Poslovni broj 6 Ps-2/2020-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Vladimira Nazora 14, Ploče

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu tog suda Darku Jelčiću u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastrukture d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb, OIB: 39901919995, kojeg zastupa punomoćnica M. L., dipl.iur., djelatnica, protiv tuženica: 1. I. J. iz K. N., N. c. .., OIB: .. i 2. N. B. iz K. N., N. c. .., OIB: .., koje zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., K. D. .., radi iseljenja i po protutužbi tuženica: 1. I. J. iz K. N., N. c. .., OIB: .. i 2. N. B. iz K. N., N. c. .., OIB: .., koje zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., K. D. .., protiv tužitelja HŽ Infrastrukture d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb, OIB: 39901919995, radi naplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 03. veljače 2022. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženica pod 1. i 2. i punomoćnika tuženica, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP-a), dana 09. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

''Dužnici su tuženici I. J., N. c. .., .. K. N., OIB: .. i 2. N. B., N. c. .., .. K. N., OIB: .. u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno s osobama i stvarima, iseliti iz stana koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake N. c. .., K. N., kat. čest. .. k.o. .., D., upisana u ZK ul. br. .. i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 52,55 m2 te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., Mihanovićeva 12, 10 000 Zagreb, OIB: 39901919995, te u istom roku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.''

II.Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženicama parnične troškove u iznosu od 5.843,75 kuna, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 1.031,25 kuna zahtjev tuženica za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da tuženici bez pravnog osnova koriste stan u vlasništvu Republike Hrvatske, a pod upravljanjem HŽ Infrastrukture d.o.o., OIB: 39901919995, Mihanovićeva 12, 10 000 Zagreb, koji se nalazi u K. N. u zgradi anagrafske oznake N. c. .. na kat. čest. .. k.o. .., D., upisana u ZK ul. br. .. i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 52,55 m2. Naime, kat. čest. .. upisana u ZK. ul. br. .. K.O. .. D., uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, pod upravljanjem tužitelja HŽ Infrastrukture d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, OIB: 39901919995, Mihanovićeva 12. Navedena nekretnina nalazi se unutar granica infrastrukturnog pojasa i predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem tužitelja HŽ Infrastrukture d.o.o. Tužitelj HŽ Infrastrukture d.o.o. je društvo osnovano radi upravljanja željezničkom infrastrukturom, temeljem članka 1. st. 1. i čl. 3. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ- Hrvatske željeznice d.o.o. (NN br. 153/05, 57/12) i čl. 82. 10. Zakona o željeznici (NN br. 32/2019). Međusobna prava i obveza upravitelja infrastrukture i vlasnika željezničke infrastrukture uređuju se ugovorom o upravljanju željezničkom infrastrukturom koji se sklapa na razdoblje d najmanje pet godina. Odredbom čl. 5. st. 44. Prilog I. toga zakona određeno je da granice željezničke infrastrukture određuje upravitelj infrastrukture. Prema odredbama Pravilnika o željezničkoj infrastrukturi (NN 127/05) čl. 5., čl. 7., čl. 8, čl. 9. odredbi su sastavni dijelovi željezničke infrastrukture i infrastrukturnog pojasa. Navedenim Zakonom o željeznici i Pravilnikom o željezničkoj infrastrukturi željeznička infrastruktura je javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Republike Hrvatske i njome se gospodari i upravlja u skladu s njezinim statusom. Ugovorom o upravljanju željezničkom infrastrukturom koji je zaključen između Republike Hrvatske koju zastupa vlada RH i HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, dana 15. lipnja 2008.g. tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. kao upravitelj infrastrukture, obvezuje se obavljati poslove upravljanja željezničkom infrastrukturom te ostale poslove sukladno ugovoru o upravljanju. U konkretnom, riječ je o nekretnini koja predstavlja željezničku infrastrukturu koja je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu RH, odnosno riječ je o dobru od interesa za RH koje je u općoj uporabi te ne može biti objektom stjecanja stvarnog prava, a za čije upravljanje je odgovoran tužitelj kao upravitelj infrastrukture sukladno odredbama Zakona o željeznici. Djed tuženice I. J. , pok. M. J. je koristio predmetni stan za službene potrebe temeljem Ugovora o korištenju stana br. .. od 25.12.1966. i Rješenje o visini naknade za korištenje stana za službene potrebe od 10.12.1997. U navedenom ugovoru o korištenju stana, tuženici nisu navedeni kao članovi obiteljskog domaćinstva pok. M. J. a, stoga nemaju pravo na korištenje predmetnog stana niti na sklapanje ugovora o najmu stana, a sve sukladno čl. 24. Zakona o najmu stanova. Budući da se predmetni stan nesporno nalazi unutar željezničkog infrastrukturnog pojasa, a što u naravi predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, stan je izuzet iz postupka otkupa. Tuženici su dopisima od 11. travnja 20196. i 09. veljače 2017. pozvani da predmetni stan predaju slobodan od osoba i stvari u roku od 30 dana od primitka dopisa na što su se isti oglušili. Tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci pod I. u cijelosti i naknadi mu parnične troškove.

