REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 932/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D., P., OIB … , koju zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z.-m. d.o.o. za gradnju gospodarskih objekata, Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica M. Š. R., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d., Z., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. i P., odvjetnici u Z., radi naknade štete i rente, odlučujući o revizijama tužiteljice i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1261/16 od 7. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-663/15-87 od 13. listopada 2016., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 663/15-95 od 3. studenog 2016., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija umješača E. o. d.d. na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1261/16 od 7. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-663/15-87 od 13. listopada 2016., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-663/15-95 od 3. studenog 2016., u toč. I. i II. izreke odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija umješača na strani tuženika E. o. d.d. protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1261/16 od 7. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-663/15-87 od 13. listopada 2016., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-663/15-95 od 3. studenog 2016., u toč. VI. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija tužiteljice M. D. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I/ Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 220.700,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2010. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 32.953,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2011. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 4.437,00 kuna kao neosnovanim.

IV/ Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom rente s naslova izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno, kao i sa zateznim kamatama na navedeni iznos, kao neosnovanim.

V/ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos od 220.700,00 kuna koje teku od 30. listopada 2009. do 28. ožujka 2010., te sa zateznim kamatama za iznos od 32.953,00 kuna koje teku od 30. listopada 2009. do 6. svibnja 2011., kao neosnovanim.

VI/ Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime parničnog troška, iznos od 95.721,88 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

VII/ Nalaže se tužiteljici da isplati tuženiku na ime parničnog troška, iznos od 26.250,00 kuna, u roku 8 dana.

VIII/ Nalaže se tužiteljici da isplati umješaču na ime parničnog troška, iznos od 15.000,00 kuna, u roku 8 dana.„

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Odbijaju se žalba tužiteljice, te žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 25 Pr- 663/15-87 od 13. listopada 2016. godine, ispravljena rješenjem istog suda broj 25 Pr- 663/15-95 od 3. studenog 2016. godine u pobijanom dijelu pod točkama I., II., IV. i V. izreke (glede odbijenog zahtjeva za isplatu kamata za razdoblje od 30. listopada 2009. godine do 28. ožujka 2010. godine), kao i u odluci o trošku (točka VI., VII. i VIII. izreke).

Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, te umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.“

3. Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli tužiteljica M. D. (dalje: tužiteljica) i umješač na strani tuženika E. o. d.d. (dalje: umješač).

4. Tužiteljica je podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložila da ovaj revizijski sud ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ili da ih preinači tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev.

5. Umješač revizijom iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP pobija drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, odnosno podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju umješača, a umješač nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

7. Revizija tužiteljice nije dopuštena.

8. Revizije umješača djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi zbog smrti sina koji je poginuo kao radnik tuženika u radnoj nezgodi od 22. kolovoza 2009. te zahtjev za isplatu rente.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da je sin tužiteljice H. B. smrtno stradao 22. kolovoza 2009. obavljajući opasnu djelatnost kao radnik tuženika,

- da je sada pokojni H. B. živio s tužiteljicom u zajedničkom kućanstvu,

- da je sin tužiteljice H. B. radio na redovitim poslovima, a do predmetne ozljede je došlo prilikom pada s objekta na kojem je radio,

- da je uzrok pada u tome što na konkretnom gradilištu nije bio osiguran način penjanja na konstrukciju,

- da tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo zbog viša sile, djelovanja treće osobe ili da je oštećenik sam prouzročio štetu,

- da je tužiteljici 17. veljače 2010. isplaćen iznos od 16.500,00 EURA po polici osiguranja tuženika od strane osiguravajućeg društva H.-G. I. V. A. dana,

- da je tužiteljica za izradu nadgrobnog spomenika imala trošak u iznosu od 32.953,00 kn,

- da tužiteljici u skladu s mjesnim običajima, godišnjem dobu kad se nesreća dogodila i uobičajenom trajanju korote, na ime troškova crnine i vijenaca pripada iznos od 2.700,00 kn,

- da su sredstva koja tužiteljice ostvaruje po osnovi nasljedstva od pokojnog H. B. veća od iznosa koje bi za njezino uzdržavanje doprinosio poginuli sin da je ostao na životu.

11. Nižestupanjski sudovi ocijenili su djelomično osnovanim tužbene zahtjeve tužiteljice na temelju odredbe čl. 109. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/2005, 94/09, 149/09, dalje: ZR) u vezi s člankom 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14, 118/14 i 154/14). Naime, u skladu s navedenim odredbama poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava. S obzirom na to da tuženik u predmetnom slučaju nije dokazao da postoje razlozi koji ga djelomično ili potpuno oslobađaju odgovornosti za štetu koju je pretrpio prednik tužiteljice, u skladu s odredbom čl. 1100. i 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, dalje: ZOO) naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 220.000,00 kn zbog duševnih bolova koje tužiteljica trpi zbog gubitka sina.

11.1. Tužiteljici je u pobijanoj odluci dosuđen i trošak za izradu nadgrobnog spomenika u iznosu od 32.953,00 kn, dok je zahtjev po navedenoj osnovi odbijen za daljnji iznos od 2.047,00 kn.

11.2. Tužiteljica je zahtijevala i iznos od 2.000,00 kn na ime troškova crnine, odnosno žalosne odjeće te joj je isti trošak dosuđen u cijelosti, kao i trošak kupnje vijenca u iznosu od 700,00 kn, dok je odbijena s preostalim zahtjevom za troškove vijenca u iznosu od 300,00 kn.

11.3. Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužiteljice za dosudu rente zbog izgubljenog uzdržavanja s obzirom na to da zbroj ukupno naslijeđene imovine tužiteljice zbog smrti sina prelazi iznos od 217.232,99 kn, koliko je vještak utvrdio da bi iznosila kapitalizirana renta tužiteljici.

12. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

1. „Ima li pravnog osnova umanjivanju naknade štete s naslova izgubljenog uzdržavanja koju oštećena osoba trpi radi pogibije osobe koja ju je uzdržavala vrijednošću imovine koju je oštećena osoba naslijedila?

2. Da li je dopušteno obvezu štetnika koji je odgovoran za smrt davatelja uzdržavanja umanjivati prijebojem s vrijednošću imovine koju je poginula osoba imala u vrijeme pogibije, odnosno koju je oštećena osoba naslijedila?

3. Predstavlja li nasljedstvo iza osobe koja je uzdržavala oštećenu osobu naknadu štete?

4. Ukoliko je tuženik/umješač u odštetnoj parnici trgovačko društvo koje zapošljava niz pravnika koji su kompetentni i ovlašteni zastupati tuženika u odštetnoj parnici, pripada li takvom tuženiku/umješaču pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u takvoj parnici, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a?

5. Ukoliko tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a tijekom postupka se utvrdi da je zahtjev po osnovu u cijelosti osnovan, pripada li takvom tuženiku pravo na naknadu troškova?

6. Obvezuje li stav Europskog suda za ljudska prava izražen u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev 28963/10) sudove u Republici Hrvatskoj pri odmjeravanju troškova postupka?“

12.1. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

12.2. Kroz prva 3 postavljena pitanja tužiteljica problematizira pobijanu odluku u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za dosudom rente u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno. Navedeni zahtjev je u postupku pred nižestupanjskim sudovima odbijen s obzirom na to da je u skladu s čl. 1094. st. 2. ZOO utvrđeno kako tužiteljica zbog smrti sina nema stvarnih gubitaka po osnovi uzdržavanja, odnosno redovitog pomaganja. Tužiteljica nije navela razloge zbog kojih smatra da su prva tri postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Naime, ne može se važnim razlogom u smislu navedenog propisa smatrati pozivanje tužiteljice da je u konkretnom postupku došlo do pogrešne primjene materijalnoga prava, a na što se svodi sadržaj predmetne revizije u odnosu na prva tri postavljena pitanja.

12.3. Kroz zadnja tri postavljena pitanje tužiteljica problematizira pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na dosuđeni trošak parničnog postupka. Međutim, u odnosu na navedena pitanja ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koju bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).

12.4. Slijedom navedenog, revizija tužiteljice ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost te vrste revizije, pa ju je primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo odbaciti i odlučiti kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

13. Ovaj sud je pobijanu presudu u odnosu na reviziju umješača ispitao u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

13.1. Neosnovano umješač u reviziji ističe da se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije očitovao o žalbenim prigovorima umješača te da je samim time drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz članka 385. st. 2. i čl. 365., čl. 375. u svezi sa člankom 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom se napominje kako umješač ovaj revizijski razlog podrobnije obrazlaže ukazivanjem na činjenično stanje drukčije od onoga utvrđenoga u postupku koji je prethodio revizijskome, pa tako navodi da je „jedini mogući uzrok pada pok. H. B. s konstrukcije činjenica da isti u trenutku pada nije bio kukom pričvršćen za konstrukciju“. Navedene tvrdnje umješača čine i pretežni dio sadržaja predmetne revizije u odnosu na pitanje odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja koji je doveo do smrti sina tužiteljice, čime drugostupanjsku presudu pobija zbog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što nije dopušten revizijski razlog (čl. 385. ZPP). Umješač pri tome ne uzima u obzir je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, nakon uvida u nalaz i mišljenje vještaka, kao i iskaze saslušanih svjedoka, utvrdio kako su radnici tuženika, pa tako i sin tužiteljice, prilikom penjanja na visinu koristili alat te da je tuženik bio dužan svojim radnicima na drugi način osigurati dostavu i spuštanje alata za rad. S navedenim zaključkom složio se i drugostupanjski sud u pobijanoj odluci te samim time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13.2. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji umješač vidi u izraženom pravnom shvaćanju da se iznos naknade koji je tužiteljica naplatila na temelju police kolektivnog osiguranja radnika ne uračunava u iznos pravične novčane naknade koji je tužiteljici dosuđen u predmetnom postupku. Naime, u predmetnom slučaju nije riječ o ugovornom osiguranju od odgovornosti poslodavca kojim bi poslodavac osigurao svoju odgovornost za posljedice nesretnih slučajeva u kojima bi nastradali njegovi radnici, već o ugovoru o osiguranju kojim je poslodavac za sve svoje radnike ugovorio isplatu ugovorene svote za posljedice nesretnog slučaja bez obzira gdje se i kada se takav slučaj dogodi. Slijedom navedenog, osiguranici u čiju korist je ugovor sklopljen su radnici a ne poslodavac, pa je u smislu odredbe čl. 972. ZOO prema njemu dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote (na isti način i ovaj sud u odluci Revr 371/2017 od 17. listopada 2018.).

13.3. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe (čl. 1103. ZOO), pa je i u navedenom dijelu neosnovan umješačev prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Umješač kroz revizijski navod da je tuženik isplatom „pogrebnih troškova“ nadoknadio svu štetu tužiteljici, pa tako i po osnovi troška gradnje nadgrobnog spomenika, osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, što nije ovlašten u skladu s odredbom čl. 385. ZPP.

13.4. Slijedom navedenog, ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci presude.

13.5. Umješač u predmetnoj reviziji osporava pobijanu odluku i u pogledu parničnog troška te se jednako kao i u odnosu na reviziju tužiteljice ističe da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, jer odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).

13.6. Stoga je u tom dijelu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu te je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.