REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-2145/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐURE PAVOŠEVIĆA iz Zagreba, Havidićeva 23, OIB 92312271280, kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri d.o.o. Zagreb, Vlaška 95, protiv tuženika MARIJE PAVOŠEVIĆ iz Zagreba, Domagojeva 26, OIB 47586587466, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić-Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 15, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2215/2016 od 18. veljače 2020. u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2215/2016 18. veljače 2020.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 25.600,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je odlučio kako slijedi: „ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženoj Mariji Pavošević, iz Zagreba, Domagojeva 26, da isplati tužitelju Đuri Pavoševiću, Zagreb, Havidićeva 23, iznos od 2.048.121,50 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 31.12.2015. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno u iznosu koji će utvrditi vještak te postaviti kao petit tužitelj sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku – sve u roku od 8 dana. II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 (osam) dana nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 102.115,00 kn. III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 104.943,00 kn.“

2. Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući da u ovoj pravnoj stvari u ne postoje osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu (šteta, štetna radnja, uzročno

– posljedična veza između štete i štetne radnje te protupravnost u objektivnom smislu i krivnja). Teret dokazivanja štete, štetne radnje i uzročne veze je na tužitelju, odnosno na oštećeniku koji nije dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva. Parnični troškovi tuženice za iznos od 104.943,00 kn odbijen je kao neosnovan jer sud prilikom odmjeravanja troškova, u obzir uzima samo one radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka.

3. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli i tužitelj i tuženik.

4. Tužitelj osporava pobijanu presudu u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnom ističe kako tuženik Marija Pavošević odgovara za štetu i štetne radnje nezakonite uprave koju je sama imenovala temeljem načela lojalnog postupanja prema društvu. Slijedom navedenog predlaže preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz dosudu žalbenog troška.

5. Tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga osporava pobijanu presudu u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 104.943,00 kn. Odluku prvostupanjskog suda o neosnovanosti zatražene naknade troškova tuženik drži nezakonitim. Predlaže preinačiti pobijanu odluku i tuženiku dosuditi zatražene troškove postupka u punom iznosu uz troškove žalbe, a podredno - da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na dopunu postupka prvostupanjskom sudu.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava sve navode iznesene u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu za odgovor na žalbu u iznosu od 25.600,00 kn.

7. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Radi lakšeg razumijevanja ovog predmeta napominje se da se između stranaka u ovom sporu vodi još desetak drugih sporova činjenično i pravno povezanih sa pravima i dužnostima koja proizlaze iz članstva stranka u društvu Pavo-promet d.o.o.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja kao člana društva Pavo-promet d.o.o. na naknadu štete koja je posljedica nelojalnog postupanja tuženice kao drugog člana društva Pavo-promet d.o.o., a ogleda se u radnjama koje je ista poduzela kako prema društvu Pavo-promet d.o.o. tako i prema tužitelju osobno kao njegovom članu.

11. Nesporne su odlučne činjenice da su stranke članovi društva Pavo-promet d.o.o. svaki u 50% temeljnog kapitala odnosno svaki s poslovnim udjelom u visini 100.000,00 kn. Također nije sporno da je tužitelj bio direktor društva Pavo-promet d.o.o. do skupštine održane 9. prosinca 2013., kada je direktor postao Dreno Pavošević. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8934/2014-4 od 12. rujna 2017. utvrđeno da je ništetna i ne proizvodi pravni učinak odluka izvanredne skupštine društva Pavo-promet d.o.o. Zagreb održana 9. prosinca 2013. o opozivu člana uprave-direktora društva Đure Pavoševića i imenovanju Drene Pavoševića kao člana uprave - direktora.

12. Sporno je odgovara li tuženik za navodnu štetu tužitelju uslijed kako tužitelj tvrdi nelojalnog postupanja tuženika prema društvu Pavo-promet d.o.o. i njemu osobno, a koje je uzrokovalo smanjenje vrijednosti društva odnosno koje za posljedicu ima smanjenje vrijednosti njegova poslovnog udjela.

13. Tužitelj tvrdi da je štetnim postupanjem tuženika pretrpio materijalnu štetu u iznosu od najmanje 2.048.121,50 kn, odnosno polovinu iznosa od 4.096.243,00 kn za koliko je smanjena vrijednost društva Pavo-promet d.o.o. Sve navedeno rezultat je tuženikove povrede obveze lojalnog postupanja i prema njemu i prema društvu rukovodeći se isključivo vlastitim interesima, a ne interesima društva.

