REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1776/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.S., zbog prekršaja iz članka 39. stavak 1. točke 3. i točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 34/11., 71/16. i 43/19.), i dr., odlučujući o žalbi okr. M.S., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. siječnja 2021., broj: 11. Pp - 14529/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. okr. M.S. kao osnovana, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki a) izreke te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.S. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

19. prosinca 2021. Godine, oko 17:19 sati u Splitu, u ul. VIII. Mediteranskih igara bb, na sjevernoj tribini gradskog stadiona „Poljud“, pokušao nedopušteno ući u natjecateljski prostor sve na način što je sa sjeverne tribine pokušao preskočiti metalnu ogradu i ući u natjecateljski prostor,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točki 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

II. Uslijed odluke pod I. te po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okr. M.S., za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), za koji je proglašen krivim u točki b) izreke prvostupanjske presude, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu odredbe članka 37. stavak 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 152,00 (stopedesetdvije) kune, što je protuvrijednost 40,00 DEM prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno 20,00 EUR –a, prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u EUR-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002., u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 19. prosinca 2021. do 20. prosinca 2021., prema Izvješću o uhićenju I. Policijske postaje Split od 19. prosinca 2021., kao 600,00 kuna u novčanu kaznu, pa je okrivljenik u cijelosti izvršio plaćanje novčane kazne te u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera posjećivanja nogometnih utakmica na kojima nastupa NHK Hajduk i nogometna reprezentacija Republike Hrvatske na području cijele Republike Hrvatske i inozemmstva u trajanju od 1 (jedne) godine s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta i to javiti se dežurnom policijskom službeniku najkasnije dva sata prije početka odigravanja nogometne utakmice te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja gore navedenog športskog natjecanja kao i za vrijeme dva sata nakon završetka tog natjecanja.

III. U ostalom dijelu žalba okr. M.S. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. M.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. siječnja 2022., broj: 11. Pp - 14529/2021, proglašen je krivim okr. M.S. da je, na način činjenično opisan u točki a) izreke, počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točke 3. i 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je, utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki b) izreke, počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena, novčana kazna u iznosu od 945,00 kuna, što je protuvrijednost domaće valute od 250 DEM odnosno 125 EUR-a, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.945,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna u izrečenu novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 2.345,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 50. Prekršajnog zakona i članka 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima u skladu sa člankom 11. i 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku M.S. izrečena je zaštitna mjera zabrane posjećivanja nogometnih utakmica na kojima nastupa HNK Hajduk i nogometna reprezentacija Republike Hrvatske na području cijele Republike Hrvatske i inozemstva u trajanju od 1 (jedne) godine s obvezom javljanja u nadležnu Policijsku postaju prema mjestu prebivališta i to javiti se to javiti se dežurnom policijskom službeniku najkasnije dva sata prije početka odigravanja nogometne utakmice te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja gore navedenog športskog natjecanja kao i za vrijeme dva sata nakon završetka tog natjecanja.

1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. M.S. pravodobno je po branitelju odvjetniku Sandiu Mršiću podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali pobrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, u pravu je okrivljenik kada ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona tvrdnjom da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak u pogledu činjenica bitnih za donošenje pravične i zakonite odluke.

4.2. Naime, okrivljenik je nepravomoćno proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojom zakonskom odredbom je propisano:

„(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja: pokuša ući, dođe ili boravi na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka (članka 4. stavak 1. podstavak 3.).

4.3. Odredbom članka 4. stavak 1. podstavak 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisano je:

„(1) Protupravnim ponašanjem u smislu ovoga Zakona smatra se:

- pokušaj ulaska, dolazak i boravak na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,…“.

4.3. Prvenstveno se ističe, da činjenični opis prekršaja iz izreke pobijene presude (a, jednako je i u optužbi) eventualno bi, pod uvjetima opisanim u nastavku, mogao ispunjavati obilježja prekršaja iz članka 39.a stavak 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a kojom odredbom je propisano:

„(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja: pokuša nedopušteno ući ili nedopušteno uđe u natjecateljski prostor ili gledateljski prostor ili prostor koji je namijenjen sucima ili drugim osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju (članak 4. stavak 1. podstavak 10.).

