12. P Ob-331/2021-7
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. Š., OIB: ..... iz W., zastupanog po punomoćniku V. B. odvjetniku iz O., protiv tužene T. B., OIB: ....iz O., zastupane po punomoćniku D. A. odvjetniku iz O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 28.siječnja 2022., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, a na ročištu za donošenje i objavu presude 9.ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I/ Nalaže se tuženoj T. B. OIB: ....da tužitelju D. Š. OIB: .... isplati novčani iznos od 15.000,00 EUR (petnaesttisuća eura) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.ožujka 2014. godine pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženoj T. B. OIB: .....da tužitelju D. Š. OIB: ... isplati ½ novčane vrijednosti automobila, odnosno iznos od 10.899,50 kn (desettisućaosamstotinadevedesetidevet kuna i pedeset lipa) zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.lipnja 2014. godine pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana." u cijelosti.
12. P Ob-331/2021-7
II/ Nalaže se tužitelju D. Š. da tuženoj T. B. naknadi parnični trošak u iznosu od 46.606,00 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je sa tuženom živio u zajednici od 2007. do 2014., da je za vrijeme trajanja te zajednice od njegovih sredstava 2010. kupio kuću u B. upisanu u z.k.ul. 998 k.o. B. i istu uknjižio na tužiteljicu zbog poreznog duga, prvobitno na svoje ime, ali taj ugovor je raskinuo i napravio novi na ime tuženice, kao i da je vlasništvo automobila BMW, kupljenoga u bračnoj zajednici sa suprugom G. Š., iz istog razloga prenio na tuženicu. Tužena je bez njegove suglasnosti 18.ožujka 2014. nekretninu prodala Z. Š. za iznos od 30.000,00 eura, pa stoga traži pola kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama od 26.ožujka 2014. pa do isplate. Tvrdi da mu to pravo pripada temeljem instituta stjecanja bez osnove prema čemu je mogao zahtijevati isplatu cjelokupnog iznosa za kuću i auto koji su prodani, ali sada to više ne može napraviti jer je ½ toga zahtjeva u zastari, budući je podnoseći tužbu 9.lipnja 2017. tražio samo ½ kupoprodajne cijene kuće i automobila.
2.Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti tvrdeći za predmetnu nekretninu da je stečena 2010. godine dok su stranke živjele zajedno, ali da je tužitelj tuženici darovao novac za kupnju iste. Nekretnina je upisana kao njezino vlasništvo, nikada nije potraživao niti novac niti nekretninu do trenutka dok tuženica nije zatražila uzdržavanje za maloljetno dijete nakon što su prekinuli životnu zajednicu. Ističe i prigovor zastare tužiteljeva potraživanja.
3.Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice radi donošenja odluke sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine, saslušao stranke, svjedoke J. M., G. Š., D. D., izvršio uvid u dopis Policijske uprave od 12.lipnja 2018. godine, Ugovor o prodaji automobila BMW (list 109 spisa), dopis Porezne uprave, te spise R1-17/14, P2-88/10 i P Ob- 46/17,saslušao svjedokinju G. G., te dopunski saslušao stranke.
4. Svjedokinja G. G. navela je da tuženu nikada nije vidjela, da je predmetnu kuću prodala ovdje tužitelju zajedno sa svojim pastorcima, te da joj je novac za kupnju kuće na ruke predao tužitelj.