2.Tuženice u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu sudu da taj zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelja obveže da im u roku od 15 dana naknadi troškove ovoga spora. Protivno tužbenim tvrdnjama, tuženice predmetni stan ne koriste bez pravne osnove. Iako parnične stranke nisu sklopile pisani ugovor o najmu predmetnog stana, one su u obvezno pravnomodnosu koji proistječe iz činjenice da su sklopile usmeni dogovor o korištenju navedenog stana, a koji dogovor predstavlja valjani ugovor temeljem kojega tuženice posjeduje i koriste taj stan. Istina, odredbama članka 4. stavka 2. Zakona o najmu stanova pripisano je da se ugovor o najmu sklapa u pisanom obliku, odnosno da je pisani oblik tog ugovora uvjet njegove valjanosti. Međutim, odredbama članka 294. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovor, za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik, smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju. Ovdje se upravo o tome radi. Naime, tužitelj je tuženicama prepustio predmetni stan na korištenje, a one mu zauzvrat, počevši od svibnja 2016. godine, plaćaju točno određenu naknadu za korištenje navedenoga stana te snose sve mjesečne javnopravne i privatnopravne troškove prema trećim osobama koji proistječu iz posjedovanja i korištenja tog stana. Prije tuženica, predmetni stan su koristili sada pok. M. J. , prvotuženičin djed, a drugotuženičin pradjed, a nakon njega i H. J. , prvotuženičin otac, a drugotuženičin djed, a za što je tužiteljev prednik, a kasnije i tužitelj naplaćivao naknadu za korištenje stana. Povrh toga, prvotuženica u predmetnom stanu stanuje od 1993. godine. I nakon što je pokrenuo ovaj spor, tužitelj je prvotuženici nastavio slati naloge za plaćanje naknade za korištene stana, i to za mjesec ožujak i travanj 2020. godine, u iznosima od po 282,82 kuna mjesečno, po kojima je ona postupila i tužitelju platila te naknade dana 20. svibnja 2020. godine. Ugovorni odnos, dakle, traje i dalje, a tužitelj svejedno zahtijeva od tuženica da isele iz stana, tvrdeći da ga one koriste bez pravne osnove. Tuženice predlažu sud da dostavi financijsku karticu za predmetni stan za razdoblje od 2005. do danas, a na okolnost tko je, kada, koliko i po kojoj osnovi plaćao naknadu/najamninu za predmetni stan. Prema tome, tuženice koriste navedeni stan kao najmoprimci, sukladno odredbama Zakona o stanova, a prema kojemu zakonu nisu obveze iseliti iz toga stana.

3.Za slučaj da sud u ovoj pravnoj stvari, ipak, ocijeni da je tužbeni zahtjev osnovan i prihvati ga, tuženice predlažu sudu da prihvati njihovu protutužbu koja glasi:

"I. Nalaže se tužitelju da prvotuženici u roku od 15 dana isplati iznos od 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje od 4. lipnja 2020. godine do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

"II. Utvrđuje se da tuženicama pripada pravo zadržanja nekretnine opisane u tužiteljevu tužbenom zahtjevu, sve dok tužitelj prvotuženici ne isplati iznos od 30.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje od 4. lipnja 2020. godine do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

"III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženicama naknadi troškove ovoga spora sa zateznim kamatama koje od presuđenja do isplate teku po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

4.Protutužbeni zahtjev pod točkom 1. prvotuženica temelji na činjenici da je u predmetni stan, na ime nužnih i korisnih troškova, uložila iznos od najmanje 30.000,00 kuna.

5.Konačno, tuženice ističe i prigovor prava na dom.

