ozljede na radu, obzirom da je tuženik to odbio.

3. Stoga tužitelj na okolnosti njegovog stradavanje u podnesenoj tužbi predlaže svjedoke, zaposlenike tuženika. Pozivom na odredbe Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda i to za pretrpljene fizičke boli, strah, umanjenje životne aktivnosti, naruženost tijela te tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 50.000,00 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova postupka.

4. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu čini nespornim samo činjenicu da je tužitelj radnik zaposlen kod tuženika kao vlasnika obrta R.. Sam štetni događaj i odgovornost tuženika za nastalu štetu osporava u cijelosti. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je obavljajući svoje redovite poslove za vrijeme radnog vremena u ožujku 2014. prilikom podizanja teške kapije cca 300 kg osjetio veliku bol u kralježnici koja se širila u obje noge, međutim tužitelj propušta precizirati mjesto i vrijeme štetnog događaja, kao i datuma kada je došlo do navodnog ozljeđivanja. Uz takve neodređene navode tužbenog zahtjeva, tužitelj kao dokaz prilaže prvi liječnički nalaz tek iz mjeseca svibnja 2014. liječnice Lj.Č. dr. specijaliste neurologa, dakle dva mjeseca nakon navodne ozljede na radu. Istovremeno, iz dokumentacije kojom tuženik raspolaže proizlazi da je tužitelj tijekom ožujka mjeseca 2014. bio na bolovanju u vremenu od 4. ožujka do 11. ožujka 2014. zbog bolesti. Nakon povratka s bolovanja tužitelj je normalno i na uobičajeni način obavljao sve svoje poslove do 1. travnja 2014. kada ponovno odlazi na bolovanje. Prema izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad zavoda od 1. travnja 2014. do 25. prosinca 2014. proizlazi da je na bolovanju ponovno radi bolesti.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu dalje navodi kako tužitelj niti prvi puta kada je otišao na bolovanje 4. ožujka 2014., a niti drugi puta 1. travnja 2014. nije obavijestio tuženika da je došlo do ozljede na radu, a niti je bilo tko drugi od radnika koji su navodno nazočili podizanju tog tereta nije tuženika obavijestio da je došlo do ozljeđivanja tužitelja. Tuženik ističe da tužitelj ozljedu na radu nije prijavio niti tuženiku kao poslodavcu, a niti svome liječniku, o čemu svjedoče i izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad. Da je doista došlo do ozljede na način kako to tvrdi tužitelj i da je točno da je tuženik odbio sačiniti prijavu ozljede na radu, dužnost prijave imao je i nadležni liječnik, a tužitelj je imao mogućnost potražiti zaštitu u nadležnim inspekcijama rada. Stoga se tuženik u okviru odgovora na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu prouzročenog troška tuženiku.

6. U podnesku od 13. listopada 2016. tuženik po punomoćniku predložio je da sud u ovoj pravnoj stvari odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka pred Upravnim sudom u O. posl. oznake: Usl-1670/15 u kojem je donesena nepravomoćna presuda od 2. rujna 2016., a predmet navedenog postupka je priznanje ozljede tužitelju kod tuženika na radu dana 4. ožujka 2014.

7. Općinski sud pred kojim je bio pokrenut ovaj postupak radi naknade štete, rješenjem broj: 9 Pr-143/2015-5 od 19. listopada 2016. odredio je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka pred Upravnim sudom posl. oznake: Usl-1670/15 u kojem je donesena nepravomoćna presuda od 2. rujna 2016., a predmet kojeg postupka je priznanje ozljede tužitelja od 4. ožujka 2014. kao ozljede na radu kod poslodavca, koji je u ovom sporu tuženik. U obrazloženju svoje odluke o prekidu postupka sud navodi kako naknada štete od poslodavca zbog povrede tjelesnog i duševnog zdravlja zavisi od činjenice da li je tužitelju narušeno zdravlje kod tuženika tijekom rada, pa je u tom smislu od prejudicionalnog značaja bilo utvrđenje da li je tužitelj zadobio ozljedu na radu kod tuženika 4. ožujka 2014. te s tim u svezi i odgovornost tuženika. Na navedeno rješenje stranke se nisu žalile te je isto postalo pravomoćno.

8. Nakon što je punomoćnik tužitelja u podnesku od 13. veljače 2021. izvijestio sud da je postupak pravomoćno okončan na način da je presudu Upravnog suda broj: Usl-1670/15 od 2. rujna 2016. sud Republike Hrvatske presudom broj:

Usž-3852/16 od 19. travnja 2017. poništio, te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovaj sud je kao mjesno nadležan za daljnje postupanje, donio rješenje broj: Pr-324/20-16 od 15. ožujka 2021. kojim je određen nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.

9. U nastavljenom postupku tužitelj je ostao kod podnesene tužbe i tužbenoga zahtjeva sada postavljenog u visini od 72.500,00 kn. Tužitelj po povećanom tužbenom zahtjevu od 20. svibnja 2021. sada potražuje na ime naknade štete ukupan iznos od 72.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama navodeći da je u međuvremenu došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa od strane VSRH za utvrđivanje pravične novčane naknade.