5.Tužitelj je naveo da je prvobitno kupio kuću na svoje ime i svojim sredstvima budući je imao svojih novaca i to u vrijeme kada je živio sa tuženom. Kako je imao poreznih dugova, jer se bavio prodajom automobila dogovorio se sa tuženom da "kuću prebaci na nju" kako je i učinjeno, a razlika između prvog i drugog ugovora bila je 3-4 dana. Nije imao namjeru darovati tu kuću tuženoj, nego je želio da više ne stanuju kod njegove majke nego u zajedničkoj kući sa zajedničkim djetetom. Novce nije držao na tekućem računu niti štednji nego u kući. U predmetnoj kući nikada nisu niti stanovali, a tužena je u proljeće 2014. napustila životnu zajednicu s njim, te zatražila uzdržavanje za zajedničko dijete. I automobil BMW smatra svojim ali je iz istog razloga prenio vlasništvo na ime tužene koja ga je prodala, a nije mu dala novac. Tvrdio je da se dogovorio sa tuženom da se kućom u B. riješi nekretnina za
12. P Ob-331/2021-7
njihovo zajedničko dijete, ali ona to nije učinila nego je kuću prodala. Kada je čuo da je prodala kuću tražio je od nje novce, usmeno, ali nije dobio ništa. Kuću je prodala nakon što je otišla od njega, saznao je od jednog čovjeka iz B. da se iznose stvari iz kuće i nakon toga je tražio novce, a to je sve bilo ubrzo nakon što je tužena prodala kuću. Nije ju odmah tužio za povrat novca jer je slušao priče da će polučenom cijenom kupiti djetetu stan.
6. Tužena je tvrdila da je sa tuženikom i njihovim djetetom živjela do 2012., a nakon toga se sa djetetom preselila kod svojih roditelja. Tužiteljeva želja je bila njoj kupiti kuću u B. kao što je i napravio, uz njoj nepoznatu kupoprodajnu cijenu. Predmetna kuća je bila nedovršena, u njoj nikada nisu niti stanovali i u takvom stanju je i prodana. Potvrdila je da je bilo razgovora da se od prodaje kuće kupi nešto za dijete, tužitelj je znao da se kuća prodaje, jer mu je to rekla, kao i da je oglasila prodaju 2013., a i bio je veliki natpis na kući. Njegovom djedu je nakon prodaje dala 10.000,00 kn jer je toliko posudio za kupovinu kuću, te je tvrdila da je tužitelju dala 5.000,00 eura nakon prodaje držeći da je to u redu i to isplatom iza zgrade gdje njezini roditelji stanuju i kroz prozor automobila, par mjeseci nakon prodaje kuće. Tekst kupoprodajnog ugovora za predmetnu kuću ispunjavao je tužitelj s tim da mu je ona rekla ako želi kupiti kuću njoj i djetetu neka u ugovor stavi i dijete. Nije joj bilo poznato da je tužitelj imao problema sa Poreznom upravom. Što se tiče njihovih međusobnih odnosa nakon razlaza i potraživanja uzdržavanja za dijete pojasnila je da je uzdržavanje tražila od 2014., jer je u razdoblju od 2012. kada je otišla od tužitelja pa do 2014. povremeno uzdržavao dijete, a kada je prestao davati uzdržavanje podnijela je tužbu za uzdržavanje.
7. Iz spisa P Ob-46/17 utvrđeno je da je tužba za uzdržavanje mlt. T. Š. protiv tuženika podnesena 20. siječnja 2017., a iz presude da je tuženik obvezan uzdržavati zajedničko mlt. dijete od svibnja 2014. pa ubuduće.
8. Iz spisa R1-17/14 i rješenja od 5.veljače 2014. utvrđeno je da je zajedničko mlt. dijete povjereno na čuvanje i odgoj majci, ovdje tuženoj.
9. Iz ugovora o kupoprodaji (list 21 spisa) utvrđeno je da je tužena prodala predmetnu kuću Z. Š. za 30.000,00 eura te izdala tabularnu ispravu 26.ožujka 2014., a koja kuća je kupljena na ime tužene 25.ožujka 2010.
10. Iz dopisa Policijske uprave i kupoprodajnog ugovora za automobil BMW i podataka Porezne uprave utvrđeno je da je automobil BMW vlasništvo tužene, tužena prodala D. S. 3.lipnja 2014. , a iz podataka sa lista 115 spisa da je kataloška vrijednost predmetnog automobila 21.799,00 kn.