Predmetni stan je dom tuženica; one u njemu stanuju dugi niz godina.

Tuženice u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju nekretnina niti vrjednijih pokretnina; iseljenjem iz predmetnog stana one bi postale beskućnice.

Tuženice se pozivaju na odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojima je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prva, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Republika Hrvatska je ratificirala Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenoga 1997. godine i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad zakona. Konvencijsko pravo na zaštitu doma ima primarno javnopravno značenje. Ono štiti stanara, posjednika doma od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela. Tome valja dodati da građanskopravna osnova korištenja stana ili kuće nije uopće bitna. Na javnopravnu zaštitu, prema tome, ima i svaki posjednik stana ili prostora izjednačenog sa stanom, neovisno o tome ima li ili nema građanskopravnu osnovu za njegovo korištenje. Tu osnovu tuženice imaju, a tužbeni zahtjev bi bio neosnovan i da je nemaju. Predmetni stan je u naravi dio zgrade, a drugi dio zgrade je u vlasništvu V. J. iz K. N., koji je taj dio otkupio od tužitelja. Povrh toga, neosnovana je tužiteljeva tvrdnja da se predmetni stan nalazi unutar granica infrastrukturnog pojasa. Taj stan se nalazi izvan toga pojasa, pa tuženice očekuju da tužitelj u vezi s tim dostavi geodetske skice i snimke s ucrtanim granicama infrastrukturnog pojasa.

6.Tužitelj u podnesku ističe da se u predmetnom postupku radi iseljenja i predaje nekretnine u cijelosti protivi navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Suprotno navodima tuženica, I. J. i N. B. predmetni stan koriste bez valjane pravne osnove. Naime, nitko nije u Ugovoru o korišćenju stana br. .. od 25.12.1966. koji je zaključen sa sada pok. M. J., naveden kao član kućanstva. Stoga, sukladno čl. 24. Zakona o najmu stanova, nemaju pravo na korištenje predmetnog stana, niti na sklapanje ugovora o najmu stana. Također se ističe da ni pok. M. J. nije u roku propisanom Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo podnio zahtjev za otkup stana. Tužitelj se isto tako u cijelosti protivi osnovi i visini protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja. Naime, tuženik-protutužitelj ničim nije dokazao da su s njegove strane izvršena bilo kakva ulaganja u stanu tužitelja- protutuženika, a u odnosu na zahtjev tuženica za utvrđenje da im pripada pravo retencije ističe se da je takav zahtjev u cijelosti neosnovan, jer tuženice kao nepoštene posjednice predmetne nekretnine nemaju pravo zadržati navedeni stan dok im tužitelj ne isplati iznos na ime izvršenih ulaganja. Naime, u čl. 73. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da vjerovnik nema pravo zadržanja kad dužnik zahtjeva da mu se vrati stvar koja je izišla iz njegovog posjeda protiv njegove volje. Da bi vjerovnik stekao pravo zadržanja-retencije u smislu Zakona, potrebno je da mu dužnik preda stvar (pokretnu ili nepokretnu) u posjed svojom voljom što u konkretnom nije slučaj. Napominje se da je tužitelj svojim podneskom od 27. svibnja 2002. godine pozvao oca, odnosno djeda tuženica, H. J., da tužitelju preda u posjed navedeni stan mirnim putem što je isti odbio. Na isti način je tužitelj pozvao i tuženicu ad.1 na predaju stana mirnim putem i to podnescima od 11. travnja 2016. i 9. veljače 2017. Nakon što je i tuženica ad.1 odbila isto, tužitelj je dana 16. travnja 2020. ustao ovom tužbom radi iseljenja i predaje nekretnine. Prema čl. 165. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu budu naknađeni troškovi, dakle, nema pravo na retenciju već stvar mora predati bez odgode tužitelju kao vlasniku stvari. Tuženice smatraju da im pravo zadržanja daje pravo posjeda i korištenja predmetne nekretnine, što je pogrešno, jer to nije pravo koje se izvodi iz prava zadržanja. Ističe se da tuženice nisu smjele vršiti nikakve preinake u stanu i zajedničkim prostorijama i uređajima bez prethodno pribavljene suglasnosti tužitelja kao vlasnika stana. Takva odredba ugrađuje se u ugovore o najmu stana kako bi najmodavac imao nadzor nad vršenjem bilo kakvih radova u vlastitoj nekretnini i kako bi znao njihovu vrijednost. Nesporno je da tuženice nisu bile član kućanstva najmoprimca niti su s tužiteljem zaključile ugovor o najmu toga stana, već su naprotiv od strane tužitelja pozvane da isti stan slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju. Protutužbeni zahtjev tuženica kojim traže naknadu nužnih i korisnih troškova na predmetnoj nekretnini stoga je u cijelosti neosnovan, te se predlaže da protutužbeni zahtjev u cijelosti odbije.

