REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2051/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. B. B. iz M., ..., OIB: ..., 2. A. B. iz M., ..., OIB ..., 3. A. B. iz M., ..., OIB ... i 4. N. B. iz P.; M. P., OIB ..., koje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo Zadar, Građansko - upravni odjel Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2233/2014-2 od 12. siječnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2170/13 od 17. ožujka 2014., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljica, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2233/2014-2 od 12. siječnja 2016. i predmet se vraća tome sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-2170/13 od 17. ožujka 2014., suđeno je:

"Utvrđuje se da su tužiteljice stekle pravo suvlasništva na čest. zem. ... k.o. P., u naravi pašnjak površine 2.671 m2, upisana u zk. ul. ... k.o. P. i to tužiteljica ad 1. B. B.; OIB: ... za 3/10 dijela, tužiteljica ad 2. A. B. OIB ... za 1/10 dijela, tužiteljica ad 3. A. B. OIB: ... za 1/10 dijela, te tužiteljica ad 4. N. B. OIB: ... za 5/10 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljice temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, ishode upis prava suvlasništva u navedenim udjelima na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene."

2. Presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2233/2014-2 od 12. siječnja 2016. suđeno je:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru – Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-2170/13 od 17. ožujka 2014. godine, tako da se sudi:

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljica 1) B. B., 2) A. B., 3) A. B. i 4) N. B. koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljice stekle pravo suvlasništva na čest. zem. ... k.o. P., u naravi pašnjak površine 2.671 m2, upisana u zk. ul. ... k.o. P. i to tužiteljica ad 1. B. B.; OIB: ... za 3/10 dijela, tužiteljica ad 2. A. B. OIB ... za 1/10 dijela, tužiteljica ad 3. A. B. OIB: ... za 1/10 dijela, te tužiteljica ad 4. N. B. OIB: ... za 5/10 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužiteljice temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti, ishode upis prava suvlasništva u navedenim udjelima na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene."

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su podnijele izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložile su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zauzeti pravna stajališta u odnosu na istaknuta pitanja a sve kako bi se "(…) ujednačila praksa drugostupanjskih sudova (…)."

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužiteljica je dopuštena i osnovana.

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga čl. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U reviziji tužiteljice postavljaju slijedeća pitanja:

"1. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku ako ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, ne dovodeći ih u uzajamnu vezu s ostalim provedenim dokazima, u razlozima presude iznese stajalište ili tvrdnju da nemaju ili ne mogu imati izravnih ili posrednih saznanja o bitnim činjenicama i okolnostima vezanim za korištenje nekretnine u vremenu od 1901. do 1941. godine samo zato jer su rođeni nakon navedenog razdoblja?

2. Je li za stjecanje prava vlasništva nekretnine na kojoj postoji upis društvenog vlasništva dosjelošću nakon 8. listopada 1991. potrebno neprekidno samostalno posjedovanje nekretnine kroz razdoblje od 20 ili 40 godina, u slučajevima kada je tužitelj kao trenutni posjednik nekretnine stekao posjed nasljeđivanjem, odnosno pravnim poslom?"

8. Obrazlažući razloge važnosti drugo postavljenog pitanja u reviziji tužiteljice su se pozvale na presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-356/2016 od 16. ožujka 2016. i Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2801/2015 te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2628/1999 od 10. prosinca 2003. i Rev-954/2012 od 19. veljače 2014.

9. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena (u odnosu na drugo postavljeno pitanje), pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem prava vlasništva dosjelošću nekretnina upisanih u k.č. ... k.o. P.

11. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da se čest. zem. ..., pašnjak, površine 2.671 m2 upisana u zk. ul. ... k.o. P. upisana kao vlasništvo tuženice na dan 24. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja;

- da su tužiteljice prema katastarskim podacima upisane kao suposjednice parcele ... k.o. P. i to tužiteljica 4. N. B. za ½ dijela, tužiteljice 3. A. B. i 2. A. B. svaka za 1/5 dijela a tužiteljica 1. B. B. za 3/5 dijela;

- da je revizijom posjedovnog stanja izvršenog 1949. godine čest. ... k.o. P. upisana je kao suposjed V.-K. M. pok. Š. i I. M. pok. M. s kojeg je 1987. godine posjed prenesen na N. B. pok. I.;

- da su N. B. i M. M. su 12. studenog 1985. sklopili sporazum o diobi temeljem koje je tužiteljici 4. pripala čest. zem. ... zv. G. površine 1.335 m2, u naravi pašnjak (...);

- da je predmet kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen 18. veljače 1977. između A. K., kao prodavateljice i B. S., kao kupca parcela ... k.o. P. za ½ dijela;

- da je iza smrti S. B. pok. S. proveden ostavinski postupak te je kao njegova imovina evidentirano kao izvanknjižno vlasništvo dio čest. zem ... k.o. P., u naravi oranica, površine 1.336 m2, te su kao njegove nasljednice su na temelju zakona proglašene tužiteljice i to supruga za 3/5 dijela i kćeri A. i A. B. svaka za po 1/5 dijela;

- da je predmetna nekretnina ograđena suhozidom i zasađena stablima maslina.

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su tužiteljice kao kvalificirane posjednice sa svojim prednicima stekle pravo vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine primjenom odredbi čl. 159. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP- a) te paragrafa 1472. OGZ.

12.1. Drugostupanjski sud, odlučujući povodom žalbe tuženice, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužiteljica uz zaključak da nisu dokazale posjed "(… ) svojih prednika na spornoj nekretnini u periodu od najmanje 40 godina prije 6. travnja 1941., odnosno posjed svojih prednika na spornoj nekretnini barem od 6. travnja 1901., pa nadalje (…)" a sve sukladno odredbi čl. 8., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP.

13. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 79/06, 141/06 i 146/08) određeno je da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik treba biti sposoban biti vlasnikom te stvari kako to propisuje odredba

13.1. Na identičan način je pravo vlasništva dosjelošću bilo propisano i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), kao i pravnim pravilima paragrafa Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koje se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

14. Drugo postavljeno pitanje koje tužiteljice postavljaju u reviziji odnose se pitanje potrebnog roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu kako prije 1941. godine tako i nakon 1991. godine.

15. Pogrešno je shvaćanje drugostupanjskog suda da se kod utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu osim razdoblja do 1941. godine ne bi računalo i vrijeme prije 8. studenog 1991. prema odredbi čl. 388. st. 4. ZVDSP.

16. O tome se ovaj sud izjasnio u odluci poslovni broj Rev-291/2014 od 17. travnja 2018., a ono glasi:

"Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

16.1. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

16.2. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16.3. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

16.4. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi proti Hrvatske vezano za propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

16.5. Prema pravnom shvaćanju citiranog suda iznesenom u pobrojanim odlukama "u tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

16.6. Prema navedenom pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno je pravnom shvaćanju ovoga, ali i Europskog suda za ljudska prava, iznesenom u navedenim odlukama.

17. Kako iz podataka u spisu proizlazi da su prednici tužiteljica posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., sud će u nastavku postupka, odlučujući ponovno o žalbi tuženice, ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. br. 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

18. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije raspravio sve relevantne činjenice, odnosno jesu li s obzirom na izneseno pravno shvaćanje, u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju tužiteljica i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

18.1. U nastavku postupka drugostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci.

19. Nadalje, s obzirom na to da je drugo postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tih pitanja odlučeno o osnovanosti revizije tužiteljica, to o rješavanju prvo postavljenog pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku.

20. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužiteljica, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.