10. Tuženik se nije protivio izvršenoj preinaci tužbenog zahtjeva u smislu povećanja istog, međutim i dalje osporava osnov i visinu potraživanja. Ističe kako iz dostavljenih izvješća o bolovanju tužitelja jasno proizlazi i navedeno je da je uzrok bolovanja bolest, a ne ozljeda na radu, niti je bilo o istoj riječi. Ističe kako sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne smatra se ozljedom ako je do nje došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, uslijed aktivnosti koje nisu u vezi sa obavljanjem radnih aktivnosti, namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom, koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, atake kronične bolesti te urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. Pri tome se tuženik poziva na presudu suda od 2. rujna 2016. kao i presudu suda RH broj: Usž-3852/16 od 19. travnja 2017. te činjenicu da je tužbeni zahtjev tužitelja za priznanje ozljede na radu odbijen u cijelosti.

11. Tuženik ističe da je parnični sud vezan pravomoćnom odlukom nadležnog tijela kojom je odlučeno o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa, te da je prekid postupka u ovome predmetu upravo bio i određen do pravomoćnog okončanja upravnog postupka radi utvrđenja da li je tužitelj pretrpio ozljedu na radu kod tuženika. U tom upravnom postupku utvrđeno je da se dijagnoza bolesti po kojoj je tužitelj tražio priznavanje ozljede na radu ne može uzročno-posljedično povezati sa događajem od 4. ožujka 2014. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje postojanje ozljede na radu tužitelja od 4. ožujka 2014. kao i odgovornost tuženika za nastalu štetu i štetne posljedice zadobivene ozljede na radu, dakle između stranaka je bio prvenstveno sporan osnov potraživanja.

13. Radi utvrđenja postojanja pravnog osnova potraživanja sud je u svrhu dokaza izvršio uvid u priloženi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2010. sklopljen između tužitelja i tuženika, uvid u priloženu povijest bolesti za tužitelja te nalaz neurološke ambulante bolnice V. od 15. svibnja 2014. te ostalu priloženu medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 9-18 spisa), uvid u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad HZZO-a, uvid u priloženu policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja tužitelja kao ugovaratelja od 22. siječnja 2014. kao i policu osiguranja od 20. siječnja 2015., te uvid u spis Upravnog suda u O. broj: Usl- 1670/2015. Također je izvršen uvid u priloženu odluku Županijskog suda u Z. broj:

GžR-45/2019-3 od 18. kolovoza 2020., te obrazloženje odluke u svezi prekida odnosno nastavka postupka u ovoj pravnoj stvari a do pravomoćnog okončanja postupka pred Upravnim sudom RH, uvid u rješenje zavoda od 15. listopada 2018. u svezi priznanja prava tužitelju na invalidsku mirovinu, te uvid u priložene fotografije mjesta obavljanja rada tužitelja kod tuženika. Osim toga, izvršen je uvid u priložene odluke viših sudova na koje se pozivaju tužitelj i tuženik u svezi zauzetih stajališta i sudske prakse.

14. Na temelju provedenih dokaza i navoda stranaka sud je utvrdio da je između stranaka nesporna činjenica da je tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na poslovima lakirer-pomoćni bravar. Iz priloženog uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 24. srpnja 2013. razvidno je da je tužitelj bio radno sposoban za te poslove, a iz zapisnika o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 4. ožujka 2011. proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad. Navedene činjenice su između stranaka nesporne.

15. Nadalje, nije sporno da o povredi tužitelja od 4. ožujka 2014. nije bila sačinjena prijava o ozljedi na radu, te da je nakon toga određeno razdoblje tužitelj privremeno bio spriječen za rad i to zbog bolesti, kako je to navedeno u izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad. Naime, iz dostavljenih izvješća o bolovanju jasno proizlazi i navedeno je da je uzrok bolovanja tužitelja bila bolest, a ne ozljeda na radu.

16. Između stranaka je sporno da li tužitelj u ovome parničnom postupku ima pravo dokazivati da je pretrpio ozljedu na radu kod tuženika i to dana 4. ožujka 2014., a za koju ozljedu je odgovoran tuženik kao poslodavac, te s tim u svezi i zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog posljedične ozljede na radu.

17. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno, a isto je utvrđeno i uvidom u pribavljeni spis Upravnog suda u O. broj: Usl-1670/2015 da je presudom Upravnog suda u O. od 2. rujna 2016. tužitelju bila priznata ozljeda od 4. ožujka 2014. kao ozljeda na radu, te da je ova presuda od strane Visokog upravnog suda RH bila poništena, a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. Dakle, upravni postupak je okončan presudom Visokog upravnog suda RH Z. broj: Usž-3852/16 od 19. travnja 2017. iz koje presude jasno i nedvojbeno proizlazi kako bolesti tužitelja dijagnoze šifri prema MKB-10:Dorsalgia M54 i ostale bolesti mekih tkiva nesvrstane drugamo M79 se ne mogu uzročno-posljedično povezati sa događajem od 4. ožujka 2014., jer se radilo o akutizaciji kronične bolesti mišićno-koštanog sustava, odnosno da navedene šifre dijagnoza označavaju dozorpatije tj. skup bolesti i poremećaja mekih tkiva mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva različitih dijelova kralježnice, koje nisu ozljede po prirodi nastanka.

