REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 424/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. B., P., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. i. m. d.o.o., S. B., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik Č. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-615/2021-2 od 26. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1275/2017-39 od 29. ožujka 2021., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu osam pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelj je predložio ovom revizijskom sudu da ga odbaci i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Neka od postavljenih pitanja uopće nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP da bi se na njih moglo odgovoriti tako da se tim odgovorom ujednačava sudska praksa – tako se ne može u smislu te odredbe izraziti shvaćanje o tome može li određena isprava s obzirom na to tko ju je sastavio biti „adekvatan dokaz“ u parničnom postupku, kao ni treba li sud „pokloniti vjeru navodima radnika“ u vezi s brojem sati prekovremenoga rada ako utvrdi da poslodavac ne vodi evidenciju o radu toga radnika. Nekim pak pitanjima tuženik, u ovom stadiju postupka nedopušteno, ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje iznoseći vlastitu ocjenu dokaza (pa tako zahtijeva od revizijskog suda da mu odgovori na pitanje je li u konkretnom slučaju radnik tvrdnje o odlučnim činjenicama dokazao „barem do razine vjerojatnosti“. Preostala se pitanja odnose na ukazivanje na navodne propuste u obrazloženju nižestupanjskih odluka, no također se odnose i na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. izreke.

6. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.