7.Tužitelj također u cijelosti osporava prigovor prava na dom tuženica.

Naime, članak 8. stavak 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda izrijekom dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštovanje doma ako je to miješanje "u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih."

U konkretnom predmetu su suprotstavljena dva prava, tužiteljevo pravo vlasništva i s druge strane, pravo na dom tuženica. Pravo tužitelja je pravo koje preteže, jer tuženice koriste nekretninu bez valjane pravne osnove, a pogotovo što su tuženice znale da je predmetni stan vlasništvo tužitelja i nakon njegovog zahtjeva da se isele mirnim putem, odbile su to učiniti i nastavile ga koristiti.

Iako je predmetni stan dom tuženica, vlasnik stana želi ostvariti svoje pravo vlasništva sukladno čl. 48 st. 1. Ustava RH, te je sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašten sudskim putem i tražiti zaštitu svog prava vlasništva. Nadalje, država je dužna zaštititi pravo osobe, fizičke ili pravne, od nezakonitih intervencija u to pravo, osim kad je riječ o zadiranju koje je utemeljeno na zakonu, koje je u općem ili javnom interesu i koje je "nužno u demokratskom društvu", što u konkretnom nije slučaj. Budući da tuženice sprječavaju vlasnika stana da se njime služi i to koristeći ga bez pravne osnove te tužiteljevo pravo preteže nad pravom tuženica, to tuženicama nije povrijeđeno pravo na dom.

8.U dokaznom postupku pregledani su: izvadak iz zemljišne knjige (list 5 spisa), zapisnik o bodovanju i izmjeri stana ( listovi 6-9 spisa), uvjerenje o prebivalištu I. J. i N. B. ( listovi 10,11 spisa), Ugovor o upravljanju željezničkom infrastrukturom ( listovi 12-21 spisa9, ugovor o korištenju stana ( list 22-25 spisa) , rješenje o visini naknade za korištenje stana za službene potrebe (list 26 spisa), dopis ODO HŽ infrastrukturi (list 27 spisa) , rješenje o uknjižbi prava Dopis HŽ infrastrukture I. J. i povratnice( list 29,30 spisa) Dopis HŽ infrastrukture I. J. i povratnice( list 31,32 spisa), uplatnice (list 43-50 spis), transakcije plaćanja putem direktnih kanala PBZ (51-64 spisa), izjava svjedoka N. J., Ž. Z. i S. Z. (list 65) , uplatnica list (67), plaćanje (68-70 list spisa), Potvrda zk. odjela M. i potvrda Katastra M. ( list 72,73 spisa), Rodni list i potvrda ( list 74,75 ) , ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo ( listovi 76-78 spisa), Dopis HŽ H. J. ( list 90,91 spisa) Dopis Hž infrastrukture ( listovi 92,93 spisa), plaćanje putem direktnih kanala PBZ (listovi 106-117 spisa), Izvadak iz sudskog registra (listovi 118-121 spisa), Rješenje ( listovi 122-125 spisa), Obavijesti (list 126 spisa), Uvjerenje o prebivalištu (listovi 133,134 spisa), podaci računovodstva ( listovi 135-153 spisa), Plaćanje putem direktnih kanala ( listovi 158-178 spisa).

Saslušan je svjedok H. J. i tuženice I. J. i N. J..

9.Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da se tuženice zajedno s osobama i stvarima isele iz stana koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake N. c. .. , K. N., kat.čest. .. K.O. .., D., upisana u ZK ul.br. .. i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 52,55 m2 te isti stan slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju.

10.Predmetni stan koji se nalazi u K. N. , u zgradi anagrafske oznake N. c. .. , K. N., kat.čest. .. K.O. .., D., upisan u ZK ul.br. .. sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 52,55 m2 u vlasništvu je Republike Hrvatske – javno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem tužitelja, a što je tužitelj dokazao zk uloškom broj .., k.o. D., pregledom kojeg je utvrđena ova činjenica.

