REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1443/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika Lovac trgovina d.o.o. Zagreb, Varšavska 4, OIB 58432804239, kojeg zastupa punomoćnik Ljubomir Vuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Hadžinski u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3225/2018-2 od 6. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2658/15 od 19. travnja 2018., u sjednici održanoj 9. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3225/2018-2 od 6. svibnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2658/15 od 19. travnja 2018. u točki III izreke, kao i odluka o troškovima parničnog postupka (dio pod II odluke suda drugog stupnja) i za navedeno predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju 518.752,39 kn (I presude), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 318.253,00 kn (II izreke), utvrđeno je nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 837.005,39 kn te je njegov prigovor radi prebijanja odbijen kao neosnovan (III izreke), konačno, odlučeno je o troškovima postupka (IV izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama I i III izreke (točka I. izreke drugostupanjske presude), preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke II izreke na način da je naloženo tuženiku platiti tužitelju i daljnji iznos od 25.460,24 kn s pripadajućim kamatama te je preinačena odluka o troškovima postupka.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2017/2020-2 od 8. rujna 2021. tuženiku je dopuštena revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3225/2018-2 od 6. svibnja 2020. kojom je potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2658/15 od 19. travnja 2018. radi pravnog pitanja:
„Je li Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/01, 27/01, 34/01, 65/01, 80/02 i 81/02) ili nekim drugim propisom zakupniku zabranjeno pravnim poslom prenijeti na drugu osobu svoja prava i zahtjeve koja ima po osnovi ulaganja izvršenih u poslovni prostor?“.
4. Postupajući po navedenom, tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog gore navedenog pravnog pitanja, s prijedlogom, ukinuti presudu suda drugog stupnja kao i presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
5. U svom odgovoru na reviziju tuženik smatra „da odgovor na postavljeno pitanje ni u slučaju potvrdnog odgovora ne može dovesti do drugačije odluke u ovom sporu.“.
6. Revizija je osnovana.
7. Pozivom na odredbu čl. 391. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena, odnosno samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, dakle, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu koji se odnosi na točku I izreke drugostupanjske odluke, kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u njenoj točki III. izreke, kojim je prvostupanjski sud utvrdio nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 837.005,39 kn.
8. U revizijskom stadiju postupka sporno je postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 837.005,39 kn odnosno prigovor radi prebijanja tražbine koju tuženik ima za izvršena ulaganja u poslovni prostor, pozivom na odredbu čl. 41. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 173/01, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi).
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je ugovorom o zajedničkom pothvatu od 16. prosinca 2002. društvo Lovac d.o.o. koje u tom trenutku nije imalo pravnu osnovu za posjedovanje poslovnog prostora, prenijelo posjed predmetnog poslovnog prostora na društvo Lovac trgovina d.o.o., te da su stranke 16. prosinca 2002. zaključile i ugovor o prijenosu i prodaji prava tuženiku na naknadu za izvršena ulaganja, kojeg ima prema tužitelju.
10. Dakle, iako tuženik nije bio sam u zakupu predmetnog poslovnog prostora, postavlja se pitanje, je li bivši zakupnik mogao na tuženika prenijeti naknadu za učinjena ulaganja ili ne.
11. Prema shvaćanju suda drugog stupnja, jednako kao i prema shvaćanju suda prvog stupnja, obzirom da tuženik nije bio zakupnik niti je vršio ulaganje u predmetni poslovni prostora, vodeći računa da odredba čl. 41. Zakona o naknadi prije svega štiti savjesnog zakupca koji se nalazio u predmetnom poslovnom prostoru i koji je izvršavao ulaganje u taj prostor, te ga mora vratiti u posjed vlasniku, tuženik koji sve to nije bio, nije mogao steći zaštitu koja je ovim posebnim propisom zaštitila zakupce, dakle nije mogao steći tražbinu koja je predmet spora.
12. Navedeno pravno shvaćanje samo je djelomično ispravno.
13. Odredba čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi propisuje da zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume.
14. Ova odredba prvenstveno propisuje pravo retencije odnosno zadržaja poslovnog prostora sve do trenutka dok vlasnik ne isplati zakupniku učinjena ulaganja.
15. Naknada koju je vlasnik dužan isplatiti zakupniku, u biti, proizlazi iz općih odredaba stjecanja bez osnove, odnosno proizlazi iz odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja propisuje da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Naime, u ovom slučaju, zakupnik je izvršenim ulaganjima, bez pravne osnove povećao imovinu vlasnika.
16. Takva tražbina za izvršena ulaganja u poslovni prostor je tražbina koja se može pravnim poslom prenijeti na drugu osobu, primjerice ugovorom o cesiji iz odredbe čl. 80. ZOO.
17. Navedeni prijenos nije zabranjen odredbom čl. 41. Zakona o naknadi, kao niti nekim drugim kogentnim propisom, pa niti osnovnim načelima obveznog prava.
18. Slijedom toga, zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i u pobijanom dijelu ukinuti presudu suda drugog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP.
19. Naime, iako je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, odluku nije moguće preinačiti, jer sud nije ocijenio ostale žalbene navode koji su od odlučnog značenja za presuđenje.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 9. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
Broj zapisa: eb30f-6bc27
Kontrolni broj: 0cb0f-f8061-f46f3
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