14. Tuženik u cijelosti pobija navode tužbe kao neosnovane i ističe da iz tužbe nije vidljivo kojim njegovim postupcima je narušena lojalnost postupanja prema članu društva, te napominje da je tužitelj dok je bio član uprave društva Pavo-promet d.o.o. dobit isplaćivao samo sebi osobno. Tuženik ističe da je tužitelj osnovao novo društvo Pavo-promet vent d.o.o., Zagreb uz prijenos cjelokupnog poslovanja društva Pavo- promet d.o.o. na to novoosnovano društvo, a što je sve posljedično dovelo do nemogućnosti poslovanja društva Pavo-promet d.o.o.

15. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

16. Dužnost člana društva s ograničenom odgovornošću na lojalno postupanje prema društvu, ili prema ostalim članovima, nije izričito predviđena niti Zakonom o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD), niti kojim drugim zakonom kojim se uređuje područje prava društava. Takva dužnost člana društva ipak postoji u skladu s načelima obveznog prava i to načelom dužnosti ispunjenja obveza, načelom zabrane zlouporabe prava, načelom savjesnosti i poštenja, načelom dužnosti suradnje, koji se javljaju pri ispunjenja obveza, kojih se strane kao članovi društva trebaju pridržavati u ostvarivanju svojih upravljačkih prava. Radi ocijene žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja navodi se da pravilno zaključuje prvostupanjski sud kako tužitelj nije dokazao kojim je to konkretnim štetnim radnjama ili propuštanjima izravno od strane tuženice njemu osobno počinjena šteta. Također, tužena nije bila zadužena za vođenje poslova društva već je to bio direktor Dreno Pavošević. Ukoliko su njegove eventualne radnje dovele do štetnih posljedica za društvo, to automatizmom ne povlači i odgovornost Marije Pavošević. Za odgovornost uprave postoje druga sredstva pravne zaštite.

17. Za napomenuti je da sukladno odredbi čl. 252. u vezi čl. 430 ZTD-a članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva. Članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici.

18. Tužitelj u žalbi navodi da tužena Marija Pavošević odgovara ovdje tužitelju kao oštećenoj strani za sve radnje koje je poduzela nezakonita uprava koju je upravo isključivo i samo tužena imenovala na ništetnoj skupštini društva. Nadalje navodi da član društva u upravu društva ili drugi organ društva može imenovati osobu koja je povjerljiva i stručna, te koja radi u interesu društva, a ne u interesu člana društva koji ju je imenovao, a pritom isključivo na štetu društva, protivno cilju i svrsi zbog kojeg je društva osnovano te nanoseći materijalnu štetu društvu.

19. Međutim, teret dokazivanja štete, štetne radnje i uzročne veze je na tužitelju ovdje na oštećeniku. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva.

20. Ovaj žalbeni sud ističe da u ovoj pravnoj stvari treba razlikovati : 1) pravne posljedice ništetnosti odluke skupštine društva o imenovanju direktora, 2) odgovornost za štetu koju bi svojim radnjama prouzročio tako imenovani direktor i 3) odgovornost člana društva za štetu koju bi prouzročio tako imenovani direktor.

21. Pravilno ističe prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao da je radnja tužene na koju se poziva tužitelj (izglasavanje odluke o promjeni uprave) sama po sebi jedini uzročnik promjene boniteta i uspješnosti društva Pavo-promet d.o.o. Zagreb.

22. Također, ukoliko se uzročnost promatra sa aspekta da u odsutnosti štetnikova protupravnog djelovanja oštećenik ne bi pretrpio eventualnu štetu koju je pretrpio, takva uzročnost nije dokazana u predmetnoj pravnoj stvari, posebice imajući u vidu da su obje strane izjavile kako društvo Pavo-promet d.o.o. Zagreb zapravo ne posluje već dulji niz godina (od 2013. godine).

23. Tužitelj u žalbi nadalje navodi da je postojanje štetne radnje utvrđeno i nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-556/2018 od 15. srpnja 2019. kojom se nalaže tuženom odvjetniku Hrvoju Čipčić Bragadin i tuženom Dreni Pavošević da tužitelju Pavo-promet d.o.o. nadoknade štetu u iznosu od 410.805,63 kn zbog štetnih radnji koje je poduzela ranija nezakonita uprava društva Pavo-promet d.o.o., a koju upravu je nezakonito imenovala ovdje tužena Marija Pavošević i time svjesno nanijela štetu tužitelju (uzgredno se napominje da je ova presuda dijelom ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5348/2019-2 od 15. prosinca 2021. u točkama I., II., III. i V. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje). Tužitelj nadalje ističe kako su sve štetne radnje koje je poduzela nezakonita uprava društva utvrđene pravomoćnim i nepravomoćnim sudskim odlukama kao i rješenjima nadležnih upravnih tijela.

24. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da u skladu s odredbom čl. 422. st. 2. ZTD-a uprava društva s ograničenom odgovornošću vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom, odlukama članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora, ako ga društvo ima.

25. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj dokazao i pružio jasne i konkretne dokaze da su štetne radnje koje navodi poduzete na temelju ništetne odluke ili obvezne upute skupštine društva direktoru, a koje a koje je upravo isključivo i samo tužena donijela na ništetnoj skupštini društva. I sam tužitelj navodi da su te štetne radnje, radnje koje je poduzela uprava društva. Povrh toga, prema tvrdnjama samog tužitelja, neke štetne radnje nisu još utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama.

26. Iako pravo na isplatu dobiti nije predmet ovog postupka (već drugog postupka koji je u tijeku), pravilno zaključuje prvostupanjski sud da traženje pravne zaštite putem postupka koji se vodi pred ovim sudom vezano uz isplatu dobiti ne predstavlja radnju tužene kojom ona čini povredu lojalnog postupanja.

27. Ovaj žalbeni sud zaključuje kako nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja da tuženik odgovara za rad uprave zato jer ju je imenovala, a samim time i za eventualnu štetu koju je ta uprava svojim postupanjem uzrokovala tužitelju. Kako tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva pravilno ga je prvostupanjski sud odbio. Ostali žalbeni razlozi tužitelja nisu od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

28. Prema čl. 154. ZPP-a stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak. Tužitelj nije uspio u parnici, pa mu osnovano prvostupanjski sud nije dosudio troškove te su stoga neosnovani i žalbeni razlozi tužitelja u odnosu na odluku o trošku.

29. Tuženik žalbom osporava pobijanu presudu u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 104.943,00 kn. jer je suprotan odredbama Zakona o parničnom postupku koji određuju da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu treba drugoj stranci nadoknaditi troškove postupka kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

30. Ovi žalbeni razlozi nisu osnovani.

31. Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95 i 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

32. Pravilno je tuženik odbijen sa zahtjevom za sastav „dopis TM - podnesak – dostava odgovora na tužbu“ od 11. listopada 2016. i 30. listopada 2019. jer podnesci takvog sadržaja ne prileže spisu. Također je pravilno odbijen zahtjev za trošak podneska od 14. veljače 2017. naznačen kao dopuna odgovora na tužbu budući da je predan na ročištu održanom 15. veljače 2017. za pristup kojem je tuženiku dodijeljena nagrada u punom iznosu. Navode iz tog podneska tuženik je mogao sumirati na predmetni zapisnik, sve imajući u vidu da u bitnom ponavlja navode iz odgovora na tužbu ili one koje nisu relevantne za predmet ovog postupka.

33. Pravilno je tuženik djelomično odbijen i sa zahtjevom za pristup ročištu održanom 24. rujna 2019. jer se na njemu nije raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Da bi se smatralo da je na ročištu raspravljano o glavnoj stvari, potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili obrazloži svoje do tada iznesene navode, koji se odnose na tražbinu koja je predmet raspravljanja. Samo izjave stranaka da ostaju kod dosadašnjih navoda i iznesenih dokaznih prijedloga ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari. Tuženik je pravilno djelomično odbijen sa zahtjevom za sastav podneska od 9. listopada 2019. i 30. listopada 2019. budući da ne predstavljaju obrazložene podneske.

34. U odnosu na obvezu plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu napominje se da ona nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici pa je neosnovan i zahtjev tuženika glede troška na ime sudskih pristojbi po toj osnovi. Pri tome treba imati u vidu da tuženik nije niti podmirio navedenu pristojbu a niti je pozvan na njezino plaćanje.

35. Preostale razloge i utvrđenja u odnosu na odbijajuću odluku za dio troška tuženika prihvaća i ovaj žalbeni sud bez potrebe daljnjeg suvišnog ponavljanja iznesenog u prvostupanjskoj odluci.

36. Neosnovane su tvrdnje oba žalitelja o bitnoj povredi odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer nasuprot njihovim tvrdnjama, u pobijanoj presudi su navedeni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a oni nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnika i navoda stranaka, pogotovo što u navedenom pravcu, u smislu čl. 386. ZPP-a, nije konkretno pojašnjeno u čemu bi se sastojala navedena proturječnost.

37. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud argumentirano i detaljno naveo i obrazložio koje je o činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora a ta utvrđenja i ocjene prihvaća i ovaj žalbeni sud .

38. Razlozima svoje žalbe, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude. Stoga je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

39. Odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 9. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać

Broj zapisa: eb307-7cf93

Kontrolni broj: 069e6-79d9e-25bf2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KAMELIJA PARAĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.