11.Nije sporno da je djed tuženica pok. M. J. koristio predmetni stan za službene potrebe temeljem ugovora o korištenju stana br. .. od 25.12.1966.godine (dalje: ugovor) i rješenja o visini naknade za korištenje stana za službene potrebe od 10.12.1997., a što jasno proizlazi iz ovog ugovora i rješenja priloženih spisu.

12.Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da u ugovoru o korištenju stana tuženice nisu navedene kao članovi obiteljskog domaćinstva pok. M. J. a pa nemaju pravo na korištenje predmetnog stana, niti na sklapanje ugovora o najmu stana, a sve sukladno članku 24. Zakona o najmu stanova.

13.Tužitelj, dalje tvrdi, da se predmetni stan nalazi unutar željezničkog infrastrukturnog pojasa što u naravi predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, pa je stan izuzet iz postupka otkupa.

14.Budući su se tuženice oglušile na tužiteljeve dopise od 11.04. 2016. i 09.02.2017. kojima su pozvani predmetni stan predati slobodan od osoba i stvari u roku od 30 dana od primitka dopisa tužitelj predlaže da se tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude pod I. prihvati u cijelosti i da se tuženicama naloži naknaditi tužitelju parnične troškove.

15.Tuženice u odgovoru na tužbu se protive tužbenom zahtjevu s tvrdnjom da one koriste navedeni stan, sukladno Zakonu o najmu stanova, pa nisu obvezne iseliti iz toga stana.

16.Ipak, ako sud ne prihvati njihove stavove i ocijeni da je tužbeni zahtjev osnovan, te ga prihvati, podnose protutužbu sa zahtjevom pobliže označenim u točki 3. I. obrazloženja ove presude.

17.Protutužbu temelje na činjenici da je u predmetni stan na ime nužnih i korisnih troškova uložen iznos od najmanje 30.000,00 kuna.

18.I naposljetku tuženice su istakle prigovor prava na dom, kako je to pobliže opisan u točki 5. obrazloženja ove presude.

19.Tužitelj je u cijelosti osporio prigovor tuženica kako je opisano u točki 7. obrazloženja ove presude.

20.Po mišljenu ovog suda u pravu su tuženice kada tvrde na ročištu od 25.03.2021. da bi se u ovom postupku prvo trebalo odlučiti o prigovoru prava na dom, „jer ako taj prigovor prihvati kao osnovan, kao suvišno se ukazuje izvođenje dokaza koji su u vezi s protutužbenim zahtjevom i prigovorom retencije“.

21.Svjedok H. J. , otac prvo tužene i djed drugo tužene je iskazao da njegova kćer (prvo tužena) stanuje u predmetnom stanu od 1993., a njegova unuka (drugo tužena) od svog rođenja 2003. Njegov otac M. J. je dobio stan od ondašnjih jugoslavenskih željeznica 1960., koje godine su 12.04. on i njegove tri sestre uselili u taj stan zajedno s roditeljima, koji su stanovali u istom do svoje smrti, i to majka do 1993., a otac do 2001. Prvo tužena je stanovala u ovom stanu do njegovog odlaska u M., gdje je osnovao novu obitelj, nakon razvoda sa suprugom te dobio dvoje djece koja žive s njim i suprugom u M., u stanu površine 60 zbog čega se njegova kćer – prvo tužena 1993. vratila živjeti s djedom u predmetni stan, gdje stanuje sa drugo tuženom neprekidno do danas. Stan je više puta adaptiran, uveli su vodu, telefon i sve instalacije, iskopali septičku jamu, popločali okućnicu, uredili krov, napravili otvore, postavili grilje, pa je stan u izvrsnom stanju i pogodan za stanovanje. Ovaj svjedok izričito tvrdi da tuženice osim ovog stana nemaju gdje drugo stanovati i to iz razloga što su oni „došljaci“ bez imovine jer je njegov otac doselio iz Č. u B. i H. gdje nije imao nikakve imovine. Doslovce tvrdi: „Ja stalno dolazim u K. N., posjećujem tuženice i ovaj stan je njihov dom“. Stan se sastoji od dnevnog boravka, jedne sobe, wc-a i banje, te male kuhinje na samom ulazu u stan, te je opremljen svim kućanskim uređajima: televizorom, perilicom za rublje i sl.