11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakog zasebno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
12. Tužena je istakla prigovor zastare potraživanja za povrat ½ polučene kupoprodajne cijene, no kako je nekretnina prodana 2014., a tužba podnesena 2017., automobil prodan 2014., nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja. Međutim, sud smatra da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je volja tužitelja u vrijeme kupnje predmetne kuće bila upravo ta da tuženica bude
12. P Ob-331/2021-7
samovlasnica, pri čemu tužitelj nije dokazao da je financiranjem kupovine kuće na tuženičino ime bilo radi izbjegavanja poreznog duga, jer takav dokaz nije priložio, a i tužena je navela da joj nije poznato da bi tužitelj imao poreznih dugova. Tužitelj je svojom voljom, dakle, dao novce za kupnju predmetne kuće na tuženičino ime, te i isplatio prodavatelje G.. Nadalje, svojom voljom je automobil BMW darovao tuženici ne dokazavši pri tome svoje tvrdnje o dugu prema Poreznoj upravi. Sud je povjerovao tuženoj da su se nakon faktičkog razlaza 2012. tužitelj i ona mogli sporazumjeti o uzdržavanju zajedničkog djeteta mlt. T. Š., a da je bila prinuđena podnijeti tužbu za njegovo uzdržavanje što je učinjeno 20.siječnja 2017. u predmetu P Ob-46/17 i u kojem je presudom naloženo tužitelju uzdržavati dijete od svibnja 2014. Tek nakon podnošenja tužbe u navedenom predmetu ovdje tužitelj je 9.lipnja 2017. podnio predmetnu tužbu za isplatom ½ kuće u B. i ½ kupoprodajne vrijednosti automobila BMW, što potvrđuje tuženičine tvrdnje da on do tada nije niti tražio polovinu ili cijeli iznos kuće i automobila. Po stavu suda to dokazuje da je tužitelj svojom voljom vlastoručno ispunio kupoprodajni ugovor za kupnju predmetne kuće, osobno isplatio prodavatelje G., te kao samovlasnicu upisao tuženu i na kući i na automobilu. Uz sve to tužitelj nije dokazao da je namjera financiranja vlasništva tužene kupnja nekretnine za zajedničko dijete jer je tu svoju namjeru mogao jasno pokazati tako što bi u kupoprodajni ugovor naveo kao suvlasnika i mlt. dijete.
13. Slijedom navedenoga, kako dokazi ukazuju da je tužitelj svojom voljom i svojim financiranjem pristao da tužena bude vlasnica predmetne kuće, kao i automobila, da joj kao takvoj pripada pravo nekretninu i pokretninu prodavati i upravljati polučenim kupoprodajnim cijenama, a bez obveze prema tužitelju, to je valjalo tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Ovo i stoga jer sud nije našao elemente stjecanja bez osnove, naročito nije našao nepostojanje osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, zakonu i slično, a sukladno članku 1111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
14. Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14). Tuženoj je dosuđen trošak obrazloženog podneska od 3.11.2017. u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanja na 12 ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu od po 2.500,00 kn, trošak pristupa na ročište od 11.9.2020. od 500,00 kn, trošak žalbe od 3.125,00 kn, što zajedno sa pripadajućim PDV-om te troškom sudske pristojbe na žalbu od 1.450,00 kn čini dosuđeni trošak iz izreke. Pri tome sud tuženoj nije dosudio sudsku pristojbu na presudu od 1.650,00 kn, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu od 825,00 kn jer se pristojba plaća po pravomoćnom okončanju postupak, kao i sastav odgovora na tužbu od 2.500,00 kn jer je isti dostavljen dan prije ročišta od 20.9.2017. na kojem je obrazložen, a za koje ročište je tuženoj priznat trošak zastupanja.
U Osijeku, 9.ožujka 2022.
Sudac
Gordana Rotim
12. P Ob-331/2021-7
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka Županijskom sudu u Zagrebu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. pun.tužene
Broj zapisa: eb307-8f9c0
Kontrolni broj: 053b6-509a5-31923
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=GORDANA ROTIM, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