4.4. Naime, prema citiranim zakonskim odredbama članka 39. stavak 1. točke 3. I članka 39.a stavak 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, nedvojbeno proizlazi da se za protupravno ponašanje prema Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima može proglasiti krivom ona fizička osoba koja se na neki od zakonom propisanih načina protupravno ponaša na športskom natjecanju, pa je, prema tome, činjenica da se radi o športskom natjecanju jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz članka 39. stavak 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Isto tako, odlučna činjenica da se radi o športskom natjecanju je jedan od konstitutivnih elemenata koja čine biće prekršaja iz članka 39.a stavak 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

4.5. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a, jednako je i u optužbi), u činjeničnom opisu se ne naznačuje da bi se okr. M.S. protupravno ponašao na športskom natjecanju, već se naznačuje da je u Splitu, u ul. VII. Mediteranskih igara bb, na sjevernoj tribini gradskog stadiona „Poljud“ pokušao…ući u natjecateljski prostor…“, a iz takvog činjeničnog opisa ne proizlazi da se inkriminirane prilike radilo o športskom natjecanju, a što je odlučna činjenica odnosno konstitutivni element prekršaja iz članka 39. stavak 1. točka 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a isto tako i prekršaja iz članka 39.a stavak 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a koja činjenica nije navedena u činjeničnom opisu optužbe. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

4.6. Slijedom navedenog, djelo za koje je okr. M.S. proglašen krivim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude (a, jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, prihvaćajući žalbu okrivljenika, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u točki a) izreke, na način da je okrivljenika za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

5. Nadalje, ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što je okrivljeniku za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u točki b) izreke, utvrdio novčanu kaznu veću od zakonom propisane, čime je odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, a što će biti objašnjeno prilikom obrazlaganja odluke o prekršajnopravnoj sankciji za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u bitnom osporava počinjenje prekršaja te ističe da je u cilju pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja bilo potrebno ispitati i neposrednog svjedoka koji je predmetnog događaja bio sa okrivljenikom. Osim toga, ističe se da sud uopće nije utvrđivao istinitost profesionalnog odnosa policijskih službenika prema okrivljeniku.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. M.S., prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a činjenično opisano u točki b) izreke pobijane presude.

6.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud povezujući obranu okrivljenika u kojoj je iskazao da je inkriminirane prilike iskazao „…ja sam navedenom službeniku jedino rekao „jebem vam mater“…“ te sadržaja obrasca za privedene osobe od 19. prosinca 2021., a u kojem je pod opisom događaja konstatirano da je okrivljenik više puta ponovio „jebem vam mater, vidit će te…“, zaključio da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.3. Naime, već i same riječi koje okrivljenik priznaje „jebem vam mater“ predstavljaju ostvarenje odlučnih činjenica od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer su iste same za sebe upućene policijskim službenicima u vršenju njihove službe omalovažavajućeg i uvredljivog sadržaja.

6.4. Iz navedenih razloga, nije u pravu okrivljenik kada ističe da je bilo potrebno ispitati svjedoka koji je predmetnog događaja bio sa njime i to F.S., jer je provedenih dokazima činjenično stanja pravilno i potpuno utvrđeno. Osim toga, okrivljenik tijekom dokaznog postupka nije predlagao izvođenje tog dokaza. S tim u vezi, ističe se da se sukladno zakonskoj odredbi članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi.

6.5. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed djelomičnog preinačavanja pobijane prvostupanjske presude, kao i u povodu žalbe okrivljenika u kojoj ističe da je kazna nepoštena i prestroga, da do sada nije osuđivan i nije počinio nikakvu štetu.

7.1. Kao što je već prethodno bilo naznačeno, prvostupanjski sud je, utvrđujući kaznu za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

7.2. Naime, za navedeni prekršaj je odredbom članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.

7.3. Kako je prvostupanjski sud za navedeni prekršaj okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 945,00 kuna, a što je protuvrijednost domaće valute od 250 DEM- a, odnosno 125 EUR-a, jasno je da je prvostupanjski sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, čime je na štetu okrivljenika počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona. Štoviše, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne za predmetni prekršaj primijenio i odredbe o ublažavanju, odnosno odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, pa novčana kazna odmjerena po prvostupanjskom sudu ne samo što ne predstavlja ublaženu novčanu kaznu već je i odmjerena u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa, a i zakonom propisanog maksimalnog iznosa.

7.4. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u odluci o kazni za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako je to navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude te okrivljeniku izrekao novčanu kaznu uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne i to u iznosu od 152,00 kune, a što je protuvrijednost domaće valute od 40 DEM-a, u koju je potrebno uračunati vrijeme oduzimanja slobode okrivljenika, pa je okrivljenik u cijelosti izvršio izrečenu novčanu kaznu.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 207. (točka I. i II. izreke) i članka 205. (toč. III. izreke presude.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 9. ožujka 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.