22.Prvo tužena I. J. je iskazala da živi u ovom stanu od 1993. godine do danas neprekidno, a tu je došla živjeti nakon svoga rođenja 1977. Nakon razvoda roditelja silom prilika je završila u ovom stanu kako je i njen otac izjavio. Živjela je zajedno sa svojim djedom koji u tom stanu živi od 60-ih godina prošlog stoljeća. Izričito tvrdi da nema drugi stan za stanovanje osim ovog stana. Stan imao oko 40m2, sastoji se od dnevnog boravka, sobe, kuhinje, wc, stan je osposobljen za stanovanje i ima sve kućanske aparate. Objekt je dvojni i u drugoj polovici živi V. J. koji je otkupio svoj stan. S njom živi kći – drugo tužena od svog rođenja. Prije tužbe je dobila opomene za iseljenje od HŽ infrastrukture koja joj ujedno šalje i uplatnice za stanarinu koje redovito plaća do danas, a i nakon tužbe joj uredno dostavljaju uplatnice. Doslovce tvrdi: "Ovo je moj jedini dom, i ja iz ovog stana jedino mogu završiti na cesti." Zaposlena je u F. B. d.o.o. u O.. Prijavljena je u ovom stanu od 2003., prije je bila prijavljena u očevom stanu u M..

23.Drugo tužena je iskazala da živi u ovom stanu od svog rođenja, koji stan doživljava kao svoj dom i kada bi iselila iz ovog stana nema gdje drugo živjeti.

24.Pregledom potvrde ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela, broj: .. od 11.svibnja 2020. i uvjerenja Državne Geodetske uprave, Područnog ureda za katasar nekretnina D., Odjel za katastar nekretnina M. od 11.svibnja 2020. utvrđeno je da tuženice nisu upisane kao vlasnice nekretnina na području nadležnosti Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, niti su upisane u katastarskom operatu na području kojeg evidenciju vodi Odjel za katastar nekretnina M..

25.Iz priložene "Izjave svjedoka" od 29.lipnja 2006. potpisane kod javnog bilježnika V. N. iz M. od 30. lipnja 2006. proizlazi da su N. J., Ž. Z. i S. Z., svi iz K. N. iskazali da I. J. ima stalno prebivalište u K. N. , N. c. .. i to od 1993. u zajedničkom domaćinstvu s djedom M. J., te da I. J. i dalje živi u njihovom susjedstvu s djedom.

26.Potvrdom Centra za socijalnu skrb M. od 12.5.2020. se potvrđuje da I. J. samostalno skrbi o maloljetnoj kćeri - drugo tuženici na adresi K. N., N. c. ...

27.Iz prethodno provedenih dokaza i to saslušanjem svjedoka H. J. i tuženica kao parničnih stranaka, te pregledom potvrda zemljišnoknjižnog odjela ovog suda i Katastra M., te Centra za socijalnu skrb M. je utvrđeno da je predmetni stan dom tuženica, u koji su prije njih uselili njihovi prednici i u kojem stanuju dugi vremenski period (prvo tužena od 1993., a drugo tužena od svog rođenja 9. srpnja 2003.), kao i da tuženice nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu nekretninu u kojoj bi mogle stanovati u slučaju iseljenja iz predmetnog stana.

28.Ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju potrebno odvagnuti interese tuženica kojima prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići mjerom iseljenja. Riječ je o testu razmjernosti kojim se utvrđuje može li se predmetna nekretnina smatrati domom i je li došlo do miješanja prava na dom. Ovisno o tom utvrđenju, ocjenjuje se je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

29.U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva iseljenje iz nekretnine (stana) jer tuženice nemaju pravni osnov za posjed. Međutim, tuženice koje tvrde da imaju pravni osnov, su dokazale da su one i njihovi prednici (djed i baka, te otac) u posjedu predmetnog stana još od 60-tih godina prošlog stoljeća, kada je nesporno njihov djed pok. M. J. koristio stan za službene potrebe temeljem u spisu priloženog ugovora o korištenju stana br. .. od 25.12.1966. i priloženog u spis rješenja o visini naknade za korištenje stana za službene potrebe od 10.12.1997. Od tada do danas nitko ih nije smetao u posjedu. Tuženice nemaju gdje iseliti, pa bi iseljenjem postale beskućnice, odnosno kako same tvrde "ostale na cesti", jer nemaju drugu nekretninu, niti bilo koji drugi smještaj.