18. U obrazloženju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usž-3852/16-2 od 19. travnja 2017. navodi se da imajući u vidu kako dijagnoza bolesti po osnovi koje je tužitelj tražio priznavanje ozljede na radu označava različite poremećaje i bolesti koje su posljedica kroničnih promjena mišićnog sustava, a ne ozljedu nastalu u jednokratnom traumatskom događaju, po samoj prirodi nastanka iste se ne mogu smatrati akutnom ozljedom na radu nastalu isključivo u predmetnom događaju. Uvjeti rada kod tuženika, a niti opterećenje lokomotornog sustava zbog prirode posla odnosno profesije nisu od utjecaja na utvrđivanje nastanka ozljede na radu. Dakle, upravni postupak pravomoćno je okončan presudom Visokog upravnog suda RH Z. broj: Usž-3852/16 od 19. travnja 2017. na način da se liječenje tužitelja tijekom 2014. godine ne može ocijeniti kao posljedica ozljede na radu obzirom da dana 4. ožujka 2014. nije niti došlo do ozljede na radu.

19. Sukladno članku 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/02., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.) parnični sud je vezan pravomoćnom odlukom nadležnog tijela kojom je odlučeno o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa. Također i prema sudskoj praksi redovni sudovi nisu ovlašteni ispitivati zakonitost odluke upravnih organa, donesenih u okončanom upravnom postupku (PŽ-5667/03 Visoki trgovački sud RH).

20. Obzirom na izloženo proizlazi da je ovaj sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom Visokog upravnog suda RH Z. broj: Usž-3852/16 od 19. travnja 2017. kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom da je događaj od 4. ožujka 2014. predstavljao ozljedu na radu, te stoga ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost navedene odluke, dakle pravilnost utvrđenja da dijagnoza bolesti tužitelja zbog koje je bio na bolovanju predstavlja ozljedu na radu za koju bi bio odgovoran tuženik kao njegov poslodavac.

21. Kako je između stranaka prvenstveno bio sporan osnov potraživanja tužitelja, utvrđenje nastale ozljede na radu te s tim u svezi odgovornost tuženika, to je sud na raspravi održanoj 27. siječnja 2022. riješio da će se prvotno odlučiti o postojanju pravnog osnova – međupresudom po osnovi članka 330. ZPP-a, a radi izbjegavanja nepotrebnih daljnjih troškova u ovome postupku radi utvrđenja visine zahtjeva tužitelja. Obzirom da je provedenim dokazima i to uvidom u spis Upravnog suda u O. broj: Usl-1670/2015 nedvojbeno utvrđeno da štetni događaj od 4. ožujka 2014. ne predstavlja ozljedu na radu za koju bi postojala odgovornost tuženika kao poslodavca, za naknadu štete tužitelju, to je valjalo donijeti konačnu meritornu odluku kojom se tužbeni zahtjev tužitelja odbija. Naime, međupresuda je odluka o utemeljenosti osnove tužbenog zahtjeva, dok je u predmetnom slučaju utvrđeno kako nema osnove tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Kraj svega naprijed izloženog, ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude na način da je tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom kao sa neosnovanim.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Obzirom da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom sud ga je obvezao na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku u ukupnom iznosu od 11.600,00 kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 11.250,00 kn i to: sastav odgovora na tužbu = 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1 OT), što uz 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 13. 10. 2016. = 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1 OT) što uz 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kn, te zastupanje na ročištu od 19. 10. 2016. = 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1 OT) što uz 25% PDV-a iznosi 1.250,00 kn.

23.1. Sud je također tuženiku priznao daljnje radnje zastupanja, ali bez 25% PDV-a obzirom da novi punomoćnik odvjetnik nije u sustavu PDV-a, tako da je tuženiku priznat daljnji trošak zastupanja na ročištima od 20. 05. 2021., 7. 09. 2021., 14. 10. 2021. i 27. 01. 2021. = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9 toč. 1 OT) odnosno po 1.000,00 kn, sastav tri obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1 OT) odnosno po 1.000,00 kn, tako da je sveukupno na ime daljnjih radnji zastupanja tuženiku odobren trošak od 7.000,00 kn, što uz ranije odobreni trošak (uz 25% PDV-a) od 3.750,00 kn ukupno iznosi 10.750,00 kn.

23.2. Tuženiku je također priznat i dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 850,00 kn, tako da mu je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 11.600,00 kn. Tuženiku nije odobren zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za pristup k ročištu za objavu presude od 50 bodova odnosno u visini od 500,00 kn obzirom da punomoćnik tuženika nije niti pristupio na ročište za objavu presude.

U Vinkovcima 9. ožujka 2022.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1./Odvjetnica H.L.H., V. – punomoćnik tužitelja

2./Odvjetnica M.Dž., V. – punomoćnik tuženika