REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 779/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K., OIB: … iz S., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-741/2019-2 od 6. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1737/2019 od 3. lipnja 2019., na sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e :
Dopušta se tuženici Republici Hrvatskoj podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-741/2019-2 od 6. listopada 2021., zbog pravnih pitanja:
„Predstavlja li potraživanje naknade štete zbog izgubljene dobiti, u vidu razlike visine iznosa zaštićene i tržišne najamnine, povremeno potraživanje u smislu odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima te posljedično,
zastarijeva li samo pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine (time i sva dospjela neispunjena te buduća povremena davanja) protekom 5 godina računajući od dospijeća najstarijeg dospjelog neispunjenog potraživanja?"
Obrazloženje
1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-741/2019-2 od 6. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1737/2019 od 3. lipnja 2019., a kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i naložena tuženici isplata naknade štete.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog je osnovan.
4.1. U prijedlogu tuženica postavlja pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i za odluku u ovoj pravnoj stvari, a koje se sadržajno svode na pravno pitanje pravne prirode naknade štete zbog nametnutog prekomjernog ograničenja prava vlasništva, dospijeća obveze naknade štete i posljedično, početka tijeka roka zastare zahtjeva za naknadu te štete, a koja pitanja glase:
"- Predstavlja li potraživanje s osnova izmakle dobiti u vidu razlike između tržišne vrijednosti najamnine i zaštićene najamnine povremeno potraživanje u smislu odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima, te posljedično zastarijeva li samo pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine istekom roka od 5 godina računajući od dospijeća najstarijeg dospjelog neispunjenog potraživanja?
- Pripada li vlasniku stana sa zaštićenim najmoprimcem na ime manje zaprimljenog iznosa mjesečne najamnine novčani iznos koji predstavlja razliku između ostvarenog iznosa zaštićene najamnine i iznosa koji predstavlja tržišnu najamninu za predmetni stan ili mu pak pripada znatno manji iznos koji bi predstavljao primjerenu najamninu, s obzirom na ustavne i konvencijske ovlasti ograničavanja prava vlasništva koje država uživa kod uspostave pravedne ravnoteže između privatnog i općeg interesa?"
4.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja ističe da u pogledu tih pitanja pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-1001/2012 i dr. i Rev-1104/2018-2 od 22. siječnja 2019.
5. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. te čl. 385. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno prvo pitanje u prijedlogu tuženice, a koje se u bitnom svodi na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP. Riječ je o pravnom pitanju važnom za rješenje spora, a i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je o tom pravnom pitanju ovaj sud već izrazio pravno shvaćanje, a pobijana presuda se ne temelji na tom shvaćanju. Uz navedeno, za označeno pravno pitanje u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ovaj sud je već dopustio podnošenje revizije svojim rješenjem poslovni broj Revd-3554/2020 od 31. ožujka 2021.
6. Zbog izloženih razloga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
7. U vezi drugog postavljenog pitanja u prijedlogu valja ukazati da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je suglasno s pravim shvaćanjem ovoga suda izraženom u odluci poslovni broj Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., dok pravno shvaćanje iz odluke na koju se poziva predlagateljica (poslovni broj Rev- 1423/2016 od 27. kolovoza 2019.) izraženo je u drugom činjeničnom i pravnom kontekstu. Stoga drugo postavljeno pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pravno shvaćanje koje se u prijedlogu problematizira ne odstupa od prakse ovoga suda.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