30.Prvo tužena i drugo tužena su u priloženim spisu rješenjima o odobravanju korištenja pravne pomoći Ureda državne uprave u D.-n. ž. od 27.srpnja 2020. oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu i to u visini od 50% iznosa sudskih pristojbi i to iz slijedećih razloga:

-I. J. je evidentirana kao vlasnik vozila O. C. proizvedenog 2010. tržišne vrijednosti 5.000,00 kuna,

-Ukupni dohoci i primici podnositeljice zahtjeva (I. J. ) i članova kućanstva, ostvareni u razdoblju od 12 mjeseci prije početka mjeseca u kojem je zahtjev podnesen su iznosili 72.186,00 kuna, a što u razmjernim dijelovima (1/12) mjesečno iznosi 6.015.50 kn odnosno po članu kućanstva 3.007,75 kn, pa je utvrđeno da ukupni prihod podnositeljice zahtjeva ne prelazi po članu kućanstva iznos proračunske osnovice,

-utvrđeno je da novčana sredstva na računima podnositeljice zahtjeva i člana kućanstva (N. B. ) ne prelaze iznos od 60 proračunskih osnovica (199.560,00 kuna), koji je propisan kao gornja granica pri utvrđivanju ukupne vrijednosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva),

-iz navedenog proizlazi da ukupni prihodi podnositeljice zahtjeva i članova kućanstva (prvo tužene i drugo tužene u ovom predmetu) mjesečno ne prelaze iznos proračunske osnovice (3.326,00 kuna) te da ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica (199.560,00 kuna).

31.Zbog prethodno navedenog zaključak je ovog suda da tuženice nemaju vrjednijih pokretnina, niti imaju novčane prihode koji prelaze iznos proračunske osnovice (3.326,00 kuna).

32.Tuženice su dokazale u ovom postupku da su ostvarile dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost s predmetnim stanom bez obzira što ga nastanjuju bez pravnog osnova, ali na temelju prijašnjih ovlaštenja svojih prednika.

33.Ovaj sud smatra da legitimni interes tužitelja da kontrolira svoje vlasništvo dolazi na drugo mjesto u odnosu na pravo tuženica na poštivanje njihovog doma.

34.Naime, tužitelj tvrdi tijekom postupka da tužbenim zahtjevom za iseljenje želi osigurati da se predmetni stan dodjeli njegovim zaposlenicima koji su neophodni u procesu nesmetanog i sigurnog odvijanja željezničkog prometa, a što po mišljenju ovog suda nije prihvatljivo s obzirom na pravo tuženica na dom.

35.Konvencijsko pravo na zaštitu doma ima primarno javnopravno značenje pošto štiti stanara, posjednika "doma" od svakog protupravnog zadiranja bilo kojeg javnopravnog tijela, te pruža zaštitu doma i bez pravne osnove.

36.Zbog svega izloženog presuđeno je kao pod I. izreke.

37.O parničnim troškovima je odlučeno na temelju odredbe članka 154.st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine",142/2012 od 19.12.2012. s izmjenama i dopunama objavljenim u "Narodnim novinama" 103/2014 od 27.8.2014., 118/14 od 3.10.2014. i 107/2015 od 7.10.2015 – dalje: Tarifa).

38.Tuženicama su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima:9.2.2021. 250,00 kuna, 25.3.2021. 1.000,00 kuna, 9.12.2021. 1.000,00 kuna i 3.2.2022. 1.000,00 kuna ili ukupno za zastupanje na svim ročištima 3.250,00 kuna, pa trošak tuženica od 4.250,00 kuna uvećan za 10% zbog zastupanja dvoje tuženica što iznosi 425,00 kuna daje svotu od 4.675,00 kuna i uvećan za PDV od 25% što iznosi 1.168,75 kuna daje parnični trošak od 5.843,75 kuna (čl. 155. st.1. ZPP-a). U ostalom dijelu u iznosu od 1.031,25 kuna zahtjev tuženica za naknadu parničnih troškova se odbija kao neosnovan.

U Pločama, 9. ožujka 2022. godine

S u d a c :

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DN-a:

1.Tužitelj HŽ Infrastruktura d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb, n/r punomoćnice M. L., dipl.iur.,

2.Punomoćnik tuženica T. M., odvjetnik u M., K. D